Connect with us

Uncategorized

Mario Prskalo Unana – Messi prije Messija čije se igre i danas prepričavaju

Published

on

Mario Prskalo, među prijateljima, suigračima i ljubiteljima nogometa poznatiji kao Unana, jedno je od prepoznatljivih imena čitlučkog nogometa. Nogometni put započeo je već sa 16 godina, kada je zaigrao za prvu momčad Brotnja, a tijekom bogate karijere nosio je dresove brojnih klubova, među kojima su Sloga Ljubuški, Iskra Bugojno, GOŠK Jug, Jadran Ploče, Zadar, HNK Dubrovnik, Široki Brijeg i Zrinjski.

Njegovu karijeru nisu obilježili samo nastupi, pogoci i priznanja. Između 20. i 24. godine doživio je dva prijeloma noge, a suočio se i s hepatitisom B. Unatoč teškim životnim i sportskim iskušenjima, uvijek se vraćao nogometu, pokazujući upornost i ljubav prema igri koja ga prati cijeli život.

O Mariju Prskalu Unani, njegovu nesvakidašnjem talentu i igračkim osobinama na kraju intervjua donosimo i osobni osvrt Milorada Prusine, koji ga je pratio još od njegovih dječačkih dana, trenirao u dva navrata te gledao njegove nastupe u Brotnju i drugim klubovima.

S Mariom Prskalom Unanom razgovarali smo o njegovim nogometnim počecima, teškim trenucima koji su mu obilježili karijeru, nastupima za brojne klubove, nekadašnjem nogometu, mladim talentima Brotnja i planovima za budućnost.

Nogometnu karijeru započeli ste upravo u Brotnju. Kako pamtite svoje prve seniorske korake?

U Brotnju sam počeo igrati za prvu momčad sa samo 16 godina. Bio sam veoma mlad, ali sam imao veliku želju za dokazivanjem. U to vrijeme mlađi igrači morali su se izboriti za svoje mjesto i steći povjerenje starijih suigrača. Brotnjo je moj klub i zbog toga ti prvi nastupi za mene imaju posebno značenje.

Tijekom karijere promijenili ste veliki broj klubova. Gdje vas je sve odveo nogometni put?

Osim za Brotnjo, igrao sam za Slogu Ljubuški, Iskru iz Bugojna, GOŠK Jug, Jadran Ploče, Zadar, HNK Dubrovnik, Široki Brijeg i Zrinjski. Imao sam priliku igrati i u Drugoj i u Prvoj ligi bivše Jugoslavije. Svaki klub i svaka sredina ostavili su trag na meni, a iz svakog razdoblja nosim vrijedne uspomene i prijateljstva.

Vašu karijeru nisu obilježili samo lijepi trenuci i uspjesi, nego i ozbiljna životna iskušenja. Koje je razdoblje za vas bilo najteže i kako ste ga uspjeli prebroditi?

Bilo je to veoma teško razdoblje. U godinama kada bi nogometaš trebao najviše napredovati i graditi karijeru, doživio sam dva prijeloma noge i obolio od hepatitisa B. Takve stvari ostave posljedice, ne samo fizičke nego i psihičke. Ipak, nisam se predavao. Ljubav prema nogometu, želja za povratkom i podrška ljudi oko mene davali su mi snagu da nastavim.

Često ističete da se u vaše vrijeme nogomet igrao iz ljubavi. Koliko se tadašnji nogomet razlikovao od današnjeg?

Razlika je velika. Tada se uistinu igralo iz ljubavi prema klubu i nogometu. Nije bilo uvjeta kakve igrači imaju danas. Sjećam se da bismo išli na gostovanje i nekada bismo za put dobili samo sendvič. Međutim, nitko se nije žalio. Bili smo sretni što igramo i što branimo boje svoga kluba. Postojali su zajedništvo, poštovanje i velika borbenost.

Za razdoblje provedeno u Slogi Ljubuški veže vas i jedna posebna anegdota sa slobodnim udarcem. Što se dogodilo?

Imao sam 17 godina, a Sloga je te sezone izborila ulazak u viši rang. U prvom kolu igrali smo na Babovcu. Dosuđen je slobodan udarac s desne strane, idealan za moju lijevu nogu, i krenuo sam ga izvesti. Tada mi je prišao Edo Džajo i rekao: „Što ćeš ti, mali?“ Odgovorio sam mu da ću izvesti slobodan udarac, a on me otjerao.

Bio sam ljut, ali sam se vratio i rekao mu da ću preskočiti loptu. On je pristao. Zaletio sam se, ipak udario loptu preko živog zida i pogodio same rašlje za 1:0. Svi su potrčali prema meni, a Edo je ostao stajati i prijetio mi prstom uz salve psovki. Utakmicu smo dobili 3:0. Nakon susreta prišao mi je i rekao: „Od danas samo ti izvodiš slobodne udarce.“ To je uspomena koju nikada neću zaboraviti.

Bili ste prvi kapetan reprezentacije Herceg-Bosne. Što vam znači to priznanje?

Biti prvi kapetan reprezentacije Herceg-Bosne za mene je bila velika čast i nešto na što sam posebno ponosan. U Vinjanima se igrao veoma jak turnir, a ja sam proglašen najboljim igračem i najboljim strijelcem. Nagradu mi je uručio Mate Boban. Takvi trenuci ostaju urezani za cijeli život.

Danas ste voditelj škole nogometa HNK Brotnjo. Kako gledate na rad s mladim igračima?

Rad s djecom donosi veliku odgovornost, ali i veliko zadovoljstvo. Nije dovoljno samo naučiti ih igrati nogomet. Važno je od njih stvarati dobre, odgovorne i disciplinirane ljude. Želim im prenijeti ono što sam naučio tijekom karijere – da bez rada, upornosti, poštovanja i ljubavi prema klubu nema pravog uspjeha.

Brotnjo trenutačno ima dvojicu mladih reprezentativaca Bosne i Hercegovine. Koliko je to priznanje za klupsku školu nogometa?

To je velika stvar za naš klub i potvrda kvalitetnog rada. Mate Anđelić član je U-15 reprezentacije Bosne i Hercegovine, dok je Ivano Doko u U-19 selekciji. Ponosni smo na njih, ali to treba biti i poticaj ostalim dječacima. Njihov primjer pokazuje da se talent, kada se spoji s ozbiljnim radom, može prepoznati i na reprezentativnoj razini.

Kakva je trenutačna situacija u HNK Brotnjo i koji su ciljevi kluba?

Ove smo godine zacrtali ulazak u viši rang, odnosno plasman u Pvu ligu Federacije Bosne i Hercegovine. U klub je došla nova uprava koja dijeli iste ambicije i želi napraviti iskorak. Osjeća se nova energija i svi zajedno moramo raditi kako bismo ostvarili taj cilj. Brotnjo ima tradiciju, navijače i nogometni potencijal te zaslužuje igrati na višoj razini.

Što bi povratak u viši rang značio za Brotnjo i cijelu općinu Čitluk?

Značio bi mnogo. Brotnjo je važan dio identiteta ovoga kraja. Povratak u viši rang donio bi novu energiju, veće zanimanje navijača i dodatni motiv mladim igračima. Međutim, uspjeh ne dolazi preko noći. Potrebni su zajedništvo uprave, stručnog stožera, igrača, škole nogometa, navijača i cijele lokalne zajednice.

Sportski raritet Brotnja – „Dječak koji je sa školskog terena zaigrao na Barama sa seniorima“

Osvrt Milorada Prusine

Mojim dolaskom u Čitluk čuo sam za dječaka, velikog nogometnog talenta, koji je karijeru započeo gotovo izravno među seniorima Brotnja. Svojom igrom i učinkom brzo je privukao pozornost lokalne, ali i šire nogometne javnosti.

Samouvjereno je prihvatio ponudu susjedne Sloge iz Ljubuškog i tako krenuo na svoj dug i raskošan nogometni put.

Gledao sam ga pred školom, na utakmicama i treninzima Brotnja. Bio sam mu trener u dva navrata – u proljeće 1984. godine i u sezoni 1996./97. Pratio sam ga i poslije, tijekom nastupa u različitim klubovima.

Bio je to Mario Prskalo – Unana.

Nadimak Unana asocira na južnoameričke nogometaše, a takav je bio i njegov stil igre. Bio je nižeg rasta, „šlang građe“, brzih kretnji, s loptom koju je u pokretu gotovo vukao uz lijevu nogu. Iznenadnim promjenama pravca izbacivao je protivnike, a akcije završavao udarcem iz koljena, oštrim centaršutom ili lucidnim podvaljivanjem lopte – „s očima“ – suigraču u izglednoj poziciji za pogodak.

Njegov vješt prijam lopte, u mjestu ili pokretu, predstavljao je korak prednosti u odnosu na protivnika i stvarao višak na terenu.

Posebna igračka vještina, spoj nogometnog intelekta i lukavstva, bili su njegovi slobodni udarci. Bila je to njegova prava poslastica. Željno ih je čekao, unaprijed znajući kako i gdje će uputiti loptu. Najčešće bi iz kratkog zaleta, ponekad gotovo iz koraka, poslao oštru „zavijušu“ koja je u pravilu bila neobranjiva.

O desecima njegovih „eurogolova“, pogođenih stativa i prečki i danas se prepričava u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a posebno u nogometnim krugovima Hercegovine i Dalmacije.

Opisani stil igre, liderstvo, lucidnost i nogometna inteligencija uvijek su me podsjećali na Maradonino vrijeme, ali i na igru dugovječnog Lionela Messija.

Zbog toga ostaje žal što nije krenuo stopama naših vrhunskih internacionalnih nogometaša Šojke i Pede, a bio je tako blizu. Bez obzira na to, smatram ga najtalentiranijim nogometašem i znalcem koji je ikada ponikao u Brotnju.

Nogometu naše lokalne zajednice, ali i mnogo šire, podario je i svoje nasljednike – sinove Ivana i Antonija, vrhunske profesionalne nogometaše. Tako zajedno, kao obitelj, nastavljaju ispisivati nogometnu povijest.

Unanin povratak u Brotnjo u novoj ulozi, kao voditelja omladinskog pogona i škole nogometa, jamstvo je ozbiljnije organizacije te kvalitetnog prepoznavanja i razvoja novih talenata.

www.brotnjo.ba

Pri preuzimanju teksta, obvezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.

Vezani članci

Continue Reading

EKONOMIJA

Važnost jačanja institucionalnih kapaciteta u Ljubuškom, novi Edukacijsko-obučni centar podiže standarde policijske obuke

Published

on

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović boravili su danas u radnom posjetu Ljubuškom, gdje su s gradonačelnikom Vedranom Markotićem i suradnicima te predstavnicima županijskih i gradskih institucija, razgovarali o aktualnim temama važnima za daljnji razvoj Grada Ljubuškog i Županije Zapadnohercegovačke, s posebnim naglaskom na jačanje institucionalne suradnje i stvaranje kvalitetnijih uvjeta za život lokalnog stanovništva.

Galerija 3

Galerija 2

Tijekom sastanka u Gradskoj upravi istaknuta je važnost koordiniranog djelovanja svih razina vlasti u ostvarivanju razvojnih prioriteta, jačanju javnih institucija te stvaranju pretpostavki za održiv gospodarski i društveni napredak. Naglašeno je kako stabilne i funkcionalne institucije predstavljaju temelj daljnjeg razvoja lokalnih zajednica i ukupnog napretka.

Kroz razgovor je zaključeno kako se Ljubuški posljednjih godina profilirao kao jedan od najuspješnijih gradova u BiH kada su u pitanju gospodarski razvoj, razvoj komunalne i prometne infrastrukture te snažno pozicioniranje na turističkoj karti Hercegovine. Zahvaljujući prirodnim bogatstvima, kulturno-povijesnoj baštini i kontinuiranom razvoju poduzetničkog okruženja, Ljubuški bilježi stabilan razvoj i prepoznat je kao sredina poželjna za život i nova ulaganja.Galerija 5Galerija 6

 

U nastavku posjeta dr. Dragan Čović i Darijana Filipović obišli su radove na izgradnji Edukacijsko-obučnog centra Ministarstva unutarnjih poslova Županije Zapadnohercegovačke, gdje su ih dočekali ministar unutarnjih poslova ŽZH-a Mladen Bebek i ravnatelj Uprave policije Ivan Brkić.

Tom prilikom predstavljena je dinamika izgradnje Edukacijsko-obučnog centra, čiji su radovi započeli tijekom 2024. godine. Kompleks će se prostirati na ukupno 14.000 četvornih metara, od čega na više od 3.100 četvornih metara zatvorenog prostora, a sadržavat će upravnu zgradu, streljanu, poligone za obuku, teretanu, toranj za specijalističku obuku, kapelicu, smještajne kapacitete, prostor za službene pse te druge sadržaje namijenjene provedbi stručne policijske obuke.

 

Tijekom obilaska istaknuto je kako će novi centar značajno unaprijediti uvjete za obrazovanje, osposobljavanje i stručno usavršavanje policijskih službenika, čime će se dodatno ojačati institucionalni kapaciteti Ministarstva unutarnjih poslova Županije Zapadnohercegovačke. Naglašena je i važnost kontinuiranog ulaganja u razvoj ljudskih potencijala te modernizaciju sustava sigurnosti s ciljem pružanja što kvalitetnije i učinkovitije zaštite svim stanovnicima.

Službeno otvorenje Edukacijsko-obučnog centra planirano je za 29. rujna 2026. godine, kada će Županija Zapadnohercegovačka dobiti suvremen prostor namijenjen edukaciji i usavršavanju policijskih službenika te daljnjem jačanju sigurnosnog sustava.

 

Izvor: Ured predsjedatelja Doma naroda PS BiH

Grad Ljubuški
radna posjeta
Edukacijsko-obučni centar

Continue Reading

Uncategorized

Dan grada Stoca..

Published

on

Filipović: Naša je obveza od Stoca napraviti grad koji neće samo živjeti u prošlosti, nego imati stabilnu sadašnjost i sigurnu budućnost

Izdvajamo

16.07.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13

,,Stolac je uistinu grad ogromnih prirodnih bogatstava, kulturne i povijesne baštine, ali jednako tako naša je politička odgovornost i obveza od Stoca napraviti grad koji neće samo živjeti u prošlosti, nego imati stabilnu sadašnjost i sigurnu budućnost’’, kazala je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH obraćajući se na Radimlji tijekom svečanosti obilježavanja Grada Stoca.

Poruku zajedništva i potpore Gradu Stocu iskazalo je i izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine koje je nazočilo događaju.

„Naša vizija nije da Stolac bude najveći grad. Naša vizija je da bude jedan od najuređenijih, najpoželjnijih i gospodarski najstabilnijih gradova u BiH”, poručio je gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković.

Povodom obilježavanja Dana grada Stoca na lokalitetu Nekropole stećaka Radimlja upriličen je svečani prijam, a kroz obraćanje okupljenima gradonačelnik Bošković je istaknuo kako se Stolac razvija kroz vrijeme i postaje važna zajednica u Hercegovini.

„Siguran sam da zajedno možemo ostvariti Stolac kao grad koji će biti primjer, kako se odgovornim upravljanjem, zajedništvom i vizijom može izgraditi bolja budućnost za sve njegove stanovnike.”, naglasio je gradonačelnik Bošković.

Predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač poručila je kako će Vlada HNŽ-a i nadalje biti snažan partner Gradu Stocu kroz kontinuiranu potporu projektima koji pridonose ravnomjernom razvoju cijele županije.

„Stolac je primjer kako, unatoč mnogobrojnim retrogradnim politikama koje ga često žele gurnuti u neke tamne okvire, odlučno rukovodstvo grada, jasna vizija i političko opredjeljenje mogu donijeti konkretne i mjerljive rezultate”, ističe Buhač.

Politička stabilnost i odgovorna suradnja svih razina vlasti stvaraju pretpostavke za nova ulaganja, jačanje gospodarstva i stvaranje kvalitetnijih uvjeta za život, s perspektivom za ostanak mladih obitelji.

,,Stolac postaje sinonim za sklad prirodnih bogatstava, kulturne baštine i povijesne baštine. Usudila bih se reći da nigdje prošlost ne progovara tako jasno i dojmljivo kroz spomenike, zidine, bedeme, nadgrobne spomenike i druge povijesne tragove kao u Stocu, dok se Bregava svojim vodopadima i svojim tokom kao da ponosi svim prirodnim ljepotama koje ovdje možemo vidjeti. Mnoge su civilizacije ostavile svoje tragove na ovim prostorima. Stolac ih je sve prihvatio kao svjedočanstvo prošlih vremena, a upravo je to doprinijelo njegovoj prepoznatljivosti na UNESCO-voj listi svjetske baštine’’ – zaključila je zastupnica Filipović.

Uz zastupnicu Filipović u izaslanstvu HNS-a bili su i Josipa Prskalo, članica Predsjedništva HNS.a, Mladen Begić, predsjednik Odjela za branitelje HNS-a, zastupnik u Zastupničkom domu PS BiH Predrag Kožul, predsjednica FBiH Lidija Bradara, ministar pravde BiH Davor Bunoza, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić, zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić, dopredsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Mladen Bošković, ministar pravde FBiH Vedran Škobić, predsjednica Vlade HNŽ-a Marija Buhač te zastupnici, izaslanici, županijski ministri, načelnici i gradonačelnici, dužnosnici iz BiH i RH te brojni drugi gosti.

Kroz vrijeme Stolac se izdvojio kao sredina koja, oslanjajući se na svoju bogatu kulturnu i povijesnu baštinu te brojne razvojne potencijale, uspješno gradi budućnost utemeljenu na odgovornom upravljanju, zajedništvu i kontinuiranim ulaganjima. U ozračju obilježavanja Dana grada poslana je jasna poruka o važnosti suradnje svih razina vlasti u stvaranju novih razvojnih prilika, jačanju gospodarstva, očuvanju kulturnog identiteta te daljnjem unaprjeđenju kvalitete života svih žitelja Stoca.

Izvor: hnsbih.ba

Stolac
Dan grada

Continue Reading

KULTURA

NATO NIJE ŠVEDSKI STOL Zoran Milanović ponovno solira, ali ceh njegove suverenističke poze na kraju će platiti Hrvatska

Published

on

 

Zoran Milanović ponovno igra svoju omiljenu igru u kojoj istovremeno želi sjediti u elitnom zapadnom klubu i glumiti neshvaćenog suverenističkog proroka. Njegova najnovija dosjetka sa sastanka s američkim generalom Grynkewichem – da je „Hrvatska solidarna, ali i štiti svoje interese“ – vrhunac je tog njegovog političkog oportunizma. Na domaćem terenu to neukom oku možda zvuči hrabro i državnički, ali u Bruxellesu i Washingtonu takva politika „malo unutra, malo vani“ ostavlja opasan trag nepouzdanosti.

Hrvatska je krvlju u Domovinskom ratu izborila pravo da bude za stolom gdje se donose odluke, a ne na meniju. Članstvo u NATO-u nije švedski stol s kojeg ćemo uzimati samo sigurnosne garancije kada nam to odgovara, a bježati od solidarnosti i preuzimanja odgovornosti kada zagusti, proglašavajući to „tuđim ratovima“. Ponašati se deklarativno saveznički, a u praksi opstruirati zajedničke obrambene napore, nije nikakva mudra zaštita nacionalnih interesa. To je izbjegavanje povijesne odgovornosti.

Milanovićevo uporno guranje glave u pijesak i teza da se mi moramo baviti isključivo svojim dvorištem i jugoistokom Europe pokazuje potpuno nerazumijevanje moderne geopolitike. Dok se lome globalne sfere utjecaja, pasivnost i soliranje malih država ne doživljavaju se kao mudrost, nego kao slabost i nedostatak kralježnice. Umjesto da Hrvatsku profilira kao čvrst i predvidljiv stup zapadne arhitekture, predsjednik nas svojom retorikom gura na marginu, u izolaciju gdje gubimo svaku pregovaračku moć.

Cijela ova predstava, naravno, nije skrojena za uši NATO-ovih generala, već isključivo za domaće biračko tijelo. Milanović beskrupulozno eksploatira prirodni strah građana od sukoba kako bi gradio vlastiti rejting i glumio jedinog „zaštitnika naroda“. No, ozbiljna država ne vodi vanjsku politiku na temelju populističkih parola i dnevnih anketa. Državnik mora imati viziju i hrabrost donositi teške odluke u sudbonosnim vremenima, a ne jeftinim populizmom ugrožavati dugoročni međunarodni položaj vlastite zemlje.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba