Connect with us

KULTURA

Branimir Jelic..pogoden i poginuo od nevidljivog metka

Published

on

Na današnji dan 31.05.1972. – Umro Branko Jelić, Hrvatski domoljub.

DR. BRANIMIR JELIĆ OTROVAN 31.05.1972 NAKON ČETIRI NEUSPJEŠNA ATENTATA OD STRANE ZLOGLASNE UDBE (Ubojice su još na slobodi)

Branimir Jelić ubijen je 1972., bio je jedan od vođa hrvatskog naroda u inozemstvu u vrijeme dok je Hrvatska bila ugnjetavana pod komunističkom diktaturom. U svom radu Hrvatski narodni odbor je zadržao umjerenjačku politiku, a dr. Branko Jelić razvio je čvrste veze u međunarodnoj politici. Upravo te veze najviše su smetale jugokomunističkom režimu.

Branimir Jelić rodio se u selu Donjem Docu ispod Mosora u omiškoj Zagori 28. veljače 1905. godine. Rodio se kao četvrto dijete od osmero u obitelji Ike (Ivana) Jelića i Ive Jelić rođ., Simunić. Pučku školu pohađa u rodnom mjestu od 1911. do 1915. Godine, a u Splitu klasičnu gimnaziju na kojoj je maturirao 1923. godine. Nakon završene gimnazije odlazi u Zagrebu gdje upisuje studij medicine i ostaje sljedećih pet godina. Već od đačkih dana djeluje politički a djelovanje nastavlja i u Zagrebu tijekom studija. Jelić se aktivirao u Hrvatskoj pravaškoj revolucionarnoj omladini (HPRO), koja je djelovala u okviru Hrvatske stranke prava od 1926. godine, kada je pokrenut i njezin organ Starčević. Početkom listopada 1928. godine, osnovano je društvo Hrvatski Domobran. Ne dobivši dozvolu za legalno djelovanje društvo ipak nastavlja potajno okupljati mladež.

Aktivnost pravaške mladeži došla je do izražaja u demonstracijama 1. prosinca 1928., povodom “proslave” 10-godišnjice ujedinjenja. Naime, na toranj zagrebačke katedrale, u trenutku okupljanja viših oficira i državnih službenika, izvješene su dvije crne i jedna hrvatska zastava. Obje crne zastave su pale na okupljene uzvanike pred ulazom u katedralu. Kada je policija uhitila dva sudionika incidenta, te ih sprovodila do policijske postaje, došlo je u Petrinjskoj ulici do sukoba s grupom demonstranata. Organizatori te akcije Branimir Jelić i Gustav Perčec tada su morali ilegalno napustili zemlju jer im je prijetilo uhićenje. Zbog toga je 4. prosinca 1928., pobjegao preko Mađarske u Austriju u Graz gdje nastavlja i završava studij medicine.

Jelić se u emigraciji priključio pokretu Ante Pavelića i dobiva mogućnost političkog djelovanja među hrvatskim iseljenicima u Europi te Sjevernoj i Južnoj Americi. U jednom od svojih zapisa bilježi osobno viđenje prijelomne odluke o novom pokušaju internacionalizacije hrvatskog pitanja i odlasku u političku emigraciju: “Vodstvo hrvatskog domobranskog pokreta odlazi u inozemstvo, da od tamo vodi daljnju borbu, jer je to u domovini zakonito bilo nemoguće. Borba izmedju krvavog Aleksandar-Živkovićevog režima i domobranskog pokreta, biva sve žešća i dobiva čisto revolucionarni karakter.

Kasnije Jelić odlazi u Južnu Ameriku gdje organizira Hrvatski Domobran, zatim to isto čini i u Sjevernoj Americi. Po drugom dolasku u SAD u veljači 1939. godine biva interniran 56 dana a nakon kampanje američkih Hrvata i nekih američkih političara, otvorenog pisma predsjedniku SAD-a Franklinu D. Rooseveltu bio mu je dopušten ulazak u SAD. U listopadu 1939. godine, prilikom povratka u Europu britanske tajne službe skidaju ga s talijanskog broda Conte di Savoia u Gibraltaru i interniraju na otoku Man u Irskom moru, gdje je, uz povremena prebacivanja u druga mjesta zatočenja, boravio od lipnja 1940., godine do prosinca 1945. godine.

Branimir Jelić je još prije Drugog svjetskog rata postao oštar kritičar Paveličeve “protalijanske politike”, što se nastavilo i nakon njegova otpuštanja iz britanskog zatočeništva kada se je nastanio u Njemačkoj i obnovio političku aktivnost osnivajući 1950. godine, organizaciju “Hrvatski narodni odbor” HNO.

Nakon Drugog svjetskog rata Jelić nastavlja političku djelatnost i borbu za samostalnu Hrvatsku. Počinje izdavati novine Hrvatska Država a kao predsjednik HNO sudjeluje na Svehrvatskom Kongresu održanom u New Yorku od 29. kolovoza do 2. rujna 1962. godine, iz kojega proizlazi prvo Hrvatsko narodno vijeće pod predsjedanjem dr Ibrahimbega Džinića.

Povjesničar dr. Jere Jareb je prikupio, uredio i bilješkama popratio Jelićeve pisane uspomene i memorijalne članke te ih objavio kao Političke uspomene i rad dr Branimira Jelića, 1982. godine.

Još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Beograd je razmišljao o ubojstvu Branimira Jelića, Milan Stojadinović u svojim je memoarima napisao kako je knez Pavle Karađorđević namjeravao zatražiti od Hitlerove vlade izručenje Jelića, da bi ga, prilikom transporta za Jugoslaviju, izbacili iz zrakoplova negdje nad Karavankama u Sloveniji.

Prvi pokušaj ubojstva UDBA-e

Nakon Drugog svjetskog rata 1950., Udba je pokušala oteti tada jednog od najvažnijih hrvatskih emigrantskih vođa, dr. Branimira Jelića u Duesseldorfu. Otmičari, koji su oko pet sat ujutro upali u Jelićev stan u Friedrichstrasse 95, bili su kamuflirani u odore engleskih vojnika. Jelić je slutio da se nešto sprema protiv njega te je dan prije pokušaja otmice napustio stan i odselio se iz Düsseldorfa u Berlin.

Udba je od samog početka nastojala pratiti kretanje i djelovanje Branimira Jelića u Njemačkoj, sve s krajnjim ciljem da ga likvidira. U informaciji br.88 Centra SDS-a Rijeka od 23. svibnja 1969., o sastanku sa suradnikom “Mišom”, tj. Vinkom Sindičićem, u Rijeci među ostalim stoji:

“Miši je stavljeno u zadatak da temeljito prouči sve mogućnosti jedne ofenzivne akcije prema dr. Branimiru Jeliću u kojoj bi on osobno i jedino sudjelovao, tim prije jer “Mišo” već sada apsolutno prihvaća takvo rješenje”

Nekoliko mjeseci kasnije, kako proizilazi iz informacije 51 Centra SDS-a Rijeka od 26. ožujka 1970., “Mišo” je bio spreman za akciju:

“Mišo je priložio i fotografije Jelićeve ordinacije, stana i nekih karakterističnih dijelova puta kojim se ovaj svakodnevno kreće od stana do ordinacije.”

Nakon pokušaja otmice 1950. godine, u Düsseldorfu koja je bila neuspješna usljedio je novi pokušaj likvidacije.

Branimir Jelić je 10. rujna 1970., kao i obično, rano ujutro napustio stan i uputio se do svoje liječničke ordinacije u Uhlandstrasse 141 u Berlinu. Kada je stupio na nogostup, eksplodirala je bomba. No, eksplodirao je manji dio postavljenog eksploziva pa je Jelić bio samo lakše ranjen. Policija je utvrdila da je eksploziv postavljen dva tjedna ranije te da su atentatori proveli žicu, dugu više od 300 metara, preko ulice u jednu dvorišnu zgradu, odakle su promatrali Jelićev dolazak.

Udba nije odustajala. Novi pokušaj bombaškog atentata uslijedio je 05. svibnja 1971. Tog dana, ujutro iza osam sati, opet je eksplodirala bomba zakopana na pločniku pred ulazom u Jelićevu liječničku ordinaciju. Istraga je pokazala da je bila aktivirana automatskim paljenjem s udaljenosti s oko dvjesta metara. Jelić je zadobio teže ozljede na nogama i desnom ramenu a njegova tajnica Waltraud Gorski zadobila je lakše povrede. Prebačen je u berlinsku bolnicu gdje je dva dana kasnije, 7. svibnja 1971. godine, ponovno pokušan atentat na njega.

Dok je ležao u bolesničkom krevetu, u bolničku sobu, koja je bila danonoćno čuvana, pokušala je ući devetnaestogodišnja Dragica Jeremić udana Friedrich, policijski registrirana kao prostitutka u Berlinu. Policija je kod nje pronašla pištolj s prigušivačem, nekoliko ručnih bombi i putovnicu na lažno ime koju joj je izdala jugoslavenska Vojna misija u Berlinu. Osuđena je na dvije godine zatvora. Nakon izlaska iz bolnice Jelić se odselio na sigurnije područje, u München. Udba je i tamo ubrzo uspjela infiltrirati svoga suradnika u njegovu blizinu. To je bio agent Centra SDS Osijek pod pseudonimom “Boem”, kojeg je na vezi držao inspektor u Hrvatskoj. Umro je iznenada 31. svibnja 1972. godine, u Berlinu od posljedica trovanja.

Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.

Njegov brat Ivan Jelić koji ga je naslijedio na čelu HNO-a, komentirao je:

“Poginuo je pogođen od nevidljivog počinitelja.”

Spomenik Branimiru Jeliću u Donjem Dolcu podignut je 22. rujna 2007.

Izvori: Bože Vukušić, Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva, Zagreb, 2001.

Anto Kovačević, Čovjek i njegova sjena, Zagreb, 2012.

Političke uspomene i rad dr. Branimira Jelića, Cleveland, 1982.

Continue Reading

EKONOMIJA

Iz rukopisa Radenke Sipovac..Čovek budućnosti BOGOLJUB KARIĆ Pokret snaga Srbije BK

Published

on

Ko prepozna brušeni dijamant vodiće državu

Bogoljub Karićsa Veličanstvenim 11

Samo pravi državnik koji prepozna prave vrednosti tamo gde ih drugi ne vide, zasigurno je srce naše Srbije

Čovek budućnosti BOGOLJUB KARIĆ
Pokret snaga Srbije BK

#Serbia #World #WorldNews

Continue Reading

KULTURA

Pero Previšić podnio ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke : „Ljudi, izabrali ste i poštujem vašu odluku“

Published

on

Pero Previšić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke nakon rezultata jučerašnjih izbora.

Previšić je svoju odluku objavio na Facebook stranici „Čapljina U Srcu“, poručivši kako je nakon izbornog rezultata osjetio moralnu i osobnu odgovornost povući se s čela stranke. Istaknuo je kako prihvaća odluku građana, bez obzira na to koliko mu je teško prihvatiti izborni ishod.

U opširnom obraćanju osvrnuo se na 15 godina političkog i društvenog djelovanja, tijekom kojih je, kako navodi, sudjelovao u različitim inicijativama te pomagao sportskim klubovima, udrugama, obiteljima, pojedincima i vjerskim zajednicama.

Poseban dio obraćanja posvetio je pritiscima, prijetnjama i napadima za koje tvrdi da su tijekom godina bili usmjereni prema njemu, njegovoj obitelji i članovima stranke. Naveo je i slučajeve fizičkih napada, bacanja eksplozivnih naprava te uništavanja imovine.

Previšić je istaknuo kako svoj odlazak s čela stranke ne smatra odricanjem od onoga za što se zalagao, nego preuzimanjem odgovornosti nakon izbornog rezultata. Pobjednicima je čestitao, a zahvalio je i članovima, simpatizerima i volonterima koji su ga pratili tijekom proteklih godina.

Što je poručio u svom obraćanju, donosimo u cijelosti:

„Dragi prijatelji,

nakon jučerašnjih izbora osjećam moralnu i osobnu obvezu obratiti vam se, ne samo kao predsjednik Čapljinske neovisne stranke, nego prije svega kao čovjek koji je posljednjih petnaest godina svoj život, svoje vrijeme i svoju  energiju ulagao u ono u što je vjerovao. Od 2011. godine nisam se politikom bavio samo kada su dolazili izbori. Petnaest godina živio sam za ono za što sam vjerovao da vrijedi. Za svoj narod, svoj grad i svoje ljude nisam davao samo političke izjave i obećanja, nego svoje vrijeme, novac, energiju, ugled, živce i zdravlje. U najtežim trenucima bio sam spreman riskirati i vlastitu sigurnost jer sam vjerovao da vrijedi stati iza onoga što smatram ispravnim.

Borili smo se protiv nepravde, kriminala, korupcije i ponižavanja hrvatskih branitelja. Pokretali smo inicijative, nudili prijedloge i rješenja, upozoravali na probleme i tražili odgovore od onih koji su za njih bili odgovorni. Kada smo smatrali da nešto nije dobro, nismo šutjeli samo zato što je bilo lakše šutjeti, nego smo govorili i onda kada smo znali da će nas to koštati.

Ali moj rad nikada nije bio samo politika. Moja vrata svih ovih godina bila su otvorena svim ljudima. Pomagao sam sportskim klubovima, kulturno-umjetničkim društvima, udrugama, obiteljima i pojedincima koji su se obraćali za pomoć. Pomagao sam koliko sam mogao, svojim vremenom, svojim kontaktima i vlastitim sredstvima, često bez ikakvog pitanja tko je čovjek, kojoj političkoj opciji pripada ili hoće li mi ikada tu pomoć vratiti. Posebno sam nastojao biti na raspolaganju našim svećenicima i Crkvi. Na moja vrata dolazili su svećenici, župnici i predstavnici crkvenih zajednica i nikada ih nisam gledao kroz prizmu politike. Pomagao sam župama, crkvenim zajednicama i ljudima kojima je pomoć bila potrebna, a isto sam činio i prema predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Nisam pomagao zbog fotografije, političkog boda ili glasa na izborima, nego zato što sam vjerovao da tako treba i zato što sam smatrao da čovjeka ne treba pitati za koga će glasati kada mu je pomoć potrebna.

Danas to posebno ističem jer ne želim da petnaest godina rada bude svedeno samo na jedan izborni rezultat.

A cijena tog rada bila je velika.

Ja osobno, moja obitelj, moje kolegice i kolege iz stranke godinama smo prolazili kroz različite pritiske, prijetnje, ucjene i zastrašivanja. Bilo je fizičkih napada, bacanja eksplozivnih naprava i uništavanja imovine, a došlo je i do pokušaja ubojstva paljenjem vozila i dijela kuće naše gradske vijećnice Ilijane Jelčić. I za sve to do danas nitko nije odgovarao.

Unatoč svemu tome, ostali smo raditi jer smo vjerovali da se nepravda ne može pobijediti šutnjom i da se za ono što vrijedi mora biti spreman platiti određenu cijenu.

Naravno, u petnaest godina bilo je i pogrešaka. Nitko od nas nije bez njih. Ako sam nekoga nenamjerno povrijedio, ako sam pogriješio u procjeni, riječima ili postupcima, ispričavam se. Nikada mi nije bila namjera učiniti nepravdu bilo kome. Ali za ono u što sam vjerovao i za ono za što smo se svih ovih godina borili, neću se ispričavati.

Nakon jučerašnjeg rezultata ne želim tražiti krivca, ne želim umanjivati rezultat i ne želim izmišljati opravdanja.

Ljudi, izabrali ste.

Svojim ste glasovima pokazali da želite drugačiji politički put od onoga koji smo vam nudili ja i moje kolegice i kolege. Možemo vjerovati da smo nudili bolji put, možemo vjerovati da smo puno toga napravili ispravno i možemo znati koliko smo sebe dali, ali u demokraciji posljednju riječ imaju građani. Vaš glas je vaša odluka i tu odluku moram poštovati, bez obzira na to koliko mi je teško prihvatiti je.

Zato, nakon prespavane noći i ozbiljnog razmišljanja o svemu što je iza nas, osjećam odgovornost napraviti ono što smatram ispravnim.

S današnjim danom podnosim ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke.

Ovu odluku ne donosim iz ljutnje, ogorčenosti niti zbog jednog pojedinca. Ne donosim je zato što se sramim onoga što smo radili, niti zato što mislim da smo trebali šutjeti. Donosim je zato što smatram da svatko tko preuzima odgovornost u politici mora znati preuzeti odgovornost i kada rezultat nije onakav kakvom se nadao.

Pobjednicima ovih izbora čestitam. Narod vam je dao povjerenje i time ste dobili legitimitet da nastavite putem koji ste izabrali. S tim povjerenjem dobili ste i veliku odgovornost prema ljudima koji su vam dali svoj glas, ali i prema onima koji nisu.

Hvala svima koji ste svih ovih petnaest godina bili uz mene i koji ste vjerovali meni i ljudima s kojima sam zajedno radio.

Posebno hvala svim simpatizerima i volonterima, kao i svima koji su imali hrabrosti svojim imenom stati na liste Čapljinske neovisne stranke, od Gradskog vijeća pa do viših razina vlasti. Znam koliko je puta zbog toga trebalo slušati prozivanja, trpjeti pritiske i objašnjavati zašto ste odlučili stati uz nas.

Hvala i svim ljudima kojima smo tijekom ovih godina pomogli. Možda nikada nećete znati koliko je nama značilo kada smo vidjeli da je nekome naš trud olakšao život, riješio problem ili barem dao osjećaj da nije sam.

Na kraju, hvala dragom Bogu na daru života i na prilici da sam imao mogućnost petnaest godina boriti se za svoj narod, svoj grad i za sve ljude kojima je moj rad mogao biti od koristi.

Ne znam što donosi sutra i ne želim danas unaprijed određivati što će biti dalje. Ali znam da iza mene ostaje petnaest godina života koje sam dao onome u što sam vjerovao.

Ljudi, izabrali ste i poštujem vašu odluku.

Sada je odgovornost na onima kojima ste dali svoje povjerenje.

Hvala vam na svemu i želim vam svako dobro.

Pero Previšić“

Vrisak.info

Povezane objave

Continue Reading

KULTURA

Karta BiH: Evo gdje je više glasova imala Darijana Filipović, a gdje Zdenko Lučić

Published

on

 

Darijana Filipović osvojila je više glasova od Zdenka Lučića u pet županija i Brčko distriktu, a Lučić više od Filipović u pet županija, pokazuju podaci Središnjeg izbornog povjerenstva BiH od 5. listopada u 12:45.

Filipović u Federaciji BiH i Brčko distriktu ukupno ima 109.449 glasova, a Lučić 53.850.

Najveći udio oboje kandidata imaju u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanskoj županiji.

Županije

Filipović je ispred u Hercegovačko–neretvanskoj, Županiji Središnja Bosna, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj županiji te u Brčko distriktu.

Najviše glasova osvojila je u Hercegovačko-neretvanskoj, 32.704, a najveći udio u Zapadnohercegovačkoj, 76,07 posto.

Lučić je ispred u Sarajevskoj, Tuzlanskoj, Zeničko–dobojskoj, Unsko–sanskoj i Bosansko–podrinjskoj županiji.

Najviše glasova osvojio je u Hercegovačko-neretvanskoj, 10.432, a najveći udio u Hercegbosanskoj, 35,39 posto.

Najmanja razlika između dvoje kandidata je u Zeničko–dobojskoj županiji, gdje Lučić ima 6.752, a Filipović 6.508 glasova.

Općine i gradovi

Lučić je ispred Filipović u 40 općina i gradova, a Filipović ispred Lučića u 38 te u Brčko distriktu.

Najveće razlike u Lučićevu korist su u Zenici, gdje ima 1.286 glasova više, i Novom Gradu Sarajevu, s 1.274 glasa više.

Najveći udio Filipović ima u Ravnom, 89,68 posto, a slijede Dobretići s 83,12 i Čitluk s 82,32 posto. Najviše glasova osvojila je u Mostaru, 15.510, i u Širokom Brijegu, 7.744.

Lučić najveći udio ima u Kupresu, 39,23 posto, Tomislavgradu, 37,76, i Prozor–Rami, 35,20 posto. I on je najviše glasova osvojio u Mostaru, 5.414, a slijede Livno s 2.872 i Tomislavgrad s 2.824 glasa.

Lučić ni u jednoj općini nije osvojio najviše glasova od svih kandidata

U 17 od 20 sredina s njegovim najvećim udjelom drugi je, iza Filipović. Pet od deset najboljih rezultata ostvario je u Hercegbosanskoj županiji, a najveći udio od 39,23 posto u Kupresu.

Lučić je više glasova od Filipović osvojio u 40 općina i gradova, uglavnom u Sarajevskoj, Tuzlanskoj, Zeničko-dobojskoj i Unsko-sanskoj županiji.

Najviše glasova u tim sredinama ima u Tuzli, 2.264, Zenici, 2.034, i Novom Gradu Sarajevu, 1.899. Ni u jednoj općini nije osvojio najviše glasova od svih kandidata, a Filipović je najmanje zaostao u Glamoču, 25 glasova.

Slaven Kovačević

Treći kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva, Slaven Kovačević, u Federaciji BiH i Brčko distriktu ima 71.770 glasova.

Najviše ih je osvojio u Sarajevskoj (23.585), Tuzlanskoj (17.188) i Zeničko–dobojskoj županiji (12.695), a u Zapadnohercegovačkoj ima 79 glasova te u Hercegbosanskoj 376 glasova.

(www.jabuka.tv | Foto: ilustracija / Facebook)Cvitanović: Petorka ispunila očekivanja - www.vecernji.ba

                                                                                                                                                                                                            Ilija  Cvitanović  ulazi u Predstavničkog doma BiH

Ko ulazi u novi saziv državnog parlamenta: Pogledajte imena i stranke
Foto: E. L. / Radiosarajevo.ba / Poznata imena novog saziva Predstavničkog doma BiH

Nakon okončanja Općih izbora u Bosni i Hercegovini koji su održani u nedjelju 4. oktobra, poznat je i novi saziv Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Među budućim zastupnicima najveći je broj poznatih imena i dugogodišnjih parlamentarca.

 

 

 

Prema preliminarnim rezultatima i projekcijama raspodjele mandata, u državnom parlamentu svoje mjesto trebali bi pronaći predstavnici političkih stranaka iz oba entiteta. U nastavku donosimo pregled imena koja bi mogla obilježiti novi saziv Predstavničkog doma PSBiH.

Kraj tehničkim mandatima za Vladu FBiH: Politički dogovor ili slijede prijevremeni izbori

Kraj tehničkim mandatima za Vladu FBiH: Politički dogovor ili slijede prijevremeni izbori

Stranka demokratske akcije (SDA) osvojila je  9 mandata:

 

 

 

  • Mirsad Zaimović
  • Melika Mahmutbegović
  • Refik Lendo
  • Muamer Zukić
  • Midhat Čaušević
  • Mirela Avdić
  • Haris Zahiragić
  • Šemsudin Dedić
  • Šerif Špago

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) osvojio je 6 mandata:

  • Srđan Amidžić
  • Snježana Novaković Bursać
  • Obren Petrović
  • Sanja Vulić
  • Sandra Erkić
  • Radovan Višković

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH) osvojila je 5 mandata:

  • Albin Muslić
  • Jasmin Imamović
  • Zukan Helez
  • Saša Magazinović
  • Azra Okić

Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) osvojila je  4 mandata:

 

 

 

  • Marinko Čavara
  • Predrag Kožul
  • Antea Čilić
  • Borjana Krišto

Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) osvojila je 3 mandata:

  • Džemal Smajić
  • Zijad Krnjić
  • Amra Švrakić

Stranka Narod i Pravda (NiP) osvojila je 2 mandata:

  • Elmedin Konaković
  • Denis Zvizdić

Stranka Demokratska fronta (DF) osvojila je 2 mandata:

  • Zlatan Begić
  • Dženan Džonlagić

Pokret Sigurna Srpska (PSS) osvojio je 2 mandata:

  • Branislav Borenović
  • Igor Radojičić

Srpska demokratska stranka (SDS) osvojila je  2 mandata:

  • Želimir Nešković
  • Darko Babalj

Naša stranka osigurala je jedan mandat za predsjednicu te stranke Sabinu Ćudić. Koalicija DNS-NPS Banjac-Nešić osvojila je jedan mandat za Nenada Nešića, bivšeg ministra sigurnosti BiH. Slijedi NES čiji je Jasmin Emrić također osvojio mjesto u državnom parlamentu, kao i Ilija Cvitanović iz HDZ 1990, Nedeljko Jović (DEMOS), Milan Petković (Ujedinjena Srpska) te Milan Grković iz Liste za pravdu i red.

Konačan sastav Predstavničkog doma PS BiH bit će poznat nakon završetka svih procedura i potvrde mandata, kada će odnos političkih snaga biti konačan i obilježiti novi saziv.

Ko će činiti novi saziv, ko je izborio direktan mandat, a kome su stranke omogućile ulazak u Parlament kroz kompenzacijske mandate, pogledajte u nastavku.

SDA – 32

Nijaz Hušić, Bisenija Mušedinović, Hamdija Abdić, Rahim Gadžić, Indira Omeragić, Irfan Halilagić, Edin Vikalo, Bego Gutić, Hasiba Kurtić, Nezir Pivić, Suad Huskić, Emira Drnda-Čičeklić, Mirza Ganić, Mirza Mušija, Selma Mušić, Adnan Efendić, Lejla Čomor, Alija Jusić, Alisa Karahodžić, Mujo Trako, Nisvet Hrnjić, Kenan Greda, Haris Šabanović, Edin Smajić, Sebija Izetbegović, Miralem Galijašević, Eldin Delić, Asmir Hasić, Jasmina Biščević-Tokić, Senahid Godinjak, Esad Bašagić, Selma Dandić.

SDP BiH – 16

Armin Halitović, Nihad Krajinović, Vedran Lakić, Vedrana Petrović, Nusret Mamić, Elvir Karajbić, Iso Delibašić, Damir Mašić, Besim Belegić, Deala Bećirović-Helez, Lana Prlić, Igor Stojanović, Edis Dervišagić, Ivan Boban, Samir Avdić, Fatka Kulenović.

HDZ BiH – 14

Mijo Matanović, Goran Jurić, Lidija Bradara, Ilija Nakić, Marija Buhač, Slaven Zeljko, Andrijana Katić, Kristina Šimović, Toni Kraljević, Franka Leko, Tomislav Krišto, Delfa Dejanović, Marijan Marjanović, Mato Matijević.

SBiH – 9

Hamdija Lipovača, Hasan Handžić, Haris Gudić, Edina Gabela, Ramiz Meša, Almir Bečarević, Rusmira Konjević, Senad Đogić, Amela Efendić.

NiP – 7

Mustafa Šakić, Admir Čavalić, Elvedin Okerić, Rijad Konjhodžić, Lejla Kuralić-Čišić, Rasim Smajlović, Damir Husić.

DF – 6

Almir Zulić, Mustafa Tabaković, Alma Kratina, Dennis Gratz, Ferid Mušić, Sandra Imširović.

Naša stranka – 4

Edin Forto, Amra Nadarević Vodenčarević, Nihad Uk i Nasiha Pozder (kompenzacijski mandat).

NES / PDA / Naprijed – 4

Nermin Ogrešević, Dženita Muratagić, Elzina Pirić i Sabahudin Koštić.

Hrvatska petorka / HNP – 4

Petar Galić, Ante Jurčević, Ante Pavković i Slaven Raguž.

POMAK -1

Šuhret Fazlić.

BHI-KF -1

Elmin Šabanović

Izabrani kandidati mogu odbiti mandate ukoliko već obavljaju političke funkcije ili funkciju nespojivu sa onom zastupnika u Parlamentu FBiH, dok neki od parlamentaraca novog saziva potencijalno mogu dobiti i funkcije u izvršnoj vlasti nakon čega bi se lista korigirala.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba