Connect with us

Uncategorized

Kad Suze majcine progovore

Published

on

MOJA SVEKRVA JE USRED SVADBE PONIZILA MOJE RODITELJE JER “NISU DALI NI EURO”, ALI KAD JE KONOBAR DONIO PLAVU MAPU NA GLAVNI STOL, CIJELA DVORANA JE ZANIJEMILA
Govor koji je rasplakao moju majku pred dvjesto gostiju
„Prije nego što nazdravimo mladencima, mislim da je pošteno da se neke stvari kažu naglas.“
Moja svekrva Gordana ustala je od glavnog stola s čašom šampanjca u ruci i osmijehom koji je izgledao kao da ga je netko izrezao nožem. Glazba je upravo utihnula. Konobari su stajali pokraj zida s tanjurima od deserta. Dvjesto ljudi u restoranu iznad mora okrenulo se prema njoj, očekujući jednu od onih slatkih, malo dosadnih majčinskih zdravica o ljubavi, obitelji i “našem divnom sinu”.
Ja sam još držala Markovu ruku ispod stola.
Čim je Gordana izgovorila prvu rečenicu, osjetila sam kako se Marko ukočio.
„Gordana…“ promrmljao je.
Ali ona ga nije ni pogledala.
„Svi znate koliko je naša obitelj uložila u ovaj dan“, nastavila je. „Restoran, glazba, cvijeće, fotograf, torta, smještaj za rodbinu… sve je to, naravno, koštalo. I nije problem. Za djecu se daje. Za sina pogotovo.“
Ljudi su se pristojno nasmiješili. Neki su kimali. Moj otac Stjepan sjedio je preko puta mene, u svom tamnom odijelu koje je nosio samo na sprovode, krizme i danas, na vjenčanje jedine kćeri. Izgledao je umorno, ali ponosno. Moja majka Marija držala je maramicu u krilu, spremna zaplakati na svaku lijepu riječ.
Nije znala da joj lijepa riječ neće doći.
Gordana je tada okrenula glavu prema njima.
„Ali kad već govorimo o obitelji“, rekla je, „moram priznati da me malo zaboli kad vidim kako neki ljudi danas samo sjednu za stol, pojedu, popiju, prime čestitke, a nisu se pitali ni kako je sve ovo plaćeno.“
U trbuhu mi se otvorila hladna rupa.
„Gospođo Gordana“, tiho sam rekla.
Nije stala.
„Ne želim nikoga prozivati“, rekla je, dok je upravo prozivala moje roditelje pred dvjesto ljudi, „ali mislim da nije lijepo da mladenkini roditelji dođu praznih ruku. Nisu platili salu. Nisu platili ni cvijet na stolovima. Nisu platili ni tamburaše. Ništa. A ipak sjede ovdje, u prvom redu, kao da su domaćini.“
Majka je spustila pogled.
Otac je ostao nepomičan.
Nikad neću zaboraviti njegovo lice u tom trenutku. Bio je to čovjek koji je četrdeset godina radio rukama. Imao je prste zadebljale od alata, leđa savijena od hladnih jutara na tržnici i oči koje su uvijek tražile način da se našali kad nam je bilo najteže. Kad sam kao dijete plakala jer nismo mogli na more kao druga djeca, on bi rekao: „More će nas čekati, Ana. Nije ono pobjeglo u Njemačku.“
A sad je sjedio u restoranu s pogledom na to isto more i slušao kako ga žena u bisernoj ogrlici naziva teretom.
Moja majka je pritisnula maramicu na usta.
„Mama“, šapnula sam i ustala.
Marko me povukao za ruku. Ne grubo. Prestrašeno.
„Ana, čekaj.“
„Ne“, rekla sam.
Gordana se nasmijala, onako kratko, kao da je sve ovo samo neugodan, ali potreban račun.
„Draga moja Ana, nemoj se ljutiti. Ja samo govorim istinu. Ljubav je lijepa stvar, ali netko mora platiti račune.“
Nekoliko ljudi se nelagodno promeškoljilo. Moja kuma Petra zatvorila je oči kao da moli Boga da joj ne da snage da skoči preko stola. Markov stric se pravio da proučava jelovnik. Njegova sestra Iva gledala je u pod, crvena kao da joj je netko zapalio lice.
„Dosta“, rekao je Marko napokon.
Ali bilo je kasno. Jedna riječ “dosta” ne briše poniženje kad je već palo na ljude koji su cijeli život učili šutjeti.
Majka je pokušala ustati.
„Stjepane, idemo“, prošaptala je.
Otac joj je stavio ruku preko dlana. „Čekaj.“
Njegov glas bio je tih, ali nešto u njemu zaustavilo me na mjestu.
Gordana je podigla čašu još više.
„Naravno, mi smo civilizirani ljudi. Nećemo nikoga izbacivati. Samo mislim da se zna red. Ako netko ne može pridonijeti, barem može pokazati zahvalnost.“
Tada je moja majka zaplakala.
Ne glasno. Ne dramatično. Samo joj se lice slomilo, a maramica se zgužvala pod prstima. Moj otac je gledao ravno ispred sebe, u bijeli stolnjak, kao da ga svaka riječ udara, ali on neće dopustiti da se vidi gdje krvari.
Osjetila sam kako mi se u prsima diže nešto tamno.
„Moji roditelji“, rekla sam, i moj glas je zadrhtao dovoljno da svi čuju, „nikad nisu došli nigdje praznih ruku. Došli su s obrazom. To je nešto što se ne može platiti karticom.“
Dvoranom je prošao šapat.
Gordana je problijedjela, ali se još držala.
„Lijepo rečeno. Samo, restoran ne prima obraz kao avans.“
U tom trenutku vrata sale otvorila su se iza nje.
Ušao je voditelj restorana, gospodin Barišić, čovjek u sivom odijelu kojeg sam tog jutra vidjela kako tiho razgovara s mojim ocem kraj recepcije. U rukama je nosio plavu mapu i imao izraz lica čovjeka kojem je već dosta tuđeg cirkusa.
Prišao je glavnom stolu.
„Ispričavam se što prekidam“, rekao je.
Gordana ga je pogledala s olakšanjem, kao da dolazi njezin saveznik.
„Gospodine Barišiću, baš dobro. Možete potvrditi koliko je moja obitelj—“
„Ne“, prekinuo ju je. „Došao sam potvrditi nešto sasvim drugo.“
Dvorana je utihnula toliko naglo da sam čula kako netko spušta vilicu na tanjur.
Gospodin Barišić otvorio je plavu mapu.
„Račun za večerašnje vjenčanje plaćen je u cijelosti prije tri tjedna. Uplatitelji su gospodin Stjepan i gospođa Marija Babić, roditelji mladenke.“
Moja svekrva ostala je s čašom u zraku.
A karma, očito, nije voljela čekati do ponedjeljka.
(Znam da ste svi jako znatiželjni što će se dalje dogoditi, pa ako želite saznati više, ostavite komentar „DA“ ispod!)👇

Continue Reading

Uncategorized

Miljenko Mida Prskalo..NOVI VLADIN SAVJET MLADIH – ILI NOVA MANIPULACIJA HRVATSKIM ISELJENIŠTVOM? MOŽE LI PROZIRNIJE?

Published

on

Novo Vladino savjetodavno tijelo za mlade Hrvate izvan Republike Hrvatske na prvi pogled zvuči kao dobra ideja. Mladi trebaju biti uključeni, njihov glas treba se čuti i treba ih povezivati s domovinom. Ako se mladi HDZ-a Hrvatske i Mladež HDZ-a BiH žele povezivati i surađivati, neka tako i bude. Svako povezivanje mladih ljudi može biti dobro ako je iskreno i ako služi hrvatskom narodu.
Ali, gospodo iz HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, budite iskreni prema narodu!
Jer nakon svega što hrvatsko iseljeništvo sluša desetljećima, imamo pravo postaviti vrlo ozbiljno pitanje:
Je li ovo stvarna prilika za promjene ili samo još jedan politički projekt i nova manipulacija hrvatskim iseljeništvom?
Jer savjetodavno tijelo bez stvarnih ovlasti može lako postati samo politički ukras. Može održavati sastanke, donositi zaključke, davati preporuke i fotografirati se s političarima, a da se na kraju ništa konkretno ne promijeni.
A sada, baš pred izbore, ponovno se govori o mladima, povezivanju, budućnosti i hrvatskom iseljeništvu.
Može li prozirnije?
Za predsjednika prvog saziva Savjeta izabran je mladi čovjek iz Čitluka, član Mladeži HDZ-a BiH.
Ništa osobno protiv mladog čovjeka. Želim mu uspjeh i odgovoran rad.
Ali imamo pravo pitati:
Zašto upravo netko iz Čitluka?
Ako je ovo Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, zašto na njegovo čelo nije izabran netko od mladih Hrvata koji doista žive izvan domovine – u Americi, Kanadi, Australiji ili nekoj od brojnih europskih država?
Zašto ponovno netko iz političkih struktura HDZ-a BiH?
Je li ovo Savjet hrvatskog iseljeništva ili još jedno mjesto za političko kadroviranje?
To su legitimna pitanja.
Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu iseljeništvo. Oni su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Njihov položaj treba jasno razlikovati od položaja Hrvata koji žive u Americi, Kanadi, Australiji, Europi i drugim dijelovima svijeta.
Ali budimo iskreni do kraja: Hrvati u BiH danas nisu ravnopravni u praksi!
I za to odgovornost ne mogu snositi samo drugi.
Godinama slušamo velike riječi o ravnopravnosti Hrvata u BiH, a istodobno gledamo politiku koja je prečesto mlaka, oprezna i podređena političkim kalkulacijama.
Previše je politike koja gleda prema Bruxellesu, prema političkim foteljama i osobnim interesima, a premalo odlučnosti kada treba zaštititi stvarnu ravnopravnost hrvatskog naroda.
Ako se od hrvatskog naroda traži povjerenje, onda političari moraju imati hrabrosti odgovoriti:
Gdje je stvarna ravnopravnost Hrvata u BiH?
Gdje je izborna ravnopravnost?
Gdje je mogućnost da hrvatski narod slobodno bira svoje legitimne predstavnike?
Gdje je zaštita hrvatskih prava?
I koliko ćemo još desetljeća slušati ista obećanja?
Ne može se hrvatski narod pred izbore pozivati na jedinstvo, a nakon izbora ponovno zaboravljati njegova stvarna pitanja i probleme.
A sada se ponovno osnivaju savjeti.
Mladi, stari, novi i stari predstavnici – a problemi ostaju isti.
Gdje su rezultati svih dosadašnjih savjeta i tijela koja su godinama govorila da rade za hrvatsko iseljeništvo?
Što su konkretno napravili?
Koliko su problema riješili?
Koliko su pomogli mladima?
Koliko su olakšali povratak ljudi u domovinu?
Koliko su pomogli hrvatskim zajednicama diljem svijeta?
Koliko su učinili da se glas hrvatskih iseljenika stvarno čuje?
Hrvatsko iseljeništvo već desetljećima sluša istu priču.
Govori se o povezivanju domovine i iseljeništva.
Govori se o povratku mladih.
Govori se o očuvanju identiteta.
Govori se o političkoj zastupljenosti.
Govori se o olakšavanju glasovanja.
A problemi ostaju!
Zato danas imamo pravo postaviti vrlo jednostavna pitanja.
Zašto je dobivanje hrvatske domovnice i hrvatske putovnice za mnoge ljude u iseljeništvu tako dugotrajan i kompliciran proces?
Zašto se na rješavanje zahtjeva čeka godinama, umjesto da se postupci riješe u razumnom roku od nekoliko mjeseci?
Zašto ljudi hrvatskog podrijetla koji žele urediti svoje dokumente moraju prolaziti kroz dugotrajnu administraciju?
Ako je hrvatsko iseljeništvo zaista toliko važno, zašto mu se ne olakša ostvarivanje njegovih prava?
Zašto hrvatsko iseljeništvo ima samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru?
Ako izvan Hrvatske žive milijuni ljudi hrvatskog podrijetla, zar nije legitimno razgovarati o tome je li postojeća zastupljenost dovoljna?
Zašto ih nije više?
Zašto se ne razmotri mogućnost bolje političke zastupljenosti hrvatskih državljana koji žive izvan Republike Hrvatske?
I ono najvažnije:
Zašto još uvijek nema jednostavnijeg i dostupnijeg modela glasovanja za hrvatske državljane koji žive izvan domovine?
Zašto čovjek iz Amerike, Kanade ili Australije mora putovati stotinama ili tisućama kilometara da bi ostvario svoje biračko pravo?
U vremenu modernih tehnologija, kada se gotovo sve može obaviti digitalno, zašto se nakon toliko godina nije pronašao siguran, transparentan i učinkovit model glasovanja izvan domovine?
Gospodo iz HDZ-a, imate vlast više od 30 godina!
Imali ste dovoljno vremena.
Imali ste dovoljno prilika.
Imali ste institucije.
Imali ste političku moć.
I zato danas više ne želimo slušati samo obećanja.
ŽELIMO ODGOVORE!
Ne želimo još jedan savjet.
Ne želimo još jedno povjerenstvo.
Ne želimo još jednu predizbornu kampanju.
Ne želimo još jednu fotografiju i još jedno priopćenje o tome koliko je hrvatsko iseljeništvo važno.
Želimo konkretne rezultate!
Hrvatsko iseljeništvo nije glasačka mašinerija.
Nije politički ukras.
Nije sredstvo za predizborni marketing.
Hrvatsko iseljeništvo je dio hrvatskog naroda i zaslužuje poštovanje, konkretna prava i stvarne rezultate.
Zato, ako se već osniva Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, neka bude otvoren, transparentan i reprezentativan za mlade Hrvate iz cijeloga svijeta.
Neka se čuje glas mladih Hrvata iz Amerike, Kanade, Australije, Južne Amerike i Europe.
Neka mladi slobodno govore o problemima.
Neka postavljaju pitanja.
Neka traže odgovore.
Neka budu slobodni od političkih pritisaka.
Jer mladi ljudi ne smiju biti samo politički ukras.
Povezivanje mladih HDZ-a Hrvatske i Mladeži HDZ-a BiH – DA, ako je iskreno i ako služi ljudima.
Suradnja mladih – DA.
Povezivanje hrvatskog naroda – DA.
Čuvanje hrvatskog identiteta – DA.
Ali:
Politička manipulacija hrvatskim iseljeništvom – NE!
Korištenje dijaspore za izborni marketing – NE!
Predizborna obećanja bez rezultata – NE!
Gospodo iz dva HDZ-a, budite iskreni prema hrvatskom narodu.
Nemojte nam više pričati istu priču.
Nemojte svaki put pred izbore otvarati ista pitanja i predstavljati ih kao velike nove projekte.
Nemojte stvarati privid da se nešto veliko radi ako iza toga nema konkretnih rezultata.
Imali ste više od 30 godina.
Imali ste vlast.
Imali ste institucije.
Imali ste prilike.
Sada pokažite rezultate!
Ako ih imate – predstavite ih narodu.
Ako ih nemate – onda je vrijeme da priznate odgovornost.
Jer nakon toliko godina više nije dovoljno reći da se nešto radi.
Narod želi vidjeti što je napravljeno!
Hrvatski narod u BiH želi stvarnu, a ne samo deklarativnu ravnopravnost.
Hrvatsko iseljeništvo želi poštovanje i konkretna prava.
Mladi žele budućnost, a ne političke parole.
A građani žele odgovorne političare koji će služiti narodu, a ne vlastitim interesima.
Zato danas jasno poručujemo:
DOSTA JE PRAZNIH OBEĆANJA!
DOSTA JE POLITIČKIH KALKULACIJA!
DOSTA JE MARKETINGA!
DOSTA JE MAZANJA OČIJU HRVATSKOM NARODU!
Vrijeme je za odgovornost.
Vrijeme je za promjene.
Vrijeme je da se prestane gledati prema političkim foteljama i počne gledati prema narodu.
Vrijeme je da hrvatski narod dobije odgovore na pitanja koja godinama postavlja.
I zato, gospodo iz HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, nemojte očekivati da će narod još jednom povjerovati u istu priču.
Hrvatski narod više nije naivan.
Ne tražimo više riječi.
Ne tražimo više obećanja.
Ne tražimo više politički marketing.
TRAŽIMO ODGOVORE I KONKRETNA DJELA!
A ako ste imali više od 30 godina vremena, onda ste imali i dovoljno vremena da ih pokažete.
Vrijeme je da položite račune pred hrvatskim narodom!

Continue Reading

Uncategorized

Foto:Facebook Erlling Halland

Published

on

Trenutačno najatraktivniji, najbolji i planetarno poznati sportaš Erling Halland kojeg na društvenoj mreži Facebook prati preko 24 milijuna ljudi, objavio je sliku s krunicom oko vrata i poslao silovitu poruku.
Najbolji znaju da je iznad svih Jedan Najbolji – Isus Krist
bpz.ba

 

Continue Reading

KULTURA

Mostar:Radni sastanak “hrvatske petorke”u prostorijama HDZ-1990

Published

on

Danas sam u Mostaru održao konstruktivan radni sastanak s predsjednikom HRS-a Slavenom Ragužem, predsjednikom HNP-a Ivanom Vukadinom, predsjednikom HDS-a Ivom Tadićem i predsjednikom HSS-a Marijom Karamatićem te našim stranačkim izaslanstvima.

Razgovarali smo o dosadašnjoj suradnji i usuglasili smjernice za nastavak zajedničkih aktivnosti.
Zadovoljstvo mi je što smo potvrdili kako su otvoren dijalog, međusobno uvažavanje i odgovoran pristup temelj naše suradnje.

Vjerujem da ćemo i u razdoblju koje je pred nama nastaviti graditi partnerske odnose i zajednički djelovati o pitanjima od interesa za hrvatski narod i Bosnu i Hercegovinu.

Mostar

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba