Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa prof.dr.Boze Ljubic predsjednik Glavnog Vjeca HNS-a Bosnjaci su problem sami sebi..

Published

on

šŸŽ„ Od rata do Heleza veze Sarajeva i Teherana su jake – to je autogol za BoÅ”njake. Predsjednik Glavnoga vijeća HNS-a Božo Ljubić u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne rekao je kako se i dalje mogu uočiti veze boÅ”njačkih političkih aktera s Iranom, Å”to pokazuje da takvi odnosi nisu u potpunosti napuÅ”teni ni nakon zatvaranja kampa na Pogorelici. Kazao je kako veze s Iranom održavaju Bisera Turković, Zukan Helez, Ramo Isak… ā€žDakle, ne samo SDA nego i druge boÅ”njačke stranke. Te veze postoje i one su jake.ā€œ
Detaljnije na poveznici u komentaru.

Continue Reading

KULTURA

General Sopta otkriva plan iz 1995.: Druga gardijska brigada HVO-a trebala je ići na Vukovar

Published

on

U sklopu priprema za vojno oslobađanje hrvatskog Podunavlja potkraj 1995. godine bila je predviđena i uloga Hrvatskog vijeća obrane, izjavio je umirovljeni general HVO-a Stanko Sopta Baja.

Zamjenik ministra obrane Bosne i HercegovineĀ SlavenĀ Galić ovoga tjedna podsjetio je na jednu od dosad manje poznatih epizoda izĀ zavrÅ”nice Domovinskog rata.

Nakon pobjedničkih operacija hrvatskih snaga tijekom 1995. godine razmatrala se i vojna operacija oslobađanja hrvatskog Podunavlja, uključujućiĀ Vukovar, u čemu je trebao sudjelovati iĀ HVO – Druga gardijska brigada HVO–a, kojom je zapovijedao general Stanko Sopta Baja,Ā teĀ Specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, na čelu sĀ generalom Zlatanom Mijom Jelićem.

Određeni su im pravci djelovanja prema Vukovaru, provedeno je zapovjedno izviđanje terena, a postrojbe su se pripremale za mogući napad.Ā Planirana operacija ipak nije pokrenuta.

Nakon potpisivanjaĀ Erdutskog sporazumaĀ otvoren je put mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. O ulozi HVO-a u zavrÅ”nim operacijama, pripremama za oslobađanje Vukovara i zajedniÅ”tvu hrvatskih snagaĀ ZoranĀ KreÅ”ić razgovarao jeĀ s generalom Stankom Bajom SoptomĀ zaĀ Vecernji.ba

Godinama se prisjećamo zbivanja iz Domovinskog rata, posebno Oluje, ali čini se da ta priča nikada nije dovoljno ispričana?!

Nakon niza veličanstvenih operacija hrvatskih snaga, iz naÅ”e perspektive, odnosno iz pozicije Hrvata u Bosni i Hercegovini, prva velika operacija oslobađanja okupiranih prostora bila je operacija Cincar. Ona je označila početak niza oslobodilačkih operacija koje su slijedile – Zima ’94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto ’95. Svaka od njih bila je na svoj način veličanstvena, a njihova je kulminacija bila operacija Oluja.

Posebno važno za podsjetiti: zadaća gardijskih brigada HVO-a tijekom Oluje bila je djelovati u dubinu neprijateljskog rasporeda i na sebe vezati interventne snage Vojske Republike Srpske. Prva gardijska brigada djelovala je iz smjera Kupresa, Druga gardijska brigada iz smjera Glamoča prema Vitorogu, a Treća gardijska brigada iz Glamočkog polja prema Šipovu i Ribniku.

Tako su vezivale neprijateljske pričuve i omogućavale brže napredovanje Hrvatske vojske prema državnoj granici Republike Hrvatske.

Nakon veličanstvene Oluje, uslijedila je operacija Maestral, također operacija golemih razmjera. Njome je oslobođen velik prostor Bosne i Hercegovine, osigurana je Bihaćka krajina, a u sljedećoj je fazi oslobođen i kraljevski grad Jajce.

Potom je uslijedila operacija Južni potez tijekom koje su hrvatske snage napredovale prostorom između Sane i Vrbasa te stigle nadomak Banje Luke. Srpske su snage, nakon gubitka velikog dijela teritorija koji su do tada držale pod nadzorom, prisiljene za pregovarački stol. Hrvatske snage stigle su na Manjaču i do hidroelektrane Bočac, čime je stvoren snažan vojni pritisak koji je bitno utjecao na zavrÅ”etak rata.

Neposredno prije postizanja Daytonskog sporazuma razmatrala se i mogućnost vojnog oslobađanja Vukovara i cijelog hrvatskog Podunavlja. Što se tada događalo?

Nakon zavrÅ”etka operacije Južni potez Druga gardijska brigada HVO-a bila je raspoređena na području Manjače. U hrvatskom državnom i vojnom vrhu tada se planiralo oslobađanje istočne Slavonije.

U sklopu tih priprema bilo je predviđeno i sudjelovanje Druge gardijske brigade HVO-a te Specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Početkom studenoga 1995., odnosno tijekom prve polovine toga mjeseca, dio časnika Druge gardijske brigade i Specijalne policije upućen je u istočnu Slavoniju, na područje Zbornog područja Osijek.

Zapovjednik Zbornog područja Osijek bio je Đuro Dečak, a načelnik Stožera general Milivoj Petković, koji je prije toga bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane.

Svi smo se iz ratnog razdoblja dobro poznavali. Nama je bio dodijeljen pravac Marinci – Bogdanovci – Vukovar te BrÅ”adin – Vukovar, uz rijeku Vuku. Proveli smo zapovjedno izviđanje terena. Vodili su nas časnici Zbornog područja Osijek, među kojima je bio i zapovjednik bojne Vojne policije Ante Gilja, s joÅ” dvojicom operativnih časnika.

Iz NuÅ”tra smo iÅ”li prema poruÅ”enoj crkvi svete Ane i na tom području obavljali izviđanje. Dobili smo i zapovijedi koje su se odnosile na razmjeÅ”taj naÅ”ih postrojbi u Vinkovcima i okolici grada.

Nakon nekoliko dana provedenih u stožernom radu i izviđanju vratili smo se na položaje na Manjači, gdje se nalazila glavnina naÅ”ih snaga.

ZaŔto operacija na kraju nije pokrenuta?

Ubrzo je postignut sporazum kojim je otvoren put mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, a nakon toga uslijedili su Daytonski sporazum i njegova potvrda u Parizu. Time je donesena odluka da se istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem vrate u hrvatski ustavnopravni poredak mirnim putem.

NaÅ”a sljedeća zadaća bila je odlazak na Južno bojiÅ”te. Krajem 1995. preuzeli smo crtu duž Popova polja, prema Ivanjici i prostoru iznad Rijeke dubrovačke. Preuzeli smo položaje koje je dotad držalo pet brigada Hrvatske vojske.

ZapovjedniŔtvo nam je jedno vrijeme bilo smjeŔteno u Vrtovima sunca. Ondje smo dočekali službeni zavrŔetak rata, odnosno razdoblje nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Jedan od nekadaÅ”njih pripadnika brigade kojoj ste bili na čelu prisjetio se kako su čuli da je tadaÅ”nji Srpski Radio Vukovar objavio kako je stigla ā€œzloglasna Druga gardijska motorizirana brigada Hrvatskog vijeća obraneā€. Pretpostavlja da je takav opis bio posljedica bitaka koje je brigada prethodno dobila?!

U to su vrijeme Druga gardijska brigada i ostale gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske nosile stijeg čestitosti svoga naroda diljem ratiÅ”ta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Bili su to čestiti, hrabri i odvažni ljudi – časnici, dočasnici i vojnici.

I danas, nakon viÅ”e od 30 godina, osjećam ponos i radost Å”to sam imao priliku i čast biti s tim ljudima. Pripadao sam stroju koji je slobodu izborio i platio na čestit način.

Tu nije bilo ničega zloglasnog. Takve su kvalifikacije bile svojstvene neprijateljskoj propagandi.

Od operacije Cincar do Oluje i zavrÅ”nih operacija posebno se isticalo zajedniÅ”tvo Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Koliko je ono bilo važno za pobjedu?

Bilo je presudno. Svaki pripadnik gardijskih brigada, ali i svih drugih sastavnica Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, u sebi je nosio snažan domoljubni motiv kao dio Hrvatskih snaga.

U početnoj fazi rata ugroza je bila otvorena i potpuno jasna. Bila je riječ o vojnoj agresiji srpskih snaga i Jugoslavenske narodne armije.

Prema Vukovaru i istočnoj Slavoniji kretale su velike snage JNA, koje su se trebale povezati s drugim korpusima i izbiti na zamiŔljene granice Velike Srbije.

Ta početna faza rata bila je surova i brutalna. Međutim, moralna snaga i domoljubni zanos hrvatskog naroda bili su iznimni. Hrvatski narod iznjedrio je svoje najbolje sinove – časnike, dočasnike i vojnike koji su, mnogi s tek dvadesetak godina, preuzeli odgovornost i uÅ”li u rat.

Nakon početne i prijelazne faze doÅ”la je zavrÅ”na, pobjednička faza rata, tijekom koje su se redale uspjeÅ”ne operacije Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane.

Ponovno treba naglasiti da je operacija Cincar označila početak toga pobjedničkog niza.

Za planiranje i provedbu oslobodilačkih operacija važan je bio i partnerski odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ne smijemo zaboraviti da je prije postizanja Daytonskog sporazuma oko 70 posto teritorija Bosne i Hercegovine bilo pod okupacijom, da je Bihaćka enklava bila pred padom te da je velik dio hrvatskog državnog teritorija godinama bio okupiran.

U svim tim operacijama ključnu je ulogu imao hrvatski ministar obrane Gojko Å uÅ”ak. Pobjede su ostvarene zahvaljujući odlučnom i mudrom vodstvu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ministra Å uÅ”ka te ratnih zapovjednika, među kojima posebno mjesto pripada generalu Anti Gotovini.

(www.jabuka.tv | Foto: arhiva/Grad Å iroki Brijeg)

Continue Reading

KULTURA

Andelka Krajinovic Angela @ Živjeti dobro namjerno

Published

on

 

Izaberi živjeti
čista srca i iskrenih namjera.
Ljubaznost ne koŔta niŔta,
a ipak može zauvijek
promijeniti nečiji život.

Budi osoba koja donosi
mir umjesto boli,
nadu umjesto povrijeđenosti,
scjeljenje umjesto
slomljenog srca…!
Možda nikada nećeÅ”
potpuno shvatiti
kakav su utjecaj imale tvoje riječi ….
i postupci imaju na druge.
Stoga neka iza njih ostane
utjeha a ne ožiljci.!

Neka svako srce bude
bolje…nakon Å”to ga dotakneÅ”.

Ne čuvaj nista za posebne prilike

Biti živ je posebna prilika.!

Anđelka Krajnović -Angela@

Continue Reading

KULTURA

MILANOVIĆ: Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske i HVO-a

Published

on

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović čestitao je u Kninu Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te zahvalio braniteljima, njihovim obiteljima i svima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske.

Podsjetio je da je 2012. uvedena praksa da se na početku svečanosti u ime branitelja obrati jedan od sudionika ratnih operacija.

– Od branitelja i onih koji su sudjelovali u tim operacijama najtočnije, najvjerodostojnije, a s odmakom vremena i najhladnije, može se čuti Å”to se događalo. Svi mi ostali smo dopuna, rekao je Milanović.

Braniteljima, njihovim obiteljima te poginulima i nestalima ponovno je uputio, kako je rekao, veliko, duboko i iskreno ljudsko hvala.

ā€œBez Hrvatske vojske i HVO-a ne bi bilo Daytonaā€œ

Govoreći o ulozi Hrvata u Bosni i Hercegovini, Milanović je rekao da su hrvatski narod u BiH i hrvatski narod u Hrvatskoj vodili zajednički i neodvojiv rat.

Karte,vodiči, zastave i sl.

Istaknuo je da je Daytonski, odnosno PariŔki mirovni sporazum potpisan nakon intervencije Hrvatske vojske, koja nije bila samovoljna ni avanturistička, nego dogovorena s američkim saveznicima. Dodao je da su neki dijelovi zavrŔne operacije provedeni na njihovo inzistiranje.

– Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske, da nije bilo hrvatskih gardijskih brigada i HVO-a. NiÅ”ta od toga danas ne bismo imali. To je jednostavna istina – poručio je.

Naglasio je da je istina važna jer se cijela građevina ne može graditi na lažima, ali i da nacionalni interesi ne nalažu da se svaki put sve mora reći na isti način.

ā€œNe reagirati na svaku besmislicuā€œ

Milanović je rekao da Knin nije bio srce pobune protiv hrvatske države te da je pobuna doÅ”la iz Beograda.

Ocijenio je da je hrvatska interpretacija povijesti poŔtena, iako je, kako je rekao, i sam subjektivan kao predsjednik Hrvatske i Hrvat. Dodao je da nije nužno da svi povijest vide na isti način.

– Ne bismo trebali reagirati na svaku verbalnu besmislicu koja dođe preko Dunava. Dolazit će cijelo vrijeme, rekao je.

Istaknuo je, međutim, da Hrvatska mora obratiti pozornost na naoružavanje Srbije jer ono utječe na hrvatsku sigurnost i iziskuje novac. Dodao je da ne vidi način na koji bi se Oluja mogla ponoviti niti mogućnost da Hrvatska bude ugrožena.

Prema njegovim riječima, velika većina ljudi koji žive u Hrvatskoj slaže se da je Domovinski rat bio pobjednički i poÅ”ten rat.

ā€œÅ to dobivamo s pet posto?ā€œ

Govoreći o obrambenim izdvajanjima, Milanović je postavio pitanje Å”to bi za Hrvatsku značilo izdvajanje pet posto BDP-a za obranu. Rekao je da Hrvatska trenutačno izdvaja dva posto, viÅ”e nego ikada i, prema njegovoj ocjeni, gotovo dovoljno.

Upozorio je da novac za povećanje obrambenih izdvajanja neće biti uložen u Å”kole, vrtiće, javni standard i kvalitetnija sveučiliÅ”ta, nego u njemačko, francusko i američko oružje.

– Ti troÅ”kovi ne mogu biti cijelo vrijeme verbalno nadmetanje je li dva posto ili pet posto, nego: Å”to dobivam s dva posto i Å”to dobivam s pet posto? Znači li to da sam dva i pol puta jači ili sam samo potroÅ”io dva i pol puta viÅ”e novca? – upitao je.

Istaknuo je da je Hrvatska preÅ”la granicu na kojoj su kamate na javni dug jednake izdvajanjima za obranu te poručio da se pitanja o obrambenim troÅ”kovima moraju javno postavljati jer izravno utječu na građane.
Ratovi pokazali granice sile

Milanović je rekao da rat u Ukrajini te napad SAD i Izraela na Iran pokazuju granice konvencionalne vojne moći.

Upozorio je da kroz HormuÅ”ki tjesnac prolazi 40 posto nafte kojom se trguje u svijetu te da bi poremećaji mogli doći na naplatu državama koje nemaju vlastite izvore energije. Dodao je da države zasad kupuju vrijeme koristeći obvezne rezerve i zalihe.

– NaÅ”e sposobnosti, a ne koliko smo potroÅ”ili, nego na Å”to smo potroÅ”ili i kako smo to integrirali, jedino su bitno pitanje, poručio je.

Govoreći o obrambenim sposobnostima, podsjetio je na biblijsku priču o Davidu i Golijatu. Ocijenio je da je to, osim priče o vjeri, prije svega priča o pameti i inteligenciji te onome Å”to je Hrvatska činila tijekom rata.

– Hrvatska nije dobila samo golom silom, nego i pameću, istaknuo je.

Kundid ima Milanovićevo povjerenje

Milanović je rekao da je Hrvatska posebna zbog svojeg obrambenog iskustva i činjenice da njezinu vojsku vode ljudi koji su prije 30 godina stekli ozbiljno ratno iskustvo.

Posebno je izdvojio načelnika Glavnog stožera OSRH Tihomira Kundida, rekavÅ”i da nijedan drugi načelnik glavnog stožera među članicama NATO-a nije vodio bojnu u napadu.

– NaÅ” načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid jest. On je jedini takav u Europskoj uniji i NATO-u i, među ostalim, ali ne samo zato, ima i imat će moje povjerenje, poručio je.

Dodao je da je Kundid posljednji načelnik Glavnog stožera s takvim ratnim iskustvom. Poručio je da se vojska, želi li ostati žilava, otporna i pobjednička, mora okrenuti improvizaciji i izazovima novog vremena te asimetričnim načinima borbe.

Naglasio je da se obrambene sposobnosti ne mogu razvijati samo potroŔnjom i ulaganjem, nego i promiŔljanjem i skepsom.

Podsjetio je i na poruku predstavnika branitelja da su se borili za pravnu, uređenu i civiliziranu Hrvatsku.

– Domovini vjerni, joÅ” jednom sretan Dan hrvatske pobjede, zaključio je Milanović./HMS/

Preporučeno:

Continue Reading

Trending

Copyright Ā© 2010 - 2024 BPZ.ba