Connect with us

Uncategorized

ZORAN MAGLICA (16.08.1971. – 24.06.1993.)

Published

on

ZABORAVLJENI SINOVI DOMOVINSKOG RATA

ZORAN MAGLICA (16.08.1971. – 24.06.1993.)
“Neki ljudi umru tiho, a ostave jeku koja se nikad ne utiša.”

Zoran Maglica, sin Stipe i Ljubice, rođen je 16. kolovoza 1971. godine u blizini Novog Šehera. Rođen u čestitoj, kršćanskoj obitelji – i tako je živio: pošteno, ponizno i dostojanstveno, s vjerom u srcu i Domovinom u duši.
Bio je onaj koji ne traži mnogo, a daje sve. Tih, nenametljiv, ali uvijek prisutan. Gdje god je trebalo pomoći – bio je prvi. Nije tražio priznanja ni aplauze. Njegova riječ je imala težinu, ali njegova djela su govorila glasnije. Zoran je bio oličenje skromnosti, čestitosti i ljudske topline.

Osnovnu školu završio je u Novom Šeheru, srednju u Maglaju, stekavši zvanje vodoinstalatera. Do odlaska u JNA, koju je služio u Sloveniji, radio je vrijedno – ne samo za sebe, nego za sve oko sebe. Pomagao je obitelji, susjedima, pa i onima koje jedva poznaje. Nije pitao za ime ni prezime – gledao je samo čovjeka.
Volio je prirodu, volio je čovjeka. Zastao bi da pomogne, i kad bi svi drugi produžili dalje. Nije gazio da bi stigao – gradio je put za druge. Bio je tiha snaga i ponos onih koji su ga poznavali.

Kad je slutio nadolazeće zlo, još krajem 1990., dragovoljno odlazi u Hrvatsku i stavlja se na raspolaganje Zboru narodne garde. Iako je imao vojno znanje, završava specijalističku obuku na Sljemenu i postaje pripadnik specijalne postrojbe „Čavke“. Na slavonskom ratištu upoznaje generala Antu Gotovinu, s kojim rame uz rame sudjeluje u borbama oko Gradiške i diljem Slavonije.
U bitkama je dva puta ranjen – prvi put kada ga je okrznuo metak po glavi, drugi put teže, od gelera granate u obje noge, tijekom akcije kod sela Medari. No, ni bol, ni krv, ni rane nisu ga zaustavile. Imao je samo jednu želju: da se što prije vrati svojoj postrojbi. Jer tamo, gdje je sloboda krvarila, on je želio biti.

O njemu su pisale i Slavonske novine, u članku pod naslovom „Jednom kad pobjedimo“. Njegova bliska suradnja s generalima Gotovinom i Rosom potvrđena je i u operativnim dnevnicima i u njegovim osobnim bilješkama.
Iako tada rat još nije došao do Bosne i Hercegovine, Zoran je znao. Znao je što dolazi. I nije čekao. Pripremao je svoj rodni kraj, donoseći i skrivajući oružje, znajući da će trebati braniti prag svojih predaka. Kad su milicajci došli tražiti oružje, nisu našli ništa – jer iskusni ratnik već je znao kako da zaštiti ono što je svetinja.

Zoran nastavlja živjeti u Slavonskom Brodu, gdje ima stan i djevojku. Ali kada u proljeće 1992. Bosna i Hercegovina prokrvari, Zoran ne stoji po strani. On se vraća. Traži odobrenje generala Rose, i po zapovijedi biva upućen na ustroj prve profesionalne postrojbe u BiH – pukovnije „Ante Bruno Bušić“. O tome svjedoči i dopis zapovjednika pukovnije, pukovnika Anđelka Đereka, od 14. srpnja 1992., u kojem moli generala Antu Rosu da Zoran ostane i nastavi graditi ono što je utemeljeno na časti, vjeri i domoljublju.

Zoran zatim pomaže u ustroju bojne „Andrija Tadić“ u Žepču, gdje sudjeluje u mnogim akcijama. Ali njegovo srce nije mirovalo. Srce ga vuče rodnoj grudi, i on postaje pripadnik elitne postrojbe PDV „Uskoci“.
U toj postrojbi, među vitezovima koji nisu pitali koliko je teško, već gdje treba ići – Zoran 24. lipnja 1993. godine gubi svoj mladi život. Pogodio ga je snajperski metak u Domislici, tijekom borbi s Armijom BiH. Tog popodneva kiša je lila neumorno – kao da je i samo nebo plakalo nad gubitkom ovog iznimnog čovjeka.
Sahranjen je pod okriljem noći, jer su se oko groblja u Strupinoj vodile borbe. Otišao je tiho, bez pompe, s ponosom i ljubavlju u srcu. Otišao je kako je i živio – velik u svojoj tišini.

Zoran Maglica je posthumno odlikovan najvišim vojnim odličjima Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom domovinskog rata. Posmrtno mu je dodjeljen čin bojnika HV i HVO-a. Njegovo ime uklesano je u kamen spomenika u Novom Šeheru, Matinoj, Žepču – ali najvažnije, uklesano je u srcima svih koji su ga voljeli i poštovali. U srcima njegovih triju mlađih sestara, koje danas s ponosom izgovaraju njegovo ime, i u dušama suboraca koji nisu zaboravili što znači biti ratnik s dušom.

Zoran nije umro. On je postao stijeg na vjetru, šapat u molitvi, zvijezda u noći. Postao je onaj tihi glas savjesti koji nas podsjeća da sloboda nije dar, nego krvavo stečena svetinja.
A nebo… nebo sve vidi. Nebo piše imena u Knjigu Života. A Zoranovo je tamo, zlatnim slovima, urezano uz bok najvećima.

Počivaj u miru, hrvatski viteže. Tvoji Uskoci te nikada neće zaboraviti. Jer ti si bio više od vojnika. Ti si bio srce koje je kucalo za sve nas.

Continue Reading

Uncategorized

Maja Ivkovic”Talent za rusenje pravila…

Published

on

Vama, srcem svaki stih voli vas #majaivković ~TALENAT ZA RUŠENJE PRAVILA~

Nemam ja talenta da vam pričam priče,
Il’ pišem i recitujem kojekakve pesme,
meni je dat dar svesno da činim
što je zabranjeno i što se ne sme,
da izgovaram naglas brzoplete misli,
u damskoj haljini da najgore psujem
i srce lažima tuđim da trujem,
barem ponekad…
Ja smem da stanem đavolu na crtu
da plešem sa njim naga tango po noći,
prstima da otključam
svaku usijanu kvaku
i sebi samoj iskopam raku,
ako zatreba,
jer, iza zabranjenih prolaza
najbolje stvari se kriju…
Imam talenat da srušim svet
koji sam od pamtiveka gradila,
da zarad ostvarenja sna,
počnem od minusa ispod nule
i jedva se dokotrljam do pozitivnog broja,
ali ostanem i dalje svoja,
i kada na izgorelim dlanovima
i krvavim kolenima puzim…
Sa problemima oduvek drugujem,
u masi raspevanih ljudi tugujem,
kradem od svemira ljubav i strasti,
iako znam da ću opet pasti
onom istom plesaču u ruke
da ću sa njim opet na crtu,
pa šta bude – neka mi sude…
Džabe se oko mene silama trude
da mi obuzdaju krila u letu
zatvore dušu u kutiju kletu,
džabe me osuđuju i za mnom viču
kada ću iznova glavom kroz zid,
pogaziću suze i stid,
voleću sve što mi zabrane,
pljunuti na pravila kojima se drugi hrane,
jer, biti svoj je dar,
u tome je čar
-a protiv sebe ne mogu…


#poštujmoautorskaprava #majaivković #BUKA #PrincezaodPeraiZmajodSnova #mybook

Continue Reading

Uncategorized

Luis de la Fuente, pobožni katolik

Published

on

Izbornik Španjolske je katolik koji se svakodnevno moli zahvaljujući Bogu. U nastavku pročitajte i za koju nakanu moli

Luis de la Fuente, pobožni katolik i izbornik španjolske nogometne reprezentacije, rekao je krajem konferencije za novinare u ponedjeljak, dan prije pobjede nad Francuskom i plasmana u finale Svjetskog nogometnog prvenstva 2026., da se svaki dan moli zahvaljujući Bogu i moleći za Njegovu pomoć, ali ne za pobjedu nad protivnicima.
Na konferenciji za novinare 13. srpnja jedan novinar spomenuo je izbornikovu vjeru i pitao ga za što bi se mogao moliti uoči polufinalne utakmice protiv Francuske. De la Fuente je naglasio da se moli svaki dan – ne da bi dobio pomoć u pobjeđivanju protivnika na Svjetskom prvenstvu, nego iz zahvalnosti što ima još jedan dan za uživanje u životu, za zdravlje i za druge nakane koje nisu povezane s nogometom.
„Molim se svaki dan, ali ne zato što sam na Svjetskom prvenstvu ili zato što pokušavam postići neki određeni rezultat“, rekao je izbornik. „Zahvaljujem Mu svaki dan, svaki put kada se probudim, što sam dobro. Što se mogu pogledati i reći: ‘Još jedan dan mogu uživati u životu.’ Zahvalan sam za te male stvari.“
„I molim se svaki dan – ne da tražim još pomoći… bilo bi nepravedno tražiti od Njega da pomogne meni, a ne mom protivniku“, dodao je. „Molim za druge stvari – posebno za dobro zdravlje – i za sve ono što mi daje snagu da se i dalje borim.“
Španjolska je u utorak pobijedila Francusku rezultatom 2:0 i plasirala se u finale Svjetskog prvenstva protiv Argentine, koje će se igrati u nedjelju, 19. srpnja. Španjolska reprezentacija pod vodstvom De la Fuentea prethodno je osvojila Europsko prvenstvo 2024. godine.
De la Fuente je u više navrata javno govorio o svojoj katoličkoj vjeri. Godine 2024., tijekom nastupa na Europskom prvenstvu, rekao je da njegov običaj prekrižiti se prije svake utakmice „nije praznovjerje, nego vjera“.
U intervjuu za španjolski list El Mundo 2023. godine, De la Fuente je još dublje govorio o svojoj vjeri, rekavši da postoji „tisuću razloga vjerovati u Boga“ te da bez Njega „ništa u životu nema smisla“.
Brojni istaknuti sportaši iz različitih sportova javno su govorili o svojoj katoličkoj vjeri. U američkom sveučilišnom nogometu, bivši quarterback Sveučilišta Indiana Fernando Mendoza, pobožni katolik, predvodio je momčad Hoosiersa do njihovog prvog nacionalnog prvenstva u siječnju. U gotovo svim svojim intervjuima davao je slavu Bogu, uključujući i nakon osvajanja prvenstva.
„Ova sezona je sezona u kojoj sam se najviše približio vjeri, bio sam najreligiozniji ikad, i mislim da se to odrazilo na uspjeh – ne samo na uspjeh, nego i na priliku da slavim Boga i Isusa Krista“, rekao je Mendoza u intervjuu prije utakmice za prvenstvo.
Zvjezdani quarterback, kojeg su Las Vegas Raidersi izabrali kao prvog izbora na NFL draftu 2026., također je svoje sportske uspjehe pripisao katoličkim svećenicima na Sveučilištu Indiana koji su mu „toliko pomogli, bilo kroz ispovijed, razgovor ili misu svake nedjelje“.
„Mnogo toga što sam postigao ove sezone u životu zaista pripisujem Gospodinu. Zaista zahvaljujem Bogu“, dodao je Mendoza.

Izvor: https://www.lifesitenews.com/news/spains-catholic-coach-prays-daily-in-thanksgiving-not-for-world-cup-victories/?utm_source=lsncathfb&fbclid=IwdGRjcATIikVjbGNrBMiJsmV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkDDM1MDY4NTUzMTcyOAABHqtSl7ilqV5DhEiNr_scPoKXZLpUBJw6nUY6QqQk6ThMWGR0PUsSIGoe9y-v_aem_ecQClMGlucPyNyGgAmw19g

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Sandre Kovacevic..”MICA…

Published

on

 

U jednoj ulici zivjela je porodica koja je bila postena,radna.Imali su sina jedinca koji se zvao Mico.Mico je isao u skolu bio je odlican djak.Imao je djevojku koja se zvala Slavica.Mica je bio iz radnicke klase dok je Slavica bila nizeg staleza.Tada to nije predstavljalo problem,jer su bili tinejdjeri.Njihovo zabavljanje su oni krili,jer su po prirodi oboje bili sramezljivi.Micini roditelji su imali kucne prijatelje koji su imali kcerku jedinicu.Nije cesto dolazila sa roditeljima kod Mice.Iako bi dosla bilo je to u vrijeme Bozica.Zvala se Helena.Mica je imao svoj svijet.Odrastao je Mica i razmisljao o zenidbi.Tom prilikom dosao je ocu svom da saopsti sve to.Medjutim otac upita o kojoj porodici i djevojci se radi.Kada je skontao rekao mu je samo preko mene mrtvog.Sirotinju da mi na kucu navlacis.Ja se cijelog zivota borim da ocuvam nas obraz.Mica se razljuti i upita ga ,a koga da zenim.Sa njom sam cijelo svoje djetinstvo proveo znam je u dusu.Siguran sam da bi ona bila casna zena,naucila je da sije.Po komsiluku je sasila svakoj zeni haljinu.Bit ce nesto od nje.Rekao je Mica.Otac podignu glavu i rece mu.Ja i majka smo to vec odavno odlucili.Ozenit ces Helenu.Ona je iz bogate porodice.Nece ti nista faliti.Zavoljet ces je.Mica ozeni Helenu.Slavici slomi srce.Slavica je dosla da vidi njihovu svadbu da jos jedanput dobije potvrdu da je zaista gotovo.Spakovala je svoje kofere i otisla iz tog mjesta.Nikome se nije javljala.Otvorila je krojacku radnju.Postala uspjesna zena.Rodila djecu sa covjekom koji je umio da je cijeni.A Micina prica je otisla u drugom smjeru.Zivjeli su on i Helena u braku bez ljubavi.Otisao je Mica na teren i ostavio Helenu da zivi kod roditelja.Ozenio je Helenu njima,a ne sebi.Odao se alkoholu.Dolazio bi povremeno kuci da vidi djecu i da ostavi novce i ponovno bi otisao.Trazio bi izgovore samo da nije u tom domu.Zamisljao je Mica drugacije svoj zivot.Njegovi strahovi su ga doveli do toga da posumnja u svoju i Slavicinu vrednost tada.Mica nije znao da zivot sa voljenim bicem moze sagraditi imperiju,a sa pogresnom propast.Na pocetku teksta sam navela da se radilo o postenoj porodici,koja u konacnici i nije bila postena,bila je proracunata i ta proracunatost je unistila mnoge zivote.Helena je zavrsila na lijekovima,Mica alkoholicar.Svekrva se nije tu puno pitala,pa je zbog tuge sina patila u tisini.Otac Micin je uzbudljivo brojao hektare zemlje.Svatko je imao tu svoj dio propasti.Sve to u konacnici zivot poslozi.Ljubav je ta koja pobjedjuje i najvecu sirotinju ukoliko nadjes casnu zenu.Kamen po kamen palaca.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba