Na današnji dan, 28. kolovoza 1993. godine, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna preustrojena je u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Bio je to ključan korak u političkom, institucionalnom i vojnom samoorganiziranju Hrvata u Bosni i Hercegovini u trenutcima kada se odlučivalo o golom opstanku naroda na stoljetnim ognjištima.

Sve je započelo 18. studenoga 1991. godine u Grudama, utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (sa sjedištem u Grudama, a potom u Mostaru). Splet povijesnih okolnosti htio je da hrvatski narod isti datum veže uz dvije prijelomne točke: osnivanje HZ Herceg-Bosne i pad grada heroja – Vukovara.

Osnivanje obrambene zajednice proizašlo je iz izravne opasnosti i potpune nespremnosti tadašnjeg sarajevskog vodstva da reagira na agresiju. Nakon razaranja hrvatskog sela Ravno na jugu BiH od strane JNA i rezervista, te poznate poruke sarajevskih vlasti “Ovo nije naš rat”, Hrvati su ostali prepušteni samima sebi.

Predsjednik HZHB Mate Boban na pitanje “Zašto Herceg-Bosna u ovom trenutku?” jasno je sažeo motiv utemeljenja: „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi.”

U sastav HZHB ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U samoj Odluci o uspostavi jasno je naglašeno kako će Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast RBiH – sve dok postoji njezina potpuna neovisnost u odnosu na bilo kakvu bivšu ili novu Jugoslaviju.

Ključna uloga u neovisnosti Bosne i Hercegovine

Potvrda da Herceg-Bosna nije nastala radi rušenja Bosne i Hercegovine, nego radi njezina očuvanja, vidljiva je u sudbonosnim danima s početka 1992. godine. Upravo je vodstvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne pozvalo hrvatski narod da masovno iziđe na referendum održan 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine. Plebiscitarnim glasovanjem “ZA” neovisnu i suverenu BiH, Hrvati su dali presudan i nezamjenjiv doprinos njezinom međunarodnom priznanju.

Širi doprinos opstanku i izgradnji društva

Herceg-Bosna nikada nije bila samo vojni okvir za obranu prostora. U najtežim ratnim godinama, njezine su službe pružile utočište stotinama tisuća prognanika i izbjeglica svih nacionalnosti te osigurale nesmetan prolaz humanitarnim konvojima u unutrašnjost BiH. Na temeljima Herceg-Bosne izgrađene su i sačuvane vitalne civilne, kulturne i zdravstvene ustanove koje i danas čine stup identiteta i života Hrvata u BiH – od Sveučilišta i Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, do ključnih gospodarskih i energetskih sustava.
Osim toga, Hrvatsko vijeće obrane i političko vodstvo Herceg-Bosne dali su nemjerljiv doprinos očuvanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Jedinice HVO-a su, u zajedničkom djelovanju s Hrvatskom vojskom u kasnijim oslobodilačkim operacijama, stvorile preduvjete za završetak rata i potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma.

Kronologija povijesnog puta:
– 18. studenoga 1991. – Utemeljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna
– 29. veljače i 1. ožujka 1992. – Hrvati na poziv vodstva HZHB izlaze na referendum i izglasavaju neovisnost BiH
– 28. kolovoza 1993. – Proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna
– 18. ožujka 1994. – Washingtonskim sporazumom njezin je institucionalni okvir ugrađen u temelje Federacije BiH
– 14. kolovoza 1996. – Službeno samoukinuće HRHB, kada su civilne i upravne ovlasti prenesene na tijela Federacije BiH.

Zalog za budućnost

Danas, 33 godine nakon proglašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne, s ponosom i trajnom zahvalnošću prisjećamo se svih hrvatskih branitelja i žrtava rata. Njihova žrtva, utkana u temelje naše slobode uz nesebičnu podršku domovinske Hrvatske i dijaspore, obvezuje nas na čuvanje povijesne istine.
Herceg-Bosna ostaje trajni podsjetnik i zalog mladim naraštajima da je ostanak na rodnoj grudi te borba za punu ustavnu, institucionalnu i političku jednakopravnost hrvatskoga naroda u suvremenoj i europskoj Bosni i Hercegovini naš neotuđiv put.

Neka pokoj vječni daruje Gospodin hrvatskim braniteljima i neka im je vječna hvala!