Papa Lav XIV. je danas predvodio misu u bazilici svetoga Petra povodom IX. svjetskog dana siromaha, izvijestio je Vatican News. Prije mise, na Trgu svetoga Petra pozdravio je više od 12 tisuća okupljenih vjernika ovim riječima:
„Kada čitamo Evanđelje, jedna od rečenica koju svi dobro poznajemo jest ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!’ Svi mi želimo biti među Gospodnjim siromasima jer je naš život Božji dar koji primamo s velikom zahvalnošću. Zahvaljujem vam na vašoj prisutnosti. Bazilika postaje mala… Vi ste dio Crkve i možete pratiti svetu misu i preko ekrana. Sudjelujte s puno ljubavi i vjere te znajte da smo svi ujedinjeni u Kristu.“
U životnim naporima i mukama Bog nas ne ostavlja same
Sveti Otac je potom u homiliji na misi istaknuo da nam ondje gdje se čini da nestaju ljudske nade i da su iskušavane tragičnim događajima u povijesti, preostaje prionuti uz čvrsti izvor, a to je sam Gospodin koji ne dopušta da nam propadne ni vlas s glave – kako stoji u današnjem Lukinom Evanđelju. Ohrabrujući okupljene na kršćansku vjeru, u uvjerenju da će djela opakih na štetu nemoćnih i siromašnih biti iskorijenjeno te da će zasjati sunce pravde, potaknuo je da budemo postojani i istinski svjedoci. Siromasi su prvi vidjeli Isusa; taj se savez ne može slomiti, nego se obnavlja u radosti – rekao je Papa te dodao:
„U progonstvima, u patnjama, u životnim naporima i mukama Bog nas ne ostavlja same. On se objavljuje kao onaj koji se zauzima za nas. Cijelo je Sveto pismo protkano tom istinom koja govori o Bogu koji je uvijek na strani najmanjih, sirotih, stranaca i udovica.“
Kultura pažnje kako bismo srušili zid samoće
Rimski biskup se osvrnuo na ranu samoće koja prožima različite oblike siromaštva u suvremenim društvima, osobito materijalnog i duhovnog koje posebno pogađa mlade. To je zid koji treba srušiti, nadilazeći individualizam i površnost – istaknuo je i dodao:
„Valja gledati na siromaštvo na cjelovit način jer svakako ponekad treba odgovoriti na hitne potrebe, ali općenito trebamo razvijati kulturu pažnje kako bismo srušili zid samoće. Zato želimo biti pažljivi prema drugome, prema svakome, ondje gdje jesmo i gdje živimo, prenoseći taj stav već i u našim obiteljima kako bismo ga potom konkretno živjeli na radnim mjestima i u školama, u različitim zajednicama i u digitalnom svijetu, posvuda – donoseći ga sve do margina društva i postajući tako svjedoci Božje nježnosti.“
Upravitelji država moraju slušati vapaje najsiromašnijih
Petrov nasljednik je također podsjetio na ratove u mnogim dijelovima svijeta pred kojima se osjećamo nemoćni. Međutim, globalizacija nemoći nastaje iz laži i iz uvjerenja da se povijest uvijek tako razvijala i da se ne može promijeniti. Evanđelje nam, naprotiv, govori da nas Gospodin dolazi spasiti upravo u povijesnim previranjima – istaknuo je Papa te uputio apel političkim vođama:
„Siromaštvo opominje kršćane, ali i sve one koji u društvu imaju odgovorne uloge. Zato potičem vođe država i odgovorne u narodima da slušaju vapaj najsiromašnijih. Ne može biti mira bez pravednosti, a siromasi nas podsjećaju na to na mnogo načina: svojim migracijama, kao i vapajima koji su često prigušeni mitom o blagostanju i napretku koji ne obuhvaća sve ljude, nego zaboravlja mnoga stvorenja prepuštajući ih njihovoj sudbini.“
Neka oni koji pomažu siromasima budu kritička savjest društva
Moramo se zalagati svi zajedno – potaknuo je rimski biskup napominjući da život koji se zatvara sam u sebe ne pomaže, baš kao ni vjerski intimizam koji se pretvara u nezainteresiranost prema drugima i prema povijesti. Postoji narod koji stavlja srce i ruke na raspolaganje najranjivijima i odbačenima – istaknuo je Papa te dodao:
„Onima koji djeluju u karitativnom radu, brojnim volonterima i svima koji se zalažu za olakšavanje životnih uvjeta najsiromašnijih, izražavam svoju zahvalnost, a ujedno i ohrabrenje da sve više budu kritička savjest u društvu.“
Opće dobro je cilj koji mora voditi društva sve više obilježena dubokim nejednakostima, ponekad pojačanima beskrupuloznim tehnološkim razvojem – napomenuo je Sveti Otac.
Učiti od svetaca koji su izabrali malenost
Papa Lav XIV. je na kraju potaknuo da moramo postupati prema siromasima tako da ih oslobodimo socioloških etiketa ili brzopletih osuda te da ih promatramo u njihovom punom dostojanstvu. Izrazio je nadu da otvorimo srca kako bismo izgradili ljudski suživot kao prostor bratstva u kojemu nitko nije isključen. Postoji opasnost da živimo kao rastreseni putnici, nezainteresirani za konačni cilj i ravnodušni prema onima koji dijele put s nama – napomenuo je Sveti Otac te pozvao da se ugledamo na primjer svetaca koji su od svoje brige za siromašne učinili stil života i poziv:
„Dopustimo da nas u ovom Jubileju siromaha nadahne svjedočanstvo svetaca i svetica koji su služili Kristu u najpotrebitijima i slijedili ga putem malenosti i siromaštva. Posebno bih želio ponovno istaknuti lik svetog Benedikta Josipa Labrea koji svojim životom poput Božjeg skitnice može biti zaštitnik svih siromašnih beskućnika.“ /KTA/HMS/
Bez nje čovjek možda nastavlja živjeti izvana, ali iznutra polako slabi. Najveća tragedija našega vremena nije tjelesna glad, nego glad duše. Mnogi ljudi imaju gotovo sve što im je potrebno za ugodan život, a ipak osjećaju prazninu koju ne mogu objasniti. Imaju dom, posao, prijatelje, mogućnosti i sigurnost, ali u dubini srca osjećaju da nešto nedostaje. Ta praznina nije znak da im treba još novca, više uspjeha ili više zabave. To je čežnja duše za Bogom. Sveti Augustin je zapisao: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ U tim riječima nalazi se velika istina o čovjeku. Bog nas je stvorio za sebe i zato nijedna zemaljska stvar ne može potpuno ispuniti ljudsko srce.
