Connect with us

Uncategorized

Festival klapske pisme Posušje okuplja čuvare hrvatske glazbene i kulturne baštine te povezuje hrvatski narod

Published

on

 

“Klapska pjesma odavno je prerasla okvire glazbenog izričaja i postala simbol hrvatskog kulturnog identiteta, zajedništva i baštine koju s ponosom prenosimo budućim naraštajima.”

 

Jedna od najznačajnijih kulturnih manifestacija, Festival klapske pisme Posušje koja već 12. godina okuplja najbolje klape iz BiH i Republike Hrvatske te doprinosi očuvanju i promicanju hrvatske glazbene i kulturne baštine svečano je otvorena u Posušju. Ovogodišnje izdanje festivala koje se održava ovoga vikenda okupilo je 19 klapa, osam muških i jedanaest ženskih, potvrđujući ugled koji je Festival stekao kao jedno od najvažnijih mjesta susreta klapskog stvaralaštva u BiH i šire.Galerija 2

Svečanom otvorenju nazočilo je izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH. U prigodnim obraćanjima zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas uz domaćina, načelnika Općine Posušje Antu Begića osvrnuli su se na važnost očuvanja kulturne baštine, jačanja hrvatskog identiteta te važnosti manifestacija koje povezuju hrvatski narod s obje strane granice.

Galerija 4

Zastupnica Filipović u obraćanju je posebnu pozornost posvetila ulozi kulture i tradicije u očuvanju nacionalnog identiteta, poručivši kako ovakvi događaji potvrđuju bogatstvo hrvatske kulturne baštine u BiH, istodobno jačajući suradnju institucija i zajedništvo hrvatskog naroda.

,,Prije dvanaest godina započela je jedna sjajna ideja, da se dalmatinska čar donese u srce Hercegovine. I evo, dvanaest godina poslije, s ponosom možemo reći da je ovaj Festival postao nezaobilazna utvrda klapske pisme, ali i mjesto susreta, prijateljstva i vrhunske glazbe. Ovaj Festival više je od glazbe. On spaja našu tradiciju i emociju koja ne blijedi, nego iz godine u godinu, već dvanaestu godinu zaredom, postaje sve snažnija i čvršća”, naglasila je zastupnica Filipović.

Klapska pjesma u Hercegovini njeguje se više od četiri desetljeća, a danas na ovom prostoru djeluje više od 20 klapa. Kroz godine je postala sastavni dio kulturnog života Hercegovine.Galerija 5

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas dotaknuo se važnosti očuvanja hrvatske kulturne baštine i zajedništva hrvatskog naroda.

“Klapska pisma nije tek pisma. To je posebnost koju su naši stari još davnih stoljeća pronijeli po cijelome svijetu, a koja živi i danas, okuplja nas, povezuje i spaja u ljubavi i zajedništvu. Hvala svima koji su doprinijeli da večeras, kao i već dvanaest godina prije ovoga, zajedno uživamo u zvucima naše prelijepe klapske pisme, koja nosi hrvatski identitet, hrvatsku prepoznatljivost i koja je BiH, odnosno Hercegovinu i Posušje, ucrtala na kartu festivala klapske pisme. “

Ante Begić, načelnik Općine Posušje, istaknuo je kako Festival klapske pisme Posušje već godinama nadilazi okvire glazbene manifestacije te predstavlja važan doprinos očuvanju tradicije, njegovanju kulturnog identiteta i povezivanju hrvatskog naroda. Kroz svoje obraćanje zahvalio je svima koji su predano radili više mjeseci kako bi svi uživali u zvucima klapske pjesme.Galerija 12

Festival klapske pisme Posušje pokrenut je 2014. kao prvo natjecateljsko izdanje klapske pjesme u BiH. Nastao je na temeljima dugogodišnje klapske tradicije u Posušju, a tijekom godina izrastao je u prepoznatljiv simbol Posuškog lita i jedan od najvažnijih ovakvih festivala u regiji.Galerija 13

Uz brojne ljubitelje klapske pjesme, Festivalu su nazočili i izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića Dario Pušić, izaslanik u Domu naroda PS BiH Zdenko Ćosić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić, ministrica prometa i komunikacija FBiH Andrijana Katić, član Predsjedništva HNS-a Miro Grabovac Titan, predsjednik Odbora za branitelje HNS-a Mladen Begić te brojni izaslanici, predstavnici županijskih, gradskih i općinskih vlasti, kulturnih i obrazovnih institucija, udruga te javnog i društvenog života.Galerija 8

Izvor: hnsbih.ba

Posušje
Festival klapske pisme
kulturna baština
identitet

 

Novosti

Izdvajamo

BiH

Entiteti

Continue Reading

Uncategorized

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Published

on

U intervjuu, koji je dao za Narod.hr, Hebrang ne govori o Maršavelskom, govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991… Hebrang govori o državi koju vode ostaci UDBE. I dok je tako nacionalni interesi će ostati nezaštićeni. Maršavelski je izabran za nadzor SOA-u upravo zato što Hrvatskom i dalje upravljaju ostaci jugo-UDBE…

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Prof. Hebrang nije napao Maršavelskog. Hebrang je napao sustav koji ga je stvorio. I zato je ovaj intervju najvažniji tekst koji je izašao o ovom slučaju.

MARŠAVELSKI NIJE GREŠKA, MARŠAVELSKI JE IZBOR

Hebrang kaže ono što svi znaju, a nitko neće reći naglas: Maršavelski nije prošao slučajno. Nije ga nitko previdio. Nije ga nitko zaboravio provjeriti. On je izabran baš zato što je takav.

Izabran je zato što je bio u pravnom timu za zabranu ‘Za dom spremni’. Izabran je zato što nikad nije rekao ni jednu riječ u korist Hrvatske. Izabran je zato što je savjetovao Srbe kako da sruše Vučića, a istovremeno sjedio u Vijeću koje nadzire SOA-u.

U normalnoj državi to bi bio razlog da ga se nikad ne izabere. U Hrvatskoj je to bila preporuka da ga se izabere. I to dvaput. 2022. i opet u srpnju 2026.

Zašto? Zato što današnje vodstvo Sabora, kaže Hebrang, ne vodi domoljubnu politiku. Zato što duboka država ne želi da SOA bude hrvatska. Želi da SOA bude kontrolirana. I zato je čovjek koji hoće zabraniti pozdrav HOS-ovaca idealan da nadzire SOA-u.

DVIJE GODINE BEZ ČELNIKA SOA-e – TO JE VELEIZDAJA

Hebrang tu pogađa u srž. Hrvatska obavještajna zajednica već dvije godine nema čelnog čovjeka. Dvije godine!?!

I to u vrijeme kad se svijet trese više nego ikad u zadnjih nekoliko desetljeća. Kad je rat u Ukrajini, kad je Bliski istok u plamenu, kad nam preko granice uđe 1.700 kamiona opasnog otpada, a nitko ne zna tko je koga obavijestio, a odgovorni kažu da nisu obaviješteni.

Obavještajne službe su krvotok države. One moraju unaprijed kontrolirati i predviđati događaje. Bez njih nema ni domaće, ni vanjske politike. Nema odluka. Nema države. A mi dvije godine nemamo čelnika. I nikome ništa.

To nije nemar. To je, kako Hebrang kaže, TOTALNA NEBRIGA današnjih dužnosnika za hrvatsku državu.

PLENKOVIĆ I MILANOVIĆ – DVOJICA KOJA SE NE ČUJU

I tu Hebrang imenuje krivce. Bez uvijanja. Najodgovorniji su Ppenković I Milanović. Dvojica koja bi trebala dnevno, barem 15 minuta, sjesti na kavu i dogovoriti se o SOA-i, oni se godinama nisu čuli ni telefonom. Ne razgovaraju. Vrijeđaju se.

Kako može funkcionirati država u kojoj se dvojica najodgovornijih za obavještajnu službu uopće ne razgovaraju? Ne može. I ne funkcionira.

To uzdrmava povjerenje naroda u vlast. Uzdrmava vojsku. Uzdrmava policiju. Uzdrmava obavještajnu zajednicu. Maršavelski je samo točka na i te neodgovorne politike.

ZDS JE IZ 1991., NE IZ 1941.

I tu je Hebrang najjasniji. Pozdrav ‘Za dom spremni’ treba biti tema tematske sjednice Sabora. I Sabor treba donijeti zaključak – to nije pozdrav iz 1941., nego iz 1991.

Na svim bojišnicama smo se tim pozdravom hrabrili jer je neprijatelj bio višestruko jači i brojniji. To je obrambeni poklič. Spremni smo braniti dom. Čiji dom? Svoj. TUĐI DOM SE NE BRANI.

I nikad hrvatski vojnik nije stupio na tlo Srbije. A srpski vojnik je bio na tlu Hrvatske i činio teške zločine. I još – taj pozdrav je objavljen u čitanci deset godina prije Hitlera, odobrenoj od Ministarstva prosvjete. Pjesmica ‘Za dom spremni’. Daleko starije od navodnog ustaškog pozdrava.

Zato je Maršavelski htio zabraniti taj pozdrav. Zato je duboka država protiv tog pozdrava. Jer taj pozdrav podsjeća na 1991. A 1991. PODSJEĆA NA TO TKO JE BIO AGRESOR, A TKO ŽRTVA. A to duboka država ne želi da se pamti.

JUGO-UDBA I DALJE VODI DRŽAVU

I na kraju, Hebrang kaže rečenicu zbog koje ga nitko u mainstream medijima neće prenijeti: Hrvatskom i dalje UPRAVLJAJU OSTATCI JUGOSLAVENSKE UDBE.

To su ljudi koji su ušli u vrh vlasti u doba Jugoslavije i danas su samo produžili svoje mandate. U svim porama života vode državu, i ne brane hrvatske nacionalne interese, nego svoje mandate iz onog vremena. To je srž hrvatske politike, kaže Hebrang, da ona ne brani nacionalne interese, nego vuče svoje korijene iz Jugoslavije.

Eto zašto je Maršavelski mogao biti u Vijeću za nadzor SOA-e od 2022. do 2026. Eto zašto je mogao proći provjeru SOA-e, a istovremeno savjetovati Srbe. Eto zašto je mogao javno agitirati protiv Hrvatske, a da ga nitko ne dira – dok ga Most nije natjerao na ostavku.

Ostavka Maršavelskog nije kraj. Ostavka je samo dokaz da je Hebrang u pravu. Jer ako je sustav takav da takvog čovjeka dvaput izabere da nadzire SOA-u, onda odlaskom jednog čovjeka sustav ostaje.

I zato Hebrang ne govori o Maršavelskom. Hebrang govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, i nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991.

To je država koju vode ostatci jugo-UDBE. I dok god je tako, nacionalni interesi će ostati nezaštićeni.

IZVOR: Dom Domovina / Facebook
Cijeli intervju koji je dao za Narod.hr možete pročitati na poveznici…

Nastavi čitanje

Hebrang o slučaju Maršavelski: Ostatci Udbe i dalje vode državu!

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Hebrang nije napao Maršavelskog. Hebrang je napao sustav koji ga je stvorio.

I zato je ovaj intervju najvažniji tekst koji je izašao o ovom slučaju.

*1. Maršavelski nije greška. Maršavelski je izbor.*

Hebrang kaže ono što svi znaju, a nitko neće reći naglas:

Maršavelski nije prošao slučajno. Nije ga nitko previdio. Nije ga nitko zaboravio provjeriti.

On je izabran baš zato što je takav.

Izabran je zato što je bio u pravnom timu za zabranu “Za dom spremni”. Izabran je zato što nikad nije rekao ni jednu riječ u korist Hrvatske. Izabran je zato što je savjetovao Srbe kako da sruše Vučića, a istovremeno sjedio u Vijeću koje nadzire SOA-u.

U normalnoj državi to bi bio razlog da ga se nikad ne izabere. U Hrvatskoj je to bila preporuka da ga se izabere. I to dvaput. 2022. i opet u srpnju 2026.

Zašto? Zato što današnje vodstvo Sabora, kaže Hebrang, ne vodi domoljubnu politiku. Zato što duboka država ne želi da SOA bude hrvatska. Želi da SOA bude kontrolirana.

I zato je čovjek koji hoće zabraniti pozdrav HOS-ovaca idealan da nadzire SOA-u.

*2. Dvije godine bez čelnika SOA-e – to je veleizdaja*

Hebrang tu pogađa u srž.

Hrvatska obavještajna zajednica već dvije godine nema čelnog čovjeka. Dvije godine!

U vrijeme kad se svijet trese više nego ikad u zadnjih nekoliko desetljeća. Kad je rat u Ukrajini. Kad je Bliski istok u plamenu. Kad nam preko granice uđe 1700 kamiona opasnog otpada, a nitko ne zna tko je koga obavijestio, a odgovorni kažu da nisu obaviješteni.

Obavještajne službe su krvotok države. One moraju unaprijed kontrolirati i predviđati događaje. Bez njih nema ni domaće, ni vanjske politike. Nema odluka. Nema države.

A mi dvije godine nemamo čelnika. I nikome ništa.

To nije nemar. To je, kako Hebrang kaže, totalna nebriga današnjih dužnosnika za hrvatsku državu.

*3. Plenković i Milanović – dvojica koja se ne čuju*

I tu Hebrang imenuje krivce. Bez uvijanja.

Najodgovorniji su Plenković i Milanović.

Dvojica koja bi trebala dnevno, barem 15 minuta, sjesti na kavu i dogovoriti se o SOA-i. Oni se godinama nisu čuli ni telefonom. Ne razgovaraju. Vrijeđaju se.

Kako može funkcionirati država u kojoj se dvojica najodgovornijih za obavještajnu službu uopće ne razgovaraju?

Ne može. I ne funkcionira.

To uzdrmava povjerenje naroda u vlast. Uzdrmava vojsku. Uzdrmava policiju. Uzdrmava obavještajnu zajednicu.

Maršavelski je samo točka na i te neodgovorne politike.

*4. ZDS je iz 1991., ne iz 1941.*

I tu je Hebrang najjasniji.

Pozdrav “Za dom spremni” treba biti tema tematske sjednice Sabora. I Sabor treba donijeti zaključak – to nije pozdrav iz 1941., nego iz 1991.

Na svim bojišnicama smo se tim pozdravom hrabrili jer je neprijatelj bio višestruko jači i brojniji.

To je obrambeni poklič. Spremni smo braniti dom. Čiji dom? Svoj. Tuđi dom se ne brani.

I nikad hrvatski vojnik nije stupio na tlo Srbije. A srpski vojnik je bio na tlu Hrvatske i činio teške zločine.

I još – taj pozdrav je objavljen u čitanci deset godina prije Hitlera, odobrenoj od Ministarstva prosvjete. Pjesmica “Za dom spremni”. Daleko starije od navodnog ustaškog pozdrava.

Zato je Maršavelski htio zabraniti taj pozdrav. Zato je duboka država protiv tog pozdrava. Jer taj pozdrav podsjeća na 1991. A 1991. podsjeća na to tko je bio agresor, a tko žrtva. A to duboka država ne želi da se pamti.

*5. Jugo-UDBA i dalje vodi državu*

I na kraju, Hebrang kaže rečenicu zbog koje ga nitko u mainstream medijima neće prenijeti:

Hrvatskom i dalje upravljaju ostatci jugoslavenske UDBE.

To su ljudi koji su ušli u vrh vlasti u doba Jugoslavije. I danas su samo produžili svoje mandate. U svim porama života vode državu. I ne brane hrvatske nacionalne interese, nego svoje mandate iz onog vremena.

To je srž hrvatske politike, kaže Hebrang. Da ona ne brani nacionalne interese, nego vuče svoje korijene iz Jugoslavije.

Eto zašto je Maršavelski mogao biti u Vijeću za nadzor SOA-e od 2022. do 2026. Eto zašto je mogao proći provjeru SOA-e, a istovremeno savjetovati Srbe. Eto zašto je mogao javno agitirati protiv Hrvatske, a da ga nitko ne dira – dok ga Most nije natjerao na ostavku.

Ostavka Maršavelskog nije kraj. Ostavka je samo dokaz da je Hebrang u pravu.

Jer ako je sustav takav da takvog čovjeka dvaput izabere da nadzire SOA-u, onda odlaskom jednog čovjeka sustav ostaje.

I zato Hebrang ne govori o Maršavelskom. Hebrang govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, i nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991.

To je država koju vode ostatci jugo-UDBE.

I dok god je tako, nacionalni interesi će ostati nezaštićeni.

Continue Reading

Uncategorized

Sutra 05.11.2026 god. je misa za prvog zapovjednika PPN “LUDVIG PAVLOVIĆ” Božana Šimovića u vojarni u Čapljini. 09.45 h polaganje vijenaca 10.00 h Sveta misa u kapelici u vojarni

Published

on

Prije 31. godinu poginuo čapljinski heroj Božan Šimović

 

 

Tog 8. studenoga 1992. prošao je glas Hercegovinom. Mnoga su srca zadrhtala. Kod nježnijih i poneka suza. Studen je zahvatila Čapljinu, uzvodno i nizvodno uz plavojku Neretvu i širila se, dopirala do svakog hrvatskog srca. Poginuo je Božan Šimović, legenda iz legende. Legenda Dubrovnika, bojovnik kojeg će srpski agresor pamtiti sa Čepikuća, gdje je s tridesetak hrabrih zaustavio puno jačeg agresora. Zaustavio ih je na taj način da je Crna Gora četiri dana imala za čime tugovati. I pričat će kasnije njegovi vojnici kako ih je ranjene nosio na leđima. I pričat će o njegovim podvizima

Vijesti Čapljina Hercegovina

Hercegovina i mnogi Hrvati rasuti po svijetu. Povijest i povjesničarima ostaje da se njegovo ime trajno ureže u pore povijesti. S tom namjenom su ovi reci. Božan ne smije biti zaboravljen!

 

 

Međutim, mnogi ne znaju da je Božan, osim što je bio i vrstan ratnik, bio i vrstan pisac. Bio je pjesnik punih usta i punog srca za Hrvatske pa zato evo i njegove pjesme, jedne od posljednjih koju je napisao prije nego što se s puškom uputio u borbu za Hrvatsku.

“Noć se ruši sve umire iz očiju pobjeda sja
Croatijo kad sunce izađe s tobom hoći biti i ja.
Croatijo povedi me putem istine i snage protiv zla
Croatijo povedi me za Tebe hoću boriti se ja.
Nitko te ne može slomiti Croatijo nek’ svatko zna
nad mržnjom iz očiju pobjeda sja
O Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.
Croatijo majko povedi me tamo gdje sunce sja
o Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.”

(napisano 23. siječnja 1991. godine)

O Božanu će kazivati njegovi bojovnici: “Bio je hrabar čovjek!” Kazivat će oni o njegovoj karizmi, o redarstvenim snagama, o ZNG-u, o Pukovniji “Kralj Tomislav”, postrojbi “Ludvig Pavlović” kojoj je do smrti bio zapovjednikom, a na čiji je prijedlog i dobila ime i cijeli ga rat ponosno nosila. PPN “Ludvig Pavlović”, kasnije 60. desantna gardijska bojna, možda je jedina postrojba HVO-a (a možda i jedina postrojba u povijesti ratovanja) kojoj su za kratko vrijeme poginula trojica zapovjednika. To je dio Božanove karizme jer je on taj koji je izmislio zapovijed “Za mnom”.

Kazivat će njegovi suborci o Krivodolu, Čepikućama, o uzimanju vojarne u Čapljini, kazivat će ponosno o Božanu, svom Božanu, i svim bojevima gdje se ginulo za svetu zemlju Hrvatsku. Govoreći o svome sinu, majka Iva jednom će reći: “Poginuo mi je za Hrvatsku! Bio mi je pravi Hrvat! Ja se divim! Živio je za Hrvatsku” Njegov ratni put je bio dug, a kada bi se o njemu kazivalo, mogli bismo i knjigu napisati, pa ćemo taj dio prepustiti povjesničarima.

Vijesti Čapljina Hercegovina

 

Otkrijte više
Vijesti Čapljina Hercegovina
Čapljina portal
Hrvatski branitelji
Blagdani Svih
Crna kronika

 

Još nešto treba kazati, nešto što možda u životu svakog ratnika nije nebitno, a to je roditeljski odgoj. Otac pokojnog Božana, Mijo Šimović umro je dvije godine nakon Božanove pogibije, a i on je također prošao rat, te je često kazivao svojoj djeci: “Djeco, ako počne rat, dobro gledajte oko sebe, onda idite dalje. Nikad ne zaboravite jedno – iz rata nije važno izaći živ koliko je važno sačuvati obraz i izaći pošten.”

 

 

I poštenje je dio Božanove karizme. Imao je samo 32 godine kada je, predvodeći bojovnike postrojbe za posebne namjene “Ludvig Pavlović”, 8. studenoga 1992. aktivirao neprijateljsku protupješačku minu na koti 690, Hodovskoj visoravni u blizini Stjepan Križa, kote spominjane kroz cijeli Domovinski rat. Predao je nama Božan svoj križ tu ispod Stjepan križa. Da ga nosimo dalje. I to je dio njegove karizme.

Kupi kalendar

P.S. Ovo možda nije onakav članak kakve ste navikli čitati na ovom portalu. Ovo je jedna priča o jednom heroj, da ga ne zaboravimo.

Mario Knezović / vojnapovijest.vecernji.hr

Continue Reading

Uncategorized

Načelnik Boris Marjanović u posjet primio Antona Kikaša i generala Ljubu Ćesića Rojsa

Published

on

 

Općinski načelnik Viteza Boris Marjanović danas je u svojem uredu primio hrvatskog poduzetnika Antona Kikaša, koji živi i djeluje u Kanadi, te umirovljenog generala Hrvatske vojske Ljubu Ćesića Rojsa.

Povod susretu bilo je večerašnje prikazivanje dokumentarnog filma „Od kralja Tomislava do danas“ u Vitezu, čiji je producent Anton Kikaš. Tijekom prijema razgovarano je o povodu njihova dolaska u Vitez te dokumentarnom filmskom projektu posvećenom hrvatskoj povijesti, koji se prikazuje u godini obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva.

Film „Od kralja Tomislava do danas“, redatelja Jakova Sedlara, donosi prikaz povijesti od vremena kralja Tomislava do suvremenog razdoblja, s naglaskom na povijesne događaje i osobe koje su obilježile nacionalni identitet.

Podsjetimo, prikazivanje dokumentarnog filma „Od kralja Tomislava do danas“ održat će se večeras, 4. studenoga, s početkom u 18:00 sati, u Kongresnoj dvorani Hotela Via u Vitezu.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba