Connect with us

KULTURA

Opis: Stan Stipe Čuljka na Mijatovcu

Published

on

Fotografija

Opis: Stan Stipe Čuljka na Mijatovcu

Komentar: U časopisu Hrvatski planinar (god. 38, br. 8, glasilo Hrvatskoga planinarskog društva, Zagreb) iz 1942. godine sarajevski službenik i planinar Josip Plaček (1897. – 1979.) objavio je putopis pod naslovom „Uzpon na Čabulja planinu“, u kojem opisuje svoje putovanje iz 1938. godine te boravak na Maloj Čvrsnici kod obitelji Stipe Čuljka iz Grabove Drage.

prenosimo dio teksta:

– Ulazak prema Ošljaru bio je dosta težak, no pogledi su lebdili na protivnu stranu, gdje su se više ukazivali obrisi male Čvrsnice — Težovnice. Sunce je bilo dosta visoko. Nakon šestsatnog uzpona stigosmo na Sedlo iznad Babine Grede do Gornjih Dolaca. Tu je u blizini stan Stipe Čuljka. Kućica sagrađena od suhozidine, a pokrivena bukovim policama, koje poprieko podržava duga soha, koju opet pritišće nabacano kamenje, da vjetar ne odnese krovište. Na središtu kuće se nalazi oganj s malim okruglim sjedaljkama, a pokraj istog sać posut pepelom, pod kojim se peče ječmeni kruh. Pregradom je odieljena mljekarnica, gdje se skuplja mlijeko, vari i pravi domaći sir. Nešto suđa i hrane, lončići, findžani i mlinac bio je cieli inventar toga domaćinstva. Okolo kuće razbacana drva, ograđeni tor i male kućice, spavališta čobanica, te ograđeno polje zasađeno krumpirom. Iza stana na malo povišenom mjestu stoji pojata pokrivena slamom.

»Hvaljen Isus« pozdravljamo obojica.
»Vazda hvaljen!« odgovara nam djevojka, tek što je provirila kroz okno vratiju napola sakrivenih. Neobični gosti, jedan u kratkim hlaćama, drugi u narodnom odielu prozorskog kraja. Prilazimo bliže. Odlažemo stvari uza zid. . . Djevojka ništa ne priča, kao da je niema. Samo na pitanja kratko odgovara sa »ja« i »ne«.

Da ne izgubim vremena na liepom sunčanom danu, uputih se put Ošljara. Na nebeskom svodu nigdje ni jednoga oblačića. Sivi krš s malo bukove šumice daje jednoličnu i pustu sliku. U daljini viđaju se stada ovaca, koja se polagano pasući primiču svome »toru«. Sunce
je već nizko palo, a preko Ošljara duboke sjene padaju i na Donje Doce. S Ošljara otvara se divan pogled na zapadni dio Čvrsnice, dok se dolina Drežanke valja u dubokim sjenama i kao zamagljena očekuje prvo sumračje.

Vratih se. U međuvremenu je stigla domaćica sa svojom »mužkom« glavom, malim dječakom. Na svim našim planinama uglavnom izgone stoku na pašu ženska čeljad, a obično više stanova nadzire po koji muškarac. To je stariji čovjek, koji ostaje po cielo ljeto kao čuvar, dok muževi obavljaju poljske radove kod svojih kuća. Povremeno dogone na konjima brašno, sol i ostalu hranu, a vraćaju se sa svojim ovčijim mješinama napunjenim sirom.

Ovo je stan Stipe Čuljka pok. Pere iz Grabove Drage, općina Široki Brieg. Ovu nastanbu nazivaju Mijatovac, a tu su još stanovi Pere Meštra iz Goranaca, Mate Vrlića te Pere Vrlića iz Prova. Sjedosmo oko ognja, domaćica nastavila vodu, a mlinac poče mljeti ono nekoliko zrnaca pržene kave. Razgovor je tekao o svemu. I večera se zgotavlja.

Sjedimo na sjedaljkama (šćemlijama) poredani oko ognja, vjetar nosi dim, a moje oči suze, jer sam nenaviknut ovom životu. Nešto mlijeka varenike te hrane iz naših uprtnjača bilo je dovoljno, jer nisam toliko glad ni osjećao. Pala je duboka noć. Zvjezdice titraju, a na nebeskom svodu mliečak (zvjezdani rep) daje naslućivati, da će sutradan zapara i žega biti ista. Kroz nizka vratašca pojate, našeg počivališta, uvukli smo se
sagnute glave. Miris siena opaja nas. Za nekoliko časaka zaklopismo oči.

Datum fotografije: 1938.
Lokacija: Mijatovac – Mala Čvrsnica
Zemlja: Bosna i Hercegovina.
Autor fotografije: Josip Plaček
Arhiv časopisa: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Continue Reading

EKONOMIJA

Filipović u Washingtonu: Želimo više američkih ulaganja u energetski sektor u BiH

Published

on

S visokim dužnosnicima američkog Ministarstva energetike Filipović razgovarala o energetskoj sigurnosti, investicijama i novim radnim mjestima te provedbi projekta Južne plinske interkonekcije

 

„Bosna i Hercegovina treba više kvalitetnih investicija koje će u zemlji otvarati radna mjesta, donositi nova znanja i tehnologije i stvarati novu vrijednost za gospodarstvo. Sjedinjene Američke Države u tome mogu biti jedan od naših najvažnijih partnera. Naš je interes sigurna i konkurentna energija, snažnije gospodarstvo i bolji život ljudi u Bosni i Hercegovini“, poručila je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH, tijekom sastanka u Washingtonu s visokim dužnosnicima Ureda za međunarodne poslove Ministarstva energetike Sjedinjenih Američkih Država.Galerija 3

Filipović je razgovarala s Williamom Schiranom, zamjenikom pomoćnika ministra za multilateralnu suradnju i razvoj tržišta, Danielom Byersom, zamjenikom pomoćnika ministra za Europu, Euroaziju, Afriku i Bliski istok, te Peteom Gianninom, stručnjakom za međunarodne odnose u Uredu za europske i euroazijske poslove.

U središtu razgovora bile su mogućnosti novih američkih ulaganja u energetski sektor Bosne i Hercegovine, energetska sigurnost zemlje, razvoj infrastrukture i novih tehnologija, kao i Južna interkonekcija te mogućnost pristupa američkom ukapljenom prirodnom plinu preko Republike Hrvatske.

„Američka ulaganja za BiH mogu biti mnogo više od gospodarske prilike. Kada ljudi vide nova radna mjesta, gospodarski rast i stvarnu perspektivu za sebe i svoju djecu, raste povjerenje u budućnost zemlje, a prostor za političke podjele postaje manji. Želimo strateško partnerstvo Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država podići na najvišu moguću razinu, ali uvijek polazeći od jasnog interesa Bosne i Hercegovine i ljudi koji u njoj žive“, kazala je Filipović.Galerija 2

Razgovarano je i o stvaranju boljeg poslovnog okruženja za američke kompanije zainteresirane za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu i širu regiju jugoistočne Europe. Filipović je istaknula kako BiH ne treba promatrati samo kao malo tržište kojem su potrebne strane investicije, nego i kroz njezin geografski položaj, energetske potencijale i povezanost s europskim tržištem. Za snažnije privlačenje ulaganja potrebne su jednostavnije i brže procedure, transparentna pravila i regulatorna sigurnost.

„Ne trebamo samo čekati investitore. Za kvalitetne investicije trebamo se natjecati. Ali kriterij moraju biti ulaganja koja poštuju naše zakone, čuvaju prirodu, otvaraju kvalitetna radna mjesta, donose tehnologiju i znanje i ostavljaju novu vrijednost gospodarstvu BiH. Sjedinjene Američke Države imaju takve investitore i naša je odgovornost osigurati im jasna pravila i učinkovitu administraciju“, istaknula je Filipović.

Poseban dio sastanka posvećen je projektu Južne interkonekcije. Filipović je zahvalila američkom ministru energetike Chrisu Wrightu i Ministarstvu energetike SAD-a na angažmanu vezanom uz ovaj za BiH važan projekt te naglasila kako je postojeće političke dogovore potrebno pretvarati u konkretne rezultate.

„Kada je u pitanju Južna plinska interkonekcija, vrijeme je da prijeđemo s dogovora na provedbu. Bosna i Hercegovina ima priliku svoj europski i zapadni put i strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama pretvoriti u nešto što će ljudi konkretno osjetiti u svojim životima. Energetska sigurnost nije apstraktna tema. Ona znači sigurniju opskrbu, konkurentnije gospodarstvo, nove investicije i radna mjesta“, poručila je Filipović tijekom razgovora u Washingtonu.

Continue Reading

KULTURA

Vratio si se!

Published

on

Nekoliko tjedana nakon što me suprug napustio dok sam bila trudna, jedan bogati muškarac pokucao je na moja vrata usred kiše s dva kovčega. „Mogu li ostati?“ upitao je. Smireno sam mu odgovorila da mi ne treba milostinja, ali on je spustio pismo na stol i rekao: „Ovo je pripadalo vašem bratu.“ Kada sam ugledala datum, shvatila sam da sam sedam godina mrzila pogrešnu osobu.

1. DIO

— Nisam rođen da se brinem o trudnoj ženi niti da se zakopam na ovom ranču. Snađi se sama.

To je bilo sve što je Mauricio ostavio napisano prije nego što je nestao.

Ni oproštaja. Ni objašnjenja. Ni jedne jedine riječi za kćer koju je Emilia već pet mjeseci nosila u utrobi.

Tri tjedna poslije Emilia je još uvijek čuvala tu poruku u ladici kuhinje male kuće koju je naslijedila od majke, na periferiji Arteage u Coahuili. Ne zato što ju je željela sačuvati, nego zato što još nije pronalazila snagu da je potrga.

Imala je trideset i četiri godine, bolna leđa, ruke ispucale od obrađivanja zemlje i dovoljno dugova da zbog njih godinama ne može mirno spavati.

Njezina majka, doña Teresa, umrla je dva mjeseca prije.

Mauricio je pričekao tek nekoliko tjedana prije nego što je otišao.

A sada je Emilia bila sama.

Tog je jutra čupala korov oko majčinih ruža kada je sjena pala preko vlažne zemlje.

Podignula je pogled.

Pred ogradnim vratima stajao je muškarac u srednjim četrdesetima s dva kovčega.

Bio je visok, tamne kose prošarane sijedima, a na sebi je imao jaknu prekrivenu prašinom s ceste.

Emilia je objema rukama čvrsto držala motiku.

— Tražite nekoga?

Neznanac je progutao slinu.

— Vas.

— Tko ste vi?

— Zovem se Rafael Salgado.

Nije prepoznala to ime.

Tada je pogledao vrt, zatim Emilijin trbuh i rekao nešto zbog čega je još jače stisnula dršku motike.

— Znam da će zvučati besmisleno… ali moram vas pitati mogu li ostati.

— Ostati gdje?

— Ovdje. U blizini. Onoliko dugo koliko mi vi dopustite.

Emilia je ustuknula.

— Ne znam tko ste, ali pogriješili ste kuću.

Rafael nije pokušao ući.

— Imate pravo što ste nepovjerljivi.

Uzeo je svoje kovčege.

— Vratit ću se kada vam budem mogao objasniti zašto sam došao.

Prije nego što je otišao, primijetio je da su se vrata ograde objesila na jednoj šarki. Mauricio je mjesecima obećavao da će ih popraviti.

Rafael je spustio kovčege, izvadio kliješta iz ruksaka i namjestio oštećeni dio, a da nije zatražio dopuštenje da uđe.

Trebalo mu je manje od pet minuta.

Zatim je otišao.

To je trebao biti kraj.

Nije bio.

Dva dana poslije Emilia je pokraj ulaza pronašla vreću gnojiva.

Nakon toga pojavila su se suha drva za ogrjev.

Zatim je netko zamijenio dvije ploče na krovu koje su propuštale vodu u dječju sobu.

Emilia je odmah znala tko je to učinio.

Kada ga je jednog jutra zatekla kako popravlja ogradu susjednog zemljišta kako koze više ne bi ulazile među njezino cvijeće, planula je.

— Dosta je!

Rafael je spustio alat.

— Emilia…

Ona se ukočila.

— Kako znate moje ime?

Spustio je pogled.

— Zato što ovamo nisam stigao slučajno.

— Onda mi recite što želite.

— Ništa.

— Nitko ne čini sve ovo ni za što.

Rafael je nekoliko trenutaka šutio.

— Ne pokušavam kupiti vaše povjerenje. Otplaćujem dug.

— Kakav dug?

Muškarcu su se oči napunile suzama.

— Dug koji je nastao prije sedam godina, na jednoj cesti u planinama.

Emiliju su prošli trnci.

Sedam godina.

Upravo je toliko vremena prošlo otkako je nestao Santiago, njezin stariji brat.

Rafael je podignuo pogled.

— I ima veze s noći kada se vaš brat nikada nije vratio kući.

Emilia je ispustila motiku.

Još nije mogla ni zamisliti da će ta rečenica uništiti sve u što je njezina obitelj vjerovala tijekom proteklih sedam godina.

Želiš li saznati što se dogodilo poslije? Pročitaj cijelu priču i neočekivani završetak u prvom komentaru. 🌧️✉️

Continue Reading

KULTURA

Moja istina ih tesko pogada kaze Iva Alilovic

Published

on

Iva Alilović ponovno se oglasila nakon burnih reakcija na njezine objave o Vedrani Rudan. 👀 Supruga Mirka Alilovića tvrdi da su njezine riječi pogrešno interpretirane i izvučene iz konteksta, a sada je odgovorila i na brojne uvrede koje je, kako kaže, primila. Poručila je i da se ne namjerava povući iz javnih rasprava. 👇

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba