Connect with us

KULTURA

U Zagrebu prikazan film “Istina o stradanju Hrvata u Konjicu ne smije biti zaboravljena”

Published

on

U prepunoj dvorani Antuna Bauera na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu sinoć je premijerno prikazan dokumentarni film o stradanju Hrvata u općini Konjic. Riječ je o vrijednom filmskom ostvarenju koje donosi svjedočanstva preživjelih, mještana, branitelja i svećenika – onih koji su bili svjedoci događaja, koji su izgubili najmilije i koji su spremni istinu prenijeti budućim generacijama.

Film je dio šireg projekta “Digitalni žrtvoslov hrvatskog naroda u BiH”, koji provodi udruga mladih Nanovo rođeni s ciljem dokumentiranja istine o ratnim zločinima i stradanju Hrvata u BiH.

Premijeri je nazočila i predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, koja se u svom govoru osvrnula na važnost očuvanja sjećanja na žrtve i isticanja istine o ratnim događanjima.

“Konjic nije samo simbol stradanja, već i hrabrosti, zajedništva i neuništivog duha hrvatskog naroda. To je kraj koji spaja Bosnu i Hercegovinu, kraj divnih ljudi i bogate povijesti, ali i bolnih sjećanja koja ne smijemo zaboraviti. Ovaj film donosi istinu koju dugujemo prošlim i budućim generacijama – da se sjećamo, da prenosimo, da ne dopustimo da žrtve ostanu prešućene. Naša je zajednička obveza graditi pravednije društvo utemeljeno na istini, a podrška ovakvim projektima neće izostati ni u budućnosti,” poručila je predsjednica Bradara.

Producent filma Matija Ricov naglasio je koliko je važno dokumentirati ratne događaje kako bi se istina sačuvala od zaborava:

“Jako malo toga je zabilježeno i jako malo toga se zna. Upravo zato nastao je ovaj film, kroz brojna svjedočanstva, kako bismo pokazali što se doista događalo. Ovaj film jasno dokazuje i pobija tezu da Armija BiH nije činila zločine, da su to bili sporadični slučajevi. To smo prikazali ne samo u ovom filmu, već i u brojnim drugim materijalima i produkcijama,” istaknuo je Ricov.

Na premijeri, koja je okupila gotovo 500 posjetitelja, nazočili su i don Marin Marić, župnik župe Klis – Neretvica u Konjicu, Žana Ćorić, savjetnica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, brojni svećenici, akademska zajednica, Konjičanke i Konjičani te mnogi drugi.

Film će, nakon Zagreba, biti prikazan i u drugim dijelovima Hrvatske, brojnim krajevima Bosne i Hercegovine te inozemstvu, gdje već stižu pozivi za projekcije, čak i iz prekooceanskih zemalja.

Premijera u Zagrebu bila je tek prvi korak. Veliko zanimanje publike i snažne poruke govornika pokazali su koliko je važno očuvati istinu i osigurati da se sjećanje na žrtve ne izbriše./HMS/

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

KULTURA

© Vesna Milošević..U MORU ŽEĐI..

Published

on

 

Da li mi toliš ovu razbuktalu žeđ?
Evo satima, danima, noć’ma, pijem;
od mora pića okean žeđi krijem,
i vinom melemim naprslom krčagu gleđ.

Nekako nežno, kao najrujniji slap,
nevešto te dolivam, ti kliziš glatko;
u oči ti brodim, o, ti modra čipko,
što tankim končićem upijaš kap po kap.

Jezik mi utrne, ne da reč da sročim,
a u magnovenju i žestini transa;
nebo u crveno boji vrela masa,
pa mu prste pružam i njeg’ da natočim.

S besmislenim žarom rujno mi se kezi,
pa se pitam, da l’ je u ključanju zrelo;
al’ sve i da hoće, nema snage telo,
sladostrasno, rujno, kaže: „Idi, lezi.“


___________________
© Vesna Milošević

Continue Reading

KULTURA

Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine najavio održavanje sjednice

Published

on

Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine održat će 23.sjednicu Predsjedništva petak,6. veljače2026. godine u Mostaru.HNS o izmjenama Izbornog zakona

Sjednica će se održati u prostorijama Predsjedništva HNS-a BiH u Mostaru (Nikole Šubića Zrinskog 3A – Šetalište) s početkom u 11.00 sati.

Continue Reading

KULTURA

MARIO MIHALJEVIC…UMORIO SAM SE PRAŠTAJUĆI…

Published

on

Ja sam samo mali pjesnik koji voli maštati
a to često nisam stigao jer sam morao ispaštati.
Ni kriv ni dužan.
Onda sam opet htio samo maštati
ali sam morao praštati.
I zato sam sada malo umoran i tužan.
Baku su mi objesili prije mog rođenja godine 1947. da joj ni groba ne znam.
Oprostio sam.
Oca su mi tada sa 16 godina izbacili iz peterosbnog stana da bi uselio neki partizan.
Oprostio sam.
Oca i majku sam slušao po noći kako brinu i plaču a razloge skrivaju da ja ne znam.
Oprostio sam.
Na početku moga rada mi je R.V. na Radio Zagrebu rekao da nikada neću napredovati ni biti zvijezda jer ustaša sam. Još danas što je time htio reći ne znam.
Oprostio sam.
Kad su me preselili u drugu redakciju najviše me maltretirao primitivni D.M. ali ne on sam.
Oprostio sam.
U vojsci mi je jedan dobar čovjek rekao da sam na brdu na Kosmaju po kazni zbog ustaškog porijekla i da se prekomandi ne nadam.
Oprostio sam.
Na poslu sam bez razloga stotinu puta suspendiran a da razloge ni danas ne znam.
Oprostio sam.
Po noći sam plakao da ne čuje sin. Tiho. Sam.
Oprostio sam.
Jer samo onaj tko je to doživio zna kako je teško kada ti zabrane raditi ono što čovjek voli.
O kako to boli. Vjerujte mi znam.
Ali oprostio sam.
Dobro sam i suze Vice Vukova jer mu pjevati nisu dali upamtio.
Ni prijatelj mi Đorđe Marijanović nije razloge shvatio.
A meni su zbog takvih druženja dosje punili svaki dan.
Oprostio sam.
Sve špijune, KOS-ovce, UDBAŠE koji su mi život zagorčavali poimence znam.
Odnedavno ih sve i blokiram.
Imena im ne spominjem jer oprostio sam.
I onima koji su 90. od mene nakon Cvjetne nedjelje okretali glavu jer sam bio na istoj pozornici kao Tuđman, oprostio sam.
Vikali su mi da ustaša sam.
Oprostio sam.
Oni su od predsjednica stranke Jugoslovena postajali face i otišli tako visoko da ja do tamo ne mogu ni da gledam.
Oprostio sam.
Gledao sam UDBAŠ-e kako postaju ustaše.
Gledao sam komuniste kako se pretvaraju u nacionaliste.
I osjećao sam se izdan. Jadan. I sam. I pjesme pisao sam.
I oprostio sam.
Svojim progoniteljima nisam se svetio nego sam im čak i pjesmu s isprikom posvetio.
Jer ja jedino tako znam.
Oprostio sam.
Pitate me danas kako sam?
Zašto nisam radostan?
Zato što se osjećam kao tata 1947., ja 72. i 92.
Pun tuge.
Sjećam se Vice kada mi opet prijatelju zabranjuju pjevati.
Pjesme koje smo pisali dok smo domovinu branili sada bi zabranili?
Dok ovo pišem iskače mi obavijest da ona jugoslovenka tvrdi kako je ovo rat.
Ma nemoj srat.
Kako možeš braniti “ustaši” na binu dok živiš u stanu koji si otela Srbinu?
Sin onoga R.V. optužuje 500.000 ljudi pa i mene da smo ustaše.
Tako piše.
Kćerka onoga D.M. u novinama isto tako diše.
Pa dokle više?
A ja bih da dišem.
I pjesme pišem.
I hoću maštati.
Jer umorio sam se praštati.
Mario Mihaljević
Rijeka, 04. 02. 2026.
@naglasak

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba