Connect with us

Uncategorized

Orasje..Darijana Filipovic.., svečano otvorivši 31. Dane hrvatskog filma „Ivo Gregurević..

Published

on

Nasljeđe koje povezuje: Orašje kroz film čuva zajedništvo i identitet Posavine

Izdvajamo

29.08.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16

„Otvoriti Dane hrvatskog filma ‘Ivo Gregurević’ ovdje, u njegovu rodnom Orašju, za mene simbolično znači nastaviti tradiciju koju je gradio s puno ljubavi, posvećenosti i nepokolebljivog ponosa prema svojoj Posavini. Njegovi kolege glumci svjedoče da je bio velikan našega glumišta, a njegova Posavina svjedoči da je bio čovjek koji nije zaboravljao svoje ljude i koji je čvrsto vjerovao da film pripada njegovu narodu i njegovu zavičaju. Mi večeras slavimo film, ali prije svega slavimo tu autentičnost, emociju i snagu koju nam je ostavio u nasljeđe. Svaki kadar filmova koji će se ovih dana prikazati u Orašju nosi upravo onu iskru s kojom je sve započelo. Svima vama koji ste ovdje okupljeni i koji ovih dana boravite u Orašju želim da ove dane provedemo i doživimo otvorena srca, uz iskrenu emociju i u zajedništvu, baš kako je sve počelo prije 31 godinu“, kazala je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, svečano otvorivši 31. Dane hrvatskog filma „Ivo Gregurević“.

Upravo je s tom porukom večeras započelo novo poglavlje festivalske priče koja Orašje i hrvatski film povezuje već više od tri desetljeća. Pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske, festival i ove godine okuplja filmske umjetnike, predstavnike institucija i publiku, potvrđujući mjesto Orašja kao jednog od prepoznatljivih središta hrvatskoga filma i kulturnog identiteta Posavine.

Svečanom otvorenju prethodio je program posvećen čovjeku s kojim je ova festivalska priča i započela. Na njegovu grobu na groblju Karaula u Donjoj Mahali položeni su vijenci i odana počast Ivi Gregureviću, nakon čega je održan prijem gradonačelnika Orašja Marijana Oršolića.

Gradonačelnik Oršolić podsjetio je na okolnosti u kojima je festival nastao te na njegovo značenje za grad koji se tijekom protekla tri desetljeća obnavljao i razvijao zajedno s ovom kulturnom manifestacijom: „Mi koji ovdje živimo dobro znamo iz čega smo izašli 1995. godine, kada je jedna skupina ljudi na čelu s Ivom Gregurevićem imala snage, vizije i volje da u posljednjoj ratnoj godini upravo ovdje pokrene filmski festival. Doista je trebalo imati snage, mudrosti i znanja da se sve ovo održi kroz sve ove godine. Ovaj će grad sigurno učiniti sve što treba kako bi i ovaj festival, kao i sve drugo što Orašje razvija, napredovao iz godine u godinu“, istaknuo je Oršolić.

Upravo je Gregurevićeva povezanost s rodnim krajem tijekom godina festivalu dala značenje koje nadilazi filmski program. Orašje je kroz Dane hrvatskog filma postalo mjesto susreta umjetnika, institucija i publike iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, ali i jedna od trajnih kulturnih poveznica hrvatskoga naroda s obje strane granice.

O značenju takve institucionalne i kulturne povezanosti govorio je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, koji se okupljenima obratio u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića.

„Ovim festivalom Ivo je na najljepši način spojio svoj narod i svoje dvije domovine s obje strane granice. Ostvario je uspjehe diljem Hrvatske i šire, ali uvijek se vraćao svojoj Posavini i ljudima koji su ga oblikovali. Njegova će ostavština živjeti i svake će godine biti sve snažnija zahvaljujući mladim glumcima koji dolaze, ali i našem zajedništvu. Želim da ovaj festival još dugo traje te ostane mjesto susreta, prijateljstva i zajedništva hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj“, poručio je Milas.

Važnost festivala u očuvanju i promicanju hrvatske filmske i kulturne baštine naglasila je i izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića Vesna Bedeković: „Festival je tijekom više od tri desetljeća, od jedne male posavske filmske smotre, prerastao u prepoznatljivo kulturno događanje koje okuplja filmske umjetnike iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i susjednih zemalja. Dani hrvatskog filma u Orašju rasli su i sazrijevali te su s vremenom stekli prepoznatljiv naziv ‘Mala Pula’. Noseći s ponosom ime svoga utemeljitelja, velikana hrvatskoga glumišta Ive Gregurevića, festival je postao nezaobilazan dio identiteta Grada Orašja, Bosanske Posavine, ali i cijele regije.“

Središnja tema svečane akademije „Emocija na filmskom platnu kroz uloge Ive Gregurevića“ njegovu je glumačku ostavštinu približila kroz različite likove i filmske trenutke. Predsjednik Organizacijskog odbora Iljo Benković govorio je o ljudima koji su tijekom desetljeća oblikovali festivalsku priču Orašja i o trajnoj vezi koju festival čuva s umjetnicima koji više nisu među nama.

„Svi vi skupa, i ja zajedno s vama, te ljude jednostavno ne zaboravljamo. Ne zaboravljamo ih zato što ih cijenimo i poštujemo, zato što su kroz svoj glumački zanat učinili toliko dobroga i pozitivnoga da bi ovaj svijet bio ljepši, zabavniji i sadržajniji, i napose zato što su s radošću dolazili na ovaj festival, u ovaj grad i među ljude koje su iskreno cijenili i voljeli“, kazao je Benković.

Orašje ove dane živi kroz filmove, ljude koji ih stvaraju i publiku koja im se vraća. Posebno mjesto u ovogodišnjem izdanju zauzela je i dodjela nagrade „Ivo Gregurević“ glumici Kseniji Pajić, dok festivalski dani, koji traju do 9. rujna, nastavljaju priču grada koji je hrvatskom filmu dao jednoga od svojih najprepoznatljivijih glumaca.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

KULTURA

Ivan Penava posjetio Široki Brijeg i Groblje mira na Bilima

Published

on

Predsjednik Domovinskog pokreta i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Penava boravio je u Širokom Brijegu, gdje su ga dočekali fra Miljenko Mića Stojić i general Ilija Ile Vrljić, piše Bljesak.info.

 

Otkrijte više
Političke vijesti
Hrvatska putovanja
Široki Brijeg vodič

 

Tijekom posjeta fra Miljenko Mića Stojić proveo je Penavu i članove izaslanstva kroz ratno sklonište te ih upoznao sa stradanjem širokobrijeških franjevaca, kao i stradanjima na području Hercegovine.

Tom prigodom Penavi je uručena knjiga „Ranjena crkva“ sa Širokog Brijega, kao i replika Piete s Groblja mira.

Sponzorirani članak

Prodaje se zemljište u Knešpolju: Idealna lokacija za obiteljsku kuću

Prodaje se zemljište u Knešpolju: Idealna lokacija za obiteljsku kuću

U naselju Knešpolje prodaje se atraktivno zemljište na izvrsnoj lokaciji Grabovina, uz cestu prema industrijskoj zoni, svega 500 metara od glavne prometnice Široki Brijeg – Mostar. Parcela površine 710 m²… Pročitaj više

Fra Miljenko Mića Stojić i general Ilija Ile Vrljić upoznali su Penavu i s razvojem projekta Groblja mira. Pritom su mu zahvalili i na donaciji replike Vukovarskog križa, koju je Penava donirao tijekom obnašanja dužnosti gradonačelnika Vukovara.

 

Otkrijte više
Putovanja Bosna Hercegovina
Istraživanje Zemljopisnih Karata I Atlasa
Organiziranje Izleta Na Jezera I Rijeke

 

 

Penava i njegovo izaslanstvo obišli su potom i Groblje mira na Bilima, na lokalitetu Vrdâ iznad Goranaca. Riječ je o memorijalnom mjestu posvećenom žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća.

Posjet je bio prigoda za upoznavanje s projektima usmjerenima na očuvanje sjećanja na žrtve, kao i aktivnostima kojima se nastoji sačuvati uspomena na stradanja u Širokom Brijegu i Hercegovini.

Borak.tv

– Oglas –

 

Otkrijte više
Planinarski vodiči
Hercegovina putovanja
Praćenje Najnovijih Svjetskih Vijesti

 

Continue Reading

Uncategorized

Prof.dr.Josip Jurcevic “Gdje se prikrio duh zajedništva 1991.

Published

on

 

POVIJESNI GOVOR
VLADE GOTOVCA
30. kolovoza 1991.

Poslušajte, pogledajte i doživite spontani govor iz hrvatskog herojskog doba, koji je Vlado Gotovac održao 30. kolovoza 1991. godine, na skupu prešućenoga Bedema ljubavi.
Govor i skup su održani na Krešimirovom trgu usred Zagreba, točno ispred zgrade agresorskog zapovjedništva, koje je bilo prepuno agresorskih generala, vojnika i oružja.
Obrana razoružane Hrvatske tada je izgledala nemogućom misijom.
Usprkos pogibeljnoj prijetnji, nazočilo je više desetaka tisuća majki i drugih građana.
Kao akter toga vremena i ovoga događaja, sve češće se pitam gdje se prikrio tadašnji veličanstveni pobjednički duh hrvatskoga zajedništva, koji je tada, bez najave i neočekivano buknuo svom snagom, iz nekih tajanstvenih hrvatskih povijesnih dubina.
A danas nam je još potrebniji!

Continue Reading

Uncategorized

Povratak kuci..Trazila sam te ..

Published

on

“Milijarder se vraća kući prerušen u siromaha da bi testirao svoju porodicu — ono što su uradili ostavilo ga je u šoku

Noć u Las Lomas de Čapultepeku svetlucala je kao da se sam Meksiko Siti odlučio okititi draguljima. Vila Antonija Mendose — šezdesetogodišnjaka, legende poslovnog sveta i jednog od najbogatijih ljudi u Meksiku — bila je spremna za najraskošniju žurku godine: crveni tepih na ulazu, uvezeni aranžmani orhideja, gudački kvartet koji je svirao kraj fontane i konobari u belim rukavicama koji su nosili kristalne poslužavnike.

Sve je bilo isplanirano sa jednim jedinim ciljem: da svet vidi da je porodica Mendoza ostala nedodirljiva.

Ali poštovani gost neće stići u oklopnom terencu niti sa obezbeđenjem. Stići će peške.

Dok su se gosti počeli okupljati u vrtu, muzika je na čudan trenutak zastala. Ne zato što je neko izdao naređenje, već zato što se scena na glavnoj kapiji činila kao greška u univerzumu: stariji muškarac, duge i razbarušene brade, pocepane odeće, umrljanih pantalona i iznošenog ćebeta preko ramena, koračao je dostojanstveno na način koji se nije uklapao u njegov izgled.

Obezbeđenje ga je prvo ugledalo.

„Šta vi tražite ovde, gospodine?”” upitao je, već pružajući ruku da ga zaustavi.

Čovek je podigao pogled. Oči su mu bile tamne i duboko umorne, ali čvrste.

„Došao sam na svoju žurku””, rekao je promuklim glasom. „Danas punim šezdeset.””

Čuvar je pustio neverovatan smeh.

„Aha. Naravno. Gubi se odavde pre nego što pozovem patrolu.””

Drugi čuvar je prišao. Zatim šef obezbeđenja, bivši policajac sa licem koje je malo govorilo. Niko od njih nije prepoznao čoveka ispod brade i pažljivo konstruisane beda.

„Odvedite ga””, naredio je šef nestrpljivo. „Pre nego što ga mediji vide.””

U tom trenutku je izašao Karlos, Antonijev najstariji sin. Italijansko odelo, sat koji je mogao da kupi kuću, veštački osmeh. Pogledao je beskućnika sa mešavinom gađenja i iritacije, kao da je bio mrlja na njegovom događaju.

„Na šta čekate?”” rekao je, ne krijući prezir. „Izbacite ga. Ovo je privatna žurka, a ne narodna kuhinja.””

Čovek nije odgovorio. Samo je posmatrao, kao da beleži nevidljive beleške.

Nekoliko sekundi kasnije pojavio se Pablo — srednji sin, naizgled „najljubazniji””, ali podjednako udoban u svom prezi-ru.

„Verovatno je jedan od onih koji se lažno predstavljaju kao rodbina da bi izvukli novac””, izjavio je. „Pozovite policiju. Odvedite ga.””

A onda je izašla Monika, Antonijeva supruga. Crvena haljina visoke mode, savršena frizura, minđuše koje su sijale poput saobraćajnih signala. Prišla je sa uvežbanim izrazom lica: elegantna ogorčenost.

„Kakva jeftina šala””, rekla je. „Ko je unajmio ovog čoveka da mi upropasti veče? Izbacite ga odmah. Odmah!””

Rekla je to kao da je čovek bio predmet.

Obezbeđenje je zgrabilo beskućnika za ruke. On se nije opirao. Samo je duboko udahnuo, poput nekoga ko izdržava poslednji test pre nego što odustane.

I onda se dogodilo neočekivano.

Sa prilaza se začuo povik:

„Pustite ga!””

Žena je potrčala prema njima, odgurujući sve koji su joj stajali na putu. Nosila je jednostavnu haljinu bez brendirane etikete, kosu brzo spojenu pozadi, a oči su joj plamtale.

Bila je to Lusija, najmlađa ćerka.

Buntovnica. Ona koja nije živela u vilama, nije išla u privatne klubove niti je tražila čekove „za svaki slučaj””. Doktorka koja je radila u javnoj bolnici u Iztapalapi i koju je, zbog toga, njena porodica tretirala kao grešku u vaspitanju.

Lusija je stigla zadihana, jednim pokretom ruke odgurnula obezbeđenje i čvrsto stala ispred beskućnika. Pogledala ga je. Ne u prljavi kaput, ne u ćebe, ne u bradu.

Pogledala ga je u oči.

I u tim očima, ugledala je čoveka koji ju je nosio kao dete, onoga koji je aplaudirao na njenoj diplomi sa tihim ponosom, onoga koga je prestala da viđa kod kuće jer je „uvek radio””.

„Tata…”” šapnula je, glas joj je pucao poput suve grane.

Čovek je pokušao da zadrži masku još jednu sekundu. Ali kada ga je Lusija zagrlila — čvrsto, očajnički, bez obzira na miris ulice ili poglede — Antonio Mendoza se srušio iznutra.

Suzе su počele da teku niz njegove obraze, iznenadivši i njega samog. Nije plakao decenijama.

„Našla sam te…!”” jecala je Lusija. „Tražila sam te!””

Tišina koja je pala na vilu bila je brutalna….”
Deo 2 i kompletan finale: ukucajte „Da“ i kliknite „Sviđa mi se“ kako bismo mogli da objavimo celu priču. Hvala vam!!! 💞

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba