Vilin grob

Na bajkovitoj visoravni u podnožju visokih planina,  debelih brda ugnijezdila se zelena dolina sa prekrasnim poljem i modrom rijekom.Tu je moj dom, ognjište, uspomene. Zapravo tu sam rođen i to je ono što nas sve određuje. Voliš to svoje misto i ništa na svitu ne može biti lipše i bolje od njega. Ali ne zbog toga jer je tako nego zbog toga jer je to misto di te Bog poklonio tvojim roditeljima, a tebi svu povijest i budućnost! Volim priče i legende o svom rodnom kraju. Često šetam prilipom prirodom i istražujem za mene neotkrivena mista. Društvo moje je birano dugogodišnjom sustavnim radom i mora imati najveće vrline kao što su , lipo ponašanje, malo priče, povjerenje, vjernost, stalno biti veseo i još neke vrline … sada imam baš takvo društvo, a zovu se Sokol, Šapa, Liberta i Cvita. Od milja ih zovem ”Kipa”! Prošao sam polje nekoliko stotina puta uzduž i popriko, okolna brda također, a i planine su upamtile naše stope i glase. Danas sam bio u podnožju visoke planine. Ova planina puna je tajni, meni tako mistična . Kada dođem pred nju, stanem mirno! Lipo je pozdravim i zatražim dopuštenje za ulazak na njeno sveto tle. Odgovori mi šapat šume, nekada vitra šum, a nekada bljesak sunčevih zraka što se odbija o tisućljetnji kamen. Hodamo Kipa i ja , netko tamo, netko ovamo, dovikujemo se, tražimo, skrivamo, idemo kroz šumu, na proplancima sidimo na mojoj Izraelki iz rata. Pijemo vodu iz male čuturice! Klopu ne nosimo, samo voda i mobitel, iako smo dobro upoznali planinu i poznajemo gotovo sve njezine prohodne putove, svaki put otkrijemo nešto novo. Ovako bude kada smo u šetnji. Prva u istraživanju i najvještija u kretanju je Cvita, čudesni je to član Kipe, ali također ona nas odvodi i u neke teško pristupačne doline i usjekline na planini. Vodi nas na putove kojima možda nitko nikad nije prošao ili su zarasli i neprohodni za bilo koga. To se naravno ne odnosi na Cvitu, a kad ona krene onda svi za njom , a i ja za njima. Danas smo doživili nešto uistinu neobično. Posjetili smo visoku planinu sve je izgledalo uobičajeno već viđen dan , plavo nebo po kojem lagano plove bili oblaci . Žarko sunce u svoj svojoj lipoti tjeralo nas u hlad. Uz rub bukove šume, laganom uzbrdicom do prvog proplanka i prvog odmora. Ovaj dio puta prešli smo za nekih petnaestak minuta… nastaviti će se…