Današnjom objavom završavam s objavljivanjem sažetka, (za javnost priređenog), “Izvješća Komisije Narodne Obrane RH”, koje, (iako cenzurirano i više puta pažljivo redigirano), ipak, daje dovoljno uvida u situaciju i dovoljno argumenata na temelju kojih, (oni koji razumiju, znaju i žele), mogu steći, (prilično), objektivnu sliku o stanju, (općenito i po elementima b/s), donijeti stav, mišljenje ili ocjenu o stanju, organizaciji, funkcioniranju, (postojanju), sustava zapovjedanja, sposobnostima odgovornih, kao i o drugim elementima i pojavama od utjecaja na ishod b/d na Posavskoj bojišnici, od ožujka do početka listopada 1992.godine.
Ja svoju rasčlambu/ocjenu, (vise od onoga što sam rekao u potkastu i napisao u objavama na fb i komentarima ispod njih), (za sada), neću iznositi, ali očekujem da, (bar neki), napišu svoj osvrt na argumente iznešene u “Izvješću …”.
Kao čovjek, mogu razumjeti motive i razloge onih koji bez argumenata ponavljaju tvrdnju:-“Posavina je izdana i prodana, to svi znaju i nema se tu što dokazivati”, a posljedjca su osobne tragedije, (ogorčenja, frustracija, stanja sužene svijesti u odnosu na taj dio bliže povijesti, blokadu racia za argumente u raspravi, činjenice u dokaznom postupku i istinu u konačnici, …), kao obrambeni mehanizam, opravdanje, sindrom delegacije, (u ovom slučaju obratno usmjeren), krivnje i odgovornosti, (iako u početku Stipetić delegira/prenosi krivnju prema dolje, da bi se ubrzo dogodilo “prosvjetljenje” koje za posljedicu ima “kopernikanski obrat” i delegiranje krivnje prema gore).
Razumijem i to da neki ljudi ne vide dalje od situacije u kojoj su osobno bili, neki ne razumiju, neki ne žele ni čuti ni razumjeti, neki se boje, a neki srame osobne uloge i odgovornosti.
Koliko ljudi – toliko razloga i motiva.
Ono što mene motivira je – ISTINA!
Istina koju mnogi ne žele čuti, neki je se boje, neki srame, a neki ju ne mogu razumjeti i prihvatiti.
No, napai na mene kao osobu, uvrede i ad hominem “argumentacija”, govor mi da sam u pravu.
Znakovita je i šutnja “onih koji znaju”.
Zašto sam “dirnuo u osinjak”?
Prvo zato što znam istinu.
Drugo, zato što ju mogu dokazati.
Treće, zato što se laž sve više širi i prijeti postati istnom.
Četvrto, zato što se ta laž, (poglavito od strane “službenog Sarajeva”), kao “povijesna činjenica”, rabi u nastavku kampanje protiv RH.
Peto, zato što se rabi kao “činjenica” u, (od nekoga), umjetno izazvanom, neracionalnom i neprirodnom procesu razdora unutar Hrvatskog političkog, (ali i etničkog), korpusa u BiH, te izaziva i širi animozitet prema RH.
Svjestan sam činjenice da nekim ljudima NITKO i NIČIM ne može dokazati objektivnu istinu, no, njima se i ne obraćam.
Ne napadam ni njih, ni njihove idole, niti ih želim provocirati.
Ako argumenti koje iznosim napadaju njihova okoštala, na ničemu, (osim “osobnom dojmu, ograničenom iskustvu ili izabranom uvjerenju), utemeljena mišljenja/stavove, u tome nema moje krivnje.
Nakon kraće stanke, (ovisno o mojem zdravstvenom stanju), slijedi nastavak.

Zašlo
nečujno
Skrilo se u
skute briješke
Ušuškalo među
brzacima riječnim
Sunce nekada
ljubavlju
Srećom
nabijeno
Osjećaje
tužne
Danas
sjetne
Nekada
zanosne
Danas ljubavi
neuzvraćene
Razliježe
kotlinom
Jeca
guši se u bolu
Iščekuje
dan novi
Možda puninom
zasja u njemu
Novom
ljubavlju
Natopljenom
strasnim sjajem….

(Mila Stanković)
Akril na platnu 40X50

Devet godina radio sam u Ministarstvu za pitanja branitelja u Vladi HNŽ-a i iz prve ruke znam kroz kakve su nepravde prolazili istinski hrvatski branitelji.

Zato me posebno boli kada vidim da se danas njihov doprinos pokušava svesti na simboličan braniteljski dodatak od 1,50 KM po mjesecu provedenom u obrani.
Na završetku rata 1995 godine, bilo je 38.000 pripadnika HVO, da bi 2008 godine taj broj narastao na 196.000.

Teško je razumjeti kako ista federalna vlast, koja je u posljednje četiri godine dodatno zadužila našu djecu i unučad, za 3,5 milijardi maraka radi financiranja sve skupljeg i glomaznijeg administrativnog sustava, danas tvrdi da za ljude koji su obranili svoj narod i svoju domovinu nema više sredstava.

Isti ti koji su digli ruke za ovaj sramotan prijedlog u Zastupničkom domu i Domu naroda FBiH imaju plaću od 6000 maraka.Uvjeren sam da će velika većina njih biti na listama za ove izbore, tražeći od vas da za njih opet glasate!

Branitelji nisu tražili privilegije. Tražili su dostojanstvo, poštovanje i pravedan odnos države za koju su bili spremni dati vlastiti život. Ovakve odluke mnogi doživljavaju kao poruku da su oni koji su branili svoj narod i stvarali temelje današnje Federacije BiH manje vrijedni od političkih elita koje danas odlučuju o njihovoj sudbini!

Branitelji nisu teret ovog društva. Oni su njegovi temelji. Zato zaslužuju poštovanje, a ne poniženje!

Tihomir Šarac – glasnogovornik HSP BiH