Ovo nisu obični izbori i ovo nisu obična vremena. Hrvatski narod u BiH danas se nalazi pred možda jednom od najvažnijih političkih odluka nakon rata, a iseljena Hrvatska to osjeća snažno i jasno. Mi koji živimo daleko od svoje domovine nikada nismo prestali disati za hrvatski narod, njegovu ravnopravnost, dostojanstvo i budućnost.
Zato danas podižemo svoj glas. U narodu se ponovno osjeća ona emocija, ona nada i ono zajedništvo kakvo smo osjećali kada smo stali uz dr. Franjo Tuđman, stvaratelja moderne hrvatske države. Tada smo vjerovali ljudima koji su imali viziju, autoritet i snagu povesti narod kroz najteža vremena. Danas hrvatski narod u BiH ponovno traži čovjeka kojem može vjerovati.
Kada sam provodio vrijeme s pokojnim kardinalom Franjo Kuharić u vrijeme stvaranja hrvatske države, dok je dolazio u Njemačku na sastanke s kardinalima i često bio moj gost, ostale su mi duboko urezane njegove riječi: „Moj Miljenko, moramo imati pameti i mudrosti izabrati najbolje među nama da nas vode u ove teške dane.“ Te riječi nikada nisu izblijedjele iz mog srca. Danas ih razumijem više nego ikada prije.
Ova vremena traže ljude od autoriteta, povjerenja, znanja i karaktera. Ne trebaju nam podobni i nesposobni koje guraju interesne skupine, nego ljudi koji iza sebe imaju djela, čast i životni put. Upravo zato vjerujem da je general Zdenko Lučić čovjek koji može odgovoriti izazovima vremena u kojem živimo. Njegova biografija govori više od bilo kakvih političkih slogana. On je sportaš, vojnik, intelektualac, domoljub i čovjek kojemu narod može vjerovati. Takvi ljudi nisu bogatstvo samo jedne politike nego cijelog hrvatskog naroda.
Prvi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, još je u njegovim mladim godinama prepoznao u njemu čovjeka kojem može vjerovati. Ako je predsjednik Tuđman u njemu vidio poštenje, odanost i snagu karaktera, onda i ja vjerujem toj procjeni. Život me naučio prepoznati ljude koji nose iskrenu ljubav prema svom narodu i koji neće izdati interese svoga naroda zbog osobnih ambicija.
Zato moja podrška generalu Zdenko Lučić nije samo politička podrška. To je podrška čovjeku koji u meni i u velikom dijelu hrvatskog iseljeništva budi poštovanje, sigurnost i vjeru da hrvatski narod u BiH može imati dostojanstvenog i snažnog predstavnika.
Istovremeno upućujem iskren apel vodećoj hrvatskoj stranci u BiH, koja nosi i najveću odgovornost za položaj hrvatskog naroda, da pokaže mudrost, odgovornost i političku širinu te podrži jednog zajedničkog kandidata — generala Zdenko Lučić. Pitam odgovorne: zašto dva kandidata? Zašto ponovno riskirati sudbinu hrvatskog naroda u BiH? Zar nije vrijeme da svi stanemo iza čovjeka koji ima autoritet, biografiju i povjerenje naroda?
Najveća stranka nosi i najveću odgovornost. Dvadeset godina hrvatski narod nije uspio osigurati da sam bira svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH. I danas postoji opasnost da nam drugi ponovno biraju hrvatskog člana Predsjedništva, kao što se Hrvatima već događalo. Zar ćemo ponovno dopustiti da nam drugi nameću svoje predstavnike i ponižavaju političku volju hrvatskog naroda?
Moramo se iskreno zapitati jesu li nekima možda odgovarale podjele i ovakvo stanje. Jesu li interesi pojedinaca i malih interesnih skupina postali važniji od interesa cijelog hrvatskog naroda? Zato apeliram na sve hrvatske političke stranke u BiH — sjednite za stol, pogledajte biografije kandidata, pogledajte tko iza sebe ima djela, poštovanje, iskustvo i autoritet. Ne birajte po podobnosti i uskim interesima, nego po onome što je najbolje za hrvatski narod.
Ovo govorim ne kao političar, nego kao hrvatski rodoljub koji je imao čast učiti od najvećih među nama. Ovo nije politički govor — ovo je moj vapaj i moj apel hrvatskom narodu i njegovim političkim predstavnicima. Budimo mudri i budimo pametni. Nitko nam ništa neće pokloniti. Za svoja prava moramo se izboriti sami, nažalost često protiv raznih međunarodnih mešetara i visokih predstavnika koji se godinama poigravaju sudbinom Bosne i Hercegovine i hrvatskog naroda u njoj.
Nikada neću zaboraviti razgovor s mojom poštovanom prijateljicom Doris Pack, nekadašnjom zastupnicom u Europskom parlamentu i izvjestiteljicom za BiH. Tijekom jednog razgovora molio sam je da pomogne hrvatskom narodu u BiH. Tada mi je rekla riječi koje nikada nisam zaboravio: „Ja vam pomažem koliko mogu, ali vrijeme je da i sami sebi pomognete.“
Godinama sam razmišljao o toj rečenici i danas potpuno razumijem što je htjela reći. Nitko neće čuvati naše interese ako ih sami ne budemo čuvali. Nitko neće više voljeti hrvatski narod od nas samih. Zato danas moramo pokazati jedinstvo, odgovornost i mudrost.
Danas više nego ikada moramo poslušati riječi pokojnog kardinala Franjo Kuharić i birati najbolje među nama. Birajmo ljude koji imaju autoritet, iskustvo i povjerenje naroda. Birajmo one koji će znati zaštititi hrvatske nacionalne interese i sačuvati dostojanstvo hrvatskog čovjeka u BiH.
Dva hrvatska generala obilježila su sudbonosna vremena hrvatskog naroda. Jedan, dr. Franjo Tuđman, stvarao je i branio modernu hrvatsku državu, a drugi, general Zdenko Lučić, pripada generaciji ljudi koja je također sudjelovala u stvaranju i obrani hrvatske države i koja danas ulijeva vjeru da hrvatski narod u BiH može izboriti svoju punu ravnopravnost, sigurnost i dostojanstvo.
Povijest nas je naučila da narod opstaje samo kada u najtežim trenucima zna prepoznati ljude od časti, karaktera i odgovornosti. Nismo pogriješili kada smo vjerovali dr. Franjo Tuđman, a vjerujem da hrvatski narod neće pogriješiti ni sada kada vjeruje generalu Zdenko Lučić.
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je danas dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću.
Hrvatskapolitika
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,
obavještavam Vas da sam, kao Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, donio Zapovijed da Oružane snage Republike Hrvatske neće sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja 2026. Za provedbu spomenute Zapovijedi odgovoran je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid.
S obzirom na to da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske izložen pritiscima iz Vlade Republike Hrvatske kroz koje se od njega traži nepoštivanje i neprovođenje Zapovijedi Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OSRH, predlažem Vam hitan sastanak na kojemu ćemo raspraviti te okolnosti kojima se izravno ugrožava sustav zapovijedanja u OSRH. Ugrožavanje sustava zapovijedanja ozbiljno ugrožava i stabilnost cjelokupnog sustava obrane, što predstavlja ozbiljan problem i traži jasno vraćanje svih aktera u Ustavom i zakonima propisane okvire, stoji u dopisu predsjednika Zorana Milanovića, a kojeg potpisuje njegov glasnogovornik Nikola Jelić.
Plenković odgovorio Milanoviću: Neka zove Vučića
Premijer Plenković kratko je odgovorio Milanoviću prilikom dolaska na sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a.
– Neka zove Vučića, rekao je premijer misleći na predsjednika Srbije. /Hina/HMS/
Preporučeno:
Rat stigao do Rusa, zbog napada dronovima čekaju gorivo satima
HRVATSKA: Gori na Čiovu, iznad Orebića, u Kaštel Sućurcu i na Šolti
Starmer na odlasku predstavio obrambeni plan uvećan za 15 mlrd. funti
HERCEGOVINA NE TREBA OPRAVDANJE — POVIJEST GOVORI! 🇭🇷
Za sve one koji broje Hercegovcima “hrvatska krvna zrnca”, evo službenog podatka — neoborivog dokaza povezanosti i ljubavi Hercegovine i Hrvatske.
Kada se stvarala Hrvatska, prvu postrojbu činilo je čak 90% Hercegovaca, što je iznenadilo i samog prvog predsjednika, Franju Tuđmana.
I u Domovinskom ratu Hercegovci su u velikom broju ostavljali svoje živote, svoju krv i dijelove tijela na bojišnicama.
U miru, ostali uz vrh države, uz predsjednika, uz Hrvatsku.
To nisu priče. To su imena, ljudi i djela.
Hercegovci nisu “manje Hrvati”.
Hercegovci su tamo gdje je najteže — prvi❗️
Uz najpoznatije ministra Šuška iz Širokog Brijega i generala Ljubu Ćesića Rojsa iz Rakitna, tu su i general Jozo Miličević iz Ograđenika (Čitluk) te general Mile Ćuk iz Rame, zapovjednik Prvog hrvatskog gardijskog zbora – Predsjednikove garde. Između Šuška i Tuđmana bio je upravo Ćuk. To su bili ljudi od najvećeg povjerenja.
Ima tu još mnogo naših i odanih koji nisu na toj fotografiji: general Ivan Tolj iz Blatnice (Čitluk), general Miljenko Filipović iz Crvenica (Tomislavgrad), general Ivan Kapular iz Zvirića (Međugorje)
General Božo Kožul iz Ljutog Doca (Široki Brijeg) bio je među prvim redarstvenicima te među onima koji su sudjelovali na Plitvicama.
Također, general Zdravko Andabak iz Livna bio je među prvima na Plitvicama.
General Krešimir Ćosić obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane kod ministra Gojka Šuška od ožujka 1996. godine do 3. siječnja 2000. godine.
Jedan od glavnih pomoćnika ministra Šuška za financije bio je general Miljenko Galić iz Ljubotića (Široki Brijeg), a tu je i general Miljenko Crnjac iz Širokog Brijega.
Popis je predug — ovo su samo neki od istaknutih. Sve je to već zapisano u povijesti, da se zna i da se ne zaboravi.
Sve ove podatke možete pronaći i na internetu — tko je što obnašao i kakvu je ulogu imao. Ima ih još mnogo…
Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.
To je podrška čovjeku koji u meni i u velikom dijelu hrvatskog iseljeništva budi poštovanje, sigurnost i vjeru da hrvatski narod u BiH može imati dostojanstvenog i snažnog predstavnika.
