Connect with us

Uncategorized

MILJENKA KOŠTRO……. KRIK DUŠE……  I…..HLADNI LJUDI………

Published

on

NEKI SU ME PITALI KAD ĆU OBJAVITI NAGRAĐENU PRIČU PA EVO JE, NAVALITE ČITATI I MOLIM LIJEPO DOJAM U KOMENTAR.
     KRIK DUŠE
     Da bar nekako mogu zaboraviti taj dan kad sam kao civil došao u Knjižnicu, koja nosi časno ime jednog velikana od riječi. Želio sam podići koju knjigu da u pauzama od bojišnice skratim duge zimske večeri i odagnam misli od ružnih događaja. Da bar sve to nisam gledao svojim očima. Kamo sreće da se nije dogodilo, ali dogodilo se. Da sam bar sklopio oči i začepio uši. Bio sam mlad, neiskusan, zaveden…, blijed od straha, od tog nametnutog rata, od loše hrane. Od svega sam bio blijed ko krpa. Oni su slavili, vrištali, a ja sam živ umirao. Nisu se na mene posebno obazirali iako su mislili da sam knjižničar. Valjda sam im izgledao previše blesavo. Ali taj čin?
     Taj datum, taj zimski dan, taj ružni i tužni događaj za njih je bio praznik, bar je tako izgledalo. Udišući crni dim, nazdravljali su pobjedi. Pirovoj pobjedi. Tuga i jad davili su me u grlu, ali sam šutio. Trebao sam vikati, plakati, zapomagati, ali sam šutio, a u meni je hroptalo. Na tom crnom pepelu, u sred dana ispisivali smo svoje životopise. Zbrkali su mi misli, strahom odrezali jezik, meni, jadniku koji se nije usudio vrisnuti. Plamen je gutao riječi, stranice, korice, gutao je nečije neprospavane noći dok je stvarao. Dim je ispisivao novu, mračnu stranicu Povijesti.
     Čije li su sve ruke držale te knjige, listale ih i uživale u starim dokumentima, ispričanim pričama, stihovima ili dramskim i znanstvenim sadržajima? Stotine, tisuće knjiga na raznim jezicima tek tako odoše u nepovrat, u sred moga Grada. Ne krivim taj bezazleni plamičak iz upaljača. Dospio je u pogrešne ruke. Police su  gorjele pred mojim očima. Gorjele su u mom uplašenom srcu. Želim vjerovati da su gorjele i u srcima onih koji su ih sa mnom palili.  Vjerojatno ih je neki mrzovoljni Kapetan nadojio mržnjom, dao zapovijed, vojnicima zadatak da unište to uzvišeno duhovno blago, simbol Grada, carstvo pisane riječi. Vjerujem da ih majke nisu tako učile. Nema utjehe, ali sreća da je većina tih pisaca (autora) prešla na onaj svijet i neće saznati za ovo zlodjelo, ili pak hoće. Ovi, još živi, kada saznaju umrijet će od tuge. U svim tim pričama živio je i dio mene. Pjesničke duše ipak će oćutjeti miris dima, osluhnuti. Taj dan Dante se sigurno prevrtao u grobu, Dostojevski će znojna čela ustati iz groba, a tek pisci ovog podneblja, teško će podnijeti ovoliko poniženje. To skladište znanja, povijesti i duha, melodije što liječi i oživljava na pola uveli cvijet, više je nema, ne diše. U zidove se uvukao mrak i muk. Ooo, svi vi, velikani pisane riječi, mrzite me. O, moji poštovani: Matoš, Krleža, Šimiću, Šantiću, Ujeviću, Kafka, Dizdar, Meša, Vesna, Zagorka, Desanka… Vrag ti odnio Radovana i Slobodana, kud poslaše ove piromane. I odnio ih je, i mene s njima. Ne znam što je u tom dimu trebalo biti lijepo. Bar te knjige nikomu ništa nisu krive. Naprotiv, svima su bile od koristi.
     Boli me jer tu sam bio, i dva moja oka tu su bila, moje uši, drhtave ruke i noge. Tu sam bio cijeli ja. Šutio sam. Ili pak nisam bio? Ako si član orkestra odgovaraš za kvalitetu svirke. Na prvu činilo mi se da su dobrodušni i religiozni, da još mirišu na materino mlijeko, ali, ali… Ne razumijem. Vrata su bila otvorena. Ušao sam, popeo se uz stepenice tiho kao duh. Nikoga od zaposlenika nije bilo, ni moje omiljene knjižničarke nije bilo. Uzalud sam je zvao: Jasmina, Jasmina. Na stolu sam vidio načete slane štapiće i naočale. Volio sam knjige, često navraćao, čitao. Onda su se pojavili oni, niotkud. Krupni, kao dva vuka, u crnim hlačama i bundama. Tko zna što bi napravili i Jasmini da je bila tu? Možda je namirisala nevolju i navrijeme pobjegla, ili je dijete vodila liječniku? Možda je bolesna ili ju je stigao metak? Tko zna? Mogli su razgovarati o književnosti, ponijeti po koju knjigu i hraniti dušu, ali ovako…
     Svi smo dobili nadimke kako bi njihova imena ostala nepoznata mi. Meni su podrugljivo prišili Lane. Po govoru sam shvatio tko su. Kao da je u njega ušao Tanatos, Vuk je zapovjedio: Žeži sve po redu! Zima je, neka se čaršija ogrije. Bilo me strah tih riječi. Drhtao sam. Držeći upaljen upaljač Zverko je ponovio: Sve po redu! Hladna izraza lica, zažegao je i sve škropio psovkama. Vuk mi je pružio upaljač i naredio: Žeži! Pištolj mi je uperio u glavu. Krv mi se ledila. Sve se odvijalo brzo. Plamen je rastao i sve gutao. Ova dvojica sigurno doma nemaju policu za knjige, pomislim. Nitko nije zvao vatrogasce sa šmrkovima. Dok se crni dim dizao u zrak uzalud sam priželjkivao da se dogodi neko čudo. Možda je vjetar raznio dim po cijelom prostoru, po svim četvrtima u gradu da svi osjete miris paljevine i žal za izgubljenim knjigama. Odvrnio sam česmu, ali voda iz nje nije potekla. Izašli su, i ja za njima. Ponašali smo se kao da se ništa nije dogodilo, kao slučajni prolaznici koji hodaju ratom na pola opustošenim gradom. Nadao sam se da me nitko neće povezati s požarom.
     Nedaleko od Knjižnice žuborio je potočić. Krenuli su prema njemu. Oprali su lice i ruke, a o savjesti će razmišljati kasnije. Valjda? Sjeli su u nekog otucanog tamnog terenca i odmaglili niz cestu. I ja sam oprao ruke, glavu zabio u njedra i sav jadan krenuo do granatama izrašetanog stana. S istoka sam čuo pucnjavu pa sam pognute glave ubrzao korak. Mučila me zbrka u glavi. Da sam bar bio gluh i slijep. Nijem sam bio, šutio sam, a šutnja ponekad i nije zlato. Da sam im odbio poslušnost i po cijenu života. Vatrogasno vozilo stiglo je prekasno. Navečer, tog dana sve vijesti koje sam uspio slušao sam. Odzvonilo bi mi u ušima ono: Nepoznati počinitelji… Išao sam na misu i svećenik je u nedjelju propovijed počeo kako su nepoznati počinitelji zapalili Knjižnicu. Bilo mi je neugodno. Trebao sam vrisnuti da ja sam taj, ali nisam. Kasno sam sastrugao veo straha.
     Nedugo nakon rata, kad sam svukao uniformu razbolio sam se, zatim oćelavio, doslovno pretvorio se u ruinu. Ubili su mi starijeg brata. Iza njega je ostala žena i dijete. Trebao sam im biti od pomoći, a ne znam jesam li. Sestra za vrijeme rata otišla je u Njemačku. Sreća da geleri u mom tijelu ne zadaju mi veće muke. Ali duša pušta nečujne krikove. Ruka mi drhti, vrijeme me požderalo, no morao sam ovo ispisati na ovu bijelu kartušinu, inače bi pukao. Kamo sreće da pišem o prvom poljupcu, o ljepoti života u suživotu i sretnom djetinjstvu. Ovako, u meni ječi čemer zaključan pod sedam brava. Prolivena krv ne da spavati, dim i vatra još grizu za uvelu dušu i slabovidne oči. Danas, u dugoj zimskoj noći, na svoj rođendan, ovim rečenicama kao da podižem zidove između sebe u uniformi, onog prije i onoga poslije spaljivanja knjiga. Pobjegao bih od sebe, od ovoga grada, od sjećanja…no, i kada bih otišao u Pariz i udisao zrak koji je udisao i Bodler ama baš ništa se ne bi u meni promijenilo. Ovim priznanjem se spašavam, ali, ali ne… Nalijevam čaše, sam sa sobom u sobi punoj dima od duhana i kroz prozor gledam zvijezde. Moja se davno ugasila. U gorčini života ispijam gorčinu lošeg vina. Pred očima mi još uvijek drhte sjenke mrtvih knjiga koje su poslije na mom licu iscrtale nabore.
     Ipak su me zvali Lane, a plah i jesam, i tri sam nekako spasio od proklete vatre kako bih spasio dio sebe, bar kap svoje duše. Nekako sam ih skrio ispod otrcane crne bunde. Tu su, u mojoj sobi. Šegrta Hlapića sam čitao u djetinjstvu i želio sam ga još jednom pročitati. Ježeva kućica, a tko je nije čitao. Nisam želio odrasti. Eee, da, Na Drini ćuprija, pročitao sam je više puta. Da ih nisam skrio mislim da to ne bih prebolio. Šteta što pod bundu nije stala cijela Knjižnica. Da je, danas bih sjajem u očima palio lampe po gradu, ponosio se sobom, učlanio se i odlazio u nju i čitao, čitao. Oprostite mi poštovana Braćo Grim, Goethe, Servantes, Krleža, Zagorka…I dalje Vam se divim. Niz onih kojima se divim je dug.  Kada me okruže samoća i gusti mrak u meni se probudi kritički duh, puštam dah, hvatam misli i pišem, pišem iako ne znam je li to što napišem vrijedno neke knjige. Lutam prostorima mašte i stvaram jedan ljepši svijet, onakav kakav bih želio. Još uvijek se pomalo sramim svoga imena pa bih potencijalnu knjigu potpisao onim glupim nadimkom; Lane. Za razliku od mene lane je bezazleno, a ja… Kad sam bio klapac, uuuuu, šta sam sve dobroga mislio učiniti za svoj grad kad narastem velik. Šta sad? Kasno je…ili…? Ne znam.
     Na moje iznenađenje, Zverko i Vuk su nakon svega došli do mene i zbog svega se kajali ispred mene. Izgledali su mi kao dva prazna, ofucana, stara kofera. I sam se slično osjećam. Kad zavirim u sebe ne vidim Bog zna šta. Možda me više i nema? Imao sam dojam da oni kao i ja još uvijek vode neki rat sa samim sobom. Vjerojatno će tako biti sve do onog trena kada nam smrt pokloni cjelov na čelo. Kada se to dogodi kasno je iz nas vaditi dokaze zločina. Poštovani Dante, kasno je za tuć se šakom u prsa. U koji krug? Aaa, nećeš mi reći. Znam, nema vjetra koji bi mogao iza mene pročistiti zrak. Šta ti je život nego varka? O, milostivi Bože, čuješ li krik ove moje sićušne duše? Evo me, grešna ispred Tebe. Neka bude volja Tvoja. Ali ja moram na papir iskapati dušu, ispričati svoju priču i dovršiti knjigu. Jednostavno moram!  MILJENKA KOŠTRO
HLADNI LJUDI
Hladni ljudi
hladne duše
u rukama kosiriće nose
u hladni rat vode
pohlepom prekrivaju
tragove krvi
Fortuni po svome
halju kroje
Vlakovi prolaze
odnose sudbine
Želim okasniti
vratiti se nekom
mirisnom proljeću
i cvjetati
miljenka-kostro-1-768x580 - Grude Online
MILJENKA KOŠTRO
https://www.youtube.com/watch?v=x4HYQsfVSDI&t=2s

Continue Reading

Uncategorized

Zovu me Sjecanja “Pogibija Heroja u Domovinskom ratu’

Published

on

Na današnji dan, 24. travnja 1993. godine, na Južnom bojištu izvršavajući borbenu zadaću poginula su trojica pripadnika Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske „Bojne Zrinski“ – Stipe Vištica, Tomislav Majić i Ante Luketić.
Bojnik Stipe Vištica rođen je 12. ožujka 1971. u hercegovačkom selu Veljaci, a osnovnu i srednju elektrotehničku školu završio je u obližnjem Ljubuškom. U Domovinski rat dragovoljno se uključio pristupivši u ožujku 1992. godine Bojni Zrinski te je kao njezin pripadnik položio svoj život za slobodu Hrvatske.
Časnički namjesnik Tomislav Majić rođen je 6. veljače 1969. u hercegovačkom mjestu Drinovci. Ondje završava osnovnu školu, a potom i srednju strojarsku u obližnjim Grudama. Početkom agresije na Hrvatsku dragovoljno se priključuje hrvatskim snagama. Nakon provedene obuke stupio je u travnju 1991. u Bojnu Zrinski s kojom je prošao niz bojišta. U borbama na Blagaju kod Mostara lakše je ranjen no to ga nije spriječilo da se vrlo brzo vrati u borbu. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su Hrvatskoj tek u kolovozu 1994. kada je Tomislav Majić sahranjen na groblju u rodnim Drinovcima.
Bojnik Ante Luketić rođen je 22. prosinca 1964. u mjestu Korana kraj Plitvičkih jezera. Osnovnu i srednju strukovnu školu završio je u Varaždinu, a nakon završetka školovanja odlazi u Francusku gdje pristupa Legiji stranaca. Kada je u Hrvatskoj počeo rat odlučio ju je napustiti te pomoći obranu domovine. Stečena znanja i iskustva dijelio je s kolegama u specijalnim postrojbama Hrvatske vojske pripremajući ih za najsloženije akcije. Ratni put vodio ga je od Vukovara preko Hrvatske Kostajnice do gospićkog bojišta. Po smirivanju vojnih operacija u Hrvatskoj, odlazi u Hercegovinu gdje u Grudama osniva kamp za obuku. Nakon borbi za Kupres, u travnju 1992. godine, vraća se u matičnu Bojnu Zrinski s kojom sudjeluje u operaciji „Maslenica“. Nakon pogibije pokopan je uz vojne počasti na gradskom groblju u Varaždinu. Suborci ga se sjećaju kao hrabrog i neustrašivog vojnika.
„Njemu se nije trebalo ništa reći, on je radio po svome i uvijek bi došao u pomoć prvi, što se kasnije pokazalo na Maslenici, a i drugdje. Ja sam se s njim više puta sreo na ratištima…Eto, uvijek se dogodi da neke ljude često sretneš! Ali, on mi je ostao u pamćenju kao jako hrabar! Samo pazi, nije dosta biti samo hrabar nego trebaš biti i jako sposoban, a on je bio i sposoban čovjek. Stvarno nije mario za ništa, kad je imao zacrtano nešto, to bi on i napravio. On je mogao sam ratovati protiv vojske, mogao je bilo šta…Bio je dobar organizator. Na kraju je zapravo ostao neshvaćen…Jer malo su to ljudi sanjari, oni izvuku ratovanje na neki viši nivo, a kod nas se počela već koncentrirati vojska koja je po ustroju bila sve više i više nalik na staru JNA.“, prisjetio se Luketića, u intervjuu s povjesničarom Tomislavom Šuljem, njegov suborac Tomica Bajsić.

Izvor – Monografija 1. Hrvatski gardijski zdrug
Privatna arhiva Tomislava Šulja

Autor teksta – Borna Marinić

Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat

Continue Reading

EKONOMIJA

Zajedništvo i legitimno predstavljanje ključni za političku budućnost Hrvata u BiH

Published

on

Predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović i dopredsjednica Darijana Filipović danas su u Širokom Brijegu nazočili redovitom sastanku koordinacije dužnosnika HDZ BiH lokalne i županijske razine. Uz predsjednika Čovića i dopredsjednicu Filipović, koordinaciji je nazočila predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara te dužnosnici iz Vlade Republike Hrvatske, Branko Bačić ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Vlade RH, Zvonko Milas državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, gradonačelnici i načelnici iz HDZ BiH kao i ministri u Vladi FBiH.

Predsjednik Čović posebno se osvrnuo na aktualne političke okolnosti uoči izbornog procesa, s naglaskom na Izborni zakon, legitimno predstavljanje i izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH u skladu s ustavnim načelima. Istaknuta je i nužnost političke stabilnosti i nastavka reformskih procesa koji vode k funkcionalnoj i europskoj Bosni i Hercegovini.

Nakon sastanka obratila se dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je ukazala na važnost redovitih koordinacija dužnosnika s lokalne, županijske i viših razina vlasti. Istaknula je kako su takvi susreti važni za razmjenu ideja, predstavljanje projekata i unaprjeđenje kvalitete života u lokalnim zajednicama.

“Velika je važnost Republike Hrvatske i zato smo sretni da je danas s nama dopredsjednik Vlade Republike Hrvatske, ministar prostornog graditeljstva, prostornog uređenja i graditeljstva gospodin Branko Bačić, gdje zajedno pokušavamo prenijeti neke dobre prakse iz Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu i u pitanjima stambene politike i u pitanjima različitih projekata, investicija u Bosnu i Hercegovinu, tako da na ovoj koordinaciji danas ćemo raspravljati i o tim važnim pitanjima,” poručila je Filipović.

Poseban doprinos sastanku dao je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić koji je predstavio aktivnosti Vlade Republike Hrvatske.

„U godini u kojoj se održavaju opći izbori u Bosni i Hercegovini mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i u Vladi Republike Hrvatske pozivamo sve predstavnike hrvatskog naroda, sve Hrvate u Bosni i Hercegovini da na tim izborima očituju svoje zajedništvo i podrže onog kandidata ili bolje rečeno kandidatkinju koja u toj izbornoj utrci ima daleko najbolje predizborne pozicije i uvjete da na idućim općim izborima Hrvati imaju svog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.  U tom smislu posebno pozdravljamo odluku Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u predlaganju kandidatkinje, gospođe Darijane Filipović za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Iskazujem joj punu podršku i ponovno naglašavamo,  Hrvatska daje punu podršku Bosni i Hercegovini na europskom putu“, naglašava ministar Bačić.

Nadalje, osvrnuo se na potpisivanje sporazuma između država o Južnoj plinskoj interkonekciji: “To je projekt koji doprinosi energetskoj sigurnosti i stabilnosti Bosne i Hercegovine. Republika Hrvatska podržava projekt jer time će se doprinijeti i opskrbi plinom Bosne i Hercegovine i u tom smislu naš LNG terminal na Krku još dodatno pomaže u sigurnosti i stabilnosti u ovoj teškoj energetskoj krizi u cijelome svijetu.”

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas istaknuo je važnost redovitih susreta i koordinacija, zahvalivši svima na suradnji u realizaciji projekata koji doprinose kvaliteti života Hrvata u Bosni I Hercegovini, ali i svih drugih žitelja u tim sredinama, ističući kako se rezultati suradnje mogu vidjeti po cijeloj Bosni i Hercegovini. Drago mi je da danas imamo priliku još jednom pozdraviti gospođu Filipović, kandidatkinju za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koju zdušno podupiremo u tome. Smjer u kojem ide njezina politika je mir i stabilnost, konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini i europski put. Podržat ćemo je, kao što smo i dosad podržavali, vjerujemo da će Bosna i Hercegovina s ovakvim mladim ljudima dobiti priliku za napredak i sve ono što je potrebno ljudima koji ovdje žive”, naglašava državni tajnik Milas.

Na sastanku su također razmotrene aktivnosti Vlade Federacije Bosne i Hercegovine te provedba ranije usvojenih zaključaka, uz razmjenu iskustava i definiranje daljnjih smjernica djelovanja na svim razinama vlasti.

Gradonačelnik  Širokog Brijega Ivo Pavković izrazio je zadovoljstvo zbog održavanja koordinacije u Širokom Brijegu uz naglasak kako je sastanak ovog tipa odličan okvir  za predstavljanje onoga što je urađeno, ali i prilika za iskaz novih planova. Zajedničkim snagama i suradnjom na svim razinama vlasti realiziramo više kapitalnih projekata, istaknuo je.

Zaključeno je kako je potrebno nastaviti usklađeno djelovanje svih razina vlasti uz poseban naglasak na predstojeće izborne procese kao važan trenutak za potvrdu legitimnog političkog predstavljanja i zaštitu prava i interesa hrvatskoga naroda u BiH uz svesrdnu potporu Vlade Republike Hrvatske.

Continue Reading

KULTURA

TJEDNI KOMENTAR: HDZ BiH vodi nacionalnu politiku, a Darijana Filipović je jedini realan kandidat u ovom trenutku

Published

on

Naša “petorka” mora shvatiti razliku između nacionalne i političke stvarnosti. U politici, osim planiranja, nužno je voditi i ozbiljnu analitiku. Tada se razmišljanje mijenja, jer nacionalna i dnevno-politička logika nisu uvijek iste. Svjesni smo da živimo u teškim i izazovnim vremenima, a Bosna i Hercegovina je naša država – kakva god bila, u njoj živimo i u njoj moramo tražiti rješenja.
Da se ne izgubim u širim razmatranjima, pokušat ću, zahvaljujući iskustvu i kao svjedok vremena u kontinuitetu, pojednostaviti današnju političku stvarnost. Neću ponavljati kroz što prolazi hrvatski narod – od nametnutog izbora člana Predsjedništva, preko uzurpacija pozicija, do omalovažavanja nacionalnog vitalnog interesa, često i od onih koji su dobili mandat da ga štite.
Ovih dana svjedoci smo nekorektnog odnosa prema našoj kandidatkinji za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Darijani Filipović. Krenimo redom. Tko je trebao dati prijedlog? Jasno je – državotvorna, stožerna stranka Hrvata u BiH, HDZ BiH. To je učinjeno transparentno i legitimno. U čemu je problem? Tko bi drugi trebao predložiti kandidata? Riječ je o ispravnom postupku.
Dodatno, jednoglasna potpora predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića budućem članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda BiH govori o važnosti i ozbiljnosti ove kandidature.
Postavlja se i pitanje zašto kandidat nije Borjana Krišto. Razlog je jednostavan – kao predsjedateljica Vijeća ministara, nakon izbora članova Predsjedništva rokovi su vrlo kratki, a otvaranje takvog procesa razrješenja i novog imenovanja bilo bi politički i institucionalno rizično. Slično vrijedi i za druge potencijalne kandidate.
Bljesak.info | BH Internet magazin
Zašto kandidat nije predsjednik Dragan Čović? Neću ulaziti u biološke razloge, ali dovoljno je pogledati ulogu Doma naroda BiH – to je strateški nacionalni položaj i posljednji institucionalni štit hrvatske politike u BiH. Tu se vodi ključna borba za ravnopravnost.
Kada se argumenti stave na stol, jasno je da “petorka” može imati tisuću političkih razloga za vlastiti nastup, ali postoji jedan važniji – nacionalni interes. Podrška Darijani Filipović je prije svega nacionalno pitanje. Razumijem potrebu za oporbom i među Hrvatima – ona je potrebna i korisna – ali nacionalni projekti ne smiju biti predmet političkih nadmetanja. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda nacionalni je hrvatski projekt. Točka.

Što se tiče kandidata koje “petorka” predlaže, bilo bi neprimjereno ulaziti u osobne komentare. Najbolje je podsjetiti na misao prof. Ive Lučića: nacionalno iznad svega.(javna potpora Darijani Filipović HDZ- BIH ) Nadam se da će “petorka” poslušati i srce i razum te Zdenka Lučića kandidirati za nositelja državne liste za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Branitelji su posebno osjetljivi na nacionalne interese i o njima se ne trguje. Savjet Darijani Filipović je da uvaži udruge HVO-a proistekle iz Domovinskog rata, Odjel za branitelje pri HNS-u, ratne zapovjednike, organizatore otpora HVO-a i prve dragovoljce. Posebno treba uvažiti i pripadnike legendarne Poskok bojne HVO-a, kao i generale Hrvatske vojske i HVO-a.
Nadam se i da će se Hrvatski generalski zbor utemeljiti u Bosni i Hercegovini kao krovna braniteljska institucija, predvođena hrvatskim generalima, a posebno generalom Ljubom Ćesićem Rojsom, voditeljem Odjela HVO-a pri Uredu predsjednika i vrhovnog zapovjednika Republike Hrvatske.
U Širokom Brijegu obilježena 32. obljetnica osnutka Poskok bojne - Jabuka.tv
Autor: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba