Tjedni komentar Pokojna moja majka izmolila je za predsjednika tisuću Očenaša. A ja ga poznajem već pola stoljeća. Prvi put sam ga susreo na ranoj misi u franjevačkoj crkvi.
Ako želiš pisati sjećanja, moraš se najprije ispovjediti i pričestiti. To znači biti u miru s Bogom, a time i u miru sa samim sobom. Ne smiješ dopustiti da promašiš temu, jer pisani trag ostaje vječan. Ne treba izbjegavati suočavanje sa stvarnošću – postavi prvo pitanje i provjeri je li točno. Ako to učiniš, odgovor dolazi sam od sebe.
Predsjednik Čović davno je postao javna osoba i izabrao svoj put. Logično je i prirodno da mladi najprije upoznaju starije. Naša poznanstva uvijek polaze iz javnih mjesta – crkve, škole, a u moje mladosti i s prepoznatljivog šetališta u Mostaru, iz diska „Modisk“, „Abraševića“ ili kina „Partizan“.
U Mostar sam došao u srednju strojarsku tehničku školu, a potječem iz franjevačke župe Kočerin. Majka me upisala na vjeronauk u franjevačku crkvu. Kada bih ostao za vikend u Mostaru, nedjeljom bih u 8 sati išao na misu. Pokojni brat Jure bio je oženjen u Ljuti Dolac, od loze Čovića. O tome će najbolje govoriti predsjednik Vlade Predrag Čović u svojem komentaru o biografiji Dragana Čovića.
Logično je da kad nekoga susrećeš u dvije različite crkve, prepoznaješ ga. Predsjednik Čović pohađao je istu srednju školu. Kolege iz razreda s Balinovca poznavali su ga i pozdravljali, a bio je vrhunski učenik kojega su i profesori isticali kao primjer. Igrom slučaja radili smo u „Sokolu“ Mostar. Bio je prepoznatljiv inženjer, isticao se, a mi tehničari posebno smo uvažavali inženjere iz svoje struke.
Već krajem osamdesetih godina bili smo zreli ljudi, a posebno predsjednik Čović. Prvi službeni kontakt s njim dogodio se kad smo mi, Širokobriježani, nakon povratka s terena iz Crne Gore, odbili odlazak na gradilište Gacko. Time je nastao politički problem, prijetilo je izbacivanje iz posla. Sjećam se kako su tada upravo hrvatski inženjeri u „Sokolu“, predvođeni Čovićem, našli kompromis – sporazumni raskid i isplatu 24 plaće.
Možda bi ta istina ostala zakopana, ali sada javno kažem: od tih radnika „Sokola“ koji su uzeli 24 plaće stvoren je temelj Poskok bojne. Zato je predsjednik Dragan Čović na popisu organizatora. Kapa do poda profesoru Miljenku Lugonji koji je to predložio. On, inženjer Vlado Bevanda i pokojni Vlado Lasić, svi iz Jara, bili su nam najveći autoriteti.
Nakon Domovinskog rata vraćam se u Mostar i službeno postajem Mostarac. Godine 2002., na Božić, bio sam na polnoćki u franjevačkoj crkvi sa svojom pokojnom majkom Ivom Zeljkušom. Predsjednik Dragan Čović tada je, kao visoki hrvatski dužnosnik, ali i čovjek kršćanskog odgoja, prišao najprije mojoj majci, a zatim svima nama, i posebno mome četverogodišnjem sinu – danas, hvala Bogu, doktoru – te nam pružio ruku i čestitao Božić. To je gesta koja se vječno pamti i ne zaboravlja.
Zato sam rekao da je moja pokojna majka izmolila tisuću Očenaša. Budem li jasan – molitve naših majki i žena bile su najveća snaga i potpora predsjedniku u kalvariji kroz koju je prolazio.
Sudjelovao sam u predsjedničkoj kampanji i osobito moram istaknuti Zdravka Soldu. Od Neuma do Orašja obišli smo svaku općinu, svaki grad, više destinacija. Mogla bi se knjiga napisati. Tada sam platio cijenu – kao i na početku Domovinskog rata, pa i kasnije, kada se radilo o odlikovanju Prve dragovoljačke postrojbe u BiH. Jedini razlog što nam se ne priznaje status prvoboraca HVO-a jest politika.
Umjesto nagrade, nakon uspješne kampanje optužili su me da radim za AID. Stavljaju mi glasine na teret, optužuju za izdaju, da bi moje zasluge pripisali sebi. Ostajem bez posla, I žena isto sve s ciljem da me nakon Hrvatske samouprave osude.
Upravo tada predsjednik Čović – Bog mu dao zdravlja – postaje moja zaštita. . Uz pomoć Boga shvatio sam da moram proći osobnu životnu edukaciju i spoznaju društva u kojem živimo. Zahvalan sam Bogu, a bez zaštite predsjednika Čovića ne bih se uspio oporaviti. Bez pomoći Mire Kraljevića ne bih se mogao ni pokušati vratiti u normalan život.
Čudni su putevi Gospodnji, ali ponekad moraš vjerovati i samome sebi.
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta, voditelj Analitičkog tima BPZ-a
U Bruxellesu je 25. lipnja 2026., u osamdeset drugoj godini života, preminuo član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Tomislav Dretar.
Tomislav Dretar rođen je 2. ožujka 1945. u Novoj Gradišci, Diplomirao je organizaciju kulturnih djelatnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a magistrirao u Sarajevu. Bio je nastavnik u Bosanskoj Krupi, sekretar SIZ-a za kulturu u Bihaću i predavač na Višoj ekonomskoj školi u Bihaću, a zatim se bavio novinarstvom.
Objavljivao je prijevode s francuskoga, njemačkoga, latinskoga i slovenskoga jezika, rasprave, znanstvene referate i članke u mnogim časopisima. Giacomo Scotti je na talijanski jezik preveo izbor iz Dretarove poezije Sorella della notte (Napulj, 1984.). Zastupljen je u više antologija. Urednik je antologija (izbor, prijevod i predgovor) Sublimisme balkanique – Tom 1 – poètes de Croatie i Sublimisme balkanique – Tom 2 – poètes de Bosnie-Herzégovine. U rukopisu mu je ostao prijevod poezije Petra Gudelja na francuski jezik.
Živio je u Bruxellesu, Belgija.
Objavljena djela: Vox interioris, pjesme, Sarajevo, 1976.; Drska perunika, pjesme, Banja Luka, 1980.; Nedostupna staza, pjesme, Bihać, 1984.; Protjecanja, Bihać, 1984.; Sorella della notte, pjesme, Napulj, 1984.; Knjiga čežnje, pjesme, Bihać, 1986.; Slika, unutarnja rukovet, pjesme, Beograd, 1988.; Gorka srma, pjesme, Bihać, 1989.; Potraga za rubom, pjesme, Kikinda, 1989.; Bol, ciganska rapsodija, Novi Sad, 1990.; L’Image,le florilège des lumières, pjesme, Pariz, 2001.; Kotva, Bruxelles, 2005.; Le Foyer des paroles, Pariz, 2006.; Douleur, Rhapsodie tsigane (s G. Adamom), dvojezično fr.-hr., Barry, 2007.; Aux Portes de l’Inaccessible / Na vratima nedostupnog, pjesme, Bruxelles, 2009.; Parole, mon logement social, pjesme, Bruxelles, 2010.; Riječ, poezija i filozofija – estetička rasprava – Uvod u Antologiju poetičkog sublimizma, Bruxelles, 2012.
Posljednji ispraćaj bit će sutra, 1. srpnja 2026., u Bruxellesu, gdje će biti i pokopan.
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je danas dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću.
Hrvatskapolitika
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,
obavještavam Vas da sam, kao Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, donio Zapovijed da Oružane snage Republike Hrvatske neće sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja 2026. Za provedbu spomenute Zapovijedi odgovoran je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid.
S obzirom na to da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske izložen pritiscima iz Vlade Republike Hrvatske kroz koje se od njega traži nepoštivanje i neprovođenje Zapovijedi Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OSRH, predlažem Vam hitan sastanak na kojemu ćemo raspraviti te okolnosti kojima se izravno ugrožava sustav zapovijedanja u OSRH. Ugrožavanje sustava zapovijedanja ozbiljno ugrožava i stabilnost cjelokupnog sustava obrane, što predstavlja ozbiljan problem i traži jasno vraćanje svih aktera u Ustavom i zakonima propisane okvire, stoji u dopisu predsjednika Zorana Milanovića, a kojeg potpisuje njegov glasnogovornik Nikola Jelić.
Plenković odgovorio Milanoviću: Neka zove Vučića
Premijer Plenković kratko je odgovorio Milanoviću prilikom dolaska na sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a.
– Neka zove Vučića, rekao je premijer misleći na predsjednika Srbije. /Hina/HMS/
Preporučeno:
Rat stigao do Rusa, zbog napada dronovima čekaju gorivo satima
HRVATSKA: Gori na Čiovu, iznad Orebića, u Kaštel Sućurcu i na Šolti
Starmer na odlasku predstavio obrambeni plan uvećan za 15 mlrd. funti
Predsjedništvo HDZ-a BiH: Dogovor ostaje ključ političke stabilnosti
Izdvajamo
29.06.2026
HDZ BiH
Pripreme stranačkih tijela za provedbu aktivnosti povezanih s Općim izborima 2026. godine te aktualne političke prilike u Bosni i Hercegovini obilježile su 30. proširenu sjednicu Predsjedništva HDZ-a BiH, održanu u Mostaru.
U organizacijskom dijelu sjednice razmotreni su proceduralni koraci za predstojeće razdoblje, djelovanje stranačkih organizacija na terenu te obveze i rokovi utvrđeni izbornim propisima i aktima Središnjega izbornog povjerenstva BiH. Posebna pozornost posvećena je pravodobnoj razmjeni informacija i usklađenom postupanju svih stranačkih razina u skladu s važećim pravilima.
Politička rasprava bila je usmjerena na pitanja koja utječu na stabilnost i učinkovitost rada institucija u Bosni i Hercegovini, uz razmatranje tema koje su obilježile sastanke i događaje u proteklom razdoblju. Ocijenjeno je kako politički dijalog mora voditi prema održivim rješenjima, uz dosljedno poštivanje ustavne strukture Bosne i Hercegovine i ravnopravno sudjelovanje triju konstitutivnih naroda u procesima odlučivanja.
U nastavku je razmatran europski put Bosne i Hercegovine, osobito provedba preuzetih obveza i potreba za dogovorom domaćih političkih aktera. Naglašeno je kako puna ustavna ravnopravnost i legitimno političko predstavljanje hrvatskoga naroda nisu izdvojena pitanja, nego sastavni dio političke stabilnosti, međusobnog povjerenja i vjerodostojnog nastavka procesa europskih integracija.
u svojem komentaru o biografiji Dragana Čovića.
