Connect with us

KULTURA

UMIROVLJENI GENERAL ZA DIREKTNO Rojs otkrio nepoznat podatak o spektaklu na Hipodromu: ‘Hvala Thompsonovom menadžeru’

Published

on

Autor

Ema Krstić

Među vjernim posjetiteljima koncerata Marka Perkovića Thompsona uvijek se isticao i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs. Ovoga puta portal Direktno pitao ga je planira li biti dio najvećeg glazbenog događaja godine – i što za njega osobno znači Thompsonova glazba.

27.06.2025. u 21:22

Uoči velikog spektakla na zagrebačkom Hipodromu, gdje će pjevač Marko Perković Thompson okupiti svoje fanove, a očekuje se da će doći oko pola milijuna ljudi, koliko je prodanih ulaznica, nedavno smo se prisjetili starih Markovih koncerata – od onog na Maksimiru, na Poljudu, u Kninu te niza koncerata u njegovim rodnim Čavoglavama. Na puno starih fotografija uočili smo hrvatskog generala i političara Ljubu Ćesića Rojsa. Zanimalo nas je hoće li 5. srpnja biti na Hipodromu.

“Vraćam se iz Mostara u Zagreb – glavni grad svih Hrvata, bio sam na obljetnici naše pobjedničke akcije Lipanjske zore. Prisjetili smo se naših poginulih suboraca. Bilo je emotivno. Kada vam priča kćer jednog poginulog branitelja, koja ga nije ni upoznala jer je bila mala, emocije naviru i uvijek je teško. O tome se treba više pričati jer govori se puno neistina, a istina je samo jedna. Dok ima živih sudionika, treba pričati istinu. Nažalost, u medijima možete više čuti priče onih koji nisu sudjelovali ni u čemu”, započeo je razgovor za Direktno umirovljeni general.

“Uvijek sam išao na Markove koncerte, dok su me noge služile. Dok sam bio zastupnik u Hrvatskom saboru javno sam pozivao u Čavoglave na proslavu Oluje. Bilo je to 2005. godine. Tamo sam došao u uniformi, a kao specijalnog gosta dočekala me i prava kočija. Svaki idući put kada je Marko držao koncert, ja sam na njemu bio. Od Čavoglava, Knina, Zagreba do Petrinje”, prisjetio se Rojs starih fešti.

Foto: Petar Grubišić/Cropix, Čavoglave 2000. godine

‘Volio bih među ljude’

Veliki događaj jako ga veseli, ali, kako kaže, misli da će ga ovaj put ipak propustiti. “Podržavam koncert 300 posto, ali nisam siguran da ću moći doći. Imam povišen šećer, godine su tu i ne da mi se gurati. Još nisam donio odluku. Kartu imam, išao bih među narod i svit, ali bojim se zbog zdravlja. Treba doći šest sati ranije, a ne bih volio da mi pozlije pa da budem na teret drugima”, priča nam Rojs te dodaje da mu dolaze prijatelji iz Hercegovine, koje će ugostiti u svom domu.

“Marko je moj veliki prijatelj. Uvijek sam dobro primljen u njegovoj kući. Podrška njegovom timu, zahtjevan je to posao. Napadaju partizani kojima to ne paše, ali u Markovim pjesmama sve je rečeno. Ja sam svojedobno u Saboru citirao njegovu pjesmu ‘E, moj narode’, koja govori kako nam je bilo teško kroz povijest. Ne govori samo ta pjesma, već i druge, a ‘Lijepa li si’ – u njoj je napisano sve – Hrvati s jedne i druge strane granice, iseljeništvo… Njegove pjesme bi napamet trebao znati svaki pravi Hrvat i domoljub, kao Oče naš”, smatra Rojs.

FOTO: Goran Mehkek/CROPIX, Maksimir,  2007. 

‘Idu djeca, i cijela obitelj’

Ponuđena mu je i VIP loža, ali umirovljeni general voli žižu i ljude. “Ne volim tražiti privilegije. Hvala Zdravku Barišiću, ponudio mi je VIP mjesto. Djeca su se snašla za sebe, čekali u redu kao i svi. Kako svi drugi, tako i moji. Pratit ću koncert, idu moja djeca i unuci, od brata i sestara djeca. Slat će mi videe i fotografije. Volio bih, kažem vam, ali ne mogu. Ja sam uvijek išao kroz narod, na obljetnicama u uniformi, svi bi me pozdravljali, fotografirali se sa mnom, ali nisam više mlad. Nemam godine da idem kroz masu, a najradije bih prošao sa svojim kolegama ratnim zapovjednicima. Možda smo se trebali organizirati svi koji smo ostali živi, ali eto – što je tu je. Podrška Marku milijun posto. Eto, došao sam s 300 posto do milijun”, veselo kaže bivši zastupnik.

Na pitanje koja mu je pjesma najdraža, kaže da ne može izdvojiti nijednu, sve su mu drage, ali da mu se sviđa i nova: “Ako ne znaš šta je bilo”. “Tu je sve rečeno, ako ne znaš šta je bilo, pitaj ljude, branitelje… Svi mi na svoj način i iz svoje perspektive možemo reći što je bilo. Pjesma ‘Lijepa li si’ je svakako jedna od najljepših. U svakoj pjesmi prepoznajem sebe, svoju užu i širu obitelj koja je prolazila progone i trnovit put u posljednjih devet stoljeća. Sve što je Marko napisao i opjevao, ja ne mogu izdvajati. Svaka pjesma ima poruku hrvatskom narodu”, tvrdi.

Foto: Niksa Stipanicev/CROPIX, Knin Oluja, 2015.

Dao ideju za mega koncert s drugim zvijezdama

Od domaćih voli poslušati Miroslava Škoru, Dražena Zečića, Matu Bulića, Dalmatino, a izdvojio je i Jolu: “Bio sam na jednim svatovima di je pjevao. Ma on sve živo digne na noge”, kaže. “Zato treba na Krbavskom polju, jer se nalazi između Zagreba, Slavonije i Dalmacije, organizirati veliki koncert gdje će pjevati svi veliki hrvatski pjevači. Domoljubni koncert koji traje dva dana, a ulaz da bude besplatan. To se može napraviti, samo to je veliki projekt. Ja samo dajem bubu u uho, da se to napravi dok je još živa naša generacija”, smatra Rojs.

Thompsonu napisao popularni hit pa iznenadio novim duetom: ‘Najviše volim narodnu glazbu’

Osvrnuo se na današnju politiku i pitanja nestalih u Drugom svjetskom ratu. “Treba napraviti memorijalni centar i križeve za one koji su poginuli i nestali u Drugom svjetskom ratu. Ako ne znaju kako to izgleda, neka vide kako je to napravljeno u Bilama, u Hercegovini”, kaže Rojs dodajući da u hrvatskoj politici “fali čvrsta ruka”. “Treba biti jedna glava kuće, a ne ovako – samo se prepucavaju i gledaju sebe. Ja poštujem institucije, ali sam nezadovoljan ustrojem. Sjetimo se vremena Tuđmana, sve se rješavalo na licu mjesta”, kratko nam je rekao za kraj.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Marije Perkovic..uzalud sve terapije svjeta..

Published

on

Ne možeš ozdraviti dok si izložen stvarima koje su te i dovele na mjesto bolesti. Ovo je RANT sebi samoj, ljutnja na samu sebe. Nekad je čovjek sam sebi najgori neprijatelj. A nije da nema ljudi koji to jedva dočekaju.

Uzalud sve terapije ovog svijeta, stečeno znanje…pa zvučat će kontroverzno mnogima- ali čak i određeno obraćenje, pa i pokušaj života po Božjim zakonima, ako si ti i dalje izložen ljudima i sredini koja te do bolesti dovela.

Sretnici koji pojma nemaju o čemu pričam, mogu se samo čuditi. Oni koji su prošli neke ozbiljnije stvari u životu, znat će o čemu govorim.

Pri postizanju ozdravljenja, funkcionalnog života, svega što život čini životom, a ne preživljavanjem..jako je bitna i materijalna situacija. Bitna i kod nas, podcijenjena. Lako je romantizirati kad imaš novce. Kad nemaš, život postaje druga priča. Postaješ puno ranjiviji i puno spremniji trpjeti ono što ne bi trebao.

Naravno, nije garancija zdravlja, ali novac otvara mnoga vrata, a nemanje novca zatvara mnoga, prijeko potrebna.

Sve skupa, puno tog je potrebno da oni kojima je dodijeljen loš start u životu se izvuku i dođu do nekog drugog života. Puno toga je potrebno da se, kad se nađeš jako nisko na životnoj ljestvici- pokreneš i napraviš više od samog preživljavanja. Mada je u nekim životima i to herojski uspjeh, samo po sebi.

Kako god, ako ti nije dobro..a iole si zdrav. Nisi drvo. Nisi drvo, Marijana. Nije nitko.

Ne budi sramežljiv, gotovo ohol..otvori se za zatražiti pomoć . Pokucat ćeš na pedeset vrata gdje će ti se smijati i prezreti te. Ali pokucat ćeš i na pedeset prva vrata, koja će ti vratiti vjeru u ljude.

Na kraju imaš Boga, imaš i šačicu ljudi koja će te čuti i doživjeti. Ali je najbitnije – imaš li samog sebe ?

Continue Reading

KONTAKT

Postrojba „Ludvig Pavlović” ostaje trajni znak hrabrosti i zajedništva; važno je sačuvati vrijednosti Domovinskog rata i ravnopravnost Hrvata u BiH

Published

on

Izdvajamo

06.06.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19
Galerija 20
Galerija 21
Galerija 22
Galerija 23

„Jedna od najznačajnijih postrojbi iz vremena Domovinskog rata, Postrojba za posebne namjene „Ludvig Pavlović”, čija nas je 34. obljetnica okupila, danas šalje posebno važne poruke. Iz Ljubuškog, grada koji nosi znamen stoljetne hrvatske povijesti te simbol hrabrosti i odlučnosti u obrani domovine, poručujemo kako nam je i danas potrebno zajedništvo bez podjela, bez prebacivanja zasluga i odgovornosti, nego s jednim ciljem – da Hrvati opstanu u BiH kao jednakopravan i konstitutivan narod. Pripadnici postrojbe „Ludvig Pavlović” više od tri desetljeća pokazuju nam što u stvarnosti znači ‘svi za jednoga, jedan za sve’. Hvala im što nas mlađe tim svojim zajedništvom obvezuju da promičemo i štitimo vrijednosti Domovinskog rata. I danas Ljubuški nosi još jednu važnu poruku, onu za budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini: na prošlosti učimo i pamtimo, tuđe poštujemo, a svoje čuvamo”, izjavila je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u povodu 34. obljetnice utemeljenja Postrojbe za posebne namjene „Ludvig Pavlović”, čijem je obilježavanju nazočila u Ljubuškom.

Ljubuški je danas okupio pripadnike ove postrojbe, obitelji poginulih i umrlih branitelja, predstavnike braniteljskih udruga, institucija i žitelje. Izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvodio je predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović, a uz zastupnicu Filipović nazočili su i Toni Kraljević, dopredsjednik Vlade Federacije BiH i ministar financija u Vladi FBiH, Predrag Čović, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke, te brojni dužnosnici i izaslanici sa svih razina vlasti.

Trideset i četiri godine nakon utemeljenja, ime Postrojbe za posebne namjene „Ludvig Pavlović” ostaje vezano uz hrabrost, spremnost i odgovornost hrvatskih branitelja koji su u najtežim vremenima stali u obranu doma, slobode i hrvatskoga naroda. Uz sjećanje na 26 poginulih pripadnika postrojbe, ova obljetnica ima posebno mjesto u očuvanju istine o ulozi Hrvatskog vijeća obrane i vrijednostima Domovinskog rata.

U sklopu obilježavanja upriličen je prijam kod gradonačelnika Ljubuškog Vedrana Markotića, nakon čega je program nastavljen na Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće u znak pijeteta prema poginulim, umrlim i preminulim pripadnicima postrojbe. Molitvu je predvodio fra Miro Šego, a obilježavanje je nastavljeno mimohodom prema crkvi sv. Kate, gdje je služena sveta misa.

„Vaša povijest svjedoči o velikoj žrtvi. Poginuli pripadnici vaše postrojbe završili su svoj zemaljski život, a nama darovali slobodnu domovinu. Ta je ostavština toliko velika i sveta da obvezuje sve nas da je ljubimo, poštujemo i budućim generacijama prenosimo vašu čast, hrabrost i ponos“, istaknuo je fra Šego tijekom propovijedi.

Davor Đugum, predsjednik Udruge PPN-a „Ludvig Pavlović”, osvrnuo se na ratni put postrojbe, njezinu snagu i zajedništvo koje bivši pripadnici nastavljaju čuvati.

„Danas smo ovdje kako bismo se prisjetili naših poginulih pripadnika, jer ne bismo bili ovdje da nije bilo njih. Oni žive u našim svakodnevnim mislima, srcima i molitvama. Mi, preživjeli pripadnici Postrojbe za posebne namjene ‘Ludvig Pavlović’, ne posustajemo i iz godine u godinu okupljamo se kako bismo čuvali uspomenu na dane ponosa, prkosa i slave. Važno je pokazati snagu i zajedništvo te budućim generacijama prenijeti istinu o doprinosu postrojbi Hrvatskog vijeća obrane u Domovinskom ratu. Ponosni smo što je ta žrtva ostala trajno prepoznata, a naša postrojba zlatnim slovima upisana u povijest obrambenog Domovinskog rata. Nadam se da će se u budućnosti o tome učiti i da će mladi znati koje su postrojbe iznijele ono što danas živimo u slobodi“, poručio je Đugum.

Gradonačelnik Markotić istaknuo je kako je riječ o jednoj od najelitnijih postrojbi iz Domovinskog rata te kako Ljubuški s posebnim poštovanjem čuva uspomenu na hrvatske branitelje koji su ostavili neizbrisiv trag u obrani hrvatskoga naroda.

„Postrojba je od samih početaka nosila ime časnog Ludviga Pavlovića, čovjeka koji cijeli život nije htio odustati od svojih uvjerenja. Vodili su je divovi Domovinskog rata, pokojni Božan Šimović i pokojni Ante Primorac, čija je majka Milka, u 92. godini života, danas ovdje. Ante Primorac bio je dva puta ranjen i ponovno se vraćao na prvu crtu. To su ljudi koji su časno vodili postrojbu i ostali gromade Domovinskog rata. Nama mlađim generacijama posebno su važna njihova svjedočanstva jer iz prve ruke učimo o njihovu ratnom putu, žrtvi i vrijednostima koje su ih vodile. Ono što su oni izborili u ratu, na nama je da sačuvamo u miru, da ostanemo jedinstveni i da kroz zajedništvo osiguravamo jednakopravnost hrvatskog naroda“, kazao je Markotić.

Uz trajnu zahvalnost prema pripadnicima postrojbe „Ludvig Pavlović“ i svim hrvatskim braniteljima, današnje obilježavanje potvrdilo je važnost čuvanja istine o Domovinskom ratu, ulozi Hrvatskog vijeća obrane i žrtvi ugrađenoj u temelje slobode. Dostojanstvo hrvatskih branitelja, zajedništvo i ravnopravnost hrvatskoga naroda ostaju obveza današnjih i budućih naraštaja.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

KULTURA

Tjedni komentar… obitelj Zelenika i Lipanjske zore, 6. lipnja 1992.

Published

on

 

“Fotografija u ruci, molitva na usnama i dan duži od godine.”

Jutros, uz kavu u Gradskoj kavani na Rondou, razgovaram s generalom Petrom Zelenikom. Tema je, naravno, Domovinski rat. Pozdravlja nas Ante Marinčić, utemeljitelj HDZ-a Žepče i prvi zapovjednik HVO-a Maglaj, a danas aktivni član Društva književnika Herceg-Bosne.
Pridružuje nam se Gordan Miličević
General me upita:
„Znaš li što se zbilo na današnji dan?“ i pokazuje mi fotografiju (koju objavljujem)
te započinje priču iz ratne prošlosti…..

Bio je to obiteljski ručak prvog zapovjednika obrane grada Mostara, generala Petra Zelenike, uz suprugu Zdenku, za stolom su sjedili njegovi sinovi Romeo i Antonio zvani Braco koji je još maloljetan, svi u uključeni u obranu i u uniformi.
Majka Zdenka s krunicom u ruci, uzima fotoaparat sa suzama u očima ponosno fotografira svoje najmilije branitelje ispred kuće u Cimu, a potom nastavlja molitvu kojom iz dna duše majčinski zaziva Boga u pomoć.

Rekao sam generalu da ću ovo objaviti, kratko iz srca.

Danas se mnogo toga iskrivilo kada se govori o Domovinskom ratu. Ljudi se boje istine.
A toga dana našoj Zdenki bilo je teže nego mnogim drugima. Fotografija je ostala vječna uspomena na jedan obiteljski ručak, koji je bio sve samo ne običan.

Tako su krenule Lipanjske zore 1992. godine – naša hercegovačka Oluja

Autor objave:
Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba