Connect with us

Uncategorized

Miljenko Prskalo daje punu podršku generalu Zdenku Lučić za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Published

on

Ovo nisu obični izbori i ovo nisu obična vremena. Hrvatski narod u BiH danas se nalazi pred možda jednom od najvažnijih političkih odluka nakon rata, a iseljena Hrvatska to osjeća snažno i jasno. Mi koji živimo daleko od svoje domovine nikada nismo prestali disati za hrvatski narod, njegovu ravnopravnost, dostojanstvo i budućnost.
Zato danas podižemo svoj glas. U narodu se ponovno osjeća ona emocija, ona nada i ono zajedništvo kakvo smo osjećali kada smo stali uz dr. Franjo Tuđman, stvaratelja moderne hrvatske države. Tada smo vjerovali ljudima koji su imali viziju, autoritet i snagu povesti narod kroz najteža vremena. Danas hrvatski narod u BiH ponovno traži čovjeka kojem može vjerovati.
Kada sam provodio vrijeme s pokojnim kardinalom Franjo Kuharić u vrijeme stvaranja hrvatske države, dok je dolazio u Njemačku na sastanke s kardinalima i često bio moj gost, ostale su mi duboko urezane njegove riječi: „Moj Miljenko, moramo imati pameti i mudrosti izabrati najbolje među nama da nas vode u ove teške dane.“ Te riječi nikada nisu izblijedjele iz mog srca. Danas ih razumijem više nego ikada prije.
Ova vremena traže ljude od autoriteta, povjerenja, znanja i karaktera. Ne trebaju nam podobni i nesposobni koje guraju interesne skupine, nego ljudi koji iza sebe imaju djela, čast i životni put. Upravo zato vjerujem da je general Zdenko Lučić čovjek koji može odgovoriti izazovima vremena u kojem živimo. Njegova biografija govori više od bilo kakvih političkih slogana. On je sportaš, vojnik, intelektualac, domoljub i čovjek kojemu narod može vjerovati. Takvi ljudi nisu bogatstvo samo jedne politike nego cijelog hrvatskog naroda.
Prvi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, još je u njegovim mladim godinama prepoznao u njemu čovjeka kojem može vjerovati. Ako je predsjednik Tuđman u njemu vidio poštenje, odanost i snagu karaktera, onda i ja vjerujem toj procjeni. Život me naučio prepoznati ljude koji nose iskrenu ljubav prema svom narodu i koji neće izdati interese svoga naroda zbog osobnih ambicija.
Zato moja podrška generalu Zdenko Lučić nije samo politička podrška. To je podrška čovjeku koji u meni i u velikom dijelu hrvatskog iseljeništva budi poštovanje, sigurnost i vjeru da hrvatski narod u BiH može imati dostojanstvenog i snažnog predstavnika.
Istovremeno upućujem iskren apel vodećoj hrvatskoj stranci u BiH, koja nosi i najveću odgovornost za položaj hrvatskog naroda, da pokaže mudrost, odgovornost i političku širinu te podrži jednog zajedničkog kandidata — generala Zdenko Lučić. Pitam odgovorne: zašto dva kandidata? Zašto ponovno riskirati sudbinu hrvatskog naroda u BiH? Zar nije vrijeme da svi stanemo iza čovjeka koji ima autoritet, biografiju i povjerenje naroda?

Najveća stranka nosi i najveću odgovornost. Dvadeset godina hrvatski narod nije uspio osigurati da sam bira svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH. I danas postoji opasnost da nam drugi ponovno biraju hrvatskog člana Predsjedništva, kao što se Hrvatima već događalo. Zar ćemo ponovno dopustiti da nam drugi nameću svoje predstavnike i ponižavaju političku volju hrvatskog naroda?
Moramo se iskreno zapitati jesu li nekima možda odgovarale podjele i ovakvo stanje. Jesu li interesi pojedinaca i malih interesnih skupina postali važniji od interesa cijelog hrvatskog naroda? Zato apeliram na sve hrvatske političke stranke u BiH — sjednite za stol, pogledajte biografije kandidata, pogledajte tko iza sebe ima djela, poštovanje, iskustvo i autoritet. Ne birajte po podobnosti i uskim interesima, nego po onome što je najbolje za hrvatski narod.
Ovo govorim ne kao političar, nego kao hrvatski rodoljub koji je imao čast učiti od najvećih među nama. Ovo nije politički govor — ovo je moj vapaj i moj apel hrvatskom narodu i njegovim političkim predstavnicima. Budimo mudri i budimo pametni. Nitko nam ništa neće pokloniti. Za svoja prava moramo se izboriti sami, nažalost često protiv raznih međunarodnih mešetara i visokih predstavnika koji se godinama poigravaju sudbinom Bosne i Hercegovine i hrvatskog naroda u njoj.
Nikada neću zaboraviti razgovor s mojom poštovanom prijateljicom Doris Pack, nekadašnjom zastupnicom u Europskom parlamentu i izvjestiteljicom za BiH. Tijekom jednog razgovora molio sam je da pomogne hrvatskom narodu u BiH. Tada mi je rekla riječi koje nikada nisam zaboravio: „Ja vam pomažem koliko mogu, ali vrijeme je da i sami sebi pomognete.“
Godinama sam razmišljao o toj rečenici i danas potpuno razumijem što je htjela reći. Nitko neće čuvati naše interese ako ih sami ne budemo čuvali. Nitko neće više voljeti hrvatski narod od nas samih. Zato danas moramo pokazati jedinstvo, odgovornost i mudrost.
Danas više nego ikada moramo poslušati riječi pokojnog kardinala Franjo Kuharić i birati najbolje među nama. Birajmo ljude koji imaju autoritet, iskustvo i povjerenje naroda. Birajmo one koji će znati zaštititi hrvatske nacionalne interese i sačuvati dostojanstvo hrvatskog čovjeka u BiH.
Dva hrvatska generala obilježila su sudbonosna vremena hrvatskog naroda. Jedan, dr. Franjo Tuđman, stvarao je i branio modernu hrvatsku državu, a drugi, general Zdenko Lučić, pripada generaciji ljudi koja je također sudjelovala u stvaranju i obrani hrvatske države i koja danas ulijeva vjeru da hrvatski narod u BiH može izboriti svoju punu ravnopravnost, sigurnost i dostojanstvo.
Povijest nas je naučila da narod opstaje samo kada u najtežim trenucima zna prepoznati ljude od časti, karaktera i odgovornosti. Nismo pogriješili kada smo vjerovali dr. Franjo Tuđman, a vjerujem da hrvatski narod neće pogriješiti ni sada kada vjeruje generalu Zdenko Lučić.
— Miljenko Prskalo

Continue Reading

KULTURA

Vitez 33 godine od zlocina nad osmero viteske djece

Published

on

Osmica kao zavjet protiv zaborava: 33 godine od zločina nad osmero viteške djece

Izdvajamo

10.06.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19
Galerija 20
Galerija 21
Galerija 22
Galerija 23
Galerija 24
Galerija 25

„Istina i pravda za osmero viteške djece, i 33 godine nakon zločina, ostaju naša moralna, ljudska i institucionalna obveza. Zato smo danas ovdje – u pijetetu prema njihovoj žrtvi, ali i s jasnom porukom da se zločin nad djecom ne smije prepustiti zaboravu”, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović.

Na spomen-mjestu „Osmica” u Vitezu danas je obilježena 33. obljetnica stradanja osmero viteške djece, čiji su životi nasilno prekinuti 10. lipnja 1993. godine, kada je granata kalibra 120 milimetara pala na dječje igralište između obiteljskih kuća u viteškom naselju Podgradina. U molitvi, pijetetu i dostojanstvu, obitelji stradalih, dužnosnici, predstavnici udruga i žitelji Viteza prisjetili su se Sanje Križanović (1978. – 1993.), Milana Garića (1981. – 1993.), Dražena Čečure (1978. – 1993.), Sanje Garić (1975. – 1993.), Dragana Ramljaka (1978. – 1993.), Borisa Antičevića (1983. – 1993.), Velimira Grebenara (1981. – 1993.) i Augustine Grebenar (1984. – 1993.), čija imena ostaju trajno upisana u povijest ovoga grada i kolektivno pamćenje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, uz poruku kako istina, pravda i kultura sjećanja ostaju trajna obveza društva i institucija.

Obljetnici je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom HNS-a BiH dr. Draganom Čovićem i zastupnicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanom Filipović te Marinkom Čavarom, dopredsjedateljem Zastupničkog doma PS BiH, Marinom Pendeš, izaslanicom u Domu naroda PS BiH, i Lidijom Bradarom, predsjednicom Federacije BiH.

„Naša današnja nazočnost ovdje trajna je ljudska, moralna i politička obveza da inzistiramo na pravdi, jer smo i danas ovdje s neodgovorenim pitanjem zašto za ovaj zločin još uvijek nitko nije odgovarao. Stoga trebamo trajno čuvati sjećanje na njih – na Milana, Dragana, Dražena, Borisa, Velimira, Sanju, Sanju i Augustinu – te ujedno tražiti i inzistirati na otkrivanju istine i pravde. To je jedini, isključivi i pravi način da gradimo društvo utemeljeno na istini u kojem će nove generacije imati priliku za pravdu i trajni mir”, poručila je zastupnica Filipović.

Kod spomen-obilježja položeni su vijenci i upaljene svijeće za osmero stradale djece, nakon čega je služena sveta misa zadušnica. Svetu misu predvodio je dr. mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, uz sudjelovanje fra Zorana Mandića, župnika Župe svetog Juraja u Vitezu, i drugih svećenika.

„Vjerujem da ćemo na ovo mjesto nastaviti dolaziti ne samo zato što je naša obveza ne dopustiti da žrtva naših osmero djece bude zaboravljena, a od drugih krivo tumačena ili opravdana, nego nadasve zato što nas vodi želja da čuvamo ono što je temelj našega kršćanskog života i naše trajne povezanosti s njima i jednih s drugima – ljubav”, poručeno je u propovijedi.

Za obitelji stradale djece početak sudskog postupka nakon više od tri desetljeća predstavlja važan iskorak u borbi za istinu i pravdu, ali i potvrdu da se zločin nad djecom ne smije prepustiti zaboravu. Govoreći o potrebi jednakog pristupa svim žrtvama, Filipović je upozorila kako selektivno traženje istine i pravde ostaje jedan od najvećih problema u suočavanju s ratnim zločinima.

„Bez obzira na ime i prezime svake žrtve, istina i pravda moraju doći do svake obitelji, jer je to minimum i civilizacijski standard za izgradnju društva na pravdi i istini, koje jedine mogu biti jamstvo mira. Ako se to ne dogodi, bojim se da nam ovi strašni i tragični zločini neće biti opomena za budućnost koju želimo graditi”, istaknula je Filipović.

Istodobno, „Osmica” dobiva i novu memorijalnu dimenziju. Kupnjom objekta i zemljišta u neposrednoj blizini spomen-obilježja otvoren je prostor za daljnji razvoj projekta Memorijalnog centra „Osmica”, zamišljenog kao trajno mjesto sjećanja na ubijenu hrvatsku djecu u BiH, s posebnim naglaskom na osmero viteške djece. Predsjednik Udruge „Osmica” Ivan Garić naglasio je kako je cilj da se, uz priču „Osmice”, ispričaju i druge neispričane priče o stradanju hrvatske djece u Domovinskom ratu u BiH.

„Kupnjom kuće i zemljišta neposredno uz spomen-obilježje ‘Osmica’ napravili smo prvi, ali ključni korak prema izgradnji Memorijalnog centra. Naša je namjera ispričati priču djece koja su stradala i pretvoriti ovo mjesto u trajnu opomenu da se takve tragedije nikada i nikome više ne ponove. Ovo nije projekt jedne udruge, nego zajednice i ljudi koji vjeruju da se istina i sjećanje moraju čuvati”, istaknuo je Garić.

Garić, koji je toga dana izgubio brata i sestru, a i sam bio teže ranjen, zajedno s još petero djece, naglasio je kako pravda, i kada dođe nakon toliko godina, ne može izbrisati bol obitelji, ali može pomoći da činjenice ostanu trajno zapisane.

„Mi ne damo da se zaboravi. Ono što radimo kroz Udrugu jest čuvanje sjećanja na žrtvu, pogotovo dječju, i govor o svim stradanjima Središnje Bosne koja se ne smiju zaboraviti, uvijek s porukom da se nikada i nikome ne ponovi”, poručio je Garić.

Predsjednik Čović poručio je kako se u Vitezu zajednički čuva sjećanje na stradanje osmero nevine djece.

„Tražeći konačno zadovoljenje pravde, iskazujemo najdublje poštovanje prema njihovoj žrtvi te patnji njihovih obitelji”, poručio je predsjednik Čović.

Među dužnosnicima u izaslanstvu HNS-a bili su i Davor Bunoza, ministar pravde BiH, Josip Brkić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, Boris Mrnjavac, izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH, Marijan Marjanović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, Antonija Miličević, zastupnica u Saboru ŽSB, Radoje Vidović, predsjednik ŽO HDZ-a BiH ŽSB, Boris Marjanović, načelnik Općine Vitez, Stjepan Dujo, gradonačelnik Grada Novi Travnik, te Dario Plavčić, predsjednik Mladeži HDZ-a BiH, i brojni drugi.

„Osmica” ostaje više od komemorativnog mjesta. Ona je opomena da se dječja žrtva ne smije relativizirati, prešutjeti ni prepustiti zaboravu, ali i podsjetnik da istina, pravda i sjećanje moraju imati svoje mjesto u javnom, institucionalnom i društvenom prostoru.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

EKONOMIJA

LEKO: Zakoni usvojeni danas u Skupštini ŽZH otvaraju prostor za najveći rast plaća

Published

on

Plaće i naknade svih proračunskih korisnika u Županiji Zapadnohercegovačkoj ubuduće će biti na sustavan i pravičan način uređene, a zahvaljujući novim koeficijentima te osnovici i značajno uvećane.

Skupština Županije Zapadnohercegovačke na današnjoj sjednici je usvojila dva ključna zakonska rješenja Ministarstva financija ŽZH: Zakon o plaćama i naknadama korisnika proračuna i Zakon o plaćama i naknadama policijskih službenika. Riječ je o zakonima koji su po prvi put kreirani na razini ove županije i predstavljaju ključni pravni preduvjet za realizaciju povijesnog povećanja plaća.

Prema riječima dopredsjednice Vlade ŽZH i ministrice financija Blagice Leko, usvajanje ovih zakona donosi sustavno uređenje i dugoročnu stabilnost u oblasti radnih prava i javnih financija ŽZH.

„Donošenjem ovih zakona koji definiraju jasne i ujednačene koeficijente za obračun plaća ispunili smo obavezu koju imaju sve županije. Naime, područje plaća i naknada u federalnim tijelima uređeno je Zakonom o plaćama i naknadama u tijelima vlasti Federacije BiH kojim je utvrđena obveza županija da donesu svoje zakone o plaćama, a na što revizija kontinuirano podsjeća. Stoga su prilikom izrade Zakona o plaćama i naknadama korisnika proračuna ŽZH koeficijenti koji se odnose na državne službenike usklađeni s onima iz federalnog zakona, dok su za djelatnike škola dodijeljeni novi“, objasnila je Leko.

Vijestiiz svijeta

Dodala je kako novi zakonski propisi zadržavaju sva postojeća prava radnika, te uvode nova, istovremeno otvarajući prostor za najveći rast plaća. Sukladno tome, spomenula je kako primjerice Zakon o plaćama i naknadama policijskih službenika ŽZH, među ostalim, prvi put povećava dodatak na policijska ovlaštenja na 35% i 45% (umjesto ranijih 30% i 40%).

Usvajanje ovih zakona u Skupštini predstavlja završni korak nakon uspješnih pregovora koje su predstavnici Vlade ŽZH vodili sa sindikatima. Zahvaljujući, uvažavanju, kompromisu i razumijevanju s obje strane prije par dana predsjednik Vlade ŽZH Predrag Čović i dopredsjednica Blagica Leko potpisali su sporazume sa Sindikatom djelatnika MUP-a, Sindikatom državnih službenika i namještenika, Nezavisnim sindikatom zaposlenih u srednjim školama ŽZH, te Nezavisnim sindikatom zaposlenih u osnovnim školama. Dogovorena je jedinstvena proračunska osnovica koja sada iznosi 680 KM.

Ovim potezom Županija Zapadnohercegovačka trajno postavlja stabilniji i pravedniji sustav vrednovanja rada u javnom sektoru. Sredstva za primjenu novih propisa već su unaprijed planirana i osigurana u Proračunu ŽZH.

„Budući da su nacrti spomenutih zakona o plaćama bili u završnoj fazi, prilikom izrade Proračuna ŽZH za 2026. godinu smo uzeli u obzir njihovu primjenu zbog čega je u 2026. godini proračunska stavka koja se odnosi na bruto plaće i naknade proračunskih korisnika u odnosu na Izmjene i dopune proračuna za 2025. godinu podignuta za 9.478.300 konvertibilnih maraka“, zaključila je Leko. /HMS/

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

Uncategorized

Iz rukopisa “ljubotickog Poskoka “Zovu me Sjecanja”Maribore i tvoji borici

Published

on

*Maribore i tvoji borići:*

Maribore i tvoji borići, kažite nam gdje su nam mladići.

– Kažite nam brda Maribora, gdje su naša braća iz logora.

– Slovenijo, groblje si Hrvata, tu izgubih i oca i brata.

– Slovenijo, puna si bregova, od kostiju hrvatskih sinova.

– Oj slovenske livade zelene, hrvatskom ste krvlju natopljene.

– Slovenijo, jezerom se zvala, ti si našu mladost pozobala.

– Slovenijo, ne znalo se za te, dotle sam te dopratila brate.

– Slovenijo da si malo bliže, ja bi braći okitila križe.

– Slovenijo, cure će te kleti, momci ginu ‘ko će ih uzeti.

– Slovenijo ne treba ti kiše, Hrvati te krvlju natopiše.

– Morat ćemo Sloveniju gazit, naše braće grobove oblazit.

– Maribore, prokleto ti ime, nema dragog sve mi nesta s njime.

– Maribore do Zidanog mosta, na tisuću samo jedan osta.

– Maribore, sve do Crkve Bile, tu izgubih i drage i mile.

— Maribore, prokleta ti vrata, koliko si proguto Hrvata?

– Drava voda, ona se ne pije, to je krvca naše mlađarije.

– Dravo vodo, utišaj valove, da pokupim kosti draganove.

– Pjevala bih kolik cure dvije, da mi dragi poginuo nije.

– Je li kome teško kao meni, na mom dragom trava se zeleni.

– Moj dragane, tko mi te sahrani, crni orli i crni gavrani.

– Izniknula trava koviljana, iz kostiju mojega dragana.

– Moj dragane počivaj u grobu, a ja drugog voljeti ne mogu.

– Kažu, Tito ne bije Hrvate, a di su nam što nam se ne vrate.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba