Connect with us

KULTURA

Opis: Stan Stipe Čuljka na Mijatovcu

Published

on

Fotografija

Opis: Stan Stipe Čuljka na Mijatovcu

Komentar: U časopisu Hrvatski planinar (god. 38, br. 8, glasilo Hrvatskoga planinarskog društva, Zagreb) iz 1942. godine sarajevski službenik i planinar Josip Plaček (1897. – 1979.) objavio je putopis pod naslovom „Uzpon na Čabulja planinu“, u kojem opisuje svoje putovanje iz 1938. godine te boravak na Maloj Čvrsnici kod obitelji Stipe Čuljka iz Grabove Drage.

prenosimo dio teksta:

– Ulazak prema Ošljaru bio je dosta težak, no pogledi su lebdili na protivnu stranu, gdje su se više ukazivali obrisi male Čvrsnice — Težovnice. Sunce je bilo dosta visoko. Nakon šestsatnog uzpona stigosmo na Sedlo iznad Babine Grede do Gornjih Dolaca. Tu je u blizini stan Stipe Čuljka. Kućica sagrađena od suhozidine, a pokrivena bukovim policama, koje poprieko podržava duga soha, koju opet pritišće nabacano kamenje, da vjetar ne odnese krovište. Na središtu kuće se nalazi oganj s malim okruglim sjedaljkama, a pokraj istog sać posut pepelom, pod kojim se peče ječmeni kruh. Pregradom je odieljena mljekarnica, gdje se skuplja mlijeko, vari i pravi domaći sir. Nešto suđa i hrane, lončići, findžani i mlinac bio je cieli inventar toga domaćinstva. Okolo kuće razbacana drva, ograđeni tor i male kućice, spavališta čobanica, te ograđeno polje zasađeno krumpirom. Iza stana na malo povišenom mjestu stoji pojata pokrivena slamom.

»Hvaljen Isus« pozdravljamo obojica.
»Vazda hvaljen!« odgovara nam djevojka, tek što je provirila kroz okno vratiju napola sakrivenih. Neobični gosti, jedan u kratkim hlaćama, drugi u narodnom odielu prozorskog kraja. Prilazimo bliže. Odlažemo stvari uza zid. . . Djevojka ništa ne priča, kao da je niema. Samo na pitanja kratko odgovara sa »ja« i »ne«.

Da ne izgubim vremena na liepom sunčanom danu, uputih se put Ošljara. Na nebeskom svodu nigdje ni jednoga oblačića. Sivi krš s malo bukove šumice daje jednoličnu i pustu sliku. U daljini viđaju se stada ovaca, koja se polagano pasući primiču svome »toru«. Sunce
je već nizko palo, a preko Ošljara duboke sjene padaju i na Donje Doce. S Ošljara otvara se divan pogled na zapadni dio Čvrsnice, dok se dolina Drežanke valja u dubokim sjenama i kao zamagljena očekuje prvo sumračje.

Vratih se. U međuvremenu je stigla domaćica sa svojom »mužkom« glavom, malim dječakom. Na svim našim planinama uglavnom izgone stoku na pašu ženska čeljad, a obično više stanova nadzire po koji muškarac. To je stariji čovjek, koji ostaje po cielo ljeto kao čuvar, dok muževi obavljaju poljske radove kod svojih kuća. Povremeno dogone na konjima brašno, sol i ostalu hranu, a vraćaju se sa svojim ovčijim mješinama napunjenim sirom.

Ovo je stan Stipe Čuljka pok. Pere iz Grabove Drage, općina Široki Brieg. Ovu nastanbu nazivaju Mijatovac, a tu su još stanovi Pere Meštra iz Goranaca, Mate Vrlića te Pere Vrlića iz Prova. Sjedosmo oko ognja, domaćica nastavila vodu, a mlinac poče mljeti ono nekoliko zrnaca pržene kave. Razgovor je tekao o svemu. I večera se zgotavlja.

Sjedimo na sjedaljkama (šćemlijama) poredani oko ognja, vjetar nosi dim, a moje oči suze, jer sam nenaviknut ovom životu. Nešto mlijeka varenike te hrane iz naših uprtnjača bilo je dovoljno, jer nisam toliko glad ni osjećao. Pala je duboka noć. Zvjezdice titraju, a na nebeskom svodu mliečak (zvjezdani rep) daje naslućivati, da će sutradan zapara i žega biti ista. Kroz nizka vratašca pojate, našeg počivališta, uvukli smo se
sagnute glave. Miris siena opaja nas. Za nekoliko časaka zaklopismo oči.

Datum fotografije: 1938.
Lokacija: Mijatovac – Mala Čvrsnica
Zemlja: Bosna i Hercegovina.
Autor fotografije: Josip Plaček
Arhiv časopisa: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Continue Reading

KULTURA

ZARKO MADAR..HVALA MAJKO, HVALA OČE!!!

Published

on

 

Evo mene, majko, oče
Da vam kažem, da vas volim
I uz tihi, plamen svijeća
Za duše se, vaše molim.

Dok tu stojim, kraj grobova
Sjeta steže, moje grudi
Milina mi, u dnu duše
Uspomene, stare budi.

Ja bih htio, al’ ne mogu
Zadržati, suze svoje
One krenu, ne pitaju
Jer one, u srcu stoje.

Sve što reć’, bi sada htio
U riječ jednu, može stati
Od srca ti, hvala oče
I najdraža, moja mati.

Neka dobre, duše vaše
U nebeskom, žive sjaju
Tamo gdje je, radost vječna
U Očevom zagrljaju..

Continue Reading

KULTURA

Kad dodes u Hercegovinu..

Published

on

Dođeš li u Hercegovinu
Izuj se
Red je, kad se dođe u goste
Izuti se
Pomiluj joj kamen golim tabanima
Oprži se od sivu mrcinu
Pa u rosne listove raštike zagazi
Izliječi se

Dođeš li u Hercegovinu
Klekni
K’o što se kleči
Pred božanstvima
Ispričaj joj se, što te nema
Pomoli se
K’o što se moli
Za milost, za život

Dođeš li u Hercegovinu
Umij se
Red je, zorom, mamuran
Umiti se
A onda joj rane pogledaj
Jame, škrape, vrtače, ko čireve
Krvotok joj pogledaj
Zelen, plav i umoran

Dođeš li u Hercegovinu
Mani se vodopada
(oni su na prodaju)
Nego se najedi smokava sušioka
Popij dva prsta loze
Sjedi u hlad
I slušaj cvrčke
Cvrčci, cvrče (na kraju i puknu, i ja sam)

Dođeš li u Hercegovinu
Budi obazriv
Plaha je ona, i usamljena
Ostavljaju je vjekovima
I ne vraćaju se

Sanjaju je i oplakuju
Dok joj se suhozidi urušavaju
A polja s korovom ljubav vode
I njive svršavaju s troskotom

Dođeš li u Hercegovinu
A znam, da doći nećeš
Reci svima
Da se u noj još živjeti mora (i može)
Reci im
Da ona ne želi
Velebne grobnice od afričkih granita
I hermetički zatvorene sanduke
(po zapadnim standardima)
Ona želi ljude
Žive i uspravne

I plač dječji da se čuje
Ona nam je mati

Stara i zabrinuta.

Slaven Paća Grbavac
(ponukan Hercegovinom)

Continue Reading

KULTURA

MILJENKO MIDA PRSKALO..NAPOKON U ZAGRLJAJU SVOGA EDija… POČIVAJ U MIRU, MIŠO! 

Published

on

 

Napokon si, Mišo, nakon toliko godina patnje i tuge, ponovno sa svojim sinom jedincem Edijem, kojega nikada nisi prežalio. Ta je bol bila dio tebe cijeloga života.

U vrijeme moga života i rada u dijaspori, organizirajući koncerte, upoznao sam Mišu Kovača – glazbenu zvijezdu čije su neuništive pjesme obilježile našu mladost i ostale duboko urezane u srcima generacija.

Nismo se uvijek slagali u svim životnim pogledima, ali smo se iskreno poštovali. Mišo je bio čovjek čvrstih stavova, čovjek koji je stajao iza svojih uvjerenja. Upravo sam to kod njega poštovao.

O njegovu umjetničkom stvaralaštvu ne treba raspravljati. Mišo Kovač, Oliver Dragojević i Vice Vukov – tri velikana hrvatske glazbe, tri posebna glasa i tri imena koja su obilježila našu glazbenu i nacionalnu povijest. Njihove pjesme nadživjet će vrijeme i ostati dio našega identiteta.

Hvala ti, Mišo, za pjesme, emocije i uspomene koje si nam ostavio.

Danas ti želim mir koji si zaslužio. Idi svome Ediju, zagrli svoga sina kojega si toliko godina nosio u srcu i duši.

Neka vam je obojici laka hrvatska zemlja, a tebi, Mišo, neka je vječna slava i hvala za sve što si nam ostavio.

Počivaj u miru, legendo!

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba