Connect with us

KULTURA

Tjedni komentar Pokojna moja majka izmolila je za predsjednika tisuću Očenaša. A ja ga poznajem već pola stoljeća. Prvi put sam ga susreo na ranoj misi u franjevačkoj crkvi.

Published

on

Ako želiš pisati sjećanja, moraš se najprije ispovjediti i pričestiti. To znači biti u miru s Bogom, a time i u miru sa samim sobom. Ne smiješ dopustiti da promašiš temu, jer pisani trag ostaje vječan. Ne treba izbjegavati suočavanje sa stvarnošću – postavi prvo pitanje i provjeri je li točno. Ako to učiniš, odgovor dolazi sam od sebe.
Predsjednik Čović davno je postao javna osoba i izabrao svoj put. Logično je i prirodno da mladi najprije upoznaju starije. Naša poznanstva uvijek polaze iz javnih mjesta – crkve, škole, a u moje mladosti i s prepoznatljivog šetališta u Mostaru, iz diska „Modisk“, „Abraševića“ ili kina „Partizan“.
U Mostar sam došao u srednju strojarsku tehničku školu, a potječem iz franjevačke župe Kočerin. Majka me upisala na vjeronauk u franjevačku crkvu. Kada bih ostao za vikend u Mostaru, nedjeljom bih u 8 sati išao na misu. Pokojni brat Jure bio je oženjen u Ljuti Dolac, od loze Čovića. O tome će najbolje govoriti predsjednik Vlade Predrag ČovićPredrag Čović: Vlada ŽZH ne ukida pronatalitetne mjere | Radiotelevizija Herceg-Bosne u svojem komentaru o biografiji Dragana Čovića.
Logično je da kad nekoga susrećeš u dvije različite crkve, prepoznaješ ga. Predsjednik Čović pohađao je istu srednju školu. Kolege iz razreda s Balinovca poznavali su ga i pozdravljali, a bio je vrhunski učenik kojega su i profesori isticali kao primjer. Igrom slučaja radili smo u „Sokolu“ Mostar. Bio je prepoznatljiv inženjer, isticao se, a mi tehničari posebno smo uvažavali inženjere iz svoje struke.
Već krajem osamdesetih godina bili smo zreli ljudi, a posebno predsjednik Čović. Prvi službeni kontakt s njim dogodio se kad smo mi, Širokobriježani, nakon povratka s terena iz Crne Gore, odbili odlazak na gradilište Gacko. Time je nastao politički problem, prijetilo je izbacivanje iz posla. Sjećam se kako su tada upravo hrvatski inženjeri u „Sokolu“, predvođeni Čovićem, našli kompromis – sporazumni raskid i isplatu 24 plaće.
Možda bi ta istina ostala zakopana, ali sada javno kažem: od tih radnika „Sokola“ koji su uzeli 24 plaće stvoren je temelj Poskok bojne. Zato je predsjednik Dragan Čović na popisu organizatora. Kapa do poda profesoru Miljenku Lugonji koji je to predložio. On, inženjer Vlado Bevanda i pokojni Vlado Lasić, svi iz Jara, bili su nam najveći autoriteti.

Nakon Domovinskog rata vraćam se u Mostar i službeno postajem Mostarac. Godine 2002., na Božić, bio sam na polnoćki u franjevačkoj crkvi sa svojom pokojnom majkom Ivom Zeljkušom. Predsjednik Dragan Čović tada je, kao visoki hrvatski dužnosnik, ali i čovjek kršćanskog odgoja, prišao najprije mojoj majci, a zatim svima nama, i posebno mome četverogodišnjem sinu – danas, hvala Bogu, doktoru – te nam pružio ruku i čestitao Božić. To je gesta koja se vječno pamti i ne zaboravlja.Papa Franjo i Čović razgovarali o situaciji u BiH - Radiosarajevo.ba
Zato sam rekao da je moja pokojna majka izmolila tisuću Očenaša. Budem li jasan – molitve naših majki i žena bile su najveća snaga i potpora predsjedniku u kalvariji kroz koju je prolazio.
Sudjelovao sam u predsjedničkoj kampanji i osobito moram istaknuti Zdravka Soldu. Od Neuma do Orašja obišli smo svaku općinu, svaki grad, više destinacija. Mogla bi se knjiga napisati. Tada sam platio cijenu – kao i na početku Domovinskog rata, pa i kasnije, kada se radilo o odlikovanju Prve dragovoljačke postrojbe u BiH. Jedini razlog što nam se ne priznaje status prvoboraca HVO-a jest politika.
Umjesto nagrade, nakon uspješne kampanje optužili su me da radim za AID. Stavljaju mi glasine na teret, optužuju za izdaju, da bi moje zasluge pripisali sebi. Ostajem bez posla, I  žena isto sve s ciljem da me nakon Hrvatske samouprave osude.
Upravo tada predsjednik Čović – Bog mu dao zdravlja – postaje moja zaštita. . Uz pomoć Boga shvatio sam da moram proći osobnu životnu edukaciju i spoznaju društva u kojem živimo. Zahvalan sam Bogu, a bez zaštite predsjednika Čovića ne bih se uspio oporaviti. Bez pomoći Mire Kraljevića ne bih se mogao ni pokušati vratiti u normalan život.
Čudni su putevi Gospodnji, ali ponekad moraš vjerovati i samome sebi.
Mladen Ljubić-Vajta “Obilježena 33. obljetnice osnivanja Prve dragovoljačke postrojbe „Poskoci“ | MM Portal
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta, voditelj Analitičkog tima BPZ-a

Continue Reading

KULTURA

Ivka ilic Kovacevic Matica Hrvatska

Published

on

Došli smo i do naše posljednje autorice.
Ivka Ilić Kovačević će predstaviti svoja djela u 18:40 sati u Interimu.

Zovem se Ivka Ilić Kovačević rođena sam 02.06.1965. godine u Bosanskoj Posavini.
Odrasla sam bez oba roditelja i bila sam ovisna o pomoć drugih sve do završetka škole.
Poslije završene škole u Rijeci(HR), dolazim u Švicarsku, gdje svoj život provodim sa mužem
Ivom i našom djecom.
U želji da napravim nešto vječno,objavila sam prvu knjigu, Otac kamenoga srca.
Za njom je slijedila druga knjiga, Majka bez duše, koja je nastavak na prvu.
Okušala sam se i u poeziji i objavila pjesmaricu, Pjesme s dušom život piše.
Život me nikad nije mazio, a ja mu se odupirem gdje i kako umijem i mogu!
Da bih ohrabrila i druge da se bore za bolje sutra, odlučila sam da pomažem samohranim
majkama.
Svakom prodanom knjigom sve sam bliže cilju!

Continue Reading

KULTURA

te nemamo pravo zaboraviti” Andrija Bartulić -Toni-Pukovnik HV-4 gardijska Split (14.06.1967-13.10.2004)

Published

on

Kongora (Tomislavgrad)
Sjetite se Andrije
našeg hrabrog ratnika,
Sokol sa nebesa bdije..
vodila ga je ljubav velika!
– Oko 12:00 sati (Bartulićev “Ne!”): Na pričuvnom položaju (kod bunkera/bivše talijanske karaule), zapovjednik Andrija Bartulić Toni uočava da je linija napuštena. Dok se većina povlači, on donosi odluku koja mijenja tijek povijesti. Suborci pamte njegove riječi: “Ako nećete vi, odoh ja sam ostaviti svoje kosti. Ovdje neću čekati…” Njegov nevjerojatan prkos i autoritet zaustavljaju bježanje.

– Oko 14:00 sati (Slom tenkovskog napada): Mala skupina se pod paljbom vraća ravno na vrh Dračevca. U tom trenutku, neprijateljski tenk T-55 već je prošao karaulu i prodirao prema gradu. Bartulić koordinira obranu, dok Željko Vujić zauzima položaj s “osom”. Prvi Vujićev projektil promašuje zbog uzbuđenja i detonacije, ali drugim pogotkom izravno uništava neprijateljski tenk.

– Kasno poslijepodne (Teško ranjavanje): Uništenje tenka izaziva šok i paniku među pješaštvom JNA, koje se počinje povlačiti. Zadar je obranjen, ali u završnim borbama i razmjeni vatre tog dana, Andrija Bartulić biva teško ranjen. S teškim ozljedama prebačen je na liječenje, ali njegova je misija na Dračevcu bila izvršena – grad je dobio dragocjeno vrijeme za konsolidaciju.
Počivao u miru Božjem, vječna slava i hvala! 🙏🇭🇷🇭🇷

Continue Reading

KULTURA

Vesna Milosevic..KAD SE NOĆ UMIRI

Published

on

 

Kad se noć umiri, svet preda tišini,
i vetar kroz krošnju zaviori note;
uzdrhtali list se u toj zavetrini,
polusnen zanjiše u ritmu krasote.

Mesec se zakloni za oblakom gnevnim,
da sačuva tajnu krhkog sna bez kraja;
tvoj lik u daljini, međ’ zapisom drevnim,
ćutljiv, nežno pleše, akordom nas spaja.

A smela misao obali bi prišla,
pa sa mirom blaženim da prokrči most;
ni koraka više, bez glasa otišla,
želja, što mi bejaše omiljeni gost.

Ne tražiše ništa, ni reči, ni vreme,
tek samo da vetar ime ti ćarlija;
kad se noć umiri, da zaseje seme,
pa zvezdanim nebom pesmom da isklija.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba