Connect with us

KULTURA

.ZLATNE RIJEČI LJILJANE DŽALTO……

Published

on

Književnost je bogata djelima koja su inspirirana stvarnim događanjima. Zanimljive, čudesne ili pak teške životne sudbine često su znale  poslužiti kao inspiracija književnicima. A isto tako nije rijedak slučaj da kad jedna takva životna priča postane knjiga, ona nastavi živjeti samostalno i neovisno, svoj novi život. Nekad se desi da se preobrazi i poprimi neki drugi umjetnički oblik, pa postane film ili kazališni komad. Ne radi se uvijek o biografijama ili pak autobiografijama poznatih osoba, već o životnim pričama običnih ljudi, koji u svojoj anonimnosti kriju nepredvidive, raznovrsne, fascinatne i upečatljive sudbine, da često probude umjetničke sklonosti i tamo gdje nisu bile primarne. Život pojedinca u vremenu, ambijentu i prostoru u kojem se odvija njegova životna priča prenosi se ponekad skoro kronološki na papir u obliku romana, bez trunke ili s vrlo malo fikcije, tek da se ukrasi okvir već postojećeg sadržaja. Djela po istinim događajima ponekad nose puno snažniju poruku od drugih oblika književnosti, a povezuje ih ljudsko iskustvo u ključnim trenucima individualnih sudbina koje u konačnici mjenjaju svijet. Stoga često u sebi imaju bezvremensku poruku.Profile for Ivka Ilić
Susret s jednom takvom, nezamislivom životnom pričom, desio se i Ivki Ilić Kovačević, pa se iz strastvenog čitača pretvorila u spisateljicu. Njena radna kolegica jedan dan odlučuje da joj ispriča svoju životnu priču, budeći u njoj nezaustivu želju da istu pretoči u pisanu riječ, makar se do tad nije bavila knjizevnošću. Pretvara se u njoj važan projekat, koji će ugledati svijetlo dana kao samostalna publikacija, a univerzalna poruka dobra koju šalje ova knjiga, nastaviće se, jer prihodi od prodaje idu u dobrotvorne svrhe. Svima onima koji pročitaju Ivkino djelo, biće razumljiva njena reakcija. Ostati ravnodušan pored ovakve životne priče je skoro nemoguće. Razna se pitanja nameću: je li moguće da se usitinu sve ovo dogodilo? Je li uistinu sve zbilja? Može li život baš toliko toga prirediti pojedinim osobama i to u samo jednom životu? Život se često sam pobrine da odgovori na ova, kao i mnoga druga pitanja, dovoljno je nekad samo da ga posmatramo. Ivka je upravo to uspijela: osvrnula se na život oko nas, uočila ga. Nije ostala ravnodušna. I ne samo to. Ona ga je uspijela i uhvatiti, usporiti, kako bi ga razmotrila. Tako smo dobili ovaj istovremeno i topao i tužan, i sjetan i radostan, a nadasve djelo s jednom jakom porukom. Pitak i čitak nam je dan ovaj roman za čitanje. Podjeljen je na dva djela, drugi je nastavak prvoga.
Naslov prvog dijela je Otac kamenoga srca , kroz koji će nas provesti Ivona, mala četverogodišnja djevojčica, zajedno sa svojim, dvije godine starijim bratom Antonijom. Ona je istovremeno i glavni lik i pripovijedač, a već od prve stranice, daje osjećaj kao da čitaoca hvata za ruku kako bi ga uvela među korice da upozna njen svijet. Ona će čitača čvrsto i sigurno držati za ruku kroz sve odlomke na kojima je ispisano njihovo djetinjstvo, obilježeno bezbrižnim danima, kao i onima kad se ruši krhka dječija ravnoteža i nadvijaju se tmurni i teški oblaci na blago nebo dječije zbilje. Kako to često ide u životnim pričama, srešćemo dobre i loše likove. Puno je teži život kad loše dođe od osobe u koju djeca imaju najviše povjerenja. Samo ime romana nas upućuje iz kojeg smjera dolazi ovdje.Upečatljivi opis radnji i osjećaji likova daju čitaocu priliku da promatra svijet iz dječije perspektive. Osjetiti privilegiju da se emocije sagledaju, razmotre, neke će se dati prepoznati, jer će nas vratiti u djetinjstvo. Radnja i jednog i drugog dijela odvija se u jednom malom, mirnom i urednom gradiću. Zemljopisna lokacija mjesta nije jasna, jer nije niti bitna. Osim imena koja mirišu na podnevlje rodnog kraja autorice, sve ostalo je neodređeni prostor. Vrijednosti koje ćemo sresti, međutim, su univerzalne naravi, jer grijesi i vrline ne poznaju granice, isto kao  i bezuvjetna ljubav i emocije. Roman je pisan jednim upečatljivo jasnim stilom pisanja, koji će pridonijeti da se slikovito i vjerodostojno prikaže i radost i tuga, osjećaji kako djece, tako i odraslih. Nemoćno se prisustvuje neizdrživoj boli koja razara srca malih bića i osjeća se olakšanje u svakom odlomku gdje se susreću pozitivne, nesebične osobe, spremne dati bezuvjetnu ljubav. Iz samog naslova se da zaključiti koji je lik uzrok tuge i boli, odgovoran za lančanu nesreću jedne obitelji. Uzbuđenje čitaoca će rasti  sa odlomcima, a stranica za stranicom, baš kako dan za danom, daće nam priliku da budemo dio Ivoninog i Antonievog odrastanja. Kako oni budu rasli, tako će se u čitaocu buditi nove emocije.
 U drugom djelu romana, Ivona i Antonio, su već odrasle osobe i njihov je život već duže i lijepo obogaćen sestrom Majom i bratom Matejom. Ivona je u sretnoj vezi s Ivom, a pojavljuje se i Lukas, koji stupa u vezu s Majom. Svi su izgledi da ovi mladi ljudi sve ono ruzno i bolno što su proživjeli, ostave iza sebe i sretno kroče u život odraslih. Međutim, nepredvidivi splet situacija i novih događanja ili razotkrivanja nekih starih držaće čitaoca prikovanog  s knjigom u rukama. Naglasak ovog puta, što se vidi iz samog naslova Majka bez duše jeste, savim suprotno od prvog djela, u kojem je otac oličen svim negativnim osobinama, majka, koja i pored naljepšeg naziva na svijetu za jedno dijete, ostaje daleko od dubokog i istinskog značenja ove riječi.
„Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona gradi spomenike u srcu onoga koji ju čita“, poručuje Ivka Ilić Kovačević.Profile for Ivka Ilić
Ljiljana Džalto

Continue Reading

KULTURA

Nikolina Nakic dvije su Hrvatske.Jedna je mučenička, druga nasilnička..

Published

on

“Dvije su Hrvatske.

Jedna je tiha i postojana, a druga poput Barabe ”

Ovo je tako istinita rečenica nadbiskupa Dražena Kutleše, a ja bih još dodala

Jedna je mučenička, druga nasilnička.

Jedna je oplakivala Julienne Bušić, druga Vedranu Rudan.

Jedna žrtvuje, druga uzima.

Jedna je gotovo zakopana ali i neuništiva, druga privremena.

Ova prva svoje momke zaboravit neće, koliko god se ova druga to trudila učiniti.

Počivali u miru.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Brigadira Ilije Vincetica “U HDZu sam i jos sam nemislim mjenjat”

Published

on

Ja sam branitelj, nisam umočen u kriminal, volim Hrvatsku, na srcu su mi interesi hrvatskog naroda i države.
Član sam HDZ-a, aktivno se bavim politikom.
Obnašam visoku dužnost u stranci i u izvršnoj vlasti.
Nisam ni slijep, ni gluh, a ponajmanje glup.
Na izvoru sam informacija i JAKO DOBRO, (iz prve ruke) znam što (već treći mandat) radi Andrek Pelenković.
Znam i što su prije njega radili Ivo Sanader i Jadranka Kosor.
Znam i što su “oni” radili Kolindi Grabar Kitarović, a znam i što je ona radila Hrvatskom narodu i državi.
SVE ZNAM!
I svemu tome unatoč …?
DA!!
Jedan je HDZ!
Oni (IS, JK, KGK, AP) su prolazne pojave.
Ja čekam svoj trenutak!!
Naš ili svoj?
Za mene je to isto.
Ja sam branitelj, Domoljub, Katolik, …!!!
To su aksiomi.
Ako ne reagiram na korupciju, pljačku, laži, progone nedužnih, ubojstva od strane države, ako (doslovno) gazim po leševima koje je posijalo korumpirano sudstvo u mom gradu, DORH, zatvor, ako se na sveučilištu kojim se moj grad ponosi (stranačkim kamaradima) štancaju diplome iza kojih stoji samo stranačka islaznica, ako, ….
Ako nam je mladost iseljena, ako nam selo pustoše, …
Ako zatvaram oči na izdaju i sjedim za istim stolom sa izdajnicima, …
Ja znam zašto to činim.
Ne morate to znati i vi.
Ako ste vi, ili članovi vaše obitelji podnijeli žrtvu, ako trpite nepravdu, ako vas progone, kradu, lažu, pljačkaju – STRPITE SE JOŠ!
“Ne pitajte se što vam je dala Domovina?
Pitajte se što ste vi dali Domovini”!
Jer, ako mi (hadezeovci) dobijemo još jedan mandat, pitanje neće biti:-“Što vam je Domovina dala, nego što vam je uzela?
Otela?
Koga vam je prognala?
Ubila?”
“Stanite uz obalu rijeke i čekajte trenutak kada će rijekom pored vas proći leš vašeg neprijatelja”!
Dajte meni (i meni sličnima) svoje povjerenje i glas.
Jer, ja ću i dalje čekati.
SVOJ trenutak!
Vaš?
Vaši trenuci su ionako prošli.
Uostalom, bolji sam od Sandre Benčić, Rade Borić, Anke partizanke, šmajser Kate, Hajdaša i Dončiča, …

Continue Reading

KULTURA

Zarko Madar..Kad te budu upitali..

Published

on

 

Kad’ te netko pita tko si
Gdje je korijen roda tvoga
Ne srami se nikad reći
Sin sam puka svog’ ramskoga.

Ako dalje pitaju te
Po čemu se ramci znaju
Ti im reci po ljubavi
Prema svome zavičaju.

Budu li te kad pitali
Da opišeš ramac što je
Odgovor nek jasan bude
Pošten, odan vjeran to je.

Možda će te još pitati
Što u duši ramskoj piše
Što to nitko neće moći
Da promjeni ni izbriše.

A ti reci punim glasom
Iza toga moraš stati
Da smo ovdje svoj na svome
Katolici i Hrvati.

I još dodaj tu ustinu
Nek u uho svima uđe
Mi volimo srcem svoje
Poštujemo što je tuđe.

Pa im reci da zapamte
Ramac svoje ne izdaje
Vjera ponos dostojanstvo
Vječno živi vječno traje.

Mi smo narod s tradicijom
Kameni su naši geni
Na čvrstom je tlu svetomu
Naše stablo i korijeni.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba