Connect with us

KULTURA

Jagoda Savic..Oprosti mi sine…40

Published

on

 

Setali su zajedno obalom jezera ,,Lago di Gardo.”Jasna se privila uz njega a on je sam znao,osecao taj nedostatak pripadnosti koji ga je pratio celog zivota a da dobar deo svog zivota to i nije znao…I sad je vapio za ljubavlju bas ovako kao i njegovo dete .Znao je da ovim njenim gestovima kojima mu je ruku stavljala oko svog vrata upija secanja bas kao sto ih je i on nosio sa sobom zahvaljujuci divnom ocu Svetozaru..Dal ce bar deo ljubavi koju je crpio od tudjeg oca uspeti da pruzi svojoj kcerci koja je vec bila visoka skoro koliko i on sam..Slusao je njene planove o studijama a ispod oka posmatrao Lelu koja nije krila ponos al joj je telo nekako delovalo kao da kamenolom nosi na ledjima..
Tu kraj jezera bile su kuce iliti viletine poznatih Americkih glumaca i oni okrenuse krug ka delu jezera gde su bili kafici i restorani jer se svo troje slozise da je vreme da nadoknade izgubljenu energiju..

Mogu li ostati nocas kod vas? upita Lelu a ona samo potvrdno klimnu glavom..
Tad je doneo odluku..

Uvece je Jasna s drugaricama otisla u grad a njih dvoje su se udobno smestili na fotelji na kojoj si birao polozaj u kom ces biti..U rukama su drzali soljice sa kafom…Nisu to bile klasicne solje jer je Italija uveliko sledilaAmeriku i kafu su pili iz velikih oblozenih casa gde se kafa pila na pisak kao nekad na izvoru..

Lelo,pitao bih te nesto…rece on dok mu je knedla stajala u grlu..
Reci..pogledala je u njega udobno umotana u svoj bade mantil..
Ja bih da nas troje budemo porodica..
Ti imas porodicu…
Imam i ovu..
Nas dvoje nmo samo roditelji nase Jasne..
Nas dvoje smo jedna dusa..rece joj i zacuta..
Gde ces ona dva deteta?
Ona rastu..
Jos malo pa ce i oni na studije a tad ih necu ni vidjati..
Lelo moja,Jasna je vezanija za mene nego oni..
Dete si jos uvek..
Istinu pricam..
Ne skacu i ne grle te jer te imaju svaki dan..Jasna te nikad tako nije imala..
Nazalost…rece i oci mu zasuzise..
Valjda mi je sudbina takva da unesrecujem ljude jer sam i sam nesrecan..
E moj ti…Lela ce..
Uzela je i njegovu i njenu solju,odlozila ih na stocicu i uhvatila ga za ruku..
Povela ga je prema spavacoj sobi ..
Noge su je jedva pratile jer se plasio da ne ucini neki pogresan korak..
Nije bade mantil skliznu s nje vec je legla na jastuk i okrenula mu ledja..
Stajao je nekoliko trenutaka u cudu jer nije znao sta da radi..
Legni kraj mene i samo me zagrli cvrsto..
Tad je pocela..
Pricala je najvise o majci,o neprihvatanju deteta,,Pricala je o boravku na selu dok je stomak sve vise rastao…O tetki koja je nije stedela u poslovima jer se zajedno s njenom majkom nadala nekakvom cudu da ce dete od tereta samo otici..Pricala mu je o teci koji je pijan dolazio nocu i svadjao se s tetkom zapretivsi joj da ce razglasiti ovu sramotu ako mu jos jednom rec kaze o pijanstvu..Pricala mu je o braci i sestrama i o tome kako joj brat od tetke uperio gvozdenu vilu u stomak pitajuci je kako bi bilo da to kopile jednom izadje?Nije plakala..Samo je pricala kao da zuri da svu tu bol prospe iz sebe..Pricala je kako nije smela baki na sahranu i kako oca nije vidla od kad je dosla u to selo..On se nije slagao s tim da ona bude tu al majka i tetka su bile neumoljive..U selu je tetka pustila glas da joj je muz na ratistu a ona eto sebe i dete koje ceka sklonila kod nje..
Pricala je o rodjenju Jasne u slami uz pomoc tetke i majke..Mozda je onaj teret i bio dobar za nju jer je lako rodila zivo i zdravo dete koje bi majka i tetka utrapili nekom il ga dali u sirotiste da se ona pri prvim bolovima nije docepala bratovog telefona i pozvala oca..
On je po prvi put pokazao odlucnost i svoju unuku umotanu u carsaf koji je besno skinuo s kreveta smestio u auto zajedno s Lelom i odvezao ih kuci..Dok je Lela dolazila sebi sam je kupao i presvlacio dete..
Sto je dete vise raslo njen pakao od majke je bio sve gori..
Valjda taj bes i mrznja prema detetu su joj doneli onu bolest..
Umrla je kad je Jasni bilo tri godine al tajna je kolala mestom i njen rodjak koji je isao na ratiste i vracao se cesto bi svracao kod njih i na ocigled majke i oca a i deteta koje je plakalo sisao Lelu na kratko govoreci joj stvari koje ne bi podneli ni mnogo jaci od nje..Na majcinoj sahrani samo je cutala drzeci svoje cedo u ruci…Nijednu suzu istisnula nije..
Deni ….Tako si mi trebao..govorila je i nije plakala..Plakao je on..

Jasna je po povratku iz grada na prstima sunjala stanom..Otvorila je vrata spavace sobe i ugledala majku i oca kako u polozaju fetusa leze jedno uz drugo..Njegova ruka bila je preko njenog stomaka kao da je hteo da zastiti mesto iz kog je na svet doslo blago koje se njegovom kcerkom zove..nastavice se Jagoda Savic

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba