Oslobođenje Vojarne Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, 11. lipnja 1992. godine, ostaje upisano kao jedan od važnih događaja Lipanjskih zora i ratnog puta Hrvatskog vijeća obrane na prostoru Mostara. Toga su dana hrvatske snage ušle u vojarnu te na područje Rodoča, Jasenice i razorene tvornice Aluminij, čime je ovaj događaj ostao trajno vezan uz obranu Mostara i doline Neretve. Na mjestu koje, uz vojnu i povijesnu vrijednost, nosi i duboku memorijalnu dimenziju, 34 godine poslije odana je počast hrvatskim braniteljima čija žrtva povezuje slobodu, zahvalnost i odgovornost prema generacijama koje dolaze.

Obljetnica oslobođenja vojarne okupila je obitelji poginulih branitelja, predstavnike braniteljskih udruga, hrvatske dužnosnike i sudionike Domovinskog rata u molitvi, zahvalnosti i sjećanju. Obilježavanju je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom HNS-a BiH dr. Draganom Čovićem, uz zastupnicu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanu Filipović.

„Ova važna obljetnica podsjetnik je koliko je mir dragocjen i koliko ga moramo čuvati te da je sloboda koju danas u Bosni i Hercegovini živimo obranjena žrtvom hrvatskih branitelja, čija imena i hrabra djela ostaju trajno upisana u povijest Mostara i hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Sloboda, mir i dostojanstvo čuvaju se odgovornim odnosom prema prošlosti, poštovanjem prema žrtvi hrvatskih branitelja i prenošenjem povijesti i istine novim naraštajima”, poručila je zastupnica Filipović.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeće ispred spomenika „Zore slobode” odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima, osobito Stanislavu Baji Kraljeviću i Miji Babiću, koji su poginuli pri oslobođenju vojarne, dok je 14 pripadnika HVO-a ranjeno. Nakon komemorativnog dijela, u kapelici sv. Ivana Krstitelja služena je sveta misa za poginule hrvatske branitelje.

Na svetoj misi za poginule hrvatske branitelje, koju je predvodio vojni kapelan don Tomislav Rajić, u ozračju molitve i zahvalnosti još je jednom naglašena obveza čuvanja sjećanja na one koji su, u vremenu najtežih iskušenja, svojim životima svjedočili privrženost slobodi, domu i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

O vojnoj važnosti oslobođenja vojarne govorio je general Stanko Sopta, podsjetivši kako je riječ o prostoru koji je 1992. godine imao iznimnu stratešku vrijednost za obranu Mostara i juga Bosne i Hercegovine. U kontekstu Lipanjskih zora istaknuo je kako su borbe vođene u složenim okolnostima, u vrijeme snažnih napada na više pravaca, pri čemu je oslobođenje vojarne imalo posebnu važnost za slamanje obruča oko Mostara i daljnji tijek obrane.

„U danima travnja, svibnja i lipnja hrvatski su branitelji svojim životima ugradili temelje slobode grada Mostara, Hercegovine, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Svaki narod koji drži do svoje žrtve, koji je prema njoj odgovoran i koji svjedoči istinu, ima perspektivu. Danas je veliki dan i ponosimo se bitkama koje su pronijele glas čestitosti hrvatskoga naroda diljem ratišta Bosne i Hercegovine i Hrvatske”, kazao je general Sopta.

Predsjednik Čović istaknuo je kako se obilježavanjem ovakvih obljetnica čuva istina o Domovinskom ratu, vrijednostima Hrvatskog vijeća obrane i žrtvi hrvatskih branitelja. Naglasio je kako trajno sjećanje na branitelje i dostojanstven odnos prema mjestima stradanja i obrane ostaju važan dio institucionalne i društvene odgovornosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

U izaslanstvu su bili i Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH, Miro Grabovac-Titan, član Predsjedništva HNS-a BiH, Mladen Begić, predsjednik Odjela za branitelje HNS-a BiH, Mario Kordić, gradonačelnik Grada Mostara, Predrag Čović, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke te brojni drugi dužnosnici i predstavnici braniteljskih udruga.

Izvor: hnsbih.ba

„Istina i pravda za osmero viteške djece, i 33 godine nakon zločina, ostaju naša moralna, ljudska i institucionalna obveza. Zato smo danas ovdje – u pijetetu prema njihovoj žrtvi, ali i s jasnom porukom da se zločin nad djecom ne smije prepustiti zaboravu”, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović.

Na spomen-mjestu „Osmica” u Vitezu danas je obilježena 33. obljetnica stradanja osmero viteške djece, čiji su životi nasilno prekinuti 10. lipnja 1993. godine, kada je granata kalibra 120 milimetara pala na dječje igralište između obiteljskih kuća u viteškom naselju Podgradina. U molitvi, pijetetu i dostojanstvu, obitelji stradalih, dužnosnici, predstavnici udruga i žitelji Viteza prisjetili su se Sanje Križanović (1978. – 1993.), Milana Garića (1981. – 1993.), Dražena Čečure (1978. – 1993.), Sanje Garić (1975. – 1993.), Dragana Ramljaka (1978. – 1993.), Borisa Antičevića (1983. – 1993.), Velimira Grebenara (1981. – 1993.) i Augustine Grebenar (1984. – 1993.), čija imena ostaju trajno upisana u povijest ovoga grada i kolektivno pamćenje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, uz poruku kako istina, pravda i kultura sjećanja ostaju trajna obveza društva i institucija.

Obljetnici je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom HNS-a BiH dr. Draganom Čovićem i zastupnicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanom Filipović te Marinkom Čavarom, dopredsjedateljem Zastupničkog doma PS BiH, Marinom Pendeš, izaslanicom u Domu naroda PS BiH, i Lidijom Bradarom, predsjednicom Federacije BiH.

„Naša današnja nazočnost ovdje trajna je ljudska, moralna i politička obveza da inzistiramo na pravdi, jer smo i danas ovdje s neodgovorenim pitanjem zašto za ovaj zločin još uvijek nitko nije odgovarao. Stoga trebamo trajno čuvati sjećanje na njih – na Milana, Dragana, Dražena, Borisa, Velimira, Sanju, Sanju i Augustinu – te ujedno tražiti i inzistirati na otkrivanju istine i pravde. To je jedini, isključivi i pravi način da gradimo društvo utemeljeno na istini u kojem će nove generacije imati priliku za pravdu i trajni mir”, poručila je zastupnica Filipović.

Kod spomen-obilježja položeni su vijenci i upaljene svijeće za osmero stradale djece, nakon čega je služena sveta misa zadušnica. Svetu misu predvodio je dr. mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, uz sudjelovanje fra Zorana Mandića, župnika Župe svetog Juraja u Vitezu, i drugih svećenika.

„Vjerujem da ćemo na ovo mjesto nastaviti dolaziti ne samo zato što je naša obveza ne dopustiti da žrtva naših osmero djece bude zaboravljena, a od drugih krivo tumačena ili opravdana, nego nadasve zato što nas vodi želja da čuvamo ono što je temelj našega kršćanskog života i naše trajne povezanosti s njima i jednih s drugima – ljubav”, poručeno je u propovijedi.

Za obitelji stradale djece početak sudskog postupka nakon više od tri desetljeća predstavlja važan iskorak u borbi za istinu i pravdu, ali i potvrdu da se zločin nad djecom ne smije prepustiti zaboravu. Govoreći o potrebi jednakog pristupa svim žrtvama, Filipović je upozorila kako selektivno traženje istine i pravde ostaje jedan od najvećih problema u suočavanju s ratnim zločinima.

„Bez obzira na ime i prezime svake žrtve, istina i pravda moraju doći do svake obitelji, jer je to minimum i civilizacijski standard za izgradnju društva na pravdi i istini, koje jedine mogu biti jamstvo mira. Ako se to ne dogodi, bojim se da nam ovi strašni i tragični zločini neće biti opomena za budućnost koju želimo graditi”, istaknula je Filipović.

Istodobno, „Osmica” dobiva i novu memorijalnu dimenziju. Kupnjom objekta i zemljišta u neposrednoj blizini spomen-obilježja otvoren je prostor za daljnji razvoj projekta Memorijalnog centra „Osmica”, zamišljenog kao trajno mjesto sjećanja na ubijenu hrvatsku djecu u BiH, s posebnim naglaskom na osmero viteške djece. Predsjednik Udruge „Osmica” Ivan Garić naglasio je kako je cilj da se, uz priču „Osmice”, ispričaju i druge neispričane priče o stradanju hrvatske djece u Domovinskom ratu u BiH.

„Kupnjom kuće i zemljišta neposredno uz spomen-obilježje ‘Osmica’ napravili smo prvi, ali ključni korak prema izgradnji Memorijalnog centra. Naša je namjera ispričati priču djece koja su stradala i pretvoriti ovo mjesto u trajnu opomenu da se takve tragedije nikada i nikome više ne ponove. Ovo nije projekt jedne udruge, nego zajednice i ljudi koji vjeruju da se istina i sjećanje moraju čuvati”, istaknuo je Garić.

Garić, koji je toga dana izgubio brata i sestru, a i sam bio teže ranjen, zajedno s još petero djece, naglasio je kako pravda, i kada dođe nakon toliko godina, ne može izbrisati bol obitelji, ali može pomoći da činjenice ostanu trajno zapisane.

„Mi ne damo da se zaboravi. Ono što radimo kroz Udrugu jest čuvanje sjećanja na žrtvu, pogotovo dječju, i govor o svim stradanjima Središnje Bosne koja se ne smiju zaboraviti, uvijek s porukom da se nikada i nikome ne ponovi”, poručio je Garić.

Predsjednik Čović poručio je kako se u Vitezu zajednički čuva sjećanje na stradanje osmero nevine djece.

„Tražeći konačno zadovoljenje pravde, iskazujemo najdublje poštovanje prema njihovoj žrtvi te patnji njihovih obitelji”, poručio je predsjednik Čović.

Među dužnosnicima u izaslanstvu HNS-a bili su i Davor Bunoza, ministar pravde BiH, Josip Brkić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, Boris Mrnjavac, izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH, Marijan Marjanović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, Antonija Miličević, zastupnica u Saboru ŽSB, Radoje Vidović, predsjednik ŽO HDZ-a BiH ŽSB, Boris Marjanović, načelnik Općine Vitez, Stjepan Dujo, gradonačelnik Grada Novi Travnik, te Dario Plavčić, predsjednik Mladeži HDZ-a BiH, i brojni drugi.

„Osmica” ostaje više od komemorativnog mjesta. Ona je opomena da se dječja žrtva ne smije relativizirati, prešutjeti ni prepustiti zaboravu, ali i podsjetnik da istina, pravda i sjećanje moraju imati svoje mjesto u javnom, institucionalnom i društvenom prostoru.

Izvor: hnsbih.ba