Nakon puna dva desetljeća teške borbe za ljudska i nacionalna prava, prepune žrtava i poniženja, pojavila se nada u obliku nacionalne države, obećanje slobode i ispunjenje kolektivnih snova. Omražena Kraljevina Jugoslavija je propala, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Jedva pismeni ili potpuno nepismeni mladići iz siromašnih i zapuštenih jugoslavenskih pokrajina Hercegovine i Bosne dobili su pozive u vojsku. Ne više u jugoslavensku, odnosno srpsku, kako su je doživljavali i kakva je bila, nego u svoju hrvatsku vojsku. Za razliku od onih koji su ih unovačili i vodili, oni nisu ništa znali o velikim idejama, o svjetskoj, pa ni o lokalnoj politici. Ništa im nisu značili pojmovi kao što su „fašizam”, „nacionalsocijalizam”, „komunizam” ili „socijalizam”. Dobili su obećanja o slobodi, dostojanstvu i budućnosti. Dobili su nove čizme, odjeću, redovitu hranu i oružje. S kratkom obukom ili bez nje, s manje ili više čvrstim moralnim načelima, poslani su u rat. Bili su uglavnom „topovsko meso“ u brutalnom srazu dvaju režima s totalitarnim ambicijama. Poslije četiri godine rata,u kojem su im saveznici često bili najljući neprijatelji, mnogi su izginuli diljem svoje države, a neki su ostavili kosti i na istočnoj fronti u beskraju Rusije i Ukrajine. Veći dio njih, posebno onih malo starijih, gledao je kako ostati u oružništvu ili u nekoj od milicija, odnosno kako ostati blizu svojih kuća i obitelji.
Osvojivši srebro u kategoriji preko 84 kilograma, širokobriješki karatist Anđelo Kvesić na Mediteranskim igrama u Tarantu osigurao je ukupno 38. medalju za Hrvatsku.
Nakon pobjeda protiv Srbina Nemanje Jovovića, Alžirca Hocinea Daikhija i Albanca Blodina Pakashtice, Kvesić je napetu finalnu borbu izgubio rezultatom 3:4 u korist egipatskog karataša Tahe Tareka Mahmouda, stoji u Facebook objavi Karate kluba Hercegovina-Zagreb.
Na istom natjecanju nastupio je i njegov brat Ivan Kvesić, koji je svoj nastup završio u kvalifikacijama. /HMS/
