Balkan postaje strateški ulaz za američku energiju u Europu, a Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju važno mjesto u toj promjeni, piše Max Primorac u novom tekstu objavljenom na stranicama Zaklade Heritage. U središtu njegove analize su, kako prenosi RTV Herceg Bosne, dubrovački sastanak na vrhu Inicijative triju mora, planirana Južna plinska interkonekcija te američki energetski i tehnološki projekti u Hrvatskoj.

Max Primorac, viši znanstveni suradnik Centra za slobodu Margaret Thatcher pri Zakladi Heritage, smatra da bi se na 2026. godinu moglo gledati kao na prekretnicu u transatlantskoj energetskoj suradnji. U tekstu „Balkan se nameće kao američki partner za energetsku sigurnost u Europi” povezuje američki izvoz energije s nastojanjima Europe da smanji ovisnost o ruskom plinu, ojača gospodarstvo i financira veća izdvajanja za obranu.

Primorac pritom zapadni Balkan ne promatra kao rubno tržište, nego kao prostor preko kojega američki ukapljeni prirodni plin (LNG) može stizati u druge dijelove Europe. Posebnu pozornost posvećuje Hrvatskoj kao ulaznoj točki za plin i Bosni i Hercegovini kao zemlji za koju bi novi pravci opskrbe mogli imati velik gospodarski i strateški značaj.

Dubrovnik kao prekretnica

Sastanak na vrhu Inicijative triju mora, održan u travnju u Dubrovniku, Primorac opisuje kao događaj koji je trebao označiti prekretnicu ne samo za Balkan nego i za Europu u cjelini. Prema njegovu prikazu, američka vlada ondje je nastupila s porukom da je „energetska sigurnost nacionalna sigurnost” te Europi ponudila snažnije oslanjanje na Sjedinjene Države kao vanjskog dobavljača energije.

Na dubrovačkom su sastanku, navodi Primorac, unaprijeđeni dogovori o plinovodima i kupnji LNG-a, nuklearnoj energiji te razvoju podatkovnog centra u Hrvatskoj. U tome vidi dio šire američke gospodarske diplomacije, usmjerene na jačanje europske energetske sigurnosti i smanjenje utjecaja Rusije i Kine u regiji.

Primorac podsjeća da je Inicijativa triju mora nastala radi snažnijeg povezivanja zemalja između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora. Jedan od njezinih ciljeva razvoj je prometnih, energetskih i digitalnih veza u smjeru sjever–jug. Hrvatsku, uz Poljsku, ističe kao jednu od začetnica Inicijative.

Južna interkonekcija u središtu interesa za BiH

Za Bosnu i Hercegovinu najvažniji dio Primorčeva teksta odnosi se na plinovod Južna interkonekcija. Autor navodi da je riječ o projektu vrijednom 1,5 milijardi dolara, koji povezuje hrvatsku LNG infrastrukturu s BiH. Prema njegovim riječima, to bi bilo najveće pojedinačno američko ulaganje u regiji.

Primorac piše da BiH iz Rusije uvozi 96 posto prirodnog plina koji mu je potreban te da taj uvoz mora prestati do 2028. Upravo zato Južnu plinsku interkonekciju predstavlja kao način da BiH dobije alternativni pravac opskrbe. Uz plinovod, navodi i plan izgradnje dviju elektrana u Bosni i Hercegovini, za koje smatra da bi mogle biti poticaj gospodarstvu.

U Primorčevoj analizi taj projekt nadilazi pitanje opskrbe plinom. On ga povezuje sa širim američkim nastojanjem da se zemlje regije gospodarski čvršće povežu sa Zapadom. Pritom iznosi i ocjenu da bi razvoj energetske infrastrukture s vremenom mogao pridonijeti smanjenju ruskog utjecaja na Srbiju.

Hrvatska kao energetsko i digitalno čvorište

Hrvatska u tekstu ima dvostruku ulogu: kao zemlja preko koje bi američki LNG stizao prema susjednim tržištima te kao moguća lokacija za velika američka ulaganja u nove tehnologije. Primorac piše da su SAD i Hrvatska u sklopu dubrovačkih razgovora radili i na suradnji u području nuklearne energije, osobito malih modularnih reaktora.

Posebno izdvaja najavu ulaganja u podatkovni centar nove generacije u Hrvatskoj, vrijednog desetke milijardi dolara. Projekt bi, prema njegovoj ocjeni, ojačao regionalnu digitalnu infrastrukturu, ali njegova provedba ovisi o pristupu cjenovno pristupačnoj energiji. Primorac smatra da hrvatska kombinacija LNG-a, hidroenergije i nuklearne energije daje osnovu za takvo očekivanje.

Vezu između energije i digitalnog razvoja autor naglašava i u širem europskom kontekstu. Upozorava da podatkovni centri potrebni za razvoj umjetne inteligencije troše velike količine energije te tvrdi da bi visoki troškovi mogli otežati Europi natjecanje sa Sjedinjenim Državama i Kinom.

Energija, gospodarstvo i sigurnost

Primorčeva je središnja teza da Europi nije dovoljna samo zamjena ruskog plina drugim izvorima. Po njegovu mišljenju, potrebna joj je i pouzdana energija po cijeni koja će omogućiti gospodarski rast. Taj rast, smatra, stvara prostor za veća ulaganja u obranu i jačanje europske sigurnosti.

U tom okviru opisuje promjenu američke energetske politike pod predsjednikom Donaldom Trumpom. Primorac tvrdi da je Washington pojačao promicanje izvoza nafte i plina te gospodarsku diplomaciju u Europi. Nasuprot tomu, kritizira europske troškove energije i propise, za koje smatra da slabe industrijsku konkurentnost. Riječ je o Primorčevim političkim i gospodarskim ocjenama, koje su važan dio argumentacije njegova teksta.

Osim Hrvatske i BiH, osvrće se i na Grčku kao ulaznu točku za američki LNG, najavljenu kupnju LNG-a povezanu s Grčkom i Albanijom, razgovore o infrastrukturi s Crnom Gorom te energetski dijalog SAD-a i Srbije. Sve te primjere koristi kako bi pokazao da američka energetska strategija obuhvaća regiju kao povezanu cjelinu.

Na kraju Primorac ocjenjuje da Trumpova administracija na Balkan sve manje gleda kao na prostor „društvenog preoblikovanja”, a sve više kao na skup strateških energetskih partnera. Za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, prema njegovoj analizi, upravo su projekti povezani s dubrovačkim sastankom najkonkretniji izraz takva pristupa.

Cijeli tekst Maxa Primorca na stranicama Zaklade Heritage dostupan je OVDJE./HMS/