Connect with us

KULTURA

Političko-diplomatski aspekti junačkog čina Julienne Schultz-Bušić, 1970.godine

Published

on

 

Ovih je dana, neopravdano zanemarena, preminula Julienne Schultz-Bušić, američka heroina borbe za suverenitet hrvatskoga naroda i demokratski poredak.
Osim mnogo izrečenih toplih riječi povodom oproštaja od Julienne, zanimljivo je podsjetiti i na povijesno-diplomatske i političke aspekte njezinog junačkog čina, kada je, zajedno sa svojom prijateljicom Melody Liveslay, 28.studenog 1970., oko 20 sati uvečer, iz diskoteke na vrhu zagrebačkog Nebodera u Ilici br. 1, prosula tisuće letaka s tekstom protiv jugoslavenskog komunističkog poretka i pozivom na borbu za neovisnu i demokratsku hrvatsku državu.
U to vrijeme bio sam glavni urednik “Tjednog lista omladine”(TLO) i aktivni pripadnik pokreta “Hrvatskog proljeća”. Stanovao sam u neposrednoj blizini Nebodera (Ilica 15) i odmah saznao da se dogodilo “nešto strašno”. Izletio sam iz kuće i vidio brojne milicionere i njihova vozila oko Nebodera. Mnoštvo građana stajalo je šutke oko ograđenog prostora, a prvo se proširila priča da je neko počinio samoubojstvo, bacivši se s Nebodera. Ubrzo zatim proširili su se glasovi o letcima, kojih su se neki građani uspjeli domoči, iako su najveći broj brzo pokupili milicioneri i spremili u vozila. Kada sam ja stigao, na asfaltu više nije bilo letaka, tako da sam o njihovom sadržaju samo čuo priče nekoliko ljudi koji su ih uspjeli pročitati i odmah bacili ili sakrili.
Julienne i njezina prijateljica bile su uhićene i sprovedene u SUP, a samo dva tjedna kasnije počelo im je i suđenje.
Za vanjsku politiku i diplomaciju Titove Jugoslavije to je bio vrlo negativan incident, do kojega je došlo samo dva mjeseca nakon što je američki predsjednik Nixon u Zagrebu, pred Banskim dvorima, instruiran od svoga savjetnika za nacionalnu sigurnost Henryja Kissingera, digao obje ruke u zrak i uskliknuo: “Long live Yugoslavia, long live Croatia!”
Partijski dio vodstava “Hrvatskog proljeća” nastojali su ignorirati potez Julienne Schultz, a službena politika u Beogradu osudila ga je kao provokaciju “ustaške emigracije”. U to vrijeme, Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar brinuli su samo o tome kako da se sprovede Titova odluka o uvođenju kolektivnog Predsjedništva SFRJ, a niti desno krilo “prolječara”, na čelu s Markom Veselicom nije reagiralo na pothvat Julienne Bušić. Čak i dr. Šime Đodan tih dana, nije razmišljao o neovisnoj hrvatskoj državi, već je u “Studentskom listu”, objavio svoj poznati članak “Ekonomske funkcije nove federacije”.
Zamisao o vlastitoj, neovisnoj i demokratskoj državi, za tadašnju hrvatsku političku elitu, bila je nezamisliva opcija, a i u hrvatskoj emigraciji posjet Nixona bio je primljen s podvojenim osječajima: jedan dio, oko HSS-a i dr.Juraja Krnjevića, pozdravio je Nixonov posjet Zagrebu, ali drugi dio političke emigracije smatrao je njegovu podršku Titovom komunističkom režimu neprihvatljivom.
On je, naravno, podršku Titu, točnije, njegovoj politici nesvrstanosti i opiranju tada aktualnoj “Brežnjevljevoj doktrini” analizirao sa stajališta američkih globalnih interesa. Ali, drugi, radikalniji dio hrvatske političke emigracije na posjet Nixona nije htio gledati sa stajališta odnosa dvaju blokova, nego s pozicije interesa hrvatskog naroda, pa je iz njihovih redova, očigledno, i potekla zamisao o spektakularnom bacanju letaka sa zagrebačkog Nebodera. S tih polazišta, Zvonko Bušić dao je u Clevelandu otisnuti letke s potpisom “Hrvatske revolucionarne mladeži” i svoju zaručnicu Julienne Schultz zadužio da otputuje u Zagreb, te izvede navedeni idealistički politički potez.
Tijekom suđenja, poćetkom 1971., američki konzul u Zagrebu Orme Wilson redovno je izviještavao beogradsku ambasadu SAD u Beogradu i Washington o tijeku suđenja Julienne Schultz i njezinoj prijateljici. Zanimljiva su i kasnije napisana osobna sjećanja tadašnjeg službenika Generalnog konzulata SAD-a u Zagrebu Thomasa P. H. Dunlopa, koji je posvjedočio da su tih dana, njegova šefa generalnog konzula, pozvali na “ribanje” u Izvršno vijeće Sabora.
Komunističke vlasti bile su bijesne zbog ovog događaja i konzulu Wilsonu zaprijetile da će dvije mlade Amerikanke biti osuđene na doživotni zatvor, a kaznu služiti na (Golom) otoku. Američki ambasador u Beogradu William K. Leonhart (1969.–18. listopada 1971.), zadojen tumačenjima Saveznog sekretarijata za spoljne poslove i beogradske čaršije, već od “kontroverznih” usklika predsjednika Nixona u Zagrebu, pokazivao je iritaciju prema izvješćima koje mu je slao generalni konzul iz Zagreba. Wilson je, očigledno, puno bolje razumio stanje u Zagrebu, gdje se potajno sastajao s političkim vodstvom, ali i Ivanom Zvonimirom Čičkom i drugom mladim vođama “Hrvatskog proljeća”.
Nakon dužeg diplomatskog “natezanja” sa State Departmentom, ali i razmirica u vrhu SKJ i savezne Vlade u Beogradu, epilog političkog skandala i sudskog procesa bio je da su Julienne Schultz i njezina prijateljica Melody dobile samo izgon iz Jugoslavije i odmah napustile zemlju…

Continue Reading

EKONOMIJA

Filipović u Washingtonu: Želimo više američkih ulaganja u energetski sektor u BiH

Published

on

S visokim dužnosnicima američkog Ministarstva energetike Filipović razgovarala o energetskoj sigurnosti, investicijama i novim radnim mjestima te provedbi projekta Južne plinske interkonekcije

 

„Bosna i Hercegovina treba više kvalitetnih investicija koje će u zemlji otvarati radna mjesta, donositi nova znanja i tehnologije i stvarati novu vrijednost za gospodarstvo. Sjedinjene Američke Države u tome mogu biti jedan od naših najvažnijih partnera. Naš je interes sigurna i konkurentna energija, snažnije gospodarstvo i bolji život ljudi u Bosni i Hercegovini“, poručila je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH, tijekom sastanka u Washingtonu s visokim dužnosnicima Ureda za međunarodne poslove Ministarstva energetike Sjedinjenih Američkih Država.Galerija 3

Filipović je razgovarala s Williamom Schiranom, zamjenikom pomoćnika ministra za multilateralnu suradnju i razvoj tržišta, Danielom Byersom, zamjenikom pomoćnika ministra za Europu, Euroaziju, Afriku i Bliski istok, te Peteom Gianninom, stručnjakom za međunarodne odnose u Uredu za europske i euroazijske poslove.

U središtu razgovora bile su mogućnosti novih američkih ulaganja u energetski sektor Bosne i Hercegovine, energetska sigurnost zemlje, razvoj infrastrukture i novih tehnologija, kao i Južna interkonekcija te mogućnost pristupa američkom ukapljenom prirodnom plinu preko Republike Hrvatske.

„Američka ulaganja za BiH mogu biti mnogo više od gospodarske prilike. Kada ljudi vide nova radna mjesta, gospodarski rast i stvarnu perspektivu za sebe i svoju djecu, raste povjerenje u budućnost zemlje, a prostor za političke podjele postaje manji. Želimo strateško partnerstvo Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država podići na najvišu moguću razinu, ali uvijek polazeći od jasnog interesa Bosne i Hercegovine i ljudi koji u njoj žive“, kazala je Filipović.Galerija 2

Razgovarano je i o stvaranju boljeg poslovnog okruženja za američke kompanije zainteresirane za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu i širu regiju jugoistočne Europe. Filipović je istaknula kako BiH ne treba promatrati samo kao malo tržište kojem su potrebne strane investicije, nego i kroz njezin geografski položaj, energetske potencijale i povezanost s europskim tržištem. Za snažnije privlačenje ulaganja potrebne su jednostavnije i brže procedure, transparentna pravila i regulatorna sigurnost.

„Ne trebamo samo čekati investitore. Za kvalitetne investicije trebamo se natjecati. Ali kriterij moraju biti ulaganja koja poštuju naše zakone, čuvaju prirodu, otvaraju kvalitetna radna mjesta, donose tehnologiju i znanje i ostavljaju novu vrijednost gospodarstvu BiH. Sjedinjene Američke Države imaju takve investitore i naša je odgovornost osigurati im jasna pravila i učinkovitu administraciju“, istaknula je Filipović.

Poseban dio sastanka posvećen je projektu Južne interkonekcije. Filipović je zahvalila američkom ministru energetike Chrisu Wrightu i Ministarstvu energetike SAD-a na angažmanu vezanom uz ovaj za BiH važan projekt te naglasila kako je postojeće političke dogovore potrebno pretvarati u konkretne rezultate.

„Kada je u pitanju Južna plinska interkonekcija, vrijeme je da prijeđemo s dogovora na provedbu. Bosna i Hercegovina ima priliku svoj europski i zapadni put i strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama pretvoriti u nešto što će ljudi konkretno osjetiti u svojim životima. Energetska sigurnost nije apstraktna tema. Ona znači sigurniju opskrbu, konkurentnije gospodarstvo, nove investicije i radna mjesta“, poručila je Filipović tijekom razgovora u Washingtonu.

Continue Reading

KULTURA

Vratio si se!

Published

on

Nekoliko tjedana nakon što me suprug napustio dok sam bila trudna, jedan bogati muškarac pokucao je na moja vrata usred kiše s dva kovčega. „Mogu li ostati?“ upitao je. Smireno sam mu odgovorila da mi ne treba milostinja, ali on je spustio pismo na stol i rekao: „Ovo je pripadalo vašem bratu.“ Kada sam ugledala datum, shvatila sam da sam sedam godina mrzila pogrešnu osobu.

1. DIO

— Nisam rođen da se brinem o trudnoj ženi niti da se zakopam na ovom ranču. Snađi se sama.

To je bilo sve što je Mauricio ostavio napisano prije nego što je nestao.

Ni oproštaja. Ni objašnjenja. Ni jedne jedine riječi za kćer koju je Emilia već pet mjeseci nosila u utrobi.

Tri tjedna poslije Emilia je još uvijek čuvala tu poruku u ladici kuhinje male kuće koju je naslijedila od majke, na periferiji Arteage u Coahuili. Ne zato što ju je željela sačuvati, nego zato što još nije pronalazila snagu da je potrga.

Imala je trideset i četiri godine, bolna leđa, ruke ispucale od obrađivanja zemlje i dovoljno dugova da zbog njih godinama ne može mirno spavati.

Njezina majka, doña Teresa, umrla je dva mjeseca prije.

Mauricio je pričekao tek nekoliko tjedana prije nego što je otišao.

A sada je Emilia bila sama.

Tog je jutra čupala korov oko majčinih ruža kada je sjena pala preko vlažne zemlje.

Podignula je pogled.

Pred ogradnim vratima stajao je muškarac u srednjim četrdesetima s dva kovčega.

Bio je visok, tamne kose prošarane sijedima, a na sebi je imao jaknu prekrivenu prašinom s ceste.

Emilia je objema rukama čvrsto držala motiku.

— Tražite nekoga?

Neznanac je progutao slinu.

— Vas.

— Tko ste vi?

— Zovem se Rafael Salgado.

Nije prepoznala to ime.

Tada je pogledao vrt, zatim Emilijin trbuh i rekao nešto zbog čega je još jače stisnula dršku motike.

— Znam da će zvučati besmisleno… ali moram vas pitati mogu li ostati.

— Ostati gdje?

— Ovdje. U blizini. Onoliko dugo koliko mi vi dopustite.

Emilia je ustuknula.

— Ne znam tko ste, ali pogriješili ste kuću.

Rafael nije pokušao ući.

— Imate pravo što ste nepovjerljivi.

Uzeo je svoje kovčege.

— Vratit ću se kada vam budem mogao objasniti zašto sam došao.

Prije nego što je otišao, primijetio je da su se vrata ograde objesila na jednoj šarki. Mauricio je mjesecima obećavao da će ih popraviti.

Rafael je spustio kovčege, izvadio kliješta iz ruksaka i namjestio oštećeni dio, a da nije zatražio dopuštenje da uđe.

Trebalo mu je manje od pet minuta.

Zatim je otišao.

To je trebao biti kraj.

Nije bio.

Dva dana poslije Emilia je pokraj ulaza pronašla vreću gnojiva.

Nakon toga pojavila su se suha drva za ogrjev.

Zatim je netko zamijenio dvije ploče na krovu koje su propuštale vodu u dječju sobu.

Emilia je odmah znala tko je to učinio.

Kada ga je jednog jutra zatekla kako popravlja ogradu susjednog zemljišta kako koze više ne bi ulazile među njezino cvijeće, planula je.

— Dosta je!

Rafael je spustio alat.

— Emilia…

Ona se ukočila.

— Kako znate moje ime?

Spustio je pogled.

— Zato što ovamo nisam stigao slučajno.

— Onda mi recite što želite.

— Ništa.

— Nitko ne čini sve ovo ni za što.

Rafael je nekoliko trenutaka šutio.

— Ne pokušavam kupiti vaše povjerenje. Otplaćujem dug.

— Kakav dug?

Muškarcu su se oči napunile suzama.

— Dug koji je nastao prije sedam godina, na jednoj cesti u planinama.

Emiliju su prošli trnci.

Sedam godina.

Upravo je toliko vremena prošlo otkako je nestao Santiago, njezin stariji brat.

Rafael je podignuo pogled.

— I ima veze s noći kada se vaš brat nikada nije vratio kući.

Emilia je ispustila motiku.

Još nije mogla ni zamisliti da će ta rečenica uništiti sve u što je njezina obitelj vjerovala tijekom proteklih sedam godina.

Želiš li saznati što se dogodilo poslije? Pročitaj cijelu priču i neočekivani završetak u prvom komentaru. 🌧️✉️

Continue Reading

KULTURA

Moja istina ih tesko pogada kaze Iva Alilovic

Published

on

Iva Alilović ponovno se oglasila nakon burnih reakcija na njezine objave o Vedrani Rudan. 👀 Supruga Mirka Alilovića tvrdi da su njezine riječi pogrešno interpretirane i izvučene iz konteksta, a sada je odgovorila i na brojne uvrede koje je, kako kaže, primila. Poručila je i da se ne namjerava povući iz javnih rasprava. 👇

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba