Ne prizna Trebišnjica da je čežnja slama,

dok naše sjenke pod Platanima

ljubav vode .

Ne prizna Leotar vjetru…

vitraž zvuka,

kad samo proćarlija

i …ode .

Ne daju moje zjenice,

plamenu tvoga pogleda

da pali u njima

zvijezde šunjalice

kad ne znaš

da lažeš …slađe od meda

i suncem ,

da mi miluješ lice.

Ne vjeruje pjesma

riječi …

dok se jecaj u njoj

ne pretvori u pjenu

Umjesto tebe

pod Leotarom

mjesec je vajao ženu.

Nježno …

Nježnije…

Najnježnije …

Gasio našu žeđ

Hajdemo otkloniti umjetno stvorenu dvojbu i moguću zabunu u javnosti o tome, što su mi motivi, odakle mi snaga, tko stoji iza mene, tko me savjetuje i kad ću stati.

Sa mnom su stvari jasne svakome tko me upoznao od najranijeg djetinjstva. Ništa u životu nisam radio polovično ili s primarnim motivom svidjeti se nekome.

Bio bih zadnja ništarija kad bi jedna jedina moja izgovorena riječ i inicijativa s hrvatskim narodom u prvom planu, koje izazivaju lavine interesa i raspoloženja, u rasponu od oduševljenja i nevjerojatne potpore hrvatskih ljudi, do zabrinutosti, protivljenja, podvala i bolesnih prijetnji s druge strane, bila motivirana primarnom potrebom političke vidljivosti.

Ovo što radim je vidljivo zato jer je jasno, jednostavno, racionalno i zato što golem broj hrvatskih ljudi, od tinejdžera do starica i staraca to osjeća svojim.
Srcem i razumom. Nije meni politika – igra vlasti. Niti otkrivam toplu vodu. Govorim i ustrajem uz pomoć mudrih ljudi na temeljnim vrijednostima i stavovima svoga naroda.

Meni je politika moralni imperativ, kodeks uvjerenja i obraza. Zahvalan sam jer su oko mene u velikoj većini takvi suborci. Zato ni ja, ni moji prijatelji i suradnici, ni već sada golema kolona naroda s iznimnim ljudima, koji mi pomažu svojim znanjem, nećemo stati, a još manje se odreći prijedloga, ponuda i zahtjeva:

• Od poziva na kriminalizaciju totalitarnih i neprijateljskih simbola i programa,
• Preko promicanja savezništva s Trumpovom Amerikom,
• Poziva na dostojnu državnu i nacionalnu politiku sjećanja,
• Do integracije cjelokupnog hrvatskog naroda u državni poredak preko izbornog sustava i
• Osiguranja pune suverenosti hrvatskog naroda u BiH preko Hrvatske Republike u savezu Sjedinjenih Država BiH.

A tek smo počeli. Zatim slijede druga, jednako važna i “vidljiva” pitanja. Pa nakon njih nova. I nećemo stati.
Pitaju se – tko, koja i kakva moć stoji iza nas i mene?

Velika.
Zbilja velika s koje god točke gledišta gledali.

Nije smisao bavljenja politikom biti žrtva i gubitnik, pogotovo nije smisao biti jeftini privremenik.
Dobra politika je pobjednička politika. Zato nema mjesta lažnim dvojbama i “čitanju” ovoga što radim šifrarnikom predviđenim za političke prevare i jeftine igre. Za ove programe ne trebaju šifre i forenzičari. Sve je kristalno jasno i točno onako kako je rečeno.

Ni Domovinski pokret,ni politika, ni vlast, ni Hrvatska nisu samo moji ili vlasništvo nas nekolicine. Bezbroj boljih od nas predugo čekaju priliku uključiti se u otklanjanje nacionalnih slabosti i stvaranju države i društva na hrvatsku sliku i priliku. Ovim što radim upravo boljima od sebe pružam ruku.

11. svibnja 1977. – 7. lipnja 1993.

Rođen u Đelilovcu, u općini Travnik, kao sin hrvatskoga naroda, Josip – Niko Škulj odrastao je u vremenu koje je od njegove generacije tražilo više nego što bi ijedno djetinjstvo smjelo podnijeti. Završio je osnovnu školu, a umjesto bezbrižne mladosti i životnih planova, odabrao je put služenja i obrane svoga naroda.

U redove HVO-a pristupio je 4. travnja 1992. godine. Iako vrlo mlad, pokazivao je odlučnost, hrabrost i odgovornost, zbog čega je nosio čin narednika. Kao pripadnik Travničke brigade ostao je uz svoje suborce u najtežim trenucima obrane hrvatskih domova i ognjišta.

Za svoju odanost i požrtvovnost odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata te Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, priznanjima koja svjedoče o njegovoj hrabrosti i žrtvi.

Dana 7. lipnja 1993. godine, u Docu – Ciglana kod Travnika, položio je svoj život. Imao je tek šesnaest godina. U godinama kada su njegovi vršnjaci sanjali budućnost, Josip je svojim djelima pokazao zrelost, odvažnost i ljubav prema svome narodu koja nadilazi godine.

Njegova mladost ostala je zauvijek utkana u sjećanje obitelji, prijatelja, suboraca i svih koji cijene slobodu. Iako je njegov život bio kratak, veličina njegove žrtve i snaga njegova primjera ostaju trajna opomena i nadahnuće.

Mladi heroju, tvoje srce bilo je veće od godina koje si nosio. Živio si časno, borio se hrabro i dao ono najvrjednije za svoj narod i svoju domovinu. Neka ti je vječna hvala i slava. Počivaj u miru Božjem.

“Heroji ne umiru dok žive u srcima onih koji ih se s ponosom sjećaju.”

Mladi heroju, život ti je tek počeo otvarati svoje puteve, a već si pokazao hrabrost kakvu mnogi ne uspiju pokazati tijekom cijelog života. U najtežim danima svoga naroda stao si uz svoje suborce, vođen ljubavlju prema domu, obitelji i slobodi.
Imao si samo šesnaest godina kada si položio ono najvrjednije što čovjek ima – svoj život. Tvoja mladost nije dočekala svoje snove, ali je ostavila trag koji vrijeme ne može izbrisati. Ostao si simbol odanosti, časti i nesebične žrtve. Neka tvoje ime živi u sjećanju svih koji cijene slobodu, a tvoja hrabrost bude nadahnuće budućim naraštajima. Počivaj u miru, mladi heroju. Tvoja žrtva nije zaboravljena.

“Neki ljudi žive dugo, a ostave malo traga. Ti si živio kratko, ali si ostavio uspomenu koja nadživljava vrijeme.”