Connect with us

Uncategorized

ZORAN MAGLICA (16.08.1971. – 24.06.1993.)

Published

on

ZABORAVLJENI SINOVI DOMOVINSKOG RATA

ZORAN MAGLICA (16.08.1971. – 24.06.1993.)
“Neki ljudi umru tiho, a ostave jeku koja se nikad ne utiša.”

Zoran Maglica, sin Stipe i Ljubice, rođen je 16. kolovoza 1971. godine u blizini Novog Šehera. Rođen u čestitoj, kršćanskoj obitelji – i tako je živio: pošteno, ponizno i dostojanstveno, s vjerom u srcu i Domovinom u duši.
Bio je onaj koji ne traži mnogo, a daje sve. Tih, nenametljiv, ali uvijek prisutan. Gdje god je trebalo pomoći – bio je prvi. Nije tražio priznanja ni aplauze. Njegova riječ je imala težinu, ali njegova djela su govorila glasnije. Zoran je bio oličenje skromnosti, čestitosti i ljudske topline.

Osnovnu školu završio je u Novom Šeheru, srednju u Maglaju, stekavši zvanje vodoinstalatera. Do odlaska u JNA, koju je služio u Sloveniji, radio je vrijedno – ne samo za sebe, nego za sve oko sebe. Pomagao je obitelji, susjedima, pa i onima koje jedva poznaje. Nije pitao za ime ni prezime – gledao je samo čovjeka.
Volio je prirodu, volio je čovjeka. Zastao bi da pomogne, i kad bi svi drugi produžili dalje. Nije gazio da bi stigao – gradio je put za druge. Bio je tiha snaga i ponos onih koji su ga poznavali.

Kad je slutio nadolazeće zlo, još krajem 1990., dragovoljno odlazi u Hrvatsku i stavlja se na raspolaganje Zboru narodne garde. Iako je imao vojno znanje, završava specijalističku obuku na Sljemenu i postaje pripadnik specijalne postrojbe „Čavke“. Na slavonskom ratištu upoznaje generala Antu Gotovinu, s kojim rame uz rame sudjeluje u borbama oko Gradiške i diljem Slavonije.
U bitkama je dva puta ranjen – prvi put kada ga je okrznuo metak po glavi, drugi put teže, od gelera granate u obje noge, tijekom akcije kod sela Medari. No, ni bol, ni krv, ni rane nisu ga zaustavile. Imao je samo jednu želju: da se što prije vrati svojoj postrojbi. Jer tamo, gdje je sloboda krvarila, on je želio biti.

O njemu su pisale i Slavonske novine, u članku pod naslovom „Jednom kad pobjedimo“. Njegova bliska suradnja s generalima Gotovinom i Rosom potvrđena je i u operativnim dnevnicima i u njegovim osobnim bilješkama.
Iako tada rat još nije došao do Bosne i Hercegovine, Zoran je znao. Znao je što dolazi. I nije čekao. Pripremao je svoj rodni kraj, donoseći i skrivajući oružje, znajući da će trebati braniti prag svojih predaka. Kad su milicajci došli tražiti oružje, nisu našli ništa – jer iskusni ratnik već je znao kako da zaštiti ono što je svetinja.

Zoran nastavlja živjeti u Slavonskom Brodu, gdje ima stan i djevojku. Ali kada u proljeće 1992. Bosna i Hercegovina prokrvari, Zoran ne stoji po strani. On se vraća. Traži odobrenje generala Rose, i po zapovijedi biva upućen na ustroj prve profesionalne postrojbe u BiH – pukovnije „Ante Bruno Bušić“. O tome svjedoči i dopis zapovjednika pukovnije, pukovnika Anđelka Đereka, od 14. srpnja 1992., u kojem moli generala Antu Rosu da Zoran ostane i nastavi graditi ono što je utemeljeno na časti, vjeri i domoljublju.

Zoran zatim pomaže u ustroju bojne „Andrija Tadić“ u Žepču, gdje sudjeluje u mnogim akcijama. Ali njegovo srce nije mirovalo. Srce ga vuče rodnoj grudi, i on postaje pripadnik elitne postrojbe PDV „Uskoci“.
U toj postrojbi, među vitezovima koji nisu pitali koliko je teško, već gdje treba ići – Zoran 24. lipnja 1993. godine gubi svoj mladi život. Pogodio ga je snajperski metak u Domislici, tijekom borbi s Armijom BiH. Tog popodneva kiša je lila neumorno – kao da je i samo nebo plakalo nad gubitkom ovog iznimnog čovjeka.
Sahranjen je pod okriljem noći, jer su se oko groblja u Strupinoj vodile borbe. Otišao je tiho, bez pompe, s ponosom i ljubavlju u srcu. Otišao je kako je i živio – velik u svojoj tišini.

Zoran Maglica je posthumno odlikovan najvišim vojnim odličjima Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom domovinskog rata. Posmrtno mu je dodjeljen čin bojnika HV i HVO-a. Njegovo ime uklesano je u kamen spomenika u Novom Šeheru, Matinoj, Žepču – ali najvažnije, uklesano je u srcima svih koji su ga voljeli i poštovali. U srcima njegovih triju mlađih sestara, koje danas s ponosom izgovaraju njegovo ime, i u dušama suboraca koji nisu zaboravili što znači biti ratnik s dušom.

Zoran nije umro. On je postao stijeg na vjetru, šapat u molitvi, zvijezda u noći. Postao je onaj tihi glas savjesti koji nas podsjeća da sloboda nije dar, nego krvavo stečena svetinja.
A nebo… nebo sve vidi. Nebo piše imena u Knjigu Života. A Zoranovo je tamo, zlatnim slovima, urezano uz bok najvećima.

Počivaj u miru, hrvatski viteže. Tvoji Uskoci te nikada neće zaboraviti. Jer ti si bio više od vojnika. Ti si bio srce koje je kucalo za sve nas.

Continue Reading

Uncategorized

Miljenko Mida Prskalo..NOVI VLADIN SAVJET MLADIH – ILI NOVA MANIPULACIJA HRVATSKIM ISELJENIŠTVOM? MOŽE LI PROZIRNIJE?

Published

on

Novo Vladino savjetodavno tijelo za mlade Hrvate izvan Republike Hrvatske na prvi pogled zvuči kao dobra ideja. Mladi trebaju biti uključeni, njihov glas treba se čuti i treba ih povezivati s domovinom. Ako se mladi HDZ-a Hrvatske i Mladež HDZ-a BiH žele povezivati i surađivati, neka tako i bude. Svako povezivanje mladih ljudi može biti dobro ako je iskreno i ako služi hrvatskom narodu.
Ali, gospodo iz HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, budite iskreni prema narodu!
Jer nakon svega što hrvatsko iseljeništvo sluša desetljećima, imamo pravo postaviti vrlo ozbiljno pitanje:
Je li ovo stvarna prilika za promjene ili samo još jedan politički projekt i nova manipulacija hrvatskim iseljeništvom?
Jer savjetodavno tijelo bez stvarnih ovlasti može lako postati samo politički ukras. Može održavati sastanke, donositi zaključke, davati preporuke i fotografirati se s političarima, a da se na kraju ništa konkretno ne promijeni.
A sada, baš pred izbore, ponovno se govori o mladima, povezivanju, budućnosti i hrvatskom iseljeništvu.
Može li prozirnije?
Za predsjednika prvog saziva Savjeta izabran je mladi čovjek iz Čitluka, član Mladeži HDZ-a BiH.
Ništa osobno protiv mladog čovjeka. Želim mu uspjeh i odgovoran rad.
Ali imamo pravo pitati:
Zašto upravo netko iz Čitluka?
Ako je ovo Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, zašto na njegovo čelo nije izabran netko od mladih Hrvata koji doista žive izvan domovine – u Americi, Kanadi, Australiji ili nekoj od brojnih europskih država?
Zašto ponovno netko iz političkih struktura HDZ-a BiH?
Je li ovo Savjet hrvatskog iseljeništva ili još jedno mjesto za političko kadroviranje?
To su legitimna pitanja.
Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu iseljeništvo. Oni su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Njihov položaj treba jasno razlikovati od položaja Hrvata koji žive u Americi, Kanadi, Australiji, Europi i drugim dijelovima svijeta.
Ali budimo iskreni do kraja: Hrvati u BiH danas nisu ravnopravni u praksi!
I za to odgovornost ne mogu snositi samo drugi.
Godinama slušamo velike riječi o ravnopravnosti Hrvata u BiH, a istodobno gledamo politiku koja je prečesto mlaka, oprezna i podređena političkim kalkulacijama.
Previše je politike koja gleda prema Bruxellesu, prema političkim foteljama i osobnim interesima, a premalo odlučnosti kada treba zaštititi stvarnu ravnopravnost hrvatskog naroda.
Ako se od hrvatskog naroda traži povjerenje, onda političari moraju imati hrabrosti odgovoriti:
Gdje je stvarna ravnopravnost Hrvata u BiH?
Gdje je izborna ravnopravnost?
Gdje je mogućnost da hrvatski narod slobodno bira svoje legitimne predstavnike?
Gdje je zaštita hrvatskih prava?
I koliko ćemo još desetljeća slušati ista obećanja?
Ne može se hrvatski narod pred izbore pozivati na jedinstvo, a nakon izbora ponovno zaboravljati njegova stvarna pitanja i probleme.
A sada se ponovno osnivaju savjeti.
Mladi, stari, novi i stari predstavnici – a problemi ostaju isti.
Gdje su rezultati svih dosadašnjih savjeta i tijela koja su godinama govorila da rade za hrvatsko iseljeništvo?
Što su konkretno napravili?
Koliko su problema riješili?
Koliko su pomogli mladima?
Koliko su olakšali povratak ljudi u domovinu?
Koliko su pomogli hrvatskim zajednicama diljem svijeta?
Koliko su učinili da se glas hrvatskih iseljenika stvarno čuje?
Hrvatsko iseljeništvo već desetljećima sluša istu priču.
Govori se o povezivanju domovine i iseljeništva.
Govori se o povratku mladih.
Govori se o očuvanju identiteta.
Govori se o političkoj zastupljenosti.
Govori se o olakšavanju glasovanja.
A problemi ostaju!
Zato danas imamo pravo postaviti vrlo jednostavna pitanja.
Zašto je dobivanje hrvatske domovnice i hrvatske putovnice za mnoge ljude u iseljeništvu tako dugotrajan i kompliciran proces?
Zašto se na rješavanje zahtjeva čeka godinama, umjesto da se postupci riješe u razumnom roku od nekoliko mjeseci?
Zašto ljudi hrvatskog podrijetla koji žele urediti svoje dokumente moraju prolaziti kroz dugotrajnu administraciju?
Ako je hrvatsko iseljeništvo zaista toliko važno, zašto mu se ne olakša ostvarivanje njegovih prava?
Zašto hrvatsko iseljeništvo ima samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru?
Ako izvan Hrvatske žive milijuni ljudi hrvatskog podrijetla, zar nije legitimno razgovarati o tome je li postojeća zastupljenost dovoljna?
Zašto ih nije više?
Zašto se ne razmotri mogućnost bolje političke zastupljenosti hrvatskih državljana koji žive izvan Republike Hrvatske?
I ono najvažnije:
Zašto još uvijek nema jednostavnijeg i dostupnijeg modela glasovanja za hrvatske državljane koji žive izvan domovine?
Zašto čovjek iz Amerike, Kanade ili Australije mora putovati stotinama ili tisućama kilometara da bi ostvario svoje biračko pravo?
U vremenu modernih tehnologija, kada se gotovo sve može obaviti digitalno, zašto se nakon toliko godina nije pronašao siguran, transparentan i učinkovit model glasovanja izvan domovine?
Gospodo iz HDZ-a, imate vlast više od 30 godina!
Imali ste dovoljno vremena.
Imali ste dovoljno prilika.
Imali ste institucije.
Imali ste političku moć.
I zato danas više ne želimo slušati samo obećanja.
ŽELIMO ODGOVORE!
Ne želimo još jedan savjet.
Ne želimo još jedno povjerenstvo.
Ne želimo još jednu predizbornu kampanju.
Ne želimo još jednu fotografiju i još jedno priopćenje o tome koliko je hrvatsko iseljeništvo važno.
Želimo konkretne rezultate!
Hrvatsko iseljeništvo nije glasačka mašinerija.
Nije politički ukras.
Nije sredstvo za predizborni marketing.
Hrvatsko iseljeništvo je dio hrvatskog naroda i zaslužuje poštovanje, konkretna prava i stvarne rezultate.
Zato, ako se već osniva Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, neka bude otvoren, transparentan i reprezentativan za mlade Hrvate iz cijeloga svijeta.
Neka se čuje glas mladih Hrvata iz Amerike, Kanade, Australije, Južne Amerike i Europe.
Neka mladi slobodno govore o problemima.
Neka postavljaju pitanja.
Neka traže odgovore.
Neka budu slobodni od političkih pritisaka.
Jer mladi ljudi ne smiju biti samo politički ukras.
Povezivanje mladih HDZ-a Hrvatske i Mladeži HDZ-a BiH – DA, ako je iskreno i ako služi ljudima.
Suradnja mladih – DA.
Povezivanje hrvatskog naroda – DA.
Čuvanje hrvatskog identiteta – DA.
Ali:
Politička manipulacija hrvatskim iseljeništvom – NE!
Korištenje dijaspore za izborni marketing – NE!
Predizborna obećanja bez rezultata – NE!
Gospodo iz dva HDZ-a, budite iskreni prema hrvatskom narodu.
Nemojte nam više pričati istu priču.
Nemojte svaki put pred izbore otvarati ista pitanja i predstavljati ih kao velike nove projekte.
Nemojte stvarati privid da se nešto veliko radi ako iza toga nema konkretnih rezultata.
Imali ste više od 30 godina.
Imali ste vlast.
Imali ste institucije.
Imali ste prilike.
Sada pokažite rezultate!
Ako ih imate – predstavite ih narodu.
Ako ih nemate – onda je vrijeme da priznate odgovornost.
Jer nakon toliko godina više nije dovoljno reći da se nešto radi.
Narod želi vidjeti što je napravljeno!
Hrvatski narod u BiH želi stvarnu, a ne samo deklarativnu ravnopravnost.
Hrvatsko iseljeništvo želi poštovanje i konkretna prava.
Mladi žele budućnost, a ne političke parole.
A građani žele odgovorne političare koji će služiti narodu, a ne vlastitim interesima.
Zato danas jasno poručujemo:
DOSTA JE PRAZNIH OBEĆANJA!
DOSTA JE POLITIČKIH KALKULACIJA!
DOSTA JE MARKETINGA!
DOSTA JE MAZANJA OČIJU HRVATSKOM NARODU!
Vrijeme je za odgovornost.
Vrijeme je za promjene.
Vrijeme je da se prestane gledati prema političkim foteljama i počne gledati prema narodu.
Vrijeme je da hrvatski narod dobije odgovore na pitanja koja godinama postavlja.
I zato, gospodo iz HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, nemojte očekivati da će narod još jednom povjerovati u istu priču.
Hrvatski narod više nije naivan.
Ne tražimo više riječi.
Ne tražimo više obećanja.
Ne tražimo više politički marketing.
TRAŽIMO ODGOVORE I KONKRETNA DJELA!
A ako ste imali više od 30 godina vremena, onda ste imali i dovoljno vremena da ih pokažete.
Vrijeme je da položite račune pred hrvatskim narodom!

Continue Reading

Uncategorized

Foto:Facebook Erlling Halland

Published

on

Trenutačno najatraktivniji, najbolji i planetarno poznati sportaš Erling Halland kojeg na društvenoj mreži Facebook prati preko 24 milijuna ljudi, objavio je sliku s krunicom oko vrata i poslao silovitu poruku.
Najbolji znaju da je iznad svih Jedan Najbolji – Isus Krist
bpz.ba

 

Continue Reading

KULTURA

Mostar:Radni sastanak “hrvatske petorke”u prostorijama HDZ-1990

Published

on

Danas sam u Mostaru održao konstruktivan radni sastanak s predsjednikom HRS-a Slavenom Ragužem, predsjednikom HNP-a Ivanom Vukadinom, predsjednikom HDS-a Ivom Tadićem i predsjednikom HSS-a Marijom Karamatićem te našim stranačkim izaslanstvima.

Razgovarali smo o dosadašnjoj suradnji i usuglasili smjernice za nastavak zajedničkih aktivnosti.
Zadovoljstvo mi je što smo potvrdili kako su otvoren dijalog, međusobno uvažavanje i odgovoran pristup temelj naše suradnje.

Vjerujem da ćemo i u razdoblju koje je pred nama nastaviti graditi partnerske odnose i zajednički djelovati o pitanjima od interesa za hrvatski narod i Bosnu i Hercegovinu.

Mostar

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba