Connect with us

Uncategorized

Zovu me Sjecanja “Pogibija Heroja u Domovinskom ratu’

Published

on

Na današnji dan, 24. travnja 1993. godine, na Južnom bojištu izvršavajući borbenu zadaću poginula su trojica pripadnika Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske „Bojne Zrinski“ – Stipe Vištica, Tomislav Majić i Ante Luketić.
Bojnik Stipe Vištica rođen je 12. ožujka 1971. u hercegovačkom selu Veljaci, a osnovnu i srednju elektrotehničku školu završio je u obližnjem Ljubuškom. U Domovinski rat dragovoljno se uključio pristupivši u ožujku 1992. godine Bojni Zrinski te je kao njezin pripadnik položio svoj život za slobodu Hrvatske.
Časnički namjesnik Tomislav Majić rođen je 6. veljače 1969. u hercegovačkom mjestu Drinovci. Ondje završava osnovnu školu, a potom i srednju strojarsku u obližnjim Grudama. Početkom agresije na Hrvatsku dragovoljno se priključuje hrvatskim snagama. Nakon provedene obuke stupio je u travnju 1991. u Bojnu Zrinski s kojom je prošao niz bojišta. U borbama na Blagaju kod Mostara lakše je ranjen no to ga nije spriječilo da se vrlo brzo vrati u borbu. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su Hrvatskoj tek u kolovozu 1994. kada je Tomislav Majić sahranjen na groblju u rodnim Drinovcima.
Bojnik Ante Luketić rođen je 22. prosinca 1964. u mjestu Korana kraj Plitvičkih jezera. Osnovnu i srednju strukovnu školu završio je u Varaždinu, a nakon završetka školovanja odlazi u Francusku gdje pristupa Legiji stranaca. Kada je u Hrvatskoj počeo rat odlučio ju je napustiti te pomoći obranu domovine. Stečena znanja i iskustva dijelio je s kolegama u specijalnim postrojbama Hrvatske vojske pripremajući ih za najsloženije akcije. Ratni put vodio ga je od Vukovara preko Hrvatske Kostajnice do gospićkog bojišta. Po smirivanju vojnih operacija u Hrvatskoj, odlazi u Hercegovinu gdje u Grudama osniva kamp za obuku. Nakon borbi za Kupres, u travnju 1992. godine, vraća se u matičnu Bojnu Zrinski s kojom sudjeluje u operaciji „Maslenica“. Nakon pogibije pokopan je uz vojne počasti na gradskom groblju u Varaždinu. Suborci ga se sjećaju kao hrabrog i neustrašivog vojnika.
„Njemu se nije trebalo ništa reći, on je radio po svome i uvijek bi došao u pomoć prvi, što se kasnije pokazalo na Maslenici, a i drugdje. Ja sam se s njim više puta sreo na ratištima…Eto, uvijek se dogodi da neke ljude često sretneš! Ali, on mi je ostao u pamćenju kao jako hrabar! Samo pazi, nije dosta biti samo hrabar nego trebaš biti i jako sposoban, a on je bio i sposoban čovjek. Stvarno nije mario za ništa, kad je imao zacrtano nešto, to bi on i napravio. On je mogao sam ratovati protiv vojske, mogao je bilo šta…Bio je dobar organizator. Na kraju je zapravo ostao neshvaćen…Jer malo su to ljudi sanjari, oni izvuku ratovanje na neki viši nivo, a kod nas se počela već koncentrirati vojska koja je po ustroju bila sve više i više nalik na staru JNA.“, prisjetio se Luketića, u intervjuu s povjesničarom Tomislavom Šuljem, njegov suborac Tomica Bajsić.

Izvor – Monografija 1. Hrvatski gardijski zdrug
Privatna arhiva Tomislava Šulja

Autor teksta – Borna Marinić

Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat

Continue Reading

Uncategorized

General Zdenko Lucic obiljezio 40- godina mature u Citluku

Published

on

Jučer smo se u Etno selu Herceg u Međugorju okupili povodom 40. obljetnice mature naše generacije iz Čitluka.

Četiri desetljeća prošla su od školskih klupa, život nas je odveo na različite strane, ali bilo je lijepo ponovno se okupiti, prisjetiti starih dana i barem na jednu večer ponovno biti ona ista generacija.

 

Neke uspomene vrijeme jednostavno ne briše, a neka prijateljstva ostaju posebna bez obzira na godine.

Meni je pripala i posebna čast – rezati tortu naše generacije! 😊

Sretna nam 40. obljetnica mature!

Continue Reading

Uncategorized

Predsjdnica Vlade HNZ -a Marija Buhac u posjti mladim sportasima

Published

on

Sport mladima pruža mnogo više od natjecanja – uči ih zajedništvu, upornosti i stvara prijateljstva koja ostaju.

Na završnici 21. međunarodnoga rukometnog memorijala „Stanko Sivrić“ u Čitluku i Međugorju bilo mi je zadovoljstvo uručiti pehare, medalje i priznanja najboljim ekipama i pojedincima.

 

Čestitam HRK Međugorje na još jednom uspješnom izdanju turnira kojim već više od dva desetljeća čuvaju uspomenu na Stanka Sivrića, a istodobno okupljaju nove generacije mladih rukometašica i rukometaša. Svim sudionicima želim još mnogo sportskih uspjeha, novih iskustava i prijateljstava.

Continue Reading

Uncategorized

Miljenko Mida Prskalo…Hercegovino moja lijepa, domovino moja – moja zapažanja u najdražem gradu Širokom Brijegu

Published

on

Ljetni odmor u Hercegovini za mene nije bio samo odmor. Bio je to susret s mojim narodom, mojim Širokim Brijegom, našom vjerom, tradicijom, ljudima i svakodnevnim životom. Bio sam svih ovih dana u svom najdražem gradu i promatrao sve oko sebe kao čovjek, kao vjernik, kao Hrvat i kao netko tko Hercegovinu nosi u srcu gdje god živio.
Posebno me razveselilo što, barem koliko je meni poznato, naši crkveni velikodostojnici ove Velike Gospe nisu s oltara pozdravljali političare. Nakon dugo vremena to sam doživio kao nešto što treba posebno cijeniti. Neka tako bude i ubuduće. Oltar je mjesto molitve, vjere, mira i zajedništva. Naše svetinje trebaju biti iznad dnevne politike i političkih kampanja. Ne trebaju nam više rasprave o tome tko je koga pozdravio s oltara. Crkvu i politiku treba držati na mjestu koje im pripada.
Široki Brijeg sam ovih dana doživio kao grad koji živi punim plućima. Sve je, koliko sam mogao vidjeti, funkcioniralo besprijekorno. Od organizacije događanja do ugostiteljstva i života na ulicama. Posebno želim pohvaliti koncert koji je Grad organizirao, kao i ljude koji su svojim radom doprinijeli da se naš grad pokaže u najboljem svjetlu.
Posebno želim spomenuti Hotel Park i mladu poduzetnicu Crnjac. Svaka čast, kolegice! Upravo takvi ljudi, svojim radom, energijom i poduzetnošću, trebaju našem gradu.
A mladom gradonačelniku mogu samo reći: bravo, mladi čovječe! Unijeli ste jedno novo osvježenje koje se može primijetiti na svakom koraku. O tome sam već pisao i vjerujem da vaša budućnost u politici nema granice. Samo nastavite raditi, slušati građane i čuvati ono što je naše.
Imam ipak jednu malu, dobronamjernu preporuku prvom čovjeku grada.
Nemojmo dopustiti da se u vrijeme Velike Gospe, u našem svetom Širokom Brijegu, pušta glazba koja ne pripada duhu i tradiciji našega grada. Posebno mislim na kojekakvu glazbu koja nema nikakve veze s našom tradicijom i koja, po mom mišljenju, ne bi trebala biti dio svetkovina koje su za naš narod toliko važne. Ne može gradonačelnik biti poklopac svakom loncu i ne može kontrolirati baš sve što se događa, ali kao prvi čovjek grada može poslati poruku i postaviti određene standarde.
To govorim dobronamjerno, jer volim ovaj grad i želim da sačuva ono po čemu je poseban.
A sada ono što mi najteže pada – izbori.
Iskreno, najradije bih o politici šutio. Ne borim se osobno ni za kakvu političku funkciju. Politika mi kao profesija ne treba. U životu sam se ostvario na druge načine, možda puno teže nego što neki misle.
Ali ne bih bio ja kada bih mogao nijemo promatrati što se događa mome narodu.
Kao hrvatski rodoljub i lokalni patriot ne mogu mirno gledati kako nas je sve manje, kako mladi odlaze, kako obitelji sve teže žive i kako već više od trideset godina slušamo iste ili slične političke mantre i obećanja.
Zato odgovornost vidim i u našoj političkoj vrhušci, na čelu s Draganom Čovićem. Dok običan čovjek sve teže živi, dok se suočava s krizama, poskupljenjima i nesigurnošću, teško je ne primijetiti razliku između života običnog čovjeka i života političkih elita. Neću nabrajati luksuz, vile i sve ono što možemo vidjeti – mogao bih pisati do Božića.
Ali budimo pošteni: nismo samo oni krivi. Krivi smo i mi.
Jer mi biramo.
HDZ je moja stranka. To nikada nisam skrivao. Ali upravo zato imam pravo reći kada mislim da nešto nije dobro. Nijedna stranka ne smije biti iznad vlastitog naroda. To vrijedi za HDZ, ali i za sve druge stranke.
Dajmo priliku novim ljudima. Pogledajmo i druge političke opcije. I u drugim strankama postoje kvalitetni, pošteni i sposobni ljudi.
Najgore je kada jednoj stranci damo toliku moć tijekom toliko godina da počne misliti kako može raditi što želi.
Moć treba rasporediti. Vlast treba služiti nama, a ne da mi služimo vlasti.
Živim gotovo četrdeset godina u demokraciji. Znam da se vlast mijenja. Koalicije se mijenjaju. Ljudi dolaze i odlaze. Ne može jedna stranka i ne može nekoliko istih ljudi desetljećima određivati živote cijelog naroda.
Zato, dragi moj narode, budimo pametni i mudri.
Na dan izbora nema spavanja!
Taj jedan dan u četiri godine mi imamo vlast u svojim rukama.
Nemoj ostati kod kuće. Nemoj misliti da tvoj glas ništa ne znači. Nemoj sjediti kod kuće i jesti puru s lučnicom dok drugi odlučuju o tvojoj sudbini, sudbini tvoje djece i budućnosti našega kraja.
Izađi i glasaj.
Biraj odgovorno.
Biraj čovjeka, a ne samo stranačku iskaznicu.
Biraj po savjesti, a ne iz navike, straha ili pritiska.
Jer kada izbori prođu, četiri godine više nemamo pravo govoriti da nismo imali priliku odlučivati.
I još nešto želim reći o jučerašnjem korištenju svetog oltara u političke svrhe.
Draga Darijana Filipović, ne osporavam vam pravo da se bavite politikom niti vam želim oduzeti bilo kakvu političku budućnost. Ali moj vam je iskreni savjet: ostavite sveti oltar izvan političke kampanje.
Oni koji su vas popeli na oltar možda misle da vam time pomažu, ali ja nisam uvjeren da vam time čine dobro.
A kada govorimo o kandidaturi za najvišu državnu funkciju, hrvatski narod zaslužuje ozbiljnu raspravu o tome tko je spreman preuzeti takvu odgovornost, kakvo iskustvo ima i što je u životu napravio za svoj narod.
Ja svoj izbor ne skrivam.
Moj glas ide heroju, generalu, intelektualcu i sportašu – generalu Zdenku Lučiću.
Čovjeku za kojeg vjerujem da svojim životnim putem, znanjem, iskustvom, karakterom i domoljubljem može dostojno predstavljati hrvatski narod.
Ako je nekada bio čovjek od povjerenja prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, onda se pitam zašto danas njegov put nekima nije prihvatljiv. Mogu razumjeti političke razlike. Mogu razumjeti da se ljudi u politici ne slažu. Ali ne mogu razumjeti zašto se hrvatski glasovi ponovno rasipaju.
Zato želim biti potpuno jasan:
Moj izbor je general Zdenko Lučić.
A vi, dragi moji, glasajte po svojoj savjesti.
Ne tražim od nikoga da slijedi moj izbor. Samo vas molim – dobro razmislite. Nemojte glasati iz navike. Nemojte glasati zato što vam je netko rekao da morate. Nemojte dopustiti da vam drugi određuju kome ćete dati svoj glas.
Vaš glas je vaša sloboda.
Zato na kraju poruka mom hrvatskom narodu:
Glasajte za HDZ ako vjerujete da je to vaš izbor. Glasajte za druge stranke ako u njima vidite bolje ljude i bolji program. Ali kada je riječ o izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, dobro razmislite kome ćete dati svoj glas.
Ne rasipajmo hrvatske glasove.
Ne birajmo iz navike.
Ne birajmo iz straha.
Ne birajmo zbog pritiska.
Birajmo slobodno, odgovorno i po savjesti.
Ja nisam ni pisac ni književnik. Ja sam samo čovjek koji dobije inspiraciju kada vidi što se događa oko njega. Kao rodoljub, neću se umoriti govoriti dok god vjerujem da naš narod može živjeti bolje.
Neću se umoriti dok na licima naših ljudi ne vidim više sreće, zadovoljstva i ponosa što žive u ovom prekrasnom kraju.
Jer Hercegovina je prekrasna.
Široki Brijeg je moj najdraži grad.
Bosna i Hercegovina je naša zemlja.
I naš narod zaslužuje budućnost dostojnu svojih predaka.
Hercegovino moja lijepa, domovino moja – čuvajmo te, volimo te i konačno sami odlučujmo o svojoj budućnosti.
Miljenko Prskalo

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba