Telegramova ideološka batina za neljevičarske znanstvenike, Dora Kršul, otkriva da je “Plenkovićev bivši kontroverzni ministar predložen za najvišu akademsku počast”, a redakcija uz fotografiju hrvatskog filozofa Pave Barišića to “otkriće” stavlja u naslov objave.

Ne treba ni čitati dalje, zar ne?

Skandal samo takav!

Tuga je na koju se žalosnu razinu spušta novinarstvo, a još veća tuga je kad ova, ako se ne varam svojedobno od aktivističke olupine nekadašnjeg novinarskog ceha HND-a nagrađivana “otkrivačica” objavljuje da je “doznala” da je znanstvenik prije svega “kontroverzni ministar”, te implicira da je to bitnije u dodjeli akademske “počasti” ili zvanja od njegovog znanstvenog ugleda i statusa.

Ta Kršul nikad ništa ne “doznaje”, niti Telegram objavljuje o nevjerojatnim etičkim posrnućima militantnih pseudoznanstvenih ljevičarskih aktivista i o njihovom javnom divljanju na razini srozavanja znanja na pučkoškolske početke, a “otkriva” sve u šesanest da je po relevantnim mišljenjima najbolji živući filozof u Hrvatskoj, prof. Pavo Barišić prije svega “kontroverzni bivši ministar” kad mu Fakultet jednoglasno dodjeljuje zvanje emeritisa poštujući njegova znanstvena postignuća.

Bit ove “kontroverznosti” je također u prljavim i lažnim optužbama protiv prof. Barišića, potaknutim iz skupine ljevičarskih pseudoakademskih militanata u savezu s istim takvim novinarima i nesretnim fachidiotom iz biomedecinskog područja koga su koristili kao toljagu dajući mu mrvice prostora za objave “otkrića liječenja raka”, pri čemu je njemačko sveučilište odbilo njihove optužbe i konstrukcije.

Naravno da tu činjenicu nikada Dora Kršul i slični objavljivači “dojava” nikada nisu uvažili.

Zar će ljevičarima i revolucionarima neko tamo njemačko sveučilište određivati što je etika a što ne, podučavati ih o etici, kad su oni avangarda, jel tako!?

Ova objava mi uopće sama po sebi ne bi bila interesantna, niti vrijedna osvrta usprkos realnoj filozofskoj veličini prof. Barišića, i baš zbog te veličine koja se samo po sebi brani od takvih komaraca, da se po tko zna koji put u istoj režiji, s istim dojavljivačima, iz istih kuhinja i na istim stranicama ne pokušava relativizirati i osporiti, pa i voditi ružne kampanje protiv hrvatskih znanstvenika, jednom zbog izmišljenog falsifikata, drugi put zbog revizionizma kao u slučaju prof. Vukelić, treći put jer je zbog ranije zasijanih laži “kontroverzan”.

Radi se o opasnoj i ružnoj pojavi koja krajnje kritično ukazuje na teške poremećaje u standardima društva, samim tim i na ozbiljne slabosti državnog poretka.

Iza prof. Barišića, usput rečeno, a ovim “otkrivačima” posve sigurno nimalo usputna crvena krpa, ostaje realna činjenica da se radi o najutjecajnijem i najboljem filozofu stračevićanske misli u zemlji, ali i u Srednjoj Europi u kojoj Ante Starčević pripada krugu vodećih filozofa i mislilaca 19. stoljeća, a iza ovih skupina ostat će kako se god stvari razvijale samo praznina i bezvrijednost.

To ne treba nitko dojavljivati, to se vidi.

30.04.2003. Preminuo Rudolf Kolak
Rudolf Kolak bio je strastveni navijač Dinama.
Rudi već u kolovozu 1990. dragovoljno odlazi na tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. Osnivanjem Zbora narodne garde Rudi Kolak raspoređen je u 1. A brigadu Zbora narodne garde,legendarne,,Tigrove”. Prvi ratni teren bio mu je na samom istoku Hrvatske- Erdut. Ratni put odveo ga je kasnije u 8. lakojurišnu brigadu Vojne policije te 1. hrvatski gardijski zdrug s kojim sudjeluje u nizu oslobodilačkih operacija od ,,Zima-94″, preko “,Ljeto-95″ i , Oluja” do ,, Maestral” i ,,Južni potez”. Umirovljen je 2003., a preminuo je na današnji dan, 30. travnja 2005. od zatajenja srca u 39. godini. Počivao u miru Božjem.
Izvor Domovinski rat
Borna Marinić