Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a, mora iz čvrstih političkih pozicija artikulirati svoja stajališta i bošnjačkim političkim predstavnicima poslati nedvosmislenu poruku da preglasavanje Hrvata više nije ni prihvatljivo ni demokratski održivo

Nakon višetjednih pregovora HDZ-a i Domovinskog pokreta usuglašena je Rezolucija o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava potvrdio je da je konačni tekst rezultat kompromisa među koalicijskim partnerima, ali i naglasio kako je najvažnije da je dokument usuglašen i upućen u saborsku proceduru, piše Večernji list BiH.

Mogući model

“Nakon nekoliko tjedana vrlo intenzivnih razgovora iznjedrili smo rezoluciju koja će se na dnevnom redu naći već u utorak”, poručio je Penava novinarima u Saboru. Naglasio je da je riječ o inicijativi Domovinskog pokreta, ali i o dokumentu koji u konačnom obliku predstavlja dogovor parlamentarne većine. Pritom je priznao da je DP tijekom pregovora odstupio od dijela svojih početnih prijedloga, ne želeći otkriti o kojim je formulacijama riječ. Penava je poručio da su kompromisi bili nužni, ali da oni ne umanjuju vrijednost dokumenta. “Zadovoljni smo postignutim i zahvaljujem svima koji su doprinijeli da imamo taj akt već sljedeći tjedan”, zaključio je. Najvažniji politički element ipak je ostao u tekstu. Rezolucija izrijekom navodi hrvatsku, odnosno treću izbornu jedinicu kao mogući model kojim bi se osiguralo da Hrvati u Bosni i Hercegovini sami biraju svoje političke predstavnike.

Upravo je zadržavanje te inicijative nakon usuglašavanja HDZ-a i DP-a ključno jer dokumentu daje težinu koja nadilazi deklarativnu potporu Hrvatima u BiH. U četiri navrata su bošnjački birači birali Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva, a u dva navrata su uz poticaj međunarodnih dužnosnika iz vlasti isključene ključne hrvatske političke stranke za koje je glasovalo više od 90 posto Hrvata. Nakon što bude usvojena u Hrvatskom saboru, rezolucija bi trebala postati službena smjernica za vođenje hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. Na nju će se Vlada, diplomacija i hrvatski predstavnici moći pozivati u razgovorima unutar Europske unije, NATO-a i drugih međunarodnih institucija. Time bi pitanje legitimnog političkog predstavljanja Hrvata trebalo postati trajniji dio hrvatske vanjske politike, a ne tema koja se otvara samo uoči izbora ili novih političkih kriza u BiH. Iz DP-a ističu da

Hrvatski sabor službeni dokument o položaju Hrvata u BiH nije donio punih osam godina, od deklaracije usvojene 2018., dok Europski parlament o stanju u toj zemlji raspravlja gotovo svake godine. Novu rezoluciju stoga smatraju snažnijom nadogradnjom prijašnjeg dokumenta i rezultatom svoje uloge u vladajućoj većini. U stranci navode i kako inicijativa u početku nije imala potporu drugih političkih aktera. Opisuju je kao svojevrsno “neželjeno dijete” koje je ipak došlo na svijet nakon što su koalicijski partneri uvjereni u važnost donošenja snažnijeg teksta. Naglašavaju i da je Herceg Bosna u dokumentu povijesno vrednovana kao ključan potez u obrani prostora s hrvatskom većinom te da se Hrvatska ne odriče ni njezina nasljeđa ni uloge Hrvatskog vijeća obrane.

Nije zaoštravanje

Posebno je važno što se preglasavanje Hrvata prvi put jasno naziva izbornim inženjeringom. Time se takva praksa više ne prikazuje kao slučajna posljedica složenoga izbornog sustava, nego kao politički obrazac u kojem brojniji narod presudno utječe na izbor predstavnika drugoga konstitutivnog naroda. Kritike prema kojima sada nije pravi trenutak za ovakav dokument, kako se navodno ne bi “iritirala” bošnjačka politička strana, teško mogu biti razlog za odustajanje od jasnog definiranja hrvatske politike. Upravo je sada trenutak u kojem Republika Hrvatska, kao članica Europske unije i NATO-a, mora iz čvrstih političkih pozicija artikulirati svoja stajališta i bošnjačkim političkim predstavnicima poslati nedvosmislenu poruku da preglasavanje Hrvata više nije ni prihvatljivo ni demokratski održivo.

Takav pristup nije zaoštravanje odnosa, nego jasno određivanje granica politički prihvatljivog ponašanja u državi utemeljenoj na ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. Izbjegavanje otvorenog razgovora zbog straha od reakcija samo bi dodatno učvrstilo postojeće stanje i ostavilo prostor za nastavak izbornog modela u kojem Hrvati ne mogu samostalno izabrati svoje legitimne predstavnike. Opći izbori u BiH 2026. godine zato će biti ključan politički test. Ako se ponovno dogodi da bošnjački birači presudno utječu na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, bit će teško tvrditi da je riječ o slučajnosti ili anomaliji sustava. Takav bi ishod potvrdio da sadašnji izborni okvir nije sposoban zajamčiti stvarnu jednakopravnost konstitutivnih naroda. U tom slučaju legitimirale bi se i druge inicijative za preuređenje Bosne i Hercegovine, uključujući hrvatsku federalnu jedinicu kao model institucionalne zaštite Hrvata. Za takvo rješenje bilo bi potrebno snažnije i sustavnije lobiranje među međunarodnim partnerima, ponajprije u Sjedinjenim Američkim Državama, koje i dalje imaju ključnu ulogu u očuvanju i mogućoj nadogradnji daytonskog poretka.

www.abcportal.info