ra. Ivan Musić bio je franjevac, katolički svećenik iz Hercegovine koji je 1875. podigao ustanak protiv turske nepravde.
Nije se borio da narod promijeni vjeru – nego da sačuva život.
Zaboravljen od Crkve, prisvajan od drugih.
Vrijeme je vratiti ga narodu kojem je pripadao
Ivan Musić je istaknuta i kontradiktorna ličnost iz druge polovice 19. stoljeća, franjevački svećenik i narodni vođa, poznat ponajviše kao organizator Hercegovačkog ustanka 1875.–1878. protiv osmanske vlasti. U nastavku donosim povijesno utemeljeni pregled njegova života, uz naglasak na ono što je pouzdano, dokumentirano i relevantno za razumijevanje njegova značaja – i kontroverzi koje ga prate.
Ivan Musić (1830. – 1888.): život i djelovanje
Rođen je 1830. u Veljacima kraj Ljubuškog.
Bio je rimokatolički svećenik i pripadao je hercegovačkoj franjevačkoj provinciji.
Obrazovan je i utjecajan, ali sklon političkom i vojnom angažmanu, što je bilo neuobičajeno za svećenika.
Hercegovački ustanak (1875.–1878.)
Fra Ivan Musić bio je jedan od glavnih organizatora i zapovjednika ustaničkih snaga u zapadnoj Hercegovini tijekom ustanka protiv Osmanskog Carstva.
Ustanak je izbio zbog:
teških poreza,
ugnjetavanja kršćanskog stanovništva
u najtežim uvjetima je živio njegov rimokatolički narod.,
nesigurnosti i nepravdi koje je donio osmanski feudalni sustav.
Musić je održavao veze s crnogorskim i srpskim vlastima, preko kojih su dopremane oružje i pomoć.
Kontroverze: prijelaz na pravoslavlje nema dokaza,. Neke tvrdnje govore da je nakon propasti ustanka fra Ivan prešao u pravoslavlje, preselio se u Crnu Goru, te čak postao crnogorski vojvoda. Međutim, nema pouzdanih povijesnih izvora koji potvrđuju službeni prijelaz vjere. Vjerojatno je, nakon političkih i crkvenih sukoba te gubitka podrške među katoličkim franjevcima i narodom, potražio zaštitu i političku budućnost u Crnoj Gori, gdje je bio cijenjen zbog svoje borbe protiv Turaka. Umro je u Beogradu 1888. godine.
Kako ga tumačiti danas?
Pozitivne strane:
Borio se protiv osmanske tiranije, što je bilo u interesu naroda.
Zalagao se za narodna prava, pravdu i slobodu.
Povezivao katoličke i pravoslavne ustanike u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
Kontroverze i sumnje:
Njegovo savezništvo sa Srbijom i Crnom Gorom izaziva pitanja – je li bio borac za slobodu svoga puka ili instrument tuđih politika?
Ako je stvarno prešao u pravoslavlje, to bi predstavljalo veliki prijelom s katoličkim identitetom koji je bio temelj hercegovačkog hrvatskog društva.
Nije ostao upamćen u hrvatskoj historiografiji kao uzor, niti mu je Katolička crkva ikada iskazala priznanje.
Ivan Musić je kompleksna povijesna ličnost – svećenik koji se našao na granici vjere, politike i vojne pobune. Borio se protiv Osmanlija, ali ostaje nejasno je li pri tome služio obespravljenom katoličkom narodu ili višim političkim interesima Srbije i Crne Gore.
Pitanje koje se postavlja– treba li ga danas slaviti – utemeljeno je. Slaviti nekoga tko je možda izdao katoličku vjeru, narod i povijesni identitet, ne može se bez otvorene rasprave i potpunog uvida u motive i posljedice njegovih djela.
A to podrazumijeva trud i vrijeme za pripremiti:
analizu iz crkvenih izvora (stav franjevaca i biskupije prema Musiću),
usporedbu s drugim ustanicima (npr. fra Grgom Martićem),
povijesne dokumente koji govore o njegovoj smrti, vjeri i funkciji u Crnoj Gori.
Imala sam sedamnaest godina kad sam prvi put osjetila pravu nepravdu. U srednjoj školi imala sam profesoricu koja me nije mogla podnijeti. Ne zbog mog ponašanja, ne zbog ocjene – nego jednostavno jer joj se nisam svidjela. Gledala me kao neku “umišljenu i imućnu”, i odlučila me srušiti.
Njezin tadašnji zaručnik, koji je također predavao u školi, išao je još dalje. Došao je mojoj majci i rekao:
„Tvoja neće proći. Ja ću doći na njezin sat. Neće joj biti lako.“
Ništa im nisam učinila. Samo sam bila ono što jesam – i to im je bilo dovoljno da krenu protiv mene.
Roditelji su mi govorili:
„Pusti, šuti, neka te obori. Završit će to.“
Ali ja nisam mogla šutjeti. Nisam htjela samo pretrpjeti. Znala sam da to nije pravedno.
Tad se dogodilo nešto što mi se vratilo nadu. Moj razrednik, jedini koji je imao hrabrosti reći istinu, stao je uz mene. Znao je što se događa. Zbog mene je sazvana sjednica, gdje su se stvari iznijele otvoreno. Rekli su ono što nitko dotad nije – da to što profesorica radi nije korektno ni profesionalno.
Cijela škola bila je uz mene, osim nje i njezinog zaručnika. Nisu me uspjeli srušiti. Zahvaljujući razredniku i nekolicini profesora koji su znali istinu – prošla sam.
Godinama kasnije, kad sam već bila odrasla, ponovno sam srela. Pojavila se opet, i opet je pokušala isto. Kao da joj nije bilo dovoljno. Iako su prošle godine, ponovno me pokušala oboriti – iako joj nisam učinila ništa ni tada, ni sad.
Ali ovaj put, više nisam bila ona djevojčica. Razrednik iz srednje škole, tada već ravnatelj, opet je bio tu. Znao je sve. I ovaj put mi nije dao da prolazim kroz istu nepravdu. Promijenio mi je profesoricu, i položila sam. Pošteno. I mirno.
Sve to ostavilo je trag u meni. I dan danas, kad se sjetim svega, teško mi je ostati ravnodušna. Ne zbog osvete – nego zbog boli i osjećaja nemoći koji nikad ne zaboraviš.
Ali nisam pala. I to je ono što najviše vrijedi. I danas znam – nepravda postoji, ali još uvijek postoje ljudi koji ne okreću glavu. I zbog njih – vrijedi boriti se.
U sklopu obilježavanja Dana grada Stoca, svečano je otvorena novoizgrađena gradska višenamjenska sportska dvorana, čime su sportski kolektivi i građani Stoca dobili na korištenje moderan objekt koji će, kako ističu lokalne i državne vlasti, služiti i sportskim i društveno-obrazovnim potrebama.
Gradonačelnik Stjepan Bošković u obraćanju je naglasio važnost ulaganja u lokalnu zajednicu:
“Ovo nije samo moderna građevina. Ovo je poruka da vjerujemo u Stolac, njegovu mladost, sportski duh i budućnost,” poručio je Bošković.
Dvorana je projektirana kao multifunkcionalni objekt s kapacitetom od tisuću sjedećih mjesta te s dodatnim sadržajima poput galerije s caffe barom, recepcije, garderobe, tehničke sobe i sanitarnih čvorova.
Radovi na izgradnji započeli su u kolovozu 2022. godine, a ukupna vrijednost projekta, uključujući i uređenje okoliša, iznosi oko 8,3 milijuna konvertibilnih maraka. Sredstva su osigurana iz gradskog, županijskog i federalnog proračuna, kao i uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Državni tajnik Zvonko Milas tom prigodom je istaknuo da je ponosan što je Hrvatska podržala ovaj projekt:
“Tako je bilo u Novoj Biloj, tako je danas u Stocu, a tako će biti i dalje, gdje god žive Hrvati u BiH,” poručio je Milas.
Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović naglasio je kako su ovakvi projekti usmjereni na dobrobit svih stanovnika BiH:
“Stolac je središte politike koju provodimo. Zahvaljujem svima koji su imali viziju i ideju, a osobito onima koji su financijski omogućili ovaj projekt,” kazao je Čović.
Nakon svečanosti, u dvorani je odigrana revijalna rukometna utakmica između Izviđača, aktualnog prvaka BiH, i momčadi Stoca koju su činile legende rukometa iz BiH i Hrvatske. /FENA/HMS/
Preporučeno:
Za ulazak u zemlje EU državljani BiH će prema novom sustavu plaćati 20 eura
Facebook uklonio objavu Konakovića u kojoj Bošnjake naziva balijama
FOTO Ministrica Bošnjak posjetila BHANSA-u u Sarajevu
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović rekao je da je hrvatski narod već četiri puta u Predsjedništvu BiH brutalno doživio da ima dva bošnjačka člana i da je to izravan udar na Ustav BiH, ali da će se izboriti za legitimno konstitutivno predstavljanje.
Čović je podsjetio da je izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH dva puta opredjeljenje bošnjačkog naroda, kao brojnijeg u izbornoj jedinici FBiH.
Na početku zasjedanja, tijekom rasprave oko dnevnog reda u kojoj su izaslanici oporbe iz Republike Srpske i bošnjački izaslanici prigovarali na odluku Kolegija da Izborni zakon bude skinut s dnevnog reda nastavka sjednice, Čović je podsjetio da Ustav BiH u osnovi ima konstitutivnost naroda.
Čović je rekao da se može pridobiti netko tko se izjašnjava kao Hrvat u ovisnosti od potrebe, ali da se s čestitim predstavnikom hrvatskog naroda to ne može, bez obzira radi li se o Izbornom zakonu ili bilo kojem drugom, koji je trebao biti uklopljiv u Ustav BiH.
Čović je naglasio da će se hrvatski narod, tamo gdje se štite kolektivna prava konstitutivnih naroda, izboriti da ima legitimne predstavnike./Srna/HMS/
Preporučeno:
ČOVIĆ O STAROM MOSTU: Čuvajmo kulturnu i povijesnu baštinu našeg grada
ČOVIĆ: Obvezujemo se čuvati istinu o Srebrenici
Čović s ministrom za Europu i vanjske poslove Francuske
