Rijetko koji zaselak u Širokom Brijegu na tako malom prostoru okuplja toliko povijesnih slojeva kao Podastrana u Ljubotićima. Između kanjona rijeke Ugrovače i brdskih obronaka nižu se tragovi života stari više od tri tisućljeća.
Od prapovijesne gradine, preko srednjovjekovnih stećaka, do skrovitoga franjevačkog misišta na kojem se, u doba osmanske vlasti, vjera čuvala pod otvorenim nebom – sve to nudi Podastrana.
Živopisne priče
U nedjelju, 7. prosinca 2025., lokalitete je za Josipa Bošnjaka predstavljao Miljenko Mićo Brekalo, dragovoljac i veteran Domovinskog rata. On je 1997. podigao zavjetnu kapelicu na Kruškovcu i obnovio tradiciju koja seže stoljećima unatrag.
Kruškovac, svetište iznad Ljubotića, u predaji se spominje kao tajno utočište franjevaca i mjesto bogoslužja za vjernike Ljubotića i okolnih sela. Sačuvana su i svjedočanstva da je na grobištu obavljeno krštenje u vrijeme kada crkvene građevine nisu bile dopuštene, pa je lokalitet funkcionirao kao “župna crkva” u šumi i kamenu.
Isječak sa označenim vjerojatnim prostorom utvrđenog naselja -Gradine (Google Earth)
Živopisne priče preživjele su do danas: govori se o konjima potkovanim “naopačke” kako bi progonitelje naveli u krivom smjeru, kao i o fratru-mučeniku pokopanom na mjestu koje su vjernici zvali “Biskupov grob”.
Vrijedni povijesni tragovi
Ime Kruškovac veže se i uz predaju o devet krušaka poredanih “kao po koncu”.
Svake treće nedjelje u srpnju ondje se služi misa “na kamenu”, uz mnoštvo vjernika, a u tijeku je i gradnja veće kapele.
Pogled na bedem gradine
Stotinjak metara iznad svetišta uzdiže se jedna od najvećih gradina zapadne Hercegovine. U Arheološkom leksikonu BiH (1988.) evidentirana je kao prahistorijska gradina nad Ugrovačom, s ostacima suhozida dugima oko 100 metara i nalazima keramike iz brončanog i željeznog doba. Klisure s tri strane i bedem na četvrtoj zatvaraju plato veći od 25.000 četvornih metara.
Stara legenda
Prema Kruškovcu vodi cesta s devet oštrih “bogna”, građena u vrijeme stare Jugoslavije, koja spaja Ljubotiće s Crnim Lokvama, a na jednom zavoju stoji stari kameni križ.
Cesta s devet oštrih “bogna”
Uz taj križ veže se legenda o svatovima u bijegu nakon sukoba s Agom Lasicom i o jami u koju su, prema predaji, bačeni progonjeni ljudi.
U polju prema groblju Sunčenjak nalaze se tri skupine stećaka:
- Crtanica (tri sanduka s bordurama, viticama, simbolima i figuralnim prizorima),
- Kravarica (19 stećaka)
- Vrt/Križ (četiri primjerka, među njima i križ, kasnije pomaknuti na jednu hrpu).
Nekoliko stotina metara istočno, na lokalitetu Bila njiva, oko stoljetnog hrasta leži četrdesetak skromnih kamenih grobova – bez natpisa i ukrasa – za koje se smatra da potječu iz najtežih godina osmanskih progona.
Ukrašeni stećak na nalazištu Crtanica
Podastrana je rijedak mozaik kontinuiteta života, ali i prostor pod pritiskom: kamenolomi se približavaju gradinama, solarni paneli niču na zemljištu koje skriva nekropole, a infrastruktura se često gradi bez arheoloških istraživanja.
Stručna zaštita i turistička valorizacija – staze, table i vođeni obilasci – mogli bi ovu baštinu pretvoriti u vrijednost koja se čuva, umjesto u priču koja nestaje.
Cijelu priču pronađite ovdje.
(www.jabuka.tv | Foto: Josip Bošnjak)
Bez nje čovjek možda nastavlja živjeti izvana, ali iznutra polako slabi. Najveća tragedija našega vremena nije tjelesna glad, nego glad duše. Mnogi ljudi imaju gotovo sve što im je potrebno za ugodan život, a ipak osjećaju prazninu koju ne mogu objasniti. Imaju dom, posao, prijatelje, mogućnosti i sigurnost, ali u dubini srca osjećaju da nešto nedostaje. Ta praznina nije znak da im treba još novca, više uspjeha ili više zabave. To je čežnja duše za Bogom. Sveti Augustin je zapisao: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ U tim riječima nalazi se velika istina o čovjeku. Bog nas je stvorio za sebe i zato nijedna zemaljska stvar ne može potpuno ispuniti ljudsko srce.
