Connect with us

KULTURA

.ZLATNE RIJEČI LJILJANE DŽALTO……

Published

on

Književnost je bogata djelima koja su inspirirana stvarnim događanjima. Zanimljive, čudesne ili pak teške životne sudbine često su znale  poslužiti kao inspiracija književnicima. A isto tako nije rijedak slučaj da kad jedna takva životna priča postane knjiga, ona nastavi živjeti samostalno i neovisno, svoj novi život. Nekad se desi da se preobrazi i poprimi neki drugi umjetnički oblik, pa postane film ili kazališni komad. Ne radi se uvijek o biografijama ili pak autobiografijama poznatih osoba, već o životnim pričama običnih ljudi, koji u svojoj anonimnosti kriju nepredvidive, raznovrsne, fascinatne i upečatljive sudbine, da često probude umjetničke sklonosti i tamo gdje nisu bile primarne. Život pojedinca u vremenu, ambijentu i prostoru u kojem se odvija njegova životna priča prenosi se ponekad skoro kronološki na papir u obliku romana, bez trunke ili s vrlo malo fikcije, tek da se ukrasi okvir već postojećeg sadržaja. Djela po istinim događajima ponekad nose puno snažniju poruku od drugih oblika književnosti, a povezuje ih ljudsko iskustvo u ključnim trenucima individualnih sudbina koje u konačnici mjenjaju svijet. Stoga često u sebi imaju bezvremensku poruku.Profile for Ivka Ilić
Susret s jednom takvom, nezamislivom životnom pričom, desio se i Ivki Ilić Kovačević, pa se iz strastvenog čitača pretvorila u spisateljicu. Njena radna kolegica jedan dan odlučuje da joj ispriča svoju životnu priču, budeći u njoj nezaustivu želju da istu pretoči u pisanu riječ, makar se do tad nije bavila knjizevnošću. Pretvara se u njoj važan projekat, koji će ugledati svijetlo dana kao samostalna publikacija, a univerzalna poruka dobra koju šalje ova knjiga, nastaviće se, jer prihodi od prodaje idu u dobrotvorne svrhe. Svima onima koji pročitaju Ivkino djelo, biće razumljiva njena reakcija. Ostati ravnodušan pored ovakve životne priče je skoro nemoguće. Razna se pitanja nameću: je li moguće da se usitinu sve ovo dogodilo? Je li uistinu sve zbilja? Može li život baš toliko toga prirediti pojedinim osobama i to u samo jednom životu? Život se često sam pobrine da odgovori na ova, kao i mnoga druga pitanja, dovoljno je nekad samo da ga posmatramo. Ivka je upravo to uspijela: osvrnula se na život oko nas, uočila ga. Nije ostala ravnodušna. I ne samo to. Ona ga je uspijela i uhvatiti, usporiti, kako bi ga razmotrila. Tako smo dobili ovaj istovremeno i topao i tužan, i sjetan i radostan, a nadasve djelo s jednom jakom porukom. Pitak i čitak nam je dan ovaj roman za čitanje. Podjeljen je na dva djela, drugi je nastavak prvoga.
Naslov prvog dijela je Otac kamenoga srca , kroz koji će nas provesti Ivona, mala četverogodišnja djevojčica, zajedno sa svojim, dvije godine starijim bratom Antonijom. Ona je istovremeno i glavni lik i pripovijedač, a već od prve stranice, daje osjećaj kao da čitaoca hvata za ruku kako bi ga uvela među korice da upozna njen svijet. Ona će čitača čvrsto i sigurno držati za ruku kroz sve odlomke na kojima je ispisano njihovo djetinjstvo, obilježeno bezbrižnim danima, kao i onima kad se ruši krhka dječija ravnoteža i nadvijaju se tmurni i teški oblaci na blago nebo dječije zbilje. Kako to često ide u životnim pričama, srešćemo dobre i loše likove. Puno je teži život kad loše dođe od osobe u koju djeca imaju najviše povjerenja. Samo ime romana nas upućuje iz kojeg smjera dolazi ovdje.Upečatljivi opis radnji i osjećaji likova daju čitaocu priliku da promatra svijet iz dječije perspektive. Osjetiti privilegiju da se emocije sagledaju, razmotre, neke će se dati prepoznati, jer će nas vratiti u djetinjstvo. Radnja i jednog i drugog dijela odvija se u jednom malom, mirnom i urednom gradiću. Zemljopisna lokacija mjesta nije jasna, jer nije niti bitna. Osim imena koja mirišu na podnevlje rodnog kraja autorice, sve ostalo je neodređeni prostor. Vrijednosti koje ćemo sresti, međutim, su univerzalne naravi, jer grijesi i vrline ne poznaju granice, isto kao  i bezuvjetna ljubav i emocije. Roman je pisan jednim upečatljivo jasnim stilom pisanja, koji će pridonijeti da se slikovito i vjerodostojno prikaže i radost i tuga, osjećaji kako djece, tako i odraslih. Nemoćno se prisustvuje neizdrživoj boli koja razara srca malih bića i osjeća se olakšanje u svakom odlomku gdje se susreću pozitivne, nesebične osobe, spremne dati bezuvjetnu ljubav. Iz samog naslova se da zaključiti koji je lik uzrok tuge i boli, odgovoran za lančanu nesreću jedne obitelji. Uzbuđenje čitaoca će rasti  sa odlomcima, a stranica za stranicom, baš kako dan za danom, daće nam priliku da budemo dio Ivoninog i Antonievog odrastanja. Kako oni budu rasli, tako će se u čitaocu buditi nove emocije.
 U drugom djelu romana, Ivona i Antonio, su već odrasle osobe i njihov je život već duže i lijepo obogaćen sestrom Majom i bratom Matejom. Ivona je u sretnoj vezi s Ivom, a pojavljuje se i Lukas, koji stupa u vezu s Majom. Svi su izgledi da ovi mladi ljudi sve ono ruzno i bolno što su proživjeli, ostave iza sebe i sretno kroče u život odraslih. Međutim, nepredvidivi splet situacija i novih događanja ili razotkrivanja nekih starih držaće čitaoca prikovanog  s knjigom u rukama. Naglasak ovog puta, što se vidi iz samog naslova Majka bez duše jeste, savim suprotno od prvog djela, u kojem je otac oličen svim negativnim osobinama, majka, koja i pored naljepšeg naziva na svijetu za jedno dijete, ostaje daleko od dubokog i istinskog značenja ove riječi.
„Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona gradi spomenike u srcu onoga koji ju čita“, poručuje Ivka Ilić Kovačević.Profile for Ivka Ilić
Ljiljana Džalto

Continue Reading

KULTURA

Hrvatski predsjednik Milanović odao počast Livanjskoj brigadi, naglasio jedinstvo Hrvata i samoodređenje u Bosni i Hercegovini

Published

on

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović dirljivom svečanošću u Livnu obilježio je 33. obljetnicu obrane grada, istaknuvši njezin duboki značaj za opstanak Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Livanjskoj brigadi “Petar Krešimir IV” uručio je Orden Nikole Šubića Zrinskog, odajući priznanje za njihovo iznimno junaštvo i požrtvovnost.

“Pobjeda 23. travnja 1992. bila je neopisivo važna za Hrvatsku”, izjavio je predsjednik Milanović, istaknuvši ključnu ulogu koju je Livno odigralo u osiguravanju Dalmacije i otvaranju puta budućim pobjedama. Hrabro je izjavio: “Ako to protumačimo malo slobodnije… onda mogu reći da je operacija Oluja započela možda u proljeće 1992. ovdje, obranom Livna.” Njegove su riječi oslikale Livno kao kamen temeljac hrvatskog otpora, svjedočanstvo hrabrosti i odlučnosti njegovih branitelja.

Predsjednik je istaknuo suradnički duh koji je potaknuo obranu, ocijenivši “zajednički napor Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine”. Strastveno je afirmirao da je Bosna i Hercegovina domovina Livnjaka, naglašavajući zajedničku sudbinu i isprepletenu povijest hrvatskog naroda u oba naroda.

Osim što je poštovao prošlost, predsjednik Milanović osvrnuo se na sadašnju političku složenost Bosne i Hercegovine, zalažući se za budućnost izgrađenu na unutarnjem konsenzusu. Naglasio je važnost dijaloga i dogovora između Hrvata, Srba i Bošnjaka, pozivajući ih da pronađu rješenja što je manje moguće uz sudjelovanje stranaca“. Njegova poruka odjeknula je pozivom na samoodređenje i vlasništvo nad budućnošću zemlje.

“Bez vas neće biti dogovora u BiH”, ustvrdio je, naglasivši da trajna rješenja moraju potjecati iznutra. Pozvao je na međusobno razumijevanje, odgovornost i otvoreni dijalog, podsjećajući sve strane da povijest uči važnosti unutarnjeg pomirenja.

Odlikovanje Livanjske brigade, izjavio je predsjednik Milanović, simbolizira trajnu zahvalnost Hrvatske onima koji su branili Livno i postavili temelje za buduće oslobođenje. Livanjska brigada “Petar Krešimir IV”, formirana 1991. godine, snažan je simbol jedinstva, otpornosti i požrtvovnosti. Njeni članovi, koji su dolazili isključivo iz Livanjske županije, odigrali su ključnu ulogu u ranim pobjedama protiv zastrašujućih protivnika.

Posjet predsjednika Zorana Milanovića i priznanje Livanjskoj brigadi snažan su podsjetnik na trajne veze između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te nepokolebljivi duh potreban za prevladavanje nedaća i izgradnju budućnosti temeljene na međusobnom poštovanju i razumijevanju. Njegove riječi nude poruku nade i osnaživanja, potičući građane Bosne i Hercegovine da stvore vlastiti put ka svjetlijoj sutrašnjici.

Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Izvor/ predsjednik.hr/ Foto/ Ured predsjednika Republike Hrvatske / Marko Beljan

Odgovori

Continue Reading

KULTURA

Širokobriješka kamena ljepotica: Stoljetno duhovno središte Hercegovine

Published

on

Gospin Brig oduvijek je bio i ostao duhovna vodilja širokobriješkog i hercegovačkog katoličkog puka. Ovaj značajan lokalitet povijesti i vjere ističe se svojom bogatom prošlošću i arhitektonskom ljepotom.

Temelji crkve na Širokom Brijegu postavljeni su zajedno s franjevačkim samostanom 23. srpnja 1846. godine. Crkva je bila povezana sa samostanom dok je zvonik podignut 1871. godine.

Nakon što je stara crkva srušena 1905., iste je godine započela gradnja nove, veličanstvene crkve u stilu kasnoromaničke trobrodne bazilike. Nacrte je izradio poznati graditelj Maksimilijan David dok je vođenje radova povjereno fra Didaku Buntiću.

Tijekom Drugog svjetskog rata crkva i samostan pretrpjeli su velika oštećenja, ali su ipak sačuvani. Obnova pročelja završena je između 1959. i 1960. godine dok je južni toranj dovršen 1969. godine.Foto: Vrisak.info/Jure MusaFoto: Vrisak.info/Jure Musa

Foto: Vrisak.info/Jure Musa
Foto: Vrisak.info/Jure Musa

Crkva danas mjeri 50 metara u dužinu, 26 metara u širinu dok zvonici dosežu visinu od 32 metra. Masivni kameni stupovi odvajaju glavnu lađu od bočnih, a crkva je ukusno ukrašena kiparskim radovima.

Posebno mjesto u srcima vjernika zauzima zavjetni kip Gospe Širokobriješke, cilj brojnih Marijinih pobožnika.

Kip, koji prikazuje Bogorodicu duge kose i uzdignuta pogleda prema nebu, izrađen je u bijeloj haljini, simbolizirajući čistoću i uznesenje. Ovo djelo talijanskog majstora iz sredine 19. stoljeća odraz je duboke pobožnosti hercegovačkih katolika prema Isusovoj Majci.

U ljeto prošle godine kip je nakon restauracije vraćen u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u svom izvornom izgledu. Haljina na kipu nije više bijele, već je roze boje.

Osim crkve, Široki Brijeg je poznat i po svojoj franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, koja je odgojila mnoge istaknute intelektualce. Povijest gimnazije Fra Dominika Mandića usko je povezana s dolaskom franjevaca u Hercegovinu 1844. godine.

Tijekom Drugog svjetskog rata, gimnazija je privremeno prestala s radom, kada je njezin prostor pretvoren u bolnicu za njemačke vojnike.

Nažalost zgrada gimnazije godinama nije u onakvom izdanju kakvom bi trebala biti, a u siječnju 2024. godine zahvatio ju je i požar.

Danas traju radovi obnove i nadamo se kako će nakog toga zgrada gimnazije zasjati u pravom svjetlu i napokon biti dovedena u stanje kakvo zaslužuje.

Danas je Širokobriješka crkva, sa svojim predivnim okolišem, prava oaza mira i duhovnosti. Kao stoljetno duhovno središte, nastavlja privlačiti vjernike i posjetitelje iz svih krajeva, čuvajući svoju bogatu baštinu i tradiciju.

Foto: Vrisak.info/Jure Musa
Foto: Vrisak.info/Jure Musa

Župa Široki Brijeg  broji 5.040 obitelji i 16.935 vjernika svjedočila je snažnom duhovnom angažmanu svojih članova u protekloj godini.

Tijekom korizme posebno kroz sudjelovanje u križnim putevima svakog petka vjernici su zajedno s članovima dijaspore uložili svoje vrijeme i energiju pripremajući se za najveći kršćanski blagdan Uskrs.

Na Veliki petak župa Široki Brijeg okupila je brojne vjernike na tradicionalnom Putu Križa, koji je započeo kod crkve sv. Ante na Uzarićima, a završio u župnoj crkvi na Brigu.

Put Križa predvodio je fra Augustin Čordaš, župni vikar, čije su riječi molitve i razmatranja pratile sudionike kroz svaku postaju.

Poseban trenutak bilo je bdijenje na Veliku subotu, koje je označilo vrhunac zajedničkog iščekivanja.

Uskrsne mise okupile su velik broj vjernika pri čemu je crkva bila ispunjena do posljednjeg mjesta, što je odraz njihove predanosti vjeri i zajedništvu.

Posebnu ulogu u dušobrižničkom djelovanju imaju 12 fratara i 3 časne sestre, koji svakodnevno svojim radom osnažuju duh zajedništva i vjerske predanosti u Širokom Brijegu.

Vrisak.info

Continue Reading

KULTURA

Umro je papa Franjo

Published

on

Papa Franjo preminuo je u 89. godini života, objavio je Vatikan. Papa, koji je bio rimski biskup i poglavar Katoličke crkve, postao je papa 2013. nakon što je njegov prethodnik Benedikt XVI. podnio ostavku.

 

Njegovu smrt objavio je kardinal Kevin Farrell u priopćenju koje je objavio Vatikan. Rekao je: “Draga braćo i sestre, s dubokom tugom moram objaviti smrt našeg Svetog Oca Franje. Jutros u 7:35 sati rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu.

Cijeli svoj život posvetio je služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je živjeti vrijednosti Evanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najmarginaliziranijih.

S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer kao pravog učenika Gospodina Isusa, preporučamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jednoga i Trojedinog Boga.“

Nedavni posjeti bolnici

Posljednjih godina njegovo papinstvo obilježilo je nekoliko posjeta bolnicama i zabrinutosti za njegovo zdravlje. Papa je 14. veljače primljen u bolnicu na liječenje bronhitisa.

U danima koji su uslijedili, Vatikan je rekao da mu je dijagnosticirana bilateralna upala pluća i da je imao transfuziju krvi nakon što su testovi otkrili da ima niske razine trombocita u krvi, što je povezano s anemijom.

Dana 22. veljače, objavljeno je da je Papa u kritičnom stanju nakon “produžene respiratorne krize” koja zahtijeva visok protok kisika, a sljedeći dan Vatikan je rekao da Franjo pokazuje “početno, blago” zatajenje bubrega.

Sljedećih dana tisuće vjernika okupilo se na Trgu svetog Petra kako bi molili za njegovo ozdravljenje, dok su drugi otišli u rimsku bolnicu gdje je boravio ostaviti cvijeće i čestitke.

Ostao je u bolnici do kraja mjeseca, a liječnici su rekli da je njegovo stanje i dalje “složeno”.

Dana 6. ožujka njegov se glas čuo prvi put otkako je primljen u bolnicu u audio poruci, u kojoj se zahvalio dobronamjernicima, prije nego što je dodao: “Odavde sam s vama”. U nedjelju je pozdravio mnoštvo na uskršnjoj nedjeljnoj službi, dan nakon sastanka s američkim potpredsjednikom JD Vanceom .

Njegov 38-dnevni boravak u bolnici završio je 23. ožujka kada se prvi put pojavio u javnosti nakon pet tjedana na balkonu u Gemelliju gdje se nasmiješio i podigao palac gomili okupljenoj vani.

Vratio se u Vatikan, iznenada se zaustavivši u svojoj omiljenoj bazilici na putu kući, prije nego što je započeo dva mjeseca propisanog odmora i oporavka.

Liječnici su rekli da će Franjo imati pristup dodatnom kisiku i 24-satnoj medicinskoj skrbi prema potrebi – dodajući da će, iako je infekcija upale pluća uspješno izliječena, papa nastaviti uzimati oralne lijekove neko vrijeme za liječenje gljivične infekcije u plućima i nastaviti s respiratornom i fizikalnom terapijom.

‘Narodni papa’

Rođen 1936. godine, Franjo je bio prvi papa iz Južne Amerike. Njegovo papinstvo obilježeno je zalaganjem za one koji bježe od rata i gladi, kao i za one u siromaštvu, zbog čega je dobio nadimak “narodni papa”.

Godine 2016. oprao je noge izbjeglicama iz različitih religija u centru za azilante izvan Rima u “gesti poniznosti i služenja”.

Također je iznio svoja stajališta o širokom spektru pitanja, od klimatskih promjena do nejednakosti u bogatstvu i uloge žena u Katoličkoj crkvi.

Njegovo prihvaćanje LGBTQ zajednice bilo je bez presedana – počevši s neočekivanom primjedbom novinarima na povratku iz Brazila o gay svećenstvu.

Rekao je: “Ako je osoba gay i traži Boga i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim?”

Međutim, čini se da je u travnju 2024. ponovio nepokolebljivo protivljenje Vatikana promjeni spola, surogat majčinstvu, pobačaju i eutanaziji, potpisujući tekst “Dignitas Infinita” (Beskrajno dostojanstvo).

Iste godine, njegove vlastite liberalne akreditacije dovedene su u pitanje nakon izvješća da je koristio homofobne uvrede iza zatvorenih vrata.

Papino zdravlje posljednjih godina

Franji je kao mladiću u rodnoj Argentini odstranjen dio jednog plućnog krila. U posljednjih nekoliko godina svog života, Francisu su bila potrebna invalidska kolica ili štap da bi se kretao i ograničio je javno govorenje dok se borio s bronhitisom i gripom.

Franjo je prvi put proveo u bolnici kao papa 2021. zbog operacije uklanjanja dijela debelog crijeva. U lipnju 2023. primljen je u bolnicu na operaciju crijeva. Tada je Vatikan rekao da je patio od “ponavljajućih, bolnih i pogoršavajućih” simptoma uzrokovanih trbušnom kilom.

Njegovi nedavni zdravstveni problemi značili su da je bio prisiljen propustiti značajne događaje u rimokatoličkom kalendaru, uključujući tradicionalnu procesiju Velikog petka u rimskom Koloseumu prošle godine.

Godine 2022. nagovijestio je da bi mogao odstupiti ako mu se zdravlje pogorša nakon što su ga slikali u invalidskim kolicima zbog problema s pokretljivošću uzrokovanih izbijanjem išijasa – živčanog stanja koje uzrokuje bolove u nogama.

Njegov prethodnik, pokojni Benedikt XVI., postao je prvi papa koji je podnio ostavku u više od 600 godina 2013. umjesto doživotne službe, a umro je 2022.

Papino izvorno ime bilo je Jorge Mario Bergoglio i prethodno je služio kao biskup u Buenos Airesu. Procjenjuje se da će 1,4 milijarde katolika diljem svijeta oplakivati ​​Franjin odlazak.

M.Marković /Foto: news.sky

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba