Obiteljska fotografija Babić: (s lijeva na desno): Anđa, Ana, Mario i Martina. Bivša obitelj iz Melbournea sada ponosno naziva Zagreb svojim domom.
Anđelka Babić, povratnica iz Australije i Hrvatske, nedavno je s odličnim uspjehom položila ispite iz srednje škole u Hrvatskoj.
Anđelka – ili Anđa, kako je poznatija među obitelji i prijateljima – rođena je u Melbourneu. Naravno, kao rezultat toga, njezin je materinji jezik engleski. Ali to je nije spriječilo da postigne nevjerojatnih 84 posto na ispitu iz hrvatskog jezika na državnoj maturi.
„S tatom razgovaram hrvatski, a s mamom i sestrom engleski“, rekla je Anđa. U Hrvatsku je stigla 2017. godine kada je imala samo 10 godina sa svojom obitelji, roditeljima Mariom i Anom te mlađom sestrom Martinom.
Prema Srednja.hr , po dolasku u Hrvatsku upisala se u 4. razred Osnovne škole Alojzija Stepinca. Ta se škola nalazi u zagrebačkom prigradskom naselju Vrbani.
„Srećom, moja škola i kolege iz razreda bili su izuzetno pristupačni i prihvatili su me od prvog dana“, prisjetila se bivša djevojka iz Melbournea.
„To je olakšalo prijelaz; međutim, sama škola je na početku bila izuzetno izazovna. Školovanje sam započeo s osnovnim znanjem hrvatskog jezika.“
„Kad se sada osvrnem unatrag, svjesna sam da sam propustila formativne godine učenja hrvatskog jezika, tijekom kojih mala djeca uče svakodnevne riječi i izraze kod kuće, s bakama i djedovima te u vrtiću. Zbog toga su mi prve dvije godine školovanja bile daleko najteže.“
Anđa Babić (lijevo) stigla je u Hrvatsku 2017. godine kada je imala samo 10 godina sa svojom obitelji, roditeljima Mariom i Anom te mlađom sestrom Martinom (na slici).
Hrvatski školski sustav razlikuje se od australskog
Od samog početka mladoj Anđi bilo je očito da se škola u Hrvatskoj uvelike razlikuje od one na koju je navikla u Australiji.
„Konkretno, pohađala sam svaki predmet na svom drugom jeziku. Iako je moja škola imala razumijevanja za moje okolnosti, morali su se pridržavati protokola. Nije se moglo puno učiniti da mi se stvari olakšaju“, ispričala je.
„Nisam imala nikakav poseban tretman. Tretirali su me kao i svakog drugog studenta, koji su, naravno, bili izvorni govornici. Svoje ocjene sam zaradila dodatnim trudom, puno znoja, a ponekad čak i suzama“, rekla je Anđa za Srednja.hr.
Anđin otac Mario rođen je u Dubrovniku i s obitelji se preselio u Australiju kada je imao samo 14 godina. Roditelji njezine majke Ane emigrirali su iz Hrvatske u Australiju krajem 1960-ih. Stoga je i njezina majka rođena i odrasla u Australiji.
„Živjela sam u tradicionalnoj hrvatsko-australskoj obitelji. Moj prvi jezik bio je, i još uvijek jest, engleski“, priznala je Anđa.
„S tatom govorim hrvatski, a s mamom i sestrom engleski. Danas bih rekla da tečno govorim oba jezika. Ali moj prirodni izbor je uvijek engleski“, otkrila je Anđa.
Od samog početka bilo je očito da se škola u Hrvatskoj uvelike razlikuje od one u Australiji (Foto: Srednja.hr)
Savjeti za pripremu za državnu maturu
Za ispit iz hrvatskog jezika na državnoj maturi, kaže, puno se pripremala. Stoga je očekivala prilično dobar rezultat. Na kraju su joj rezultati na ispitu iz hrvatskog jezika bili među dva posto najboljih u Hrvatskoj!
Kombinirana statistika za njezin esej, sažetak teksta i gramatiku/književnost/čitanje rangirala ju je na 743. mjesto od ukupno 27 439 maturanta u Republici Hrvatskoj.
„Ipak, uvijek postoji taj osjećaj nesigurnosti da sam nešto krivo ili loše napisala“, priznala je. Stoga ju je na kraju konačni rezultat ugodno iznenadio.
„Postigao sam 94 posto na eseju i 80 posto na ispitu i sažetku, što me je smjestilo na 97,10 percentil cijele zemlje.“
„Pripremala sam se u školi, gdje me je moja učiteljica Marta Lukić izvrsno pripremila i vjerovala u mene od samog početka mog srednjoškolskog obrazovanja.
Osim toga, pohađao/la sam pripremne tečajeve u Obrnuti Učionici , gdje sam cijelu godinu pisao/la eseje.
Zahvaljujući tome, osjećala sam se puno sigurnije u svoje vještine pisanja, što uglavnom mogu zahvaliti svojoj učiteljici. Također sam pohađala privatne satove hrvatskog dva puta tjedno od prvog dana dolaska, sve do mature”, objasnila je Anđa.
Po dolasku u Hrvatsku, Anđa (desno) upisala se u 4. razred Osnovne škole Alojzija Stepinca u zagrebačkom predgrađu Vrbani. Ovdje je na slici sa svojom mlađom sestrom Martinom.
Trenutni sustav ne prepoznaje izazove
Trenutni sustav u Hrvatskoj ne prepoznaje izazove s kojima se suočavaju studenti koji uče hrvatski kao drugi jezik.
Srednja.hr je pitao Anđu što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu i postoji li nešto što bi promijenila.
„Kao netko tko je ušao u sustav bez materinjeg znanja hrvatskog jezika, bio sam iznenađen što se od mene očekivalo da postignem istu akademsku razinu kao studenti kojima je hrvatski materinji jezik, uključujući i tijekom završnih ispita državne mature.“
Dolazeći iz multikulturalne zemlje, Anđa je rekla da je navikla na obrazovni sustav koji prepoznaje izazove s kojima se suočavaju učenici koji uče na svom drugom jeziku.
„Ti su studenti dobili dodatnu podršku, a u nekim slučajevima su na završnim ispitima ocjenjivani prema drugačijim kriterijima. To je učinjeno kako bi se osigurala pravednija procjena njihovih sposobnosti“, objasnila je Anđa.
„Nažalost, to nije slučaj u Hrvatskoj. Hrvatska danas postaje sve raznolikija. Bilo da se radi o izbjeglicama, djeci stranih radnika ili pripadnicima hrvatske dijaspore koji se vraćaju kući, sve više učenika ulazi u obrazovni sustav s hrvatskim kao drugim jezikom“, nastavila je.
„Stoga je ključno da obrazovni sustav ovdje prepozna ovu rastuću raznolikost i prilagodi se potrebama ovih učenika. Pružanje odgovarajuće podrške ne znači snižavanje standarda, već osiguravanje jednakih mogućnosti za uspjeh svakog djeteta“, naglasila je Anđa.
Upis na studij psihologije
Anđa je upisala studij psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, što joj je bio prvi izbor, pa kaže da je izuzetno zadovoljna.
„Oduvijek me zanimala ljudska psihologija, a posebno mi je važno da moj budući posao bude usmjeren na pomaganje ljudima“, priznala je.
„Budućim maturantima bih savjetovala da uživaju u završnoj godini srednje škole i stvaraju uspomene jer će vrlo brzo proći“, rekla je.
„Matura nije laka i treba se za nju pripremiti. Ali ako uče malo po malo tijekom cijele godine, neće imati nikakvih problema“, zaključila je Anđa.
Iz rukopisa predsjednika HDZ-1990 Ilije Cvitanovica..čuvamo uspomenu na poginule hrvatske branitelje koji su svoje živote utkali u slobodu našega naroda.
Povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana, u molitvi i zahvalnosti prisjećamo se naših najmilijih koji više nisu s nama, a s posebnim pijetetom i ponosom čuvamo uspomenu na poginule hrvatske branitelje koji su svoje živote utkali u slobodu našega naroda.
Neka njihova žrtva nikada ne bude zaboravljena, a svjetlost svijeća bude znak naše trajne ljubavi, poštovanja i zahvalnosti.
Počivali u miru Božjem.
Očuvanje dostojanstva braniteljske žrtve i prava njihovih obitelji trajna je odgovornost
Izdvajamo
02.11.2026
HDZ BiH
Predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović održao je danas sastanak s Jasnom Zlomislić, predsjednicom Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja HVO-a HR HB.
Istaknuta je važnost trajne i odgovorne brige o pravima obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja HVO-a, dostojanstvu i položaju, uz prepoznavanje konkretnih potreba i pitanja koja zahtijevaju institucionalnu brigu i djelovanje.
Uime HDZ-a BiH, Čović je zahvalio Zlomislić na potpori, radu i skrbi koju kroz dugogodišnje djelovanje Udruga pruža obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja HVO-a.
Očuvanje vrijednosti Domovinskog rata, kulture sjećanja i istine o žrtvi hrvatskih branitelja predstavlja trajnu odgovornost prema onima koji su svoje živote ugradili u slobodu hrvatskoga naroda i njegovu opstojnost u Bosni i Hercegovini. Posebna obveza pritom ostaje očuvanje sjećanja na poginule i nestale branitelje te poštovanje prema njihovim obiteljima, koje i danas nose težinu ratnih stradanja i gubitaka.
Naglašena je važnost nastavka suradnje i zajedničkog djelovanja s udrugama HVO-a, zaštiti prava hrvatskih branitelja i njihovih obitelji te zajedničkoj borbi za prava hrvatskog naroda u BiH.
Zemljom prolaziš samo jednom. I ovaj dan ti je samo jednom darovan. On se nikada više neće vratiti. Ono što je jednom ostavljeno praznim nikad se više ne može ispuniti. A ono što si danas ispunio, nikad se više ne može isprazniti. Što danas načiniš, u vjećnosti ćeš uživati. Sve što danas propustiš, nikada više nećeš nadoknaditi. Vrijeme je dar u kojem rastemo ili u kojem se snizujemo.
Stari Rimljani govorili su: Nulla dies sine linea – nijeda dan bez povučene crte. Život je borba – kaže Sveto pismo. – Svaki dan treba iznova uzeti svoj križ – kaže Isus – kako bi mogao biti njegovim učenikom. Svijet u kojem živimo suprotstavlja nam se. On te želi zaustaviti da ideš u susret životu. Sve oko tebe sprečava te da činiš dobro djelo, da učiniš novi korak, da ispuniš svoje vrijeme. Tek ispunjeno vrijeme je vječno vrijeme. Valja ti se boriti, opirati i odricati. Započni odmah. Najprije se pomoli Bogu da dobiješ snagu kako danas ne bi promašio dan, već ga ispunio. Uvečer bit ćeš sretan jer je za tobom ispunjen dan na koji se možeš zauvijek osloniti.
Bog vas blagoslovio.
Tihana jesenja večer po gradu pada
hladniji zrak u tople domove se vere
na grobljima plameni svijeća trepere sada
sjećanja na najmilije slita su u duha sfere.
Njihovi koraci i jauci ne čuju se više
pogled i glas im utihnuše nekada
a sjećanja na njih ne ispraše kiše
nebo ih objeručke grli, nebo je nada.
Godine promiču, dani se zbroje
naše tihe molitve duše im krijepe
Božji dlanovi putokaze nam kroje
i čuvaju duh i tijelo od ulice slijepe.
Neka im Gospodin podari obilje mira
a na zemlji neka svjetlo nade sija
poljima uspomena tiha glazba svira
duša će nebu, na zemlji nek život klija.
U čovjeku ništa nije sasvim prazno
kada novi dan s nadanjima svane
ni toliko puno da još jedno sjećanje
na svoje voljene u njega ne stane
