Connect with us

Uncategorized

Filipović u Jajcu: Zajedništvo je naša zaštita, znanje snaga, a politička ravnopravnost pravo

Published

on

 

„Sloboda je velika riječ, ali njezino je značenje gotovo uvijek osobno i ovisi o svakom pojedincu. Zato smo danas ovdje zbog onih koji su omogućili da se obitelji vrate na svoje kućne pragove, da Jajce ponovno bude slobodno i da se hrvatski narod vrati na prostore kojima stoljećima pripada. I zato, prije nego što istaknem bilo koju drugu poruku, svima njima želim reći – hvala“, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Darijana Filipović, obraćajući se na svečanoj akademiji u sklopu obilježavanja 31. obljetnice VRO-a „Maestral“ i oslobođenja kraljevskog grada Jajca.Vojno-redarstvena operacija „Maestral“, u kojoj su hrvatske snage – postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane, uz Specijalnu policiju MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne – 13.Galerija 6 rujna 1995. oslobodile Jajce, bila je jedna od važnih prekretnica završnice rata. Oslobođenje kraljevskog grada bilo je dio niza vojnih uspjeha koji su tijekom 1995. mijenjali odnos snaga na terenu, dok su operacije koje su uslijedile dodatno otvorile prostor za završetak ratnih djelovanja i mirovne pregovore.Trideset i jednu godinu poslije, značenje te pobjede ne završava na vojnom uspjehu i datumu u povijesti. U njezinu središtu ostaju hrvatski branitelji, poginuli i nestali, njihove obitelji i ljudi koji su omogućili povratak u grad. Briga za branitelje i njihove obitelji zato ostaje trajna društvena i institucionalna obveza, jednako kao i očuvanje istine o vremenu u kojem je sloboda Jajca izborena.Galerija 3„U Jajcu su se carstva mijenjala, granice pomicale, države nastajale i nestajale, ali su uvijek ostajali ljudi, vjera, kultura i identitet. Upravo zbog te spoznaje danas sam svjesna da se ne trebamo bojati budućnosti koja dolazi. Narod koji je prošao kroz stoljeća ne treba se bojati desetljeća koja su pred nama. Na nama je da ih oblikujemo. Prije 31 godinu naša se budućnost ovdje branila hrabrošću hrvatskog vojnika, a danas se čuva na drukčiji način. Znanje nam je snaga, zajedništvo zaštita, a politička ravnopravnost naše pravo. Europa je naš prostor, a Republika Hrvatska naša najveća prilika“, naglasila je Filipović.U središnjem dijelu programa ulicama Jajca ponovno su prošli veterani hrvatskih snaga noseći ratne zastave svojih postrojbi. Nakon svečanog mimohoda, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije služena je sveta misa za poginule hrvatske branitelje.

U propovijedi je posebno istaknuto kako se zahvalnost poginulim braniteljima ne može svesti samo na prisjećanje, nego mora imati svoje mjesto i u načinu na koji se sloboda živi danas.

„Pravedno je da ne zaboravimo svoje žrtve. Dostojno je da budemo zahvalni onima koji su za nas položili svoje živote. Najmanje što možemo učiniti jest da se molimo za pokoj njihovih duša i da zahvaljujemo Bogu za tako skupu i veliku cijenu koju su oni za nas platili. Naši dragi pokojni branitelji nisu poginuli da bismo mi opet ratovali. Mi kažemo da su nam oni izborili mir, što znači da je naša dužnost ne širiti rat, nego širiti mir, biti mirotvorci – ne samo oni koji o miru govore, nego oni koji doista tvore mir“, poručio je fra Stipo Kljajić.

Program je potom nastavljen kod središnjeg spomen-obilježja, dok se na jajačkoj tvrđavi razvijao hrvatski stijeg u spomen na trenutak oslobođenja grada. Nakon prisjećanja na postrojbe hrvatskih snaga koje su sudjelovale u oslobađanju i minute šutnje kojom je odana počast poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima, vijence je položilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, predvođeno predsjednikom dr. Draganom Čovićem. Vijence su položila i izaslanstva Republike Hrvatske te Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nakon čega je molitvu za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje predvodio jajački gvardijan fra Božo Štrkalj.

Nakon komemorativnog dijela, obilježavanje se preselilo na gradski trg, gdje je svečana akademija povijesno značenje 13. rujna povezala s odgovornošću koja iz njega proizlazi i danas.

Kao domaćin, član Udruge „13. rujan“ Jajce i ratni zapovjednik Jajačke brigade, Ivo Šimunović podsjetio je na ratno iskustvo Jajca i Pougarja, istaknuvši kako su pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane iz Jajca i Dobretića, zajedno s narodom, proveli 1048 dana u prognanstvu prije povratka u oslobođeni grad.Galerija 9

„Za poginule civile i vojnike, za rušenje obiteljskih i gospodarskih objekata, crkava i džamija, kao i povijesnih znamenitosti nitko nije osuđen. Nećemo se umoriti u ponavljanju istine. Zajedništvo u Domovinskom ratu i izvojevane pobjede obvezuju danas i u budućnosti sve naše predstavnike da grade jedinstvo i čuvaju mir“, kazao je Šimunović.

General zbora Stanko Sopta, ratni zapovjednik hrvatskih snaga, u obraćanju se prisjetio vojnika, dočasnika, časnika i ratnih zapovjednika koji su sudjelovali u operacijama 1995. godine, posebno istaknuvši njihov doprinos oslobođenju Jajca.Galerija 8

„Mi Hrvati pamtimo svoje korijene. O njima zorno svjedoči i ovaj Hrvojev kraljevski grad. Oni su duboki i iz njih crpimo snagu i ustrajnost. Oni nam daju povijesno i stvarno pravo na ravnopravnost u Bosni i Hercegovini. Bog blagoslovio današnji dan i sve mlade ljude koji su nosili stijeg ove čestitosti“, istaknuo je Sopta.

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, obraćajući se u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, osvrnuo se i na politički i međunarodnopravni okvir koji je prethodio završnim vojnim operacijama 1995. godine.

„Temelj oslobođenja Jajca bila je Splitska deklaracija od 22. srpnja 1995. godine. Ona je dala pravni i politički legitimitet Hrvatskoj vojsci, Hrvatskom vijeću obrane i Armiji Bosne i Hercegovine. To je važno uvijek podsjećati jer je to bio temelj s međunarodnopravnog gledišta – deklaracija Tuđman–Izetbegović“, istaknuo je Grlić Radman.Galerija 4

Odajući pritom počast hrvatskim braniteljima i poginulima, Grlić Radman istaknuo je kako njihova žrtva ostaje trajna obveza sjećanja, dok ulaganja Vlade Republike Hrvatske ne predstavljaju samo potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nego i doprinos stabilnosti, održivosti i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine.Galerija 10

Filipović je u svom obraćanju Jajce smjestila i u širi povijesni kontekst, podsjetivši na grad u kojem su se kroz stoljeća mijenjale države i granice, dok su ljudi, vjera, kultura i pripadnost prostoru opstajali.

„Oni prije nas sačuvali su ono što imamo danas, a poslije nas doći će generacije koje će pitati što smo učinili s onim što smo dobili. Voljela bih da odgovor moje generacije bude da smo sačuvali mir, izborili ravnopravnost, Bosnu i Hercegovinu snažno usmjerili prema Europskoj uniji, još čvršće se povezali s Republikom Hrvatskom te gradili gradove i općine u kojima će naša djeca željeti ostati. Dragi hrvatski branitelji, svjesna sam da vam moja generacija zahvalnost neće moći iskazati samo riječima. Morat ćemo je pokazati onim što činimo. Nakon stoljeća ratova, progonstava i povrataka, nadam se i vjerujem da će naša najveća pobjeda biti da naša djeca na ovim prostorima žive ponosno i dostojanstveno“, zaključila je Filipović.Galerija 5

Obilježavanju su nazočili zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Marinko Čavara, ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza, , zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić, zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić, predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, federalni ministar pravde Vedran Škobić te drugi članovi Predsjedništva HNS-a BiH, dužnosnici, predstavnici braniteljskih udruga i lokalnih zajednica.Galerija 13

Izvor: hnsbih.ba

 

Continue Reading

Uncategorized

Predsjednik Mladeži HDZ BIH Dario Plavcic

Published

on

Dragi prijatelji,

kandidat sam za Sabor Županije Središnja Bosna na Općim izborima 4. listopada.

Busovača je bila moja prva škola javnog rada. Kroz lokalni medij i civilno društvo, Općinsko vijeće, rad u institucijama, a danas i vođenje Mladeži HDZ-a BiH, imao sam priliku upoznati različite razine odgovornosti. Još važnije, naučio sam koliko je u politici važno znati tko je za što stvarno nadležan – i za ono što jest tvoja odgovornost biti spreman odgovarati.

Zato ovu kandidaturu ne želim graditi na velikim riječima ni na obećanjima koja jedan zastupnik ne može ispuniti.

Županija izravno odlučuje o obrazovanju, proračunu i nizu javnih službi, a važnu ulogu ima i u zdravstvenoj, socijalnoj, prometnoj, stambenoj i gospodarskoj politici. Upravo tu vidim prostor u kojem mogu dati svoj doprinos.

Pet je područja na kojima želim posebno raditi: kvalitetnije obrazovanje i bolji uvjeti za samostalan život mladih; snažnije domaće gospodarstvo, poduzetništvo i obrtništvo; konkretnija potpora obiteljima i djeci, posebno pri rješavanju stambenog pitanja te obnovi i izgradnji doma; stvaranje boljih uvjeta za povratak ljudi i obitelji koji danas privremeno žive i rade u inozemstvu; te odgovorniji razvoj naših općina i transparentniji, mjerljiviji rad županijskih institucija.

Ako dobijem povjerenje, želim da se moj rad može provjeriti: što sam predložio, koja sam pitanja postavio, kako sam glasovao i što je od pokrenutoga ostvareno.

Neću obećati da jedan zastupnik može riješiti svaki problem. Mogu obećati da tuđu nadležnost neću predstavljati kao svoju i da ću za ono što jest posao Sabora raditi ozbiljno, javno i odgovorno.

Na izborima 2020. svoju sam poruku sažeo u tri riječi:

Odrastati. Voljeti. Doprinositi.

Šest godina poslije te mi riječi znače još više.

Odrastati znači preuzimati odgovornost.
Voljeti znači brinuti o ljudima i kraju kojem pripadaš.
Doprinositi znači raditi i ostaviti nešto dobro iza sebe.

Za našu Busovaču i Središnju Bosnu.

Na kandidacijskoj listi HDZ-a BiH i partnerskih stranaka za Sabor Županije Središnja Bosna nalazim se pod brojem 12.

Continue Reading

SCENA

“Nitko se ne zamjera Camili ako želi zadržati posao

Published

on

Tajnica mog supruga izbacila me iz dizala jer je mislila da sam pripravnica. Već sam joj htjela reći da sam nova izvršna direktorica… sve dok nisam vidjela što nosi na zapešću.

1. dio

Prvog dana na mjestu izvršne direktorice kompanije Montalvo Global, tajnica mog supruga odmjerila me od glave do pete, ispružila ruku i zapriječila ulaz u direktorsko dizalo pa podrugljivo rekla:

“Pripravnici koriste servisno dizalo.”

Nije imala pojma tko sam.

A ja sam odlučila da joj neću reći.

Jer sam baš u tom trenutku primijetila nešto puno značajnije od njezine arogancije. Na lijevom zapešću nosila je bijeli keramički sat iz limitirane kolekcije.

Bio je to potpuno isti sat koji sam osobno odabrala za skori rođendan svoje svekrve. Na svijetu je postojalo samo deset primjeraka. Mjesec dana ranije, dok sam u Chicagu privodila kraju jedan veliki posao, izričito sam zamolila svog supruga Alexandera Montalva da ga kupi umjesto mene.

“Molim te, pobrini se za to”, rekla sam mu telefonom. “Tvoja majka će biti oduševljena.”

“Prepusti to meni, dušo”, odgovorio je glatko.

A sada je taj isti sat bio na zapešću Camile Reyes, njegove izvršne tajnice.

Trebalo mi je još nekoliko minuta da shvatim mračnu istinu iza toga zašto ga ona nosi.

Tog jutra stigla sam u sjedište kompanije na Manhattanu u jednostavnoj tamnoplavoj haljini, ravnim kožnim cipelama i s torbom bez vidljivog brenda. Posljednjih šest godina vodila sam velike operativne preokrete daleko od glavnog sjedišta. Navikla sam na tvornice, noćne letove, beskrajne pripreme za upravne odbore i jeftine hotele u kojima bih jedva uhvatila četiri sata sna. Nikad me nije zanimalo odijevati se tako da svi vide koliko zarađujem.

Camila je, očito, imala sasvim drukčiju filozofiju.

“Zar me nisi čula?” Prekrižila je ruke i stala na ulaz. “Ovo dizalo je rezervirano za najviše rukovodstvo.”

“Savršeno sam te čula”, odgovorila sam mirno.

“Onda idi na drugo.”

Mlada zaposlenica koja je stajala u blizini prišla mi je bliže i užurbano mi šapnula:

“Stvarno biste trebali napraviti kako kaže. Ne želite se zamjeriti gospođi Reyes.”

Pogledala sam prema servisnom hodniku.

“Ide li teretno dizalo do 68. kata?”

Djevojka je nervozno odmahnula glavom.

“Samo do 63.”

“A što je s ljudima koji rade na najvišim katovima?”

Spustila je pogled.

“Ostatak idemo stepenicama.”

Trepnula sam, uvjerena da sam je pogrešno čula.

“Pet katova stepenicama?”

“Da.”

“Svaki dan?”

Camila se suho, podrugljivo nasmijala.

“Ako je zaposlenicima na početnim pozicijama preteško popeti se pet katova, možda ni ne zaslužuju raditi u ovoj tvrtki.”

Mlada zaposlenica odmah je utihnula.

Ta rečenica probudila je u meni hladan bijes koji je bio puno dublji od sitne uvrede zbog moje odjeće. Ja sam znala tko sam i kakvu funkciju imam, ali ova djevojka, kao i deseci drugih, toliko je dugo živjela u toj otrovnoj kulturi da ju je počela smatrati normalnom.

Tri dana ranije upravni odbor jednoglasno je potvrdio moje imenovanje za izvršnu direktoricu. Službena objava svim zaposlenicima trebala je biti poslana u 10 sati. Alexander je znao da se vraćam u sjedište, ali jednu ključnu stvar nije znao: upravni odbor dao mi je potpunu operativnu ovlast. On je ostao predsjednik kompanije, ali od tog jutra operacije, interna revizija, ljudski resursi i pravna usklađenost odgovarali su izravno meni.

Camila je ponovno zakoračila pred vrata dizala.

“Ovo ti govorim posljednji put. Nemoj prljati direktorsko dizalo.”

Ispružila sam ruku pokraj nje i pritisnula tipku.

Vrata su se otvorila.

Ušla sam.

Njezin izraz lica u sekundi se promijenio iz arogancije u potpuni šok.

Odmah je ušla za mnom.

“Upravo si napravila najgoru pogrešku u svojoj karijeri.”

Pogledala sam naš odraz u sjajnim metalnim stijenkama dizala.

“Kojoj to karijeri?”

“Pripravničkoj”, odbrusila je. “Pobrinut ću se da ti ljudski resursi ukinu pristupnu karticu prije ručka.”

Gotovo sam se nasmiješila.

“Otkad tajnica predsjednika odlučuje tko ostaje, a tko odlazi?”

“Svatko tko radi iole blizu gospodina Montalva prvo prolazi kroz mene.”

Nije to rekla kao administrativna pomoćnica.

Rekla je to kao vlasnica.

Kad je dizalo zazvonilo na izvršnom katu, zaposlenici u blizini okrenuli su se prema nama. Camila je odmah počela glasno i uvježbano prepričavati svoju verziju događaja.

U samo dvije minute, dok sam stajala u glavnom predvorju, čula sam prigušene komentare menadžera koji su prolazili pokraj mene i od kojih mi se sledila krv u žilama:

“Alexander joj vjeruje više nego ikome.”

“Ona mu je desna ruka.”

“Nitko se ne zamjera Camili ako želi zadržati posao.”

Jedan viši menadžer čak mi je prišao i tiho rekao:

“Ispričajte joj se prije nego što gospodin Montalvo završi jutarnji sastanak. Ako se Camila požali njemu, pobrinut će se da vas nijedna velika tvrtka u gradu više ne zaposli.”

A onda su se fluorescentna svjetla iznad nas odbila od bijele keramike na Camilinom zapešću.

Sat.

Bijela keramika. Sitno umetnuti dijamanti. Mali srebrni polumjesec točno iznad broja šest.

Želudac mi se okrenuo.

Camila je primijetila da gledam i podigla ruku, otvoreno se diveći satu.

“Sviđa ti se?” upitala je umiljatim glasom.

“Odakle ti?” tiho sam pitala.

Njezin osmijeh se promijenio.

Više nije bio samo arogantan.

Postao je prisan.

“Alexander mi ga je poklonio.”

Deset godina braka proletjelo mi je kroz glavu u jednoj sekundi. Kasne večere s klijentima…

Napiši “PRSTEN” ako si spreman za sljedeći dio i odmah ću ga poslati. 👇👇

Continue Reading

Uncategorized

Predsjednik HDZ-1990 Ilija Cvitanović..UZDOL: 41 ŽRTVA, 33 GODINE SJEĆANJA

Published

on

 

Danas, 14. rujna, u Uzdolu smo obilježili 33. obljetnicu stradanja Hrvata Uzdola i odali počast žrtvama stravičnog zločina iz 1993. godine.

U napadu pripadnika Armije RBiH ubijena je 41 osoba, među njima 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a.

Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. Istina i pravda moraju ostati naša trajna obveza.

Počivali u miru. Neka im je vječna slava i hvala. 🙏🇧🇦🇭🇷

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba