Connect with us

Uncategorized

Večeras u Kompasu 20 sati i 5 minuta ( TV-Herceg Bosna) govori utemeljitelj HNS-a prof. dr. Marko Tokić.

Published

on

Kakve su sličnosti i razlike između aktualne krize i Hrvatske samouprave iz 2001. godine? Hoće li funkcionirati prvotravanjska koalicija na državnoj razini? Što će udaljavanje od Dodika i sporazum s oporbom iz RS-a značiti za buduće hrvatsko-srpske odnose? Zašto se danas svi pozivaju na Dayton i je li nastupila kolektivna amnezija što su Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum? Hoće li se bošnjačka politika nakon dva desetljeća sustavnog dekonstituiranja Hrvata u Federaciji usuditi potpisati Izborni zakon? Koliko će još puta Hrvati spašavati BiH? Te što bi trebala biti temeljna uloga Hrvatskoga narodnog sabora?
O tim i drugim temama za Kompas RTV-a Herceg-Bosne govori utemeljitelj HNS-a prof. dr. Marko Tokić.
RTV HB | Najava: Kompas - Marko Tokić
Urednik i voditelj Kompasa je Miroslav Vasilj.
Emisija se emitira u utorak u 20 sati i 5 minuta u programu Televizije Herceg-Bosne, au srijedu u 14 sati u programu Radija Herceg-Bosne.

Continue Reading

Uncategorized

Miljenko Prskalo Midas: Povratak u Hercegovinu – između ljepote zavičaja i zabrinutosti za budućnost

Published

on

Svaki povratak u moju Hercegovinu za mene je poseban događaj. Nije to samo dolazak na odmor, nego povratak korijenima, ljudima koje volim i uspomenama koje nosim cijeli život. Već nekoliko dana boravim u svom rodnom kraju i ponovno osjećam onu posebnu emociju koju može razumjeti samo čovjek koji je dugo živio daleko od svog doma.
Hercegovina me i danas ostavlja bez daha. Njezina ljepota, kamen, rijeke, vinogradi, mirisi ljeta i ljudi velikog srca bude u meni ponos što pripadam ovom kraju. Dok jedem naše hercegovačke trešnje, za koje uvijek kažem da su najbolje na svijetu, i dok sjedim s prijateljima iz mladosti, osjećam onu toplinu koju ne može zamijeniti nijedna velika europska metropola.
Ali svaki moj dolazak počinje na istom mjestu – kod mojih pokojnih.
To je trenutak koji nitko ne vidi, ali koji za mene ima najveću vrijednost. Stanem pokraj njihovih grobova, pomolim se i u tišini razgovaram s njima. Kažem im kako živim, što sam prošao i što me raduje. Kažem im i da mi nedostaju. Godine prolaze, ali praznina ne prolazi. Čovjek nauči živjeti s tugom, ali je nikada ne zaboravi.Iz rukopisa Miljenka Mide Prskala..38 godina tuge za voljenim bratom!!.. – BPZ.BA
Posebno mi nedostaje moj dragi brat Zdenko. Uz moje roditelje, njegov odlazak ostavio je veliku prazninu koju ništa ne može ispuniti. Ponekad mi se čini da ga očekujem iza ugla, da će se pojaviti s osmijehom i onom svojom dobrotom koju je nosio u sebi. Tada shvatim koliko vrijeme brzo prolazi i koliko su najvrjednije stvari u životu upravo ljudi koje volimo.

Nakon tih trenutaka krećem kroz svoj Široki Brijeg. Moram priznati da me ugodno iznenadilo ono što sam vidio. Grad izgleda ljepše, urednije i življe nego prije nekoliko godina. Uređen centar, novi sadržaji i vidljiv trud ljudi koji rade na razvoju grada bude optimizam.
Kao čovjek koji je znao javno kritizirati kada nešto nije bilo dobro, danas osjećam obvezu javno pohvaliti ono što jest dobro. Zato želim reći da je gradonačelnik na dobrom putu. Osjeća se nova energija, osjeća se želja za radom i napretkom. Upravo to želimo vidjeti mi iz dijaspore kada dođemo kući – da se naš kraj razvija i da ide naprijed.
No iza lijepe slike grada krije se nešto što me duboko zabrinulo.
Sjedio sam na kavi sa svojim dugogodišnjim prijateljima. Tu su bili profesori, odvjetnici, novinari, gospodarstvenici i ljudi koji cijeli život žive ovdje. Razgovor je trajao satima, a ono što sam čuo ostavilo je snažan dojam na mene.
Prvi put nakon mnogo godina osjetio sam toliku količinu razočaranja i umora među ljudima.
„Umorni smo“, govorili su.
Umorni od obećanja. Umorni od političkih prepucavanja. Umorni od priča koje slušamo desetljećima. Umorni od toga da se stalno govori o problemima, a malo toga rješava.
Neki su mi rekli da ih više ne zanimaju politički govori jer su previše puta bili izigrani. Drugi su govorili kako je među ljudima zavladao strah da otvoreno kažu što misle. Treći su upozoravali da se društvo opasno zatvara u krugove interesa iz kojih običan čovjek teško može izaći.
Slušao sam ih i osjećao tugu.
Ne zbog politike, nego zbog ljudi.
Zbog naroda koji je kroz povijest prošao ratove, progone i nepravde, a danas gubi vjeru da može mijenjati stvari.
Jedan ugledni odvjetnik izgovorio je rečenicu koju ne mogu zaboraviti:
„Miljenko, ljudi više ne vjeruju da njihov glas nešto vrijedi.“
Ta me rečenica pogodila ravno u srce.
Jer ako narod izgubi vjeru u sebe, tada gubi i vjeru u budućnost.
Zato danas želim poručiti svojim Hercegovcima i svim ljudima u Bosni i Hercegovini: nemojte odustati od sebe. Nemojte odustati od prava da birate i odlučujete. Demokracija nije savršena, ali je najbolji alat koji imamo da mijenjamo stvari.
Dolaze izbori. To nije samo još jedan politički događaj. To je trenutak kada svaki čovjek može odlučiti kakvu budućnost želi za svoju obitelj, svoju djecu i svoj kraj.
Nemojmo poslije govoriti da ništa ne možemo promijeniti ako prije toga nismo pokušali.
Ako smatramo da postoje bolji ljudi, podržimo ih. Ako vjerujemo da postoje nove ideje, dajmo im priliku. Ako mislimo da su neki političari izgubili dodir s narodom, recimo to na izborima.
Promjene ne dolaze same od sebe.FOTO Hercegovci na okupu u Njemačkoj | Vijesti Hercegovina.Info
Njih donose hrabri ljudi koji se ne boje preuzeti odgovornost.
Hercegovina je kroz svoju povijest uvijek rađala takve ljude. Rađala je vizionare, graditelje, branitelje, poduzetnike i domoljube. Zato vjerujem da i danas imamo snage pronaći put prema boljoj budućnosti.
Dok sam posljednjih dana gledao zalazak sunca nad hercegovačkim brdima, razmišljao sam o svemu što sam čuo i vidio. Osjećao sam istodobno ponos i zabrinutost. Ponos zbog ljepote našega kraja i naših ljudi, a zabrinutost zbog osjećaja beznađa koji se polako uvlači među narod.
Ali na kraju ipak prevladava nada.
Jer dok god postoje ljudi koji vole svoj zavičaj, koji se vraćaju svojim korijenima i kojima je stalo do budućnosti svoje djece, postoji razlog za vjeru da možemo bolje.
Hercegovina zaslužuje bolje.
Naša djeca zaslužuju bolje.
A budućnost neće stvoriti političari sami.
Stvorit ćemo je svi zajedno.
Velika fešta Hercegovaca i njihovih prijatelja u Njemačkoj - Jabuka.tv
Miljenko Prskalo Midas :::

Continue Reading

Uncategorized

Kako je “Čagalj” rastjerao tamu po Mostaru

Published

on

 

Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Ova vojna akcija trajala je od 7. do 26. lipnja 1992. godine. To je ujedno bila i prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini.

Operacijom Lipanjske zore zauzeta je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage izbile su na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

U samu zoru sa 6. na 7. lipnja 1992. pokrenuta je operacija , Lipanjske zore” pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta, i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca.
Operacija je trajala sve do 26. lipnja, s ciljem oslobođenja doline Neretve do Mostara.
Hrvatsko vijeće obrane, preko Glavnog stožera i Općinskih stožera HVO-a, pripremilo je u lipnju 1992. izvelo prvu oslobodilačku operaciju oslobađanja doline Neretve i grada Mostara, protiv tadašnje četvrte vojne sile u Europi, gdje je na jednoj strani bila nadmoćna tehnika i svaka vrsta. vojne nadmoći, a na drugoj želji za slobodom i domoljubni nagon koji je slomio zube i porazio višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

POSTROJBE
Organizacija Općinskih stožera i postrojbi pod zapovjedništvom HVO-a koje su sudjelovale u operaciji Lipanjske zore bila je s|jedeća:
Postrojbe Općinskih stožera HVO Stolac, Ravno i Neum djelovale su u sastavu 116. brigade Hrvatske vojske iz Metkovića, a važno je istaknuti kako je prije početka operacije Lipanjske zore, Općinski stožer HVO Čapljina sa svojim postrojbama oslobodio vojarnu JNA u Čapljini čime je osigurao značajnu logističku podršku. potpora lokalnim postrojbama kao i drugim Općinskim stožerima HVO-a.

Općinski stožer HVO Mostar bio je organiziran u 9 bojni, više samostalnih satnija, te Mostarski bataljon, koji je bio pod zapovjedništvom Općinskog stožera HVO Mostar.
Ne smije se svakako ni zaboraviti ni 4. Bojnu 4. Gardijske brigade Hrvatske vojske, postrojbe MUP-a i Vojne policije, kao ni postrojba topništva koja se tada zvala “Slavuji”.
Tu su zatim veza, protuzračna obrana (PZO). inženjerija, cjelokupna logistika, sve pristožerne postrojbe, te posebno ratna bolnica Mostar koja je bila naslonjena na bolnicu u Splitu, kao što ni radio postaje Mostar i sve druge radio postaje koje su bile na raspolaganju.

Operacija kodnog naziva “Čagal” započela je u zoru 6. na 7. lipnja 1992. godine na prostoru od Hrasnog preko Čapljine, Ševaš Njiva, Slipčića Krivodola, Kruševa, Orlovca, Huma, pravcem Heliodrom – Južna industrijska zona- Buna – Južni logor. – Aerodrom – prema Podveležju
Središnji pravac djelovanja je bio Stari Grad – Raštani – Sjeverni logor – Vrapčići- Podveležje, dok je sjeverni pravac djelovanja bio Jasenjani – Ravne- Bijelo Polje – prema Ruištu.
Sve postrojbe su imale svoje pravce djelovanja, a sama operacija u dinamičkom smislu odvijala se u nekoliko faza.

POVIJESNA OPERACIJA

U razdoblju od 19. do 25. lipnja dostignuta crta se pokušala stabilizirati, međutim 25. lipnja crta u Podveležju je postala nestabilna, zbog čega je 26. lipnja 3. Bojna HVO-a Mostar dobila zapovijed da krene na plato Podveležja i planine Velež, sa zadaćom da pruži pomoć i pokuša stabilizirati crtu obrane na tom području.
Međutim, stanje na terenu je bilo drugačije.
Povijesnom operacijom Lipanjske zore, Hrvatskog vijeća obrane, oslobođena je dolina Neretve i grad Mostar.
Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore oslobodile su dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara od gradova Mostar, Čapljina i Stolac su na nekim mjestima izbile sadašnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Akcijom “Čagalį” djelomično su onemogućeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju.
Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač Podgorani, Humilišani, Prigrađani).
Veliki značaj u operaciji imala je izražena usklađenost rada i međusobna potpora vojnih postrojbi: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije samog pučanstva.
Izvor: Bljesak.info

Continue Reading

Uncategorized

Vojarna Stanislav Baja Kraljević: Počast braniteljima čija je žrtva ugrađena u temelje slobode Mostara

Published

on

Izdvajamo

11.06.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19

Oslobođenje Vojarne Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, 11. lipnja 1992. godine, ostaje upisano kao jedan od važnih događaja Lipanjskih zora i ratnog puta Hrvatskog vijeća obrane na prostoru Mostara. Toga su dana hrvatske snage ušle u vojarnu te na područje Rodoča, Jasenice i razorene tvornice Aluminij, čime je ovaj događaj ostao trajno vezan uz obranu Mostara i doline Neretve. Na mjestu koje, uz vojnu i povijesnu vrijednost, nosi i duboku memorijalnu dimenziju, 34 godine poslije odana je počast hrvatskim braniteljima čija žrtva povezuje slobodu, zahvalnost i odgovornost prema generacijama koje dolaze.

Obljetnica oslobođenja vojarne okupila je obitelji poginulih branitelja, predstavnike braniteljskih udruga, hrvatske dužnosnike i sudionike Domovinskog rata u molitvi, zahvalnosti i sjećanju. Obilježavanju je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom HNS-a BiH dr. Draganom Čovićem, uz zastupnicu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanu Filipović.

„Ova važna obljetnica podsjetnik je koliko je mir dragocjen i koliko ga moramo čuvati te da je sloboda koju danas u Bosni i Hercegovini živimo obranjena žrtvom hrvatskih branitelja, čija imena i hrabra djela ostaju trajno upisana u povijest Mostara i hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Sloboda, mir i dostojanstvo čuvaju se odgovornim odnosom prema prošlosti, poštovanjem prema žrtvi hrvatskih branitelja i prenošenjem povijesti i istine novim naraštajima”, poručila je zastupnica Filipović.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeće ispred spomenika „Zore slobode” odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima, osobito Stanislavu Baji Kraljeviću i Miji Babiću, koji su poginuli pri oslobođenju vojarne, dok je 14 pripadnika HVO-a ranjeno. Nakon komemorativnog dijela, u kapelici sv. Ivana Krstitelja služena je sveta misa za poginule hrvatske branitelje.

Na svetoj misi za poginule hrvatske branitelje, koju je predvodio vojni kapelan don Tomislav Rajić, u ozračju molitve i zahvalnosti još je jednom naglašena obveza čuvanja sjećanja na one koji su, u vremenu najtežih iskušenja, svojim životima svjedočili privrženost slobodi, domu i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

O vojnoj važnosti oslobođenja vojarne govorio je general Stanko Sopta, podsjetivši kako je riječ o prostoru koji je 1992. godine imao iznimnu stratešku vrijednost za obranu Mostara i juga Bosne i Hercegovine. U kontekstu Lipanjskih zora istaknuo je kako su borbe vođene u složenim okolnostima, u vrijeme snažnih napada na više pravaca, pri čemu je oslobođenje vojarne imalo posebnu važnost za slamanje obruča oko Mostara i daljnji tijek obrane.

„U danima travnja, svibnja i lipnja hrvatski su branitelji svojim životima ugradili temelje slobode grada Mostara, Hercegovine, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Svaki narod koji drži do svoje žrtve, koji je prema njoj odgovoran i koji svjedoči istinu, ima perspektivu. Danas je veliki dan i ponosimo se bitkama koje su pronijele glas čestitosti hrvatskoga naroda diljem ratišta Bosne i Hercegovine i Hrvatske”, kazao je general Sopta.

Predsjednik Čović istaknuo je kako se obilježavanjem ovakvih obljetnica čuva istina o Domovinskom ratu, vrijednostima Hrvatskog vijeća obrane i žrtvi hrvatskih branitelja. Naglasio je kako trajno sjećanje na branitelje i dostojanstven odnos prema mjestima stradanja i obrane ostaju važan dio institucionalne i društvene odgovornosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

U izaslanstvu su bili i Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH, Miro Grabovac-Titan, član Predsjedništva HNS-a BiH, Mladen Begić, predsjednik Odjela za branitelje HNS-a BiH, Mario Kordić, gradonačelnik Grada Mostara, Predrag Čović, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke te brojni drugi dužnosnici i predstavnici braniteljskih udruga.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba