Sveti Petar je po Silvanu uputio pismo braći u poganstvu – nevjernicima. Petar ih želi pozvati na vjeru i obraćenje. Tako u svojoj poslanici Petar izriÄe trostruki poziv koji sadrži poniznost, triježnjenje i hrabrost.
piÅ¡e Fra Mario Knezović                                Jedno bez drugoga ne ide. Važan je i ovaj redoslijed. Prvi korak na putu vjere, tako Petar smatra, je poniznost. No, možda se pitamo pred Äime i pred kime se poniziti? Petar i na taj upit odgovara kako se treba poniziti pred snažnom Božjom rukom. Petar tako, parafrazira, ono Å¡to je Isusu pred izazovom sotone rekao da se jedino Bogu svome klanjamo i njemu služimo. ÄŒitajući iskustva i razlaganja apologeta Crkve možemo spoznati da je poniznost krepost koja je pretpostavka otvaranja za Božju milost. Uz to će neki naglasiti kako sotona može sve, može se pretvarati i mnoge zavarati, ali sotone ne može biti ponizna. Uslijed druÅ¡tvenoga okruženja gdje se „gine“ za taÅ¡tom slavom, Äašću i veliÄinama sigurno je valjano razmiÅ¡ljati o poniznosti koja je protjerana pred najezdom oholosti koja postaje principom uspjeha i života. Sveto pismo jasno kaže da se Bog oholima protivi, a poniznima daje milost. (1 Pet 5,6). Petar piÅ¡e da se važno poniziti kako bi nas Bog uzdignuo u pravo vrijeme. OÄito nam je, ako samo povrÅ¡no bacimo pogled oko sebe, da su se mnogi uzdignuli u zemaljskome uspjehu, karijerizmu, moći ali su nakon toga doživjeli i moralnu i duhovnu pustoÅ¡. Uzdignuće u pravo vrijeme je trenutak duhovne zrelosti gdje će Bog nagraditi vijencem nebeske slave ljudske trudove. To je davanje roda u pravi Äas.
Drugo Å¡to sveti Petar upućuje sluÅ¡ateljima je poziv na otriježnjenje. Petar tu navodi kako moramo biti trijezni jer protivnik Ä‘avao kao riÄući lav obilazi koga da proždre. Da. To se Äovjeku uspavanke i dogaÄ‘a. Koliko puta ćemo i sami reći da smo iznenaÄ‘eni svojim postupcima, djelima ili rijeÄima. Zlo ne miruje. Mnogi nesvjesno postaju robovi zla na putu prividnoga zemaljskoga uspjeha. Dok ih Petar poziva na triježnjenje, on kao da iznosi vlastito iskustvo onoga Å¡to mu je Isusu rekao nakon uskrsnuća, a to je da mora najprije doći k sebi (otrijezniti se) kako bi mogao poći navijeÅ¡tati i utvrÄ‘ivati braću u vjeri. Biti budan i trijezan znaÄi u buci svijeta osluÅ¡kivati govor Odozgo, a zanemariti glasove koji nas vode preko uzvisina do životnoga ponora. Otrijezni ti se znaÄi prestati biti mlak i ravnoduÅ¡an i pretvoriti se u gorljive zagovornike Božje prisutnosti.
Treći, i onaj, možemo reći, najglasniji vapaj Petra je da se ljudi ohrabre. Bertrand Rasel piÅ¡e kako je pobjeda nad strahom poÄetak mudrosti. Ljudima se danas manipulira instrumentima straha. Ljudi postaju robovi sustava, hijerarhije, obreda, zakona, obiÄaja, obzira, predrasuda, obmana, kleveta. Strah Å¡ire oni koji žele kontrolirati situaciju ljudskih sudbina. Isus je neumorno ponavljao da se ne bojimo. ÄŒitao je Isus u ljudskim oÄima strahove koji su ih zarobili i onesposobili da shvate kako nas je Bog za slobodu stvorio. Howard Loverkraft je u analizi straha zakljuÄio da je najgora emocija strah, a najgora vrsta straha je strah pred nepoznatim. Vjernik bi na ovu vrstu straha trebao odgovoriti Isusovom miÅ¡lju i pozivom da svu svoju brigu povjerimo njemu. Ljudi straha ne mogu donositi razborite odluke. Ljudi straha ne mogu biti navjestitelji Isusove poruke. Strah će neumorno kucati na naÅ¡a vrata ako pokuÅ¡amo svojim snagama i sposobnostima rjeÅ¡avati sva životna pitanja. Hrabrost je hod stazom istine, hod po rubovima druÅ¡tva, gdje bi trebala prestati Å¡utnja o zlu, grijehu i nepravdi koja nas okružuje. bpz.ba
