Connect with us

KULTURA

Primorac u Mostaru: Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH će zajedno graditi budućnost

Published

on

Primorac u Mostaru: Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH će zajedno graditi budućnost

Kandidat HDZ-a za predsjednika Republike Hrvatske Dragan Primorac u ponedjeljak navečer je pred punom dvoranom Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru predstavio svoj program, naglasivši kako će mu Hrvati u BiH biti jedan od glavnih prioriteta ”kada postane novim predsjednikom RH”.

Dobrodošlicu i podršku Draganu Primorcu iskazao je predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH Dragan Čović, koji se u svom govoru osvrnuo na protekle izbore u Republici Hrvatskoj, zatim na europske izbore i na ove predsjedničke koji slijede u Hrvatskoj.

Da nije bilo Vlade RH i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića teško da bismo se mi mogli nositi sa svim izazovima koji stoje ispred nas, a njih je bezbroj i to ne samo u političkom smislu nego i kad su u pitanju europske integracije, sigurnosna politika i stabilnost BiH, i sve institucije hrvatskog naroda kroz koje baštinimo svoju kulturu i identitet, ali i kroz sve ono što gospodarski gradimo da bi ljudi u ovim krajevima mogli živjeti, kazao je Čović.

Dragan Čović (Foto: Fena)

U svom govoru Čović se dotaknuo južne plinske interkonekcije kazavši kako su prije godinu dana ustvrdili kako je to strateški projekt kojim će upravljati Hrvati.

Tko misli da može strateške projekte hrvatskog naroda i strateške projekte BiH, gdje su tri naroda, definirati u okviru dva naroda, jasno je da pokušava napraviti štetu BiH, projektu koji zagovara i tek onda hrvatskom narodu, poručio je Čović

Kazao je kako postoje predstavnici ove zemlje i naroda, jedni koji bi unitarizirali prostor BiH i drugi koji bi, osjećajući tu unitarizaciju, se izdvojili izvan okvira BiH.

Na nama je jedan ogroman zadatak, težak zadatak da kao malobrojni pokušamo uvezati, neki bi rekli, ono nemoguće. Koliko je teško vidjelo se ovih dana u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, u Vijeću ministara (…) Dovoljno je da netko da neki mig izvana i da sve ono što smo gradili mjesecima i godinama na neki način propadne, ocijenio je Čović.

Čović je u svom govoru podsjetio kako je Vlada RH kroz različite projekte zadnjih devet godina uložila oko 400 milijuna eura. Kazao je kako današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo Hrvata BiH kao i da Hrvata u BiH ne bi bilo da nije bilo Republike Hrvatske.

To je zajedništvo i ono moramo i dalje graditi i to je ono za što se zajednički moramo zalagati, poručio je Čović.

Čović je zatim Dragana Primorca najavio kao profesora, znanstvenika, menadžera, političara, ali i kao budućeg predsjednika.

Moramo svi razumjeti kako je važno vrijeme koje dolazi i koliko je bitno da imamo sklad po pitanju politike u Hrvatskoj, na koji se onda mi možemo osloniti. Vjerujem da ćemo imati odgovor kao što smo imali na prethodna tri pobjednička izborna ciklusa u ovoj godini, da postotak bude iznad 80 posto i da se podrži predstavnik HDZ-a za predsjednika RH. Uvjeren sam da imamo najboljeg kandidata, mišljenja je Čović.

Primorac je nakon gromoglasnog pljeska iskazao zahvalu na ogromnoj podršci.

Nema grada u BiH koji nisam obišao, danas mi rekoše, da dok sam bio profesor i ministar, kako sam oko 340 puta prešao granicu i bio sa svojim narodom u BiH te participirao u ogromnom broju projekata, počeo je svoj govor Primorac dodavši kako će Hrvati u BiH biti ”uvijek predmet njegovog interesa, i kao ministra, i kao profesora, i sutra kao hrvatskog predsjednika”.

 

Primorac u Mostaru:

 

Kazao je kako su Hrvati u BiH faktor stabilnosti, ali da budućnost Hrvata u BiH itekako ovisi o tome što čini Hrvatska.

Hrvatska je davno odabrala put izvrsnosti, članica je EU, NATO-a, korak pred ulazak u OECD. Time Hrvatska zatvara sve svoje procese koje su generacije sanjale stoljeće, ali Hrvatska nikada neće biti ispunjena i sretan i zadovoljna dok svaki Hrvat, gdje god on živio, ne bude sretan i ispunjen. Moja poruka iz Mostara je večeras jasna: Kao sljedeći hrvatski predsjednik, u veljači 2025. godine, jedan od ključnih prioriteta moga rada i djelovanja će biti Hrvati iz BiH, i Hrvati gdje god živjeli, istaknuo je Primorac.

Podsjetio je i na svoje djelovanje kao ministar znanosti, obrazovanja i športa RH u razdoblju od 2003. do 2009., gdje se dogodilo da je Hrvatska učinila ogroman korak naprijed u obrazovanju, od osnivanja novih sveučilišta, državne mature i povratka znanstvenika. Naglasio je i tadašnju podršku radu Sveučilišta u Mostaru na koju je, kako kaže, posebno poseban.

Ponosan sam na svaki uspjeh Mostara i Hrvata u BiH. Godine 2010. naslovnica američkog ”Newsweeka” se osvrnula na jedan fenomen o kojemu je pričala čitava Amerika, jedna mala Hrvatska, u sedam godina moga mandata, je glede kvalitete obrazovanja ispred 12 država članica G20 skupine. To je Hrvatska koju sam sanjao, to je Hrvatska kakvu danas imamo i takvu želim Hrvatsku vidjeti i u budućnosti, ali da te standarde imaju i Hrvati u BiH, izjavio je HDZ-ov kandidat za predsjednika Hrvatske.

Također, dodao je kako će Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH zajedno graditi budućnost.

Kad govorim o Hrvatima u BiH, nedvojbeno je da će Hrvatska učiniti sve da otvori put ulaska Bosne i Hercegovine u EU. Osobno ću učiniti sve da Hrvati kao ključni čimbenik i kao narod imaju sva prava i obaveze i zastupljenost u svim tijelima BiH (…) Kroz razne projekte ovdje se uložilo više od 400 milijuna eura, ali to nije pomoć Hrvatske, već vraćanje duga za Hrvate u BiH koji su sve ove godine sve činili za Hrvatsku, rekao je Primorac.

Dragan Primorac iz Mostara je poslao poruke i aktualnom hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji u predsjedničku utrku ulazi za svoj drugi mandat.

Dragan Primorac (Foto: Armin Durgut/Pixsell)

Svoju domovinu vidim kao državu gdje nema podjela, a predsjednik u odlasku Milanović živi na podjelama, živi na vraćanju Hrvatske u prošlost i on dijeli Hrvate. Naši saveznici u NATO-u su duboko zabrinuti jer imamo čovjeka koji Hrvatsku pozicionira prema istoku, a podsjetit ću vas da kao predsjednika imamo čovjeka koji je rekao da je Hrvatska ”slučajna država”, čovjeka koji je rekao da je Hrvatska napravila agresiju na BiH, čovjeka koji vrijeđa i čovjeka kojega mnogi zaobilaze i ne žele se s njim sastati jer misle da će ih izvrijeđati. Iz Mostara mu poručujem da je u veljači 2025. godine on prošlost Republike Hrvatske, naglasio je Primorac.

Poručio je kako hrvatski predsjednik mora biti faktor koji ujedinjuje, čovjek koji ne vrijeđa i čovjek koji ne trguje na račun svog naroda i čovjek na kojega će hrvatski narod biti ponosan. Okupljene je podsjetio kako je Zoran Milanović, kao čelnik oporbe i kao kasniji predsjednik Vlade RH, zagovarao da se broj saborskih mjesta za Hrvate izvan RH smanji s pet na tri mjesta i da je nakon toga limitirao broj mjesta gdje Hrvati u inozemstvu mogu glasovati.

Uspio je napraviti nemoguće, ukrao je ustavno pravo brojnim Hrvatima diljem svijeta i to je još jedan razlog zašto mora otići. Predsjednik treba poštivati Ustav, on nije predsjednik svih hrvatskih građana. Nedavno je pokazao da pripada samo jednoj političkoj opciji kada je prekršio Ustav i stao na čelo SDP-a, ali se nije usudio povesti tu stranku na parlamentarne izbore. Podsjetiti ću vas i da je ranije dao podršku Željku Komšiću, a i to je jedan od razloga zašto on ne može biti predsjednik svih Hrvata, smatra Primorac.

Na kraju je izjavio da BiH nema iskrenijeg partnera od Hrvatske.

Ne postoji politička opcija na ovim prostorima koja može, kada smo zajedno, pobijediti HDZ. Idemo pokazati tu snagu tijekom izbora, a onda se vraćam u Mostar zajedno s vama proslaviti pobjedu. Kao budući hrvatski predsjednik iskoristiti ću svoja brojna poznanstva, s američkim predsjednicima, predsjednicima Izraela, premijerom Indije, čelnicima nizom drugih država, da sve one bitne stvari za Hrvate u Hrvatskoj, BiH i ostalim državama budu rješavane na mjestima gdje se donose prave odluke, zaključio je Primorac.

Kao još jedan od bitnih točaka njegovog programa predstavljeni su borba protiv korupcije, ostanak mladih u Hrvatskoj, razvoj inovacija i tehnologija, razvoj medicine i ostalo.

Inače, tijekom današnjeg posjeta Hercegovini Primorac je otvorio Dom kulture u Donjoj Blatnici kod Čitluka, dok je u Mostaru obišao gradilište Hrvatskog narodnog kazališta, susreo se s mjesnim biskupom mons. Petrom Palićem, gradonačelnikom Mariom Kordićem te predstavnicima Sveučilišta u Mostaru i Vlade Hercegovačko-neretvanske županije.

(Fena)

Continue Reading

KULTURA

Večer zahvale HDZ-a BiH: Zajedništvom smo ostvarili izbornu pobjedu, odgovornošću gradimo budućnost

Published

on

Nakon Općih izbora u Bosni i Hercegovini, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine organizirala je u Mostaru Večer zahvale, okupivši članove, dužnosnike, suradnike i prijatelje stranke koji su svojim angažmanom pridonijeli ostvarenom izbornom rezultatu.

Uz predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, večeri su nazočili i brojni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, predstavnici gospodarskog, kulturnog i akademskog života te brojni drugi uvaženi gosti.

U ime HDZ-a BiH nazočnima se obratila izabrana hrvatska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je i kao voditeljica Izbornog stožera stranke posebnu zahvalnost uputila svima koji su tijekom kampanje, svatko na svoj način, dali doprinos zajedničkom uspjehu, od stranačkih organizacija i suradnika do brojnih pojedinaca koji su bili dio toga procesa.

“Iza nas su mjeseci susreta, razgovora, rada…. Znam koliko je truda, vremena i odricanja utkano u ovu pobjedu i zato večeras želim od srca zahvaliti svakome od vas. Jednako tako, veliko hvala svima koji su nam svojim glasom dali povjerenje. Različiti smo, dolazimo iz različitih sredina, ali pokazali smo koliko možemo postići kada vjerujemo u isti cilj. Naš posao nije završio izbornom pobjedom. Sada trebamo pokazati da ovo nije samo pobjeda Hrvata, nego da, kada Hrvati pobjeđuju, pobjeđuje i Bosna i Hercegovina. Pred nama su četiri godine u kojima ćemo se nastaviti boriti za jednakopravnost hrvatskoga naroda, za prilike koje naši ljudi zaslužuju i za sve ono sto vrijedi“, poručila je Filipović.

Posebno je istaknula kako ostvareni rezultat nije zasluga pojedinca, nego brojnih članova, simpatizera, suradnika i prijatelja stranke koji su svojim radom i potporom bili dio izbornog procesa.

Naglasila je važnost povezivanja novih generacija s iskustvom koje stranka baštini, kao i spremnost na otvaranje prostora novim ljudima. Zahvalila je predsjedniku Čoviću i vodstvu HDZ-a BiH na ukazanom povjerenju, a posebnu zahvalnost uputila je i sestrinskom HDZ-u Republike Hrvatske te predsjedniku Andreju Plenkoviću na snažnoj potpori tijekom izborne kampanje.

„Ova pobjeda vrijedit će, ako s njome napravimo ono što vrijedi. Ova pobjeda vrijedit će, ako budemo radili bolje. Ako budemo slušali više. Ako budemo imali hrabrosti da mijenjamo sve ono što ne valja, ali isto tako da čuvamo sve ono što nas je dovelo do ovdje“, kazala je Filipović.

U duhu ove večeri posebno je došla do izražaja snaga zajedništva, međusobne potpore i povezanosti svih sastavnica HDZ-a BiH, vrijednosti koje su obilježile dosadašnji rad stranke i ostaju temelj njezina budućeg djelovanja.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ine Vukic moj nacionalni ponos

Published

on

Uskoro tu!
Memoari o borbi za nacionalni identitet i političkom djelovanju hrvatskog iseljeništva za oslobođenje od komunističke Jugoslavije

Almost here!
A Memoir of Struggles for National Identity and Croatian Diaspora Political Activism for Freedom from Communist Yugoslavia

Posveta:
Svim domoljubnim Hrvatima u iseljeništvu, njihovoj djeci i prijateljima koji su tijekom borbe za slobodu stajali uz njih —
svima koji su darovali svoje vrijeme, svoj trud, svoj novac, svoj glas i sve drugo čega su se mogli odreći kako bi san mnogih naraštaja napokon postao stvarnost.
Onima koji nikada nisu prestali vjerovati, čak ni tisućama kilometara udaljeni od domovine, da Hrvatska ima pravo na slobodu.
Onima u iseljeništvu koji su svjedočili rađanju slobodne Hrvatske u svojim kuhinjama i dnevnim boravcima, u hrvatskim klubovima i crkvama, za stolovima na kojima su se prikupljali dobrovoljni prilozi i na prosvjednim skupovima, uz telefone i telefaks uređaje, te u srcima iseljenika koji nisu dopustili da udaljenost od domovine preraste u zaborav.
Ovu knjigu posvećujem vama, sa zahvalnošću i ponosom.
Vaša odricanja i žrtve pridonijeli su rađanju slobodne i neovisne Hrvatske.

„…Postoje trenuci u životu kada povijest zakorači u najobičnija mjesta naše svakodnevice i zauvijek ih promijeni.
Za mene je jedno od tih mjesta bila moja kuhinja u Sydneyju.
Nikada nije bila zamišljena kao išta više od srca našega obiteljskog doma — mjesta za jutarnju kavu, obiteljske obroke, razgovore, rasprave, proslave i bezbrojne male rituale svakodnevnoga života. Ipak, početkom 1992. godine, dok se Hrvatska borila za opstanak i nastojala učvrstiti svoj položaj kao novostvorena neovisna država, jedan kutak te kuhinje postao je nešto iznimno.
Pretvorio se, zapravo, u neslužbeni hrvatski diplomatsko-konzularni ured u kojem su se obavljali službeni poslovi, premda bez formalnoga diplomatskog statusa.
Ondje nije bilo uglačanoga pisaćeg stola od mahagonija, diplomatskoga grba svečano istaknutog na zidu, niti osoblja sastavljenog od školovanih diplomata koji bi užurbano prolazili otmjenim hodnicima.
Moj pisaći stol bila je obična ploča od šperploče koju je moj otac, nekada domobranski časnik, pričvrstio na komodu i s ljubavlju lakirao. Pisaći stroj Canon StarWriter, telefon i telefaks postali su moja diplomatska sredstva rada.
S toga improviziranog radnog mjesta odlazila su pisma, zahtjevi, upiti i službena korespondencija. Ondje su se rješavala pitanja prijevoza posmrtnih ostataka preminulih u Hrvatsku i obavljali bezbrojni telefonski razgovori vezani uz zemlju koja je tek nedavno stekla međunarodno priznanje o kojemu su sanjali naraštaji Hrvata.
Ljudi su trebali pomoć pri ishođenju putovnica, stjecanju državljanstva, pribavljanju dokumenata, organiziranju putovanja te rješavanju imovinskih i obiteljskih pitanja.
Hrvatskoj je bilo potrebno uspostaviti veze s australskim institucijama i diplomatskim predstavništvima drugih država.
Trebalo je započeti pripreme za osnivanje službenoga veleposlanstva i mreže konzularnih predstavništava koja će naposljetku predstavljati Republiku Hrvatsku u Australiji.
Netko je morao započeti.
I tako smo započeli mi!…”

Dedication:

To all patriotic Croatians in the diaspora,
and to their children and friends who, during the struggles for freedom, stood beside them—
to those who gave their time, their labour, their money, their voices, and whatever else they could sacrifice so that the dream of generations might finally become reality.
To those who never stopped believing, even from thousands of kilometres away, that Croatia had the right to be free.
To those in the diaspora who witnessed free Croatia being born in their kitchens and living rooms, in Croatian clubs and churches, at fundraising tables and protest marches, beside telephones and fax machines, and in the hearts of emigrants who refused to allow distance to become forgetting.
This book is dedicated to you, with gratitude and pride.
Your sacrifices helped a free and independent Croatia to be born.

“…There are moments in life when history enters the most ordinary of places and changes them forever.
For me, one of those places was my kitchen in Sydney.
It was never intended to become anything more than the heart of my family home—a place for morning coffee, meals, conversations, arguments, celebrations and the countless small rituals of domestic life. Yet in the early months of 1992, as Croatia fought for survival and struggled to establish itself as a newly independent state, a corner of that kitchen became something extraordinary.
It had effectively become an unofficial Croatian diplomatic and consular office, carrying out official responsibilities despite lacking formal diplomatic status.
There was no polished mahogany desk, no diplomatic seal mounted impressively on a wall, no staff of trained officials moving purposefully through elegant corridors. My desk was a sheet of plywood fixed to a dresser and lovingly varnished by my father, a former Croaian Home Guards officer. A Canon StarWriter, telephone and facsimile machine became my tools of diplomacy. From that improvised workplace came letters, applications, enquiries, official correspondence, the repatriation of the deceased to Croatia, and countless telephone calls concerning a country that had only recently achieved the international recognition that generations of Croats had dreamed of.
People needed help with passports, citizenship, documents, travel, property and family matters. Croatia needed contacts with Australian institutions and foreign diplomatic missions. Preparations had to be made for the formal embassy and consular network that would eventually represent the Republic of Croatia in Australia.
Somebody had to begin.
And so we did…”

Continue Reading

KULTURA

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.]

Published

on

 

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.

Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji,
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.

Amen.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba