Connect with us

KULTURA

Jagoda Savic.Buca..

Published

on

 

Mora da sam ko malecak mlogo voleja da jedem te me jos od t`g nazvase Buca…Imam ja ubavo ime al s`g da neki pita u selo poznavav li Miodraga Ilica svaki bi s`m slegnuja s rame i rekja ..jok..al k`d bi pitali za Bucu svi bi potrcali i kucu da im pokazu..I takoj ja s toj ime Buca zavrsi skolu i porasto te se zaposli u jednu firmu u Beograd…Na mene ni gram salo povis a svi me vikav Buca..Jedan moj drugar se upoznaja s devojce al ona imala drugaricku i teli da iskocu i s nju te vu predlozili da viknu i Bucu s nji da iskoci kad ona osula iz svu artiljeriju po nji…te ona ne socijalni slucaj sas svakoga da izlazi,te ne treba njoj zbirista koji niki nece,te drugarica li misli da ona ne zasluzuje nekoga poboljoga nego neku debelu selsku budalu..Ma svasta bi ona jos napricala da vu oni s oci ne pokazase na mene…Ja t`man naidjo i cu za zbiriste i debelu selsku budalu..

Taj budala li sam ja?priupita devojce ..

Nesi ti… vika..nego neki selski djilkos koga vikav Buca…Prica toj a oci vu se rasirile od milos sto vidi mene vitkastoga,crnomanjastoga i s oci ko u bivolce..

Toj je moj drugar…vika vu drugar i prigrca devojce..

E ovaj drugar bi mogja da dojde u obzir da iskocimo …mandzika ce…

Pa mi ti toj i vikamo…

Ne vikate toj nego me ocete uparite s nekoga Buuuucu,,,vika i pokazuje s ruke debljinu od toga Bucu ..tj mene…

Ja sam taj Buca…reko i povuko stolicku da sednem uz ostal..

Devojceto buknu u obrazi,poce se izvinjava al mene ne ic bilo briga ni za njojne uvrede ,niti pa za nju…

Za prvi maj otido kude tetku u Leskovac…

Ona ima dve cerke moje pajdaske,tuj po neka ni godina deli a druzu se s jednu mladu snasku ,njinu komsiku…Snaska ima malecko cere tuj dve ,tri godine dete al znaje na kvo djavol sedi…Cuvam ja onoj dete a oci mi na majku ostadose…Zgodnacka,crna kosica,oci ko smaragdi,usne ko cresnje…ma nacisto da skrenes…

Vikam ja na onoj dete ..dojdi batino,batino ,pa omanem i viknem dojdi pri mene tatino..Zasede ja kude tetku i bolovanje uzo s`m da gledam snasku kad ce dojde na kafu…Jemput s nju dojde i svekrva vu…Ona mlogo ne primecava da ja zevam u nju al k`d se izlanu i reko na dete…dojdi tatino…svekrva izbeci oci na mene…Slusaj ti rutavile,mesto sto zevas po tudje zene ,vataj se za nekakvu rabotu a i devojke kolko ti dusa oce…Pun Leskovac s nji…

Snaska vu vika…ma kvo toj pricas majke…pali on dete za mene…pomlad bar pet godine…

Cudno mi cudo pet godine…corava li si da te guta s oci a i dete vika cas batino,cas tatino..Sve cu na sina da kazem,da ga pretepa ko vola u kupus…Sestre i tetka ripise na mene i sve me izrezilise i tvrdo se zarekose da ce moju zenidbu uznu u njine ruke…

Jos navece me upoznase s nju..Ako mene ovakvoga mrsavoga vikaju Buca nju bi onakvu trebali vikaju Bucaljka..Brat bratu sto pedeset kila ziva mera…Na nju tri kila zlato,kuca ko u Americki filmovi,vozi dzipa ispod cekic…

Odmanjujem ja s glavu al sestre se prilepile ko pijavice…

Sedi tuj neradnice i gologuzane,moz uzivas ko bubreg u loj…Poce se ja mislim kako li tek uzivav Bucaljkini bubrezi u ovaj loj al pa sedim i gledam u onej aljinke sto na nju nosi a one sve od srmu i zlato…Preterujem al takoj dojde rec..Kad pojdomo dom ona me cunu u obraz al nec` gresim dusu glava vu ubava,ima ubave oci,usta,vedje ,kosu …

Do dom sva predavanja od ubav zivot s nju mi sestre ubacise u glavu…Roditelji vu dugacko gastarbarteruju ,pare ko suske,zivot kakav oces…Ona jedinica…U kucu sve na dugme a ja u selo s onuj rabotu da manes nema u koje pogodis…

Ne bi mlogo odluci se ja…Cu se zenim pa kako bude…Kupise mi lanac ko prs debel,gace,carape,odelo,majice,kosulje i od svilu pidzamu da mi je mekacko k`d se u svilene krpe vrljim..

Prvu noc sas nju,prvu noc s Bucaljku…Uzo najskup viski te sipa i mene i njoj u kristalne case…Jedna casa,druga,treca…ma reko u sebe…nec ti mozes da budes tolko debela kolko ja mogu budem pijan…Opravi rabotu…Takoj prvo vece,takoj i ostala…Svadba bese carska s`m kad da gu prenesem preko njojan prag pokleknu i stovrljimo se zajedno al nekako i toj projde…

Pocese dani da idu,ja leskarim ona me dvori…pevusi i vika me ljubavi…Doruckujemo pa u krevet,rucamo pa u krevet,veceramo ,sve isto…Posle burgijanje ona pevusi i gleda serije a ja zbiram dusu…Ona sve podebela ,ja sve posuv…

Jemput kad se ona uspa ,sedo na motor sto mi kupili i otido kude tetku…Sestre me na noz docekase sto i ona ne posla s mene…

Ja se vise dole ne vrcam…vikam ja…Mrzim sva onaj dugmeta i onaj vrata sto se klizav i zlato i svilu a najvise mrzim dzipa i Bucaljku…

More ne jedj gomna nego se vrcaj dole i cuvaj toj sto imas…sestra ce…

Vrte ,suka,vrnu se..

Ne biva..

Rasturimo se..

Ja se brzo ozeni s jednu nasu seljancicu…Plavo,crveno u lice…Sirotinjka ko ja…Odvaj zboguvamo kucku u Lebane…Naradjase ni se i deca a moja lepota poce gasne…Koza na ruke mi ko cerova kora..Rmbacim od jutre do sutre da ni preranim,razradimo i nase njive u selo…Kad pomislim na onuj svilu i kadifu ponekad mi bude zal…

Onomad ido u Leskovac s avtobus da povidim nesto kad pred banku stade bembara,nova novcijata…Iz nju iskoci zena s sesirce na glavu,cipele od krokodila a aljina mozak da ti stane…Tanacka ,visoka a pored nju ide momcic crnomanjast,vizljast i ubav…Lice me podseti na moje iz mladi dani…

Ko zamajan pojdo po nji i stado u red u banku..Imam tuj jedno pesto dinara pa reko cu gi podignem samo da budem poblizo do onuj zenu i momcica..

Kad na zenu na salter rece ime onaj zgodna zena samo se smazulji pored onej sipke sto drzu ljudi u red…

Kad otvori oci prvo sto vido ,vido Bucaljkine oci i vedje i usta i kosu a posle i momce koje ima moje oci…

Buco…Buco…vika mi ona a ja se pol`k popridigo…

Boze covece kolko si propao…ne moze da mi ne rekne…

Ovoj li je moj sin?pita gu …

Nije…toj je sin na mog sadasnjeg muza…Moje istrisce, rodilo se sa sedam meseci…namignjuje mi da pred dete ne govorim nista…

Lepo dete…reko a teo ga privijem uz mene…

Moja Bucaljka me odvede u kafance te se ubavo ispricamo…Ja vu reko da sam se ozenija i da imam cetiri cerke i sina…s oci pokaza na momcica kad ne gledaja u nas…

Kad se pozdravlja s mene tutnu mi u ruke nesto i rece da ponesem na deca…

I momcic mi pruzi ruku a ja ga cimnu i prigrnu ga…

U Nemacku su …ona radi a on ide na fakultet…Kuca u Leskovac je jos medju najlepse kuce …Dzip cuva za uspomenu na prvu udadbu…

Kad slezo u Lebane brknu u dzep da vidim koje poslala na decu moju…Pet iljadarke evrica zamotani s gumicu…Poce placem …Ne moga stanem do kucu…S`g mi ni kap rakija onaj moja brlja ne bi trebala da izgrlim i izvolim ovuj s`gasnju Bucaljku Slatkicu sto mi dete cuva…S`g bi znaja kako bi… …Jagoda Savic….

Continue Reading

KULTURA

Tjedni komentar: Jesu li Hrvati iz dijaspore hrvatski branitelji? Jedan od njih je i Miljenko Prskalo – Mida.

Published

on

Ruku na srce, jednom se mora krenuti od početka i biti iskren prema samima sebi. Demokratske promjene nisu došle same od sebe — velikim dijelom došle su iz dijaspore. Neću ni pokušavati pisati o logističkoj pomoći naših ljudi iz emigracije, jer ono što su učinili ne može stati ni u deset knjiga.
Upravo jedan od takvih ljudi bio je i moj Širokobriježanin, Miljenko Prskalo – Mida. Među mladima se prvi uključio politički, odnosno u HDZ, kao jedan od utemeljitelja. Bio je čak predlagan i za zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora, ali je smatrao kako je potrebniji ondje gdje se tada nalazio — u Njemačkoj.
Pokazao je ogromne organizacijske sposobnosti, svjestan da bez logistike nema ni uspješne obrane. Dao je sve od sebe, pa i više od toga, te je s ponosom dolazio u svoj rodni Široki Brijeg. Branitelji su znali njegovu ulogu, kao i tadašnja širokobriješka vlast, ali i mnogi šire od toga.
Danas javno postavljam pitanje — sebi i svima nama:

Trebamo li otvoreno razgovarati o tome da se svim tim ljudima ne zahvalimo samo riječima, nego da sustavno otvorimo pitanje imaju li pravo na status hrvatskog branitelja, odnosno status branitelja u BiH?
Ovo je moja najava i moj prijedlog. Tražim od aktualne politike da razmisli kako pravno pronaći rješenje.
U ime branitelja i prvih dragovoljaca ne samo da otvaram ovu temu, nego upućujem veliko hvala svim našim ljudima koji su sudjelovali u stvaranju Lijepe Naše, ali i Bosne i Hercegovine.
Možemo se ne slagati s današnjim ustrojem, ali mir koji je potpisan daje nam pravo da se politički borimo za svoja prava. Bez hrvatskog zajedništva teško možemo uspjeti.
Našem Miljenku Prskalu – Midi veliko hvala.
U Širokom Brijegu obilježena 32. obljetnica osnutka Poskok bojne - Jabuka.tv
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

EKONOMIJA

Hoće li se Hrvatima vratiti bar dio otetih prava prije zatvaranja OHR-a?

Published

on

Sjedište ureda visokog predstavnika u Sarajevu

Nakon istupa američke predstavnice u UN-u Tammy Bruce jasno je da su dani kolonijalne uprave nad BiH, koja je trajala više od 30 godina, bez pravnog uporišta u Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH, preko tzv. visokog predstavnika, odbrojani. Mandat sljedećeg visokog predstavnika će biti ograničen, njegov zadatak će biti ovlasti prenijeti na lokalne lidere, uživajte u samoupravljanju i suverenitetu…,nedvosmislena je bila Bruce.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Izjava američke diplomatkinje je “hladan tuš” za bošnjačke političare, koji na visokog predstavnika i gledaju kao izvanjskog tutora koji će i dalje ispunjavati njihove želje za centralizacijom i unitarizacijom i biti batinu za hrvatske i srpske političare koji se tome protive. I većina njih su to doista i bili. Austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, kojim je upravljao tadašnji američki veleposlanik Thomas Muller uništio je Hercegovačku banku i konstittutivnost Hrvata u FBiH, omogućujući Bošnjacima izbor jedne trećine hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda i s tom jednom trećinom formiranje Federalne vlade bez stranke ili stranaka za koje je glasala većina Hrvata. Petritsch je ukinuo i hrvatski veto u Vladi FBiH i u vrijeme pokušaja uspostave hrvatske samouprave, kao odgovora na izbacivanje Hrvata iz federalne vlasti, smijenio čak 450 izabranih hrvatskih dužnosnika.

Britanac Pady Ashdown dok je radio na centralizaciji FBiH i BiH nametnuo je Mostaru konsocijacijski model, kakav ne postoji nigdje u jedinicama lokalne samouprave u BiH. Austrijanac, Valentin Inzko, veliki katolik koji je redovito odlazio u Međugorje, legitimirao je nezakonito uspostavljenu platformašku Vladu FBiH, bez stranaka koje su dobile podršku 90 posto hrvatskih birača- katolika, uvođenjem nove matematičke formule prema kojoj je 5 trećina od 17.

Kada je lider SDA Bakir Izetbegović uoči prošlih izbora, odbacujući dogovor o izmjenama Izbornog zakona kojima bi se osiguralo da i Hrvati mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH Hrvatima zaprijetio “raskidanjem okova” visoki predstavnik Christian Schmidt intervenirao je u Izborni zakon, u izbornoj noći, povećavajući broj izaslanika u nacionalnim klubovima federalnog Doma naroda sa 17 na 23 i prag za kandidiranje čelnika FBiH sa 6 na 11. Time je spriječio ponovni pokušaj formiranja vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji bez predstavnika većinske hrvatske izborne volje. No, istovremeno je ukinuo veto u nacionalnim klubovima uvođenjem kataloga pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. Za pokretanje hrvatskog vitalnog nacionalnog interesa i dalje je potrebna dvotrećinska većina u Hrvatskom klubu, no tim mehanizmom Hrvati više ne mogu oboriti ni jedan zakon jer o tome je li ugrožen njihov vitalni nacionalni interes ne odlučuju oni sami, već Ustavni sud FBiH, u kojem većinu imaju “probosanski sudci”.

U Sarajevu uporno ponavljaju laž kako je Schmidt ovim pogodovao HDZ BiH. Istina je da je on svojom intervencijom onemogućio formiranje Vlade FBiH bez predstavnika Hrvata, ali je istovremeno omogućio preglasavanje Hrvata u Domu naroda, njihovoj zadnjoj brani od majorizacije, što se potvrdilo i nametanjem Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, uz sponzorstvo bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, bez ijednog hrvatskog glasa.

Nakon 30 godina međunarodnog intervencionizma, iza kojeg su ključnu ulogu imale SAD, pozicija Hrvata u BiH, kao državotvornog naroda, konstituenta FBiH i BiH, u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji BiH je potpuno devastirana, dok na razini BiH Bošnjaci i dalje bez problema mogu uz bošnjačkog birati i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Američka veleposlanica u UN-u jasno je dala do znanja da je tomu došao kraj. Sada je ključno pitanje hoće li se bar djelomično Hrvatima vratiti mehanizmi zaštite ustavne jednakopravnosti, koje su im posredo oduzele ranije američke administracije. Bruce je najavila “ograničeni mandat” sljedećeg i posljednjeg visokog predstavnika, ne isključujući mogućnost da on bude i Amerikanac.

U skladu s Trumpovom politikom “America First” aktualnoj američkoj administraciji je primarni cilj rješenje pitanja državne imovine kako bi se  realizirao projekt Južne plinske interkonekcije, odnosno prodaja američkog plina Bosni i Hercegovini, a potom i širenje plinske mreže prema južnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Realizacija tog projekta, međutim, neće biti moguća bez političke stabilnosti u BiH, a te stabilnosti neće biti dokle god Bošnjaci budu majorizirali Hrvate u Predsjedništvu BiH i domovina naroda, i dok im se ne vrati pozicija jednakopravng naroda predviđena Washingtonom i Daytonom.

Budući da Hrvati nemaju političke i diplomatske snage da u to uvjere Trumpovu administraciju ostala im je samo nada da će Hrvatska pokušati nagovoriti Washington da u “ograničeni mandat” posljednjeg visokog predstavnika, uz rješavanje pitanja državne imovine uključi i izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. /HMS/

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Miljenka Mide Prskala…..Sramota i ponos Sirokog Brijega na djelu veceras…

Published

on

Večeras sam imao čast biti nazočan otvaranju izložbe koja nije bila obojena dnevnom politikom, interesima ni podjelama, nego istinom, emocijom, pijetetom i dubokim poštovanjem prema tragediji koja je zadesila hrvatski narod u BiH i Republici Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Bila je to večer tuge, ponosa, molitve i sjećanja. Večer koja dira dušu svakog čovjeka koji nosi hrvatsko ime i koji nije zaboravio svoje korijene, svoje pretke i svoje mučenike.Stephen Nikola Bartulica's Video on X
Zastupnik u Europskom parlamentu Stjepo Bartulica organizirao je ovu veličanstvenu i dostojanstvenu izložbu posvećenu stradanju hrvatskog naroda, ali i hercegovačkih franjevaca — mučenika sa Širokog Brijega, koji su nevini ubijeni samo zato što su bili Hrvati, katolici i duhovni stup svoga naroda. Gledajući njihove fotografije, čovjek nije mogao ostati ravnodušan. U tim licima vidiš vjeru, ponos, dobrotu i patnju jednog naroda koji je kroz povijest previše puta bio progonjen, ubijan i ponižavan, ali nikada slomljen.
Dvorana je večeras bila puna običnih, dobrih i poštenih ljudi. Ljudi koji nisu došli radi kamera, interesa ni političkih bodova, nego iz srca. Bilo je tu gospodarstvenika, umjetnika, domoljuba, franjevaca i ljudi svih generacija koji osjećaju ljubav prema svom narodu i poštuju žrtvu svojih predaka. Osjećala se posebna emocija, tišina puna poštovanja i ponosa. To nije bila obična izložba — to je bio vapaj povijesti i glas onih koji više ne mogu govoriti.

Ali ono što je večeras najbolnije i najsramotnije jest činjenica da gotovo nigdje nije bilo političkih predstavnika Širokog Brijega. Kao da je mrak pao nad grad. Kao da su se svi uvukli u mišje rupe. Došao je veliki europski parlamentarac, profesor, intelektualac i hrvatski domoljub Stjepo Bartulica, čovjek koji je svojim dolaskom pokazao poštovanje prema žrtvama i prema Hercegovini, a naši lokalni politički predstavnici nisu našli za shodno ni pojaviti se. Nisu bili dostojni ni stati pred slike mučenika i pokloniti se njihovoj žrtvi.Široki Brijeg: Premijera dokumentarnog filma „Dolazak franjevaca u Hercegovinu“
Pitam vas, političari Širokog Brijega — čega se bojite? Istine? Povijesti? Svoga naroda? Bojite li se pogledati u oči franjevcima i potomcima onih koji su ubijeni 1945. godine? Zar je moguće da danas, nakon toliko desetljeća, još uvijek postoje oni koji šute iz straha, interesa ili političke podobnosti?
Kao čovjek koji već gotovo 40 godina živi u dijaspori, ali nikada nije zaboravio svoj Široki Brijeg, Hercegovinu i hrvatski narod, večeras osjećam i ponos i tugu. Ponos zbog običnog hrvatskog čovjeka koji nije zaboravio svoje mučenike i svoju povijest. Tugu jer oni koji bi trebali predstavljati ovaj narod večeras nisu imali hrabrosti ni obraza biti među svojim ljudima.
Kad sam nekada pjevao gangu:
„Oj Široki, predi se ti ime, pa se nemam ponositi čime…“
nisam ni slutio koliko će te riječi jednoga dana boljeti i koliko će istine nositi u sebi.
Danas je Široki Brijeg moj ponos, moja tuga i moja ljubav.
Ponos zbog našeg naroda, naših franjevaca, naše vjere, tradicije i tvrdog hercegovačkog kamena koji je kroz stoljeća odgojio ljude ponosne i nepokorene.
Tuga jer gledam kako šutnja, strah, interesi i političko poltronstvo pokušavaju ugušiti duh naroda koji je uvijek znao razlikovati istinu od laži i čast od izdaje. Tuga jer večeras, na jednoj od najdostojanstvenijih večeri posvećenih hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima, mnogi koji se kunu u domoljublje nisu imali hrabrosti ni pojaviti se među svojim narodom.
A ljubav… ljubav prema Širokom Brijegu nikada neće prestati. Jer gdje god čovjek otišao, koliko god godina proveo u tuđini, srce uvijek ostane tamo gdje su mu korijeni, gdje su mu roditelji, djedovi, grobovi predaka i uspomene djetinjstva.
Večeras sam među običnim ljudima, poštenim Hercegovcima, umjetnicima, gospodarstvenicima i franjevcima ponovno osjetio dušu starog Širokog Brijega. Onog ponosnog, hrvatskog i vjernog Širokog koji ne zaboravlja svoje mrtve i svoje mučenike.
Neka se stide politička kaljuža, poltronstvo i kukavičluk koji su večeras šutjeli i skrivali se. Jer večeras nije trebalo držati govore niti skupljati glasove — trebalo je samo doći, pokloniti se žrtvama i pokazati ljudskost. A ni to nisu mogli.
Za kraj mogu samo reći: politički miševi Širokog Brijega, slobodno izađite iz svojih mišjih rupa. Hrvatski narod zna prepoznati tko govori iz srca, a tko šuti iz interesa. Dr. Bartulica ide dalje prema europskoj političkoj sceni pokušavajući pomoći hrvatskom narodu i očuvati istinu o našoj povijesti, dok će mnogi od vas ostati zapamćeni samo po šutnji onda kada je trebalo imati hrabrosti.
Široki Brijeg nije samo grad.
Široki Brijeg je emocija.
Široki Brijeg je rana koja boli i ljubav koja nikada ne umire.
Neka je vječna slava i hvala svim hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. 🙏🇭🇷
Miljenko Prskalo Mida

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba