Gojko Šušak, ratni ministar obrane Republike Hrvatske i politički zaštitnik Hrvata u BiH, preminuo je 3. svibnja 1998. godine. Rodio se u Širokom Brijegu samo 37 dana nakon što su zločinci u partizanskim uniformama u ratnom skloništu nadomak širokobriješkog samostana i crkve (7. veljače 1945.) ubili i spalili 13 franjevaca. U tom ratnom skloništu tog trenutka našla se i Stana Šušak u osmom mjesecu trudnoće, a u njezinoj utrobi bio je još nerođeni Gojko Šušak. Jedan od partizana posegnuo je za puškom da ubije i trudnu Stanu, a u tom naumu spriječio ga je drugi partizan koji mu je kazao:
– Zar ćeš ubiti trudnu ženu?
Šušak je završio gimnaziju u Širokom Brijegu, a da bi se upisao na fakultet, bila mu je potrebna potvrda tadašnjih vlasti, koja se zvala “karakteristike”, ali je nije mogao dobiti zbog “grijeha” u vrijeme gimnazijskog školovanja. Pisali smo o tome kako se, zahvaljujući Vladimiru Šoljiću i diskrecijskom pravu Miroslava Mikuličića, dekana Strojarskog fakulteta u Rijeci, da može upisati dva studenta bez tih “karakteristika”, upisao na taj fakultet. Poslije se Šušak prebacio na studij matematike i fizike u Rijeci. Nakon poziva na služenje vojnog roka u JNA, Šušak je prebjegao u Austriju, a potom u Kanadu, gdje je studirao menadžment, bavio se privatnim biznisom te osnivao hrvatske prosvjetne i kulturne institucije. U Kanadi je boravio od 1969. do 1990. godine. U Ottawi je bio ravnatelj Hrvatske škole. Nakon povratka u domovinu sve do smrti 1998. godine bio je najbliži suradnik dr. Franje Tuđmana. Znakovite su riječi dr. Franje Tuđmana nad otvorenim grobom Gojka Šuška na Mirogoju: “Tvoj odlazak težak je i nenadoknadiv gubitak za tvoju obitelj, za mene osobno, jer si mi bio prvi, najvjerniji, najdosljedniji suradnik od onih prvih dana kada još nisam smio otvoreno izjaviti da idemo na ostvarenje hrvatske slobode i hrvatske države!”
S povijesnog i političkog aspekta znakovit je Šuškov susret s dr. Tuđmanom u Ottawi 1987. godine. Fra Ante Marić priredio je dramski prikaz susreta i razgovora u Šuškovu stanu u Ottawi, u kojima su, osim dr. Tuđmana i Šuška i njihovih supruga Ankice i Đurđe, nazočili Ante Beljo, Ljubo Krasić i Vinko Grubišić. Na 30. Širokobriješkoj večeri u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” izveden je dramski prikaz tog susreta i razgovora. Ante Beljo (rođen u Čerinu kod Čitluka 1946.), hrvatski političar, bivši zastupnik Hrvatskog sabora, koji se s Gojkom Šuškom poznavao kao širokobriješki gimnazijalac, prisjeća se da je 1987. i 1988. godine dr. Franjo Tuđman nekoliko puta boravio u Kanadi te održao veliki broj predavanja na području Sjeverne Amerike na raznim znanstvenim skupovima i s različitim povijesnim temama. Na području Kanade uglavnom su ta predavanja bila po gradovima s velikim hrvatskim pučanstvom od atlantske do pacifičke obale. Jedno od tih predavanja održano je u istočnom dijelu Kanade koji pokriva Sudbury, Toronto i Ottawu, glavni kanadski grad. Ante Beljo ističe:
– Tu večer u obiteljskoj kući Gojka Šuška vodio se razgovor o punom povjerenju, a odigrana je čak i partija tenisa u parovima – Gojko Šušak i Franjo Tuđman protiv Gojkova brata Branka i Marija Šuška.
U dramskom prikazu susreta dr. Tuđmana i Šuška fra Ante Marića posebno vrijedi zapamtiti riječi kasnije prvog hrvatskog predsjednika:
– Gojko, moramo sve učiniti da pomirimo sinove ustaša i partizana. Da više nikada ne bude rata među Hrvatima. Da više ne bude Bleiburga …
Na te Tuđmanove riječi reagirao je Šušak:
To je program i moj, i fra Ljubin, i Vinkov, i Antin!
Ante Beljo ističe:
– Mislim da je ovo najbolja i najcjelovitija odluka zajedništva u vremenu koja su uslijedila ispred nas!
Prošlo je 28 godina od Šuškove smrti, ali još u javnosti nije dovoljno valorizirana njegova uloga u stvaranju hrvatske države i zaštite Hrvata u BiH. Kad se govori o dr. Franji Tuđmanu, veliki dio toga odnosi se i na Gojka Šuška. Od susreta u Ottawi 1987. do Šuškove smrti bili su više nego učinkovit tandem i u pogledu politike i obrane Republike Hrvatske i Hrvata u BiH. Kroz život Gojka Šuška zrcali se hrvatska povijest od 1945. do kraja prošlog stoljeća – od toga kako je umalo bio mrtav u majčinoj utrobi s majkom Stanom i 13 širokobrijeških fratara kobnog 7. veljače 1945. godine pa do problema s komunističkom vlašću kao širokobriješki gimnazijalac, od djelovanja na očuvanju nacionalnog identiteta u Kanadi, povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske te ratnih pobjeda koje je predvodio do samostalne Republike Hrvatske i mira u BiH i sporazuma koji su jamčili jednakopravnost konstitutivnih Hrvata. Liljana Bunjevac Filipović snimila je dokumentarni film o životu i djelu Gojka Šuška. No, njegov životopis više je nego zanimljiv “materijal” za cjelovečernji igrani film. Ne govori ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država na bilo čijem pogrebu. Ostat će u povijesnom pamćenju riječi Williama Perryja, američkog ministra obrane, nad odrom Gojka Šuška, citiravši Shakespearea o Cezaru: “Otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti!”
Mnogima i u RH i u BiH te riječi i danas paraju uši, no one su neizbrisive. Po najrelevantnijim svjetskim vojnim analitičarima, upravo je Šušak bio najuspješniji ministar obrane jedne države od vremena Drugog svjetskog rata pa se obrana RH u Domovinskom ratu izučava na stranim vojnim učilištima. Bio je svjestan činjenice da obrana Hercegovine omogućuje obranu Hrvatske, ali i BiH. Mnogi ni u RH ni u BiH nisu skloni zahvaliti Šušku, unatoč tome što je poznato to koliko se Šušku žurilo s Olujom radi spašavanja Bihaća. Postoje transkripti dostupni javnosti koji svjedoče o Šuškovu traženju što žurnijih rješenja za spas Bihaća od sudbine Srebrenice.
Mnogim ljudima velikog znanja i dobre volje nije jasno to kako i zašto od nekih još uvijek dolaze pokude za čovjeka koji zaslužuje pohvale. I danas se neki usude reći da je kod Šuška bilo i islamofobije, ali ih demantiraju brojni ugledni Bošnjaci u Zagrebu, koji su jako zahvalni Šušku zbog njegova doprinosa u naoružavanju Bošnjaka u BiH, prihvatu stotina tisuća izbjeglica, liječenju Bošnjaka u bolnicama u Hrvatskoj. No, strani diplomati često su isticali to da je Šušak bio najvjerodostojnija politička osoba 90-ih godina na području bivše države. Posebno je zaslužan za uspostavljanje dobrih odnosa Hrvatske i SAD-a, što je u velikoj mjeri doprinijelo oslobađanju svih dijelova RH i dijelova BiH, što je natjeralo srpsku stranu na Daytonski sporazum. Nepodnošljiva je lakoća zaborava i nezahvalnosti prema djelu Gojka Šuška. No oni kojima je istinski stalo do RH i Hrvata u BiH Šuška će pamtiti po domoljublju, hrabrosti, političkoj mudrosti, diplomatskoj vještini, karizmi vođe, lakonskom govoru, kao čovjeka od riječi.
www.abcportal.info
