Connect with us

KULTURA

PAPA: Vođe država moraju slušati vapaj siromaha jer nema mira bez pravednosti

Published

on

Papa Lav XIV. je danas predvodio misu u bazilici svetoga Petra povodom IX. svjetskog dana siromaha, izvijestio je Vatican News. Prije mise, na Trgu svetoga Petra pozdravio je više od 12 tisuća okupljenih vjernika ovim riječima:

„Kada čitamo Evanđelje, jedna od rečenica koju svi dobro poznajemo jest ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!’ Svi mi želimo biti među Gospodnjim siromasima jer je naš život Božji dar koji primamo s velikom zahvalnošću. Zahvaljujem vam na vašoj prisutnosti. Bazilika postaje mala… Vi ste dio Crkve i možete pratiti svetu misu i preko ekrana. Sudjelujte s puno ljubavi i vjere te znajte da smo svi ujedinjeni u Kristu.“

U životnim naporima i mukama Bog nas ne ostavlja same

Sveti Otac je potom u homiliji na misi istaknuo da nam ondje gdje se čini da nestaju ljudske nade i da su iskušavane tragičnim događajima u povijesti, preostaje prionuti uz čvrsti izvor, a to je sam Gospodin koji ne dopušta da nam propadne ni vlas s glave – kako stoji u današnjem Lukinom Evanđelju. Ohrabrujući okupljene na kršćansku vjeru, u uvjerenju da će djela opakih na štetu nemoćnih i siromašnih biti iskorijenjeno te da će zasjati sunce pravde, potaknuo je da budemo postojani i istinski svjedoci. Siromasi su prvi vidjeli Isusa; taj se savez ne može slomiti, nego se obnavlja u radosti – rekao je Papa te dodao:

„U progonstvima, u patnjama, u životnim naporima i mukama Bog nas ne ostavlja same. On se objavljuje kao onaj koji se zauzima za nas. Cijelo je Sveto pismo protkano tom istinom koja govori o Bogu koji je uvijek na strani najmanjih, sirotih, stranaca i udovica.“

Kultura pažnje kako bismo srušili zid samoće

Rimski biskup se osvrnuo na ranu samoće koja prožima različite oblike siromaštva u suvremenim društvima, osobito materijalnog i duhovnog koje posebno pogađa mlade. To je zid koji treba srušiti, nadilazeći individualizam i površnost – istaknuo je i dodao:

„Valja gledati na siromaštvo na cjelovit način jer svakako ponekad treba odgovoriti na hitne potrebe, ali općenito trebamo razvijati kulturu pažnje kako bismo srušili zid samoće. Zato želimo biti pažljivi prema drugome, prema svakome, ondje gdje jesmo i gdje živimo, prenoseći taj stav već i u našim obiteljima kako bismo ga potom konkretno živjeli na radnim mjestima i u školama, u različitim zajednicama i u digitalnom svijetu, posvuda – donoseći ga sve do margina društva i postajući tako svjedoci Božje nježnosti.“

Upravitelji država moraju slušati vapaje najsiromašnijih

Petrov nasljednik je također podsjetio na ratove u mnogim dijelovima svijeta pred kojima se osjećamo nemoćni. Međutim, globalizacija nemoći nastaje iz laži i iz uvjerenja da se povijest uvijek tako razvijala i da se ne može promijeniti. Evanđelje nam, naprotiv, govori da nas Gospodin dolazi spasiti upravo u povijesnim previranjima – istaknuo je Papa te uputio apel političkim vođama:

„Siromaštvo opominje kršćane, ali i sve one koji u društvu imaju odgovorne uloge. Zato potičem vođe država i odgovorne u narodima da slušaju vapaj najsiromašnijih. Ne može biti mira bez pravednosti, a siromasi nas podsjećaju na to na mnogo načina: svojim migracijama, kao i vapajima koji su često prigušeni mitom o blagostanju i napretku koji ne obuhvaća sve ljude, nego zaboravlja mnoga stvorenja prepuštajući ih njihovoj sudbini.“

Neka oni koji pomažu siromasima budu kritička savjest društva

Moramo se zalagati svi zajedno – potaknuo je rimski biskup napominjući da život koji se zatvara sam u sebe ne pomaže, baš kao ni vjerski intimizam koji se pretvara u nezainteresiranost prema drugima i prema povijesti. Postoji narod koji stavlja srce i ruke na raspolaganje najranjivijima i odbačenima – istaknuo je Papa te dodao:

„Onima koji djeluju u karitativnom radu, brojnim volonterima i svima koji se zalažu za olakšavanje životnih uvjeta najsiromašnijih, izražavam svoju zahvalnost, a ujedno i ohrabrenje da sve više budu kritička savjest u društvu.“

Opće dobro je cilj koji mora voditi društva sve više obilježena dubokim nejednakostima, ponekad pojačanima beskrupuloznim tehnološkim razvojem – napomenuo je Sveti Otac.

Učiti od svetaca koji su izabrali malenost

Papa Lav XIV. je na kraju potaknuo da moramo postupati prema siromasima tako da ih oslobodimo socioloških etiketa ili brzopletih osuda te da ih promatramo u njihovom punom dostojanstvu. Izrazio je nadu da otvorimo srca kako bismo izgradili ljudski suživot kao prostor bratstva u kojemu nitko nije isključen. Postoji opasnost da živimo kao rastreseni putnici, nezainteresirani za konačni cilj i ravnodušni prema onima koji dijele put s nama – napomenuo je Sveti Otac te pozvao da se ugledamo na primjer svetaca koji su od svoje brige za siromašne učinili stil života i poziv:

„Dopustimo da nas u ovom Jubileju siromaha nadahne svjedočanstvo svetaca i svetica koji su služili Kristu u najpotrebitijima i slijedili ga putem malenosti i siromaštva. Posebno bih želio ponovno istaknuti lik svetog Benedikta Josipa Labrea koji svojim životom poput Božjeg skitnice može biti zaštitnik svih siromašnih beskućnika.“ /KTA/HMS/

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba