Bistro ,momče bistro rezonuje,”svoju mladost Domovini nudi

Deseci tisuća mladih godišnje napušta Hrvatsku i to više nije nikakva novost, nego aktualni i negativni trend. Ukupno stanje ili, bolje rečeno, neprilike u kojima se nalazi Hrvatska uvjetuju trajni egzodus visokokvalificirane radne snage iz zemlje, poglavito mlađe perspektivne populacije u najboljim godinama, koja bi trebala ostati u Hrvatskoj, graditi je i rasti s njom, piše Slobodna Dalmacija .

Najnovije statistike govore kako je Hrvatska, nažalost, u samom europskom vrhu po broju nezaposlenih mladih ljudi, odmah iza Grčke i Španjolske. U takvim teškim i nezahvalnim okolnostima nevjerojatno zvuči vijest da se netko od mladih odlučio vratiti iz Australije, koju mnogi smatraju obećanom zemljom i koja je, prema nedavno provedenim istraživanjima, jedna od najpoželjnijih i najperspektivnijih zemalja za mlade ljude koji žele nešto postići u životu. Ova činjenica dobiva još više na težini kada se zna da netko s perspektivom u stabilnoj obiteljskoj tvrtki u Australiji na kraju ipak bira Hrvatsku kako bi se borio za egzistenciju i gradio svoj rodni kraj.

A upravo se na to odlučio diplomirani inženjer građevinarstva, 28-godišnji Rudolf Grljušić iz Banje pokraj Vrgorca, koji je australski san zamijenio sumornom hrvatskom zbiljom i svakodnevicom.

– Australija je obećana zemlja za mlade ljude i svakomu tko je ambiciozan i spreman uložiti trud zaista nudi bezbroj različitih mogućnosti, pogotovo ako je stručno potkovan i visokoškolovan. U tvrtki moje tetke, kojoj sam neizmjerno zahvalan na svemu, radio sam na poslovima koji nisu striktno građevinske prirode, ali su ipak povezani s građevinarskom strukom. Naime, tetka ima privatnu tvrtku u Perthu specijaliziranu za postavljanje visokotlačnih vodovodnih cijevi s 20 do 30 radnika, ovisno o opsegu posla.

Nakon završenog fakulteta u Splitu otišao sam tamo raditi i na tome ću im zauvijek biti zahvalan. Obični građevinski radnik u Australiji može mjesečno zaraditi oko 5000 tamošnjih dolara, a to je oko 27.000 kuna. Isplata je svakih 15 dana. Plaća inženjera početnika je oko 5000 dolara, a oni stručniji i s tri do pet godina iskustva mogu zaraditi i do 12.000 dolara, a to je oko 65.500 kuna. Prosječna plaća, u koju spada i moja, kreće se oko 7000 dolara, odnosno oko 38.000 kuna. Znači, sve ovisi o iskustvu, zalaganju na poslu, odlascima na teren, koji može biti udaljen i 3000 kilometara, do prekovremenih sati, a posebno se dobro plaća rad u sjevernom dijelu zapadne Australije, gdje su rudnici – govori Grljušić, te nastavlja:

– Sve je to krasno i idilično gledajući s egzistencijalne strane, ali ipak ostaje gorak okus da gradite i radite za tuđu državu i strano društvo. Možda će mnogima u Hrvatskoj u ovoj situaciji to zvučati suludo, ali to je moje mišljenje. Živio sam tamo, vidio sam dobre i loše strane australskog života. Kažem, nije u Hrvatskoj sve tako crno kako se govori, a nije ni u Australiji sve idealno. Australija je zaista broj jedan u smislu životnog standarda, perspektive i ekonomskog stanja, zbog kontinuiranog rada i zalaganja svih ljudi koji tamo žive. No, imao sam osjećaj da bih se na kraju utopio u tom trčanju za materijalnim stvarima.

Tamo čovjek sa završenim fakultetom vrlo brzo može kupiti kuću i započeti samostalni život te praktički imati riješeno stambeno pitanje već u 30. godini. No, nije sve u šoldima. Shvatio sam neke stvari o životu u Australiji i u razgovoru s našim iseljenicima koji su riješili svoju egzistenciju. Većina njih ima sve u životu, ali ipak pate za rodnom grudom. S godinama je ta nostalgija sve izraženija. Mnogi su od njih na početku govorili kako će u Australiji raditi pet do 10 godina, zaraditi za normalan život i vratiti se u Hrvatsku, ali stvarnost je bitno drugačija. Na kraju su ostali u Australiji, zasnovali obitelj, proširili posao i rijetki se vrate – kaže Grljušić.

Ovaj mladi inženjer spremao se ponovno na put u Australiju, no stigao mu je poziv od vrgoračkog HDZ-a i prijedlog da se u ime stranke kandidira za gradonačelnika. Krenuti u neizvjesnu političku utrku ili se vratiti u materijalnu sigurnost bogate Australije? Rudolf je izabrao ovo prvo. Ono što bi rijetki učinili, navodi Slobodna Dalmacija.

– Odluka nije bila nimalo lagana ni jednostavna. Međutim, dvojba nije bila u izboru Australija ili politika, nego u meni samomu, odnosno pitao sam se mogu li išta ponuditi Vrgorcu. Na koncu sam zaključio kako ću ono što sam vidio i naučio u Australiji primijeniti i u mojem zavičaju. To je prevagnulo.

Donio sam odluku, ostajem u mojoj Hrvatskoj boriti se za svoj san s mojim Vrgorčanima. Moram istaknuti da sam ja i prilično emotivno vezan uz HDZ, jer moj je pokojni otac bio u vrgoračkom HDZ-u od početka i u vrijeme burnih i ratnih 90-ih godina, u vrijeme stvaranja neovisne Hrvatske, a poslije je bio i dugogodišnji tajnik stranke. S jedne strane, ovaj je poziv čast, a s druge strane velika odgovornost – zaključio je Grljušić.

Naš je školski i zdravstveni sustav bolji

– Možda će vam zvučati čudno, no bez obzira na to koliko neki kritizirali naš školski i zdravstveni sustav, više mi se svidio nego australski. Po mojem mišljenju, naš je sustav odličan za malog običnog čovjeka jer su mu školovanje i liječenje dostupni.

Australski sustav isključivo je kapitalistički, trebate imati prilično novca da biste se kvalitetno školovali, morate podignuti kredit koji vraćate do 30. godine ili morate biti izrazito daroviti da biste dobili neku stipendiju. S druge strane, kod nas i djeca iz obitelji slabijeg imovnog stanja mogu studirati, malo će raditi, malo će se stisnuti, ali ipak im je visoko obrazovanje dostupno.

Također je liječenje, posebno težih bolesti, tamo jako skupo. Sve se više-manje vrti oko toga koliko novca imate, tolika je i kvaliteta usluga zdravstvene zaštite – veli Grljušić.

M.M.