Connect with us

KULTURA

MILANOVIĆ ODLIKOVAO BRANITELJE: “Obranili su Hrvatsku i omogućili mir u BiH”

Published

on

Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović danas je na Pantovčaku uručio počasne činove i odlikovanja skupini veterana Domovinskog rata, poručivši kako se takvim činovima ne ispravljaju nepravde, nego uspostavlja ‘harmoničan i zdrav poredak’.

“Ovo je odluka iza koje prije svega stojim ja i moji suradnici. Spreman sam je braniti, ali ne vidim pred kim, jer svatko bi s ovim trebao biti sretan i zadovoljan. Vrijeme prolazi, rat je davno završio, a ovakvim činovima, kao radnjama i kao vojnim rangom, ne ispravljamo nepravde, nego dovodimo neke stvari u harmoničan, zdrav poredak“, istaknuo je predsjednik Zoran Milanović.

Zahvalio je hrvatskim braniteljima na svemu što su dali za Hrvatsku.

“Hrvatsku ste prvo obranili. To je naš teritorij, naše granice koje su postojale i prije 1991. godine i koje je međunarodna zajednica priznala kao takve. A onda ste Hrvatsku, jednako teško, oslobodili. Oslobodili ste i BiH, u bratstvu po oružju s Amerikancima i nekim drugim državama, pa i bošnjačkim snagama, Armijom BiH”, rekao je predsjednik Milanović.

Dodao je da je “to omogućilo da se sklopi mir, da se nametne mir snagom oružja i da se postigne sporazum koji na neki način u Bosni i Hercegovini funkcionira danas”.

Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović, za osobite zasluge stečene u Domovinskom ratu, dodijelio je počasne činove brigadnog generala umirovljenim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Počasne činove brigadnog generala primili su Vjeran Rožić, Miodrag Demo, Tihomir Budanko, Milan Perković, Mario Bradara, Ivo Filipović, Petar Zelenika, Jadran Topić i Ilija Vrljić.

“Primiti danas počasni čin brigadnog generala čast je koja nadilazi svakog pojedinca. Ovo priznanje nije samo odraz naše vojne prošlosti, nego i podsjetnik na vrijeme kada smo, vođeni ljubavlju prema domovini, branili ono što je bilo najvrjednije, život, slobodu i dostojanstvo hrvatskog čovjeka”, rekao je Budanko obraćajući se u ime svih promaknutih i odlikovanih.

Govoreći o značaju dodjele uoči Dana sjećanja, Budanko je podsjetio na žrtve Vukovara, Škabrnje i svog kraja te istaknuo da su “sloboda i zajedništvo obveza, a ne dar”.

Demo: Ispravak nepravde prema suborcima

Miodrag Demo je poručio da priznanje doživljava kao ispravak nepravde prema suborcima. “Hvala predsjedniku Milanoviću što je to prepoznao i što je jednu malu nepravdu ispravio, prema meni i prema ljudima koji su danas dobili počasne činove generala, jer su ih doista zaslužili. Oni su ozbiljno vodili postrojbe i uvijek bili tamo gdje treba biti”, rekao je Demo.

“A današnje stanje u Oružanim snagama RH vidim da dobro ide, da se dobro opremaju. Ne možemo baciti sve u oružje, moramo nešto i ljudima dati da rade. Ako imamo dobar standard, imat ćemo i dobro naoružanje i dobro opremljene vojnike”, dodao je.

Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odlikovani su Ivan Piskač i Ivica Urbanc, a Redom Nikole Šubića Zrinskog, za junački čin u Domovinskom ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili iznimnim okolnostima u miru odlikovan je Kornelije Brkić.

Redom bana Jelačića, za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama Oružanih snaga, za osobite vojne zasluge u njihovom ustroju i razvitku te postrojbama i drugim ustrojstvenim jedinicama, odlikovani su Robert Štefančić, Miroslav Papić, posmrtno, Ivan Šoštarić, Boris Lisac, Herman Sušnik i Ivan Lerga, posmrtno.

Redom hrvatskog trolista, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odlikovani su Željko Sokol, Stjepan Oreški, Miljenko Kauzlarić, Emiljko Štimac, Mladen Mauhar, Nebojša Mance- posmrtno, Duško Hobar, Walter Cvjetan, Atilio Katalinić, Milorad Drača, Zdravko Nemet, Zoran Tamarut – posmrtno i Branislav Isakov.

Redom hrvatskog pletera, za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana, odlikovani su Milivoj Diklić, Dinko Žilić, Nenad Toplak, Damir Lisac, Željko Zbašnik, Darko Kolenc, Marijan Mohorić – posmrtno, Zoran Štimac, Ivan Troha, Stevo Kabić, Branko Novak, Ivica Jakšić, Nenad Hodap i Mario Bradara. /Hina/HMS/

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba