OTKRIVAMO NAJVEĆE TAJNE VLADIMIRA Å EKSA: Gazio je doslovce preko leÅ¡eva, a sada se domogao najveće želje – PantovÄaka!
Povijest će ga pamtiti – kao tvorca prvog hrvatskog tzv. BožiÄnog Ustava, kao Äovjeka koji je izrekao ono povijesno – “locirati, identificirati, uhititi, transferirati”, Äovjek koji nije procesuirao ubojice dvanaestogodiÅ¡nje djevojÄice, kao vjeÄno podbulog politiÄkog spletkaroÅ¡a kojem su tepali da je vrhunski struÄnjak za pravnu proceduru i na koncu kao politiÄara za sve sisteme.
Iako se za njega Äesto govorilo kako je Äovjek za sva vremena i njemu je jednom morao doći kraj. Kada se rezimira njegov život, a posebice politiÄka karijera stekne se utisak da je Vladimir Å eks ostvario većinu svojih ambicija, osim možda jedne ili dvije, no u dubini duÅ¡e i sada na odlasku u politiÄku mirovinu on je samo jedan duboko nesretan Äovjek.
Zapravo on je Äovjek kojega nitko nikada nije volio. I Å¡to je najgore on je u dubini svoje duÅ¡e toga svjestan. U privatnom životu imao je iza sebe dva braka i jednu tragediju – smrt sina. Iako takve tragedije u pravilu promjene Äovjeka nabolje, on je nakon pogibije sina u Indiji postao joÅ¡ zloÄestiji Äovjek. Možda bi se u privatnom životu i naÅ¡ao netko tko bi u njemu vidio dragog oca i djeda, ali u politici nema osobe koja će intimno za Å eksa pronaći lijepe rijeÄi.
Od osamostaljenja Hrvatske svi su dolazili, prolazili, odlazili, umirali, ali samo je on o(p)stao. Promijenio je skute Äak Äetvorice stranaÄkih predsjednika i uvijek je bio na pobjedniÄkoj strani. Danas nosi epitet najdugovjeÄnijeg hrvatskog politiÄara i Äovjeka s uvjerljivo najduljim stažem u Hrvatskom saboru (bio je zastupnik u svim mandatima od neovisnosti do danas), bio je potpredsjednik Vlade, predsjednik Sabora, državni tužitelj, ali nikada zapravo nije bio prvi Äovjek. Uvijek drugi, uvijek je djelovao iz sjene. TuÄ‘man ga nije volio ali ga je trebao. ÄŒak i onda kada je poÄetkom devedesetih pokuÅ¡ao puÄ kojim je htio ambiciozno smijeniti TuÄ‘mana, kada je vidio da je izgubio podvio je rep i doÅ¡ao se pokloniti Å¡efu. Maknut’ je s nekih funkcija ali je o(p)stao. Naime, TuÄ‘man nikada nijednog svog suradnika nije potjerao kao Å¡to to rade njegovi nasljednici.
Oni koji bolje poznaju Vladu Šeksa tvrde da je uvijek bio uporan i vješt zaplotnjak, prznica i zlopamtilo te da ga nije bilo lako pobijediti. Povijest je samo to potvrdila.
Stjecajem okolnosti, zahvaljujući jednoj “lozi†previÅ¡e u jednoj osjeÄkoj birtiji i jednoj “Vili Velebitoj†u vrijeme kada to baÅ¡ nije bilo “druÅ¡tveno prihvatljivo†postao je “žrtva†režima. A za tu ulogu imao je sve potrebne kvalifikacije. Otac Aleksandar bio je “lijevo orijentirani obrtnikâ€, sin folksdojÄera iz Å ida. S 21 godinom se upisao u Savez komunista, a prva “stanica†mu je bila dobrovoljna radna akcija “Novi Beogradâ€. Nakon zavrÅ¡etka Pravnog fakulteta brzo se zaposlio u osjeÄkom javnom tužiteljstvu. Za Äetiri godine dogurao je do zamjenika tužitelja, a 1970. u 27 izabran je za suca.
“Sova†u HDZ-u
Nakon afere s lozom i otvaranjem poÅ¡te na OsjeÄkom sudu, Å eks je poslije KaraÄ‘orÄ‘eva doživio sudbinu mnogih – izbaÄen je iz partije, ali ga odmah vrbuje tadaÅ¡nja Služba državne bezbjednosti i otvara mu dosje pod kodnim imenom “Sovaâ€. To ime će ga pratiti sve do demokratskih promjena. Kako je u tužilaÅ¡tvu Å eks raskinuo radni odnos izbacili su ga iz odvjetniÄke komore pa se naÅ¡ao na ulici. No brzo se snaÅ¡ao. Napisao je pismo srpskoj komori na ćirilici tražeći dozvolu za otvaranje odvjetniÄkog ureda u Å idu.
Demokratske promjene je opet doÄekao na pravoj strani. Prvo je pustio bradu, a onda se pridružio politiÄkim kružocima u TuÄ‘manovoj vili u Nazorovoj. Bio je (opet) prvi u birtiji NK “Borca†na Jarunu gdje se osnivao HDZ. Od 48 prisutnih, njih 28 iz Osijeka su doveli on i GlavaÅ¡, pa je Å eks već od poÄetka sebi priskrbio visoko mjesto u novoj partijskoj hijerarhiji u kojoj je Äak sanjao biti TuÄ‘man umjesto TuÄ‘mana. Predstavljao se najžešćim HDZ-ovim jastrebom, a težak kakav već je, sukobio se sa svima – Jožom (Manolićem), Mesićem, TuÄ‘manom, poslije Gregurićem, MateÅ¡om, PaÅ¡alićem, kasnije i sa dugogodiÅ¡njim prijateljima Bebićem i GlavaÅ¡em.
Svi su dolazili, prolazili i odlazili no on je uvijek ostajao. Nikad prvi, osim jednom kada ga je Sanader u zahvalu za mjesto predsjednika HDZ-a postavio za predsjednika Sabora. Bilo je to prvi i zadnji puta u Å eksovoj politiÄkoj karijeri da je bio prvi Äovjek.
Kažu da je zapravo roÄ‘eni prevratnik, mutikaÅ¡a, koji je sam sebi postavio spomenik na zgradi nekadaÅ¡nje osjeÄke birtije “Olimp†u kojoj se “proslavio†70-tih. Na mramornu ploÄu je uklesano: “Na ovom mjestu 6. travnja 1989. VLADIMIR Å EKS je okupio prve Älanove HDZ-a u Slavoniji i Baranji Å¡to je predstavljalo poÄetak ostvarivanja tisućljetnog sna Hrvatskog Naroda!â€
Dvije velike Å eksove tajne
Rat je proveo uglavnom u podrumima zgrade OsjeÄkog sekretarijata za narodnu obranu gdje je formalno bio prvi Äovjek ali je sve mudro prepustio GlavaÅ¡u. Koliko je to bilo dalekovidno vidi se danas jer je GlavaÅ¡ osuÄ‘en u montiranom procesu u kojem je upravo on imao jednu od glavnih uloga. Dakle, nije sporno da je Å eks u vrijeme osjeÄkih dogaÄ‘anja bio Å¡ef Kriznog Å¡taba za Slavoniju i Baranju. On je hijerarhijski i ali i stvarno bio iznad GlavaÅ¡a. Njegova kancelarija – kad se nije skrivao u podrumu – bila je na katu iznad GlavaÅ¡a. Kada je Fehir ubio ÄŒedomira VuÄkovića u dvoriÅ¡tu osjeÄkog Sekretarijata za narodnu obranu meÄ‘u prvima se na mjestu zloÄina pojavio upravo Å eks. Lukav kakav već je, znao je da bi tu moglo biti problema, pa je prije dolaska istražnog suca samo prekoraÄio leÅ¡ i otiÅ¡ao, prepustivÅ¡i sve drugima. Na kraju je za to ubojstvo po zapovjednoj odgovornosti (o)suÄ‘en GlavaÅ¡ s kojim je Å eks punih 15 godina vedrio i oblaÄio, banÄio i kadrovirao po Slavoniji i Baranji. Zapravo Å eksova politiÄka moć proizilazila je upravo iz njegove spretnosti u kadroviranju. Stvorio je mrežu svojih ljudi ne samo u stranci, nego i u vrhu politike, posebice u pravosuÄ‘u – od Vrhovnog suda do Županijskih i lokalnih sudova. U HDZ-u se znalo – ako trebaÅ¡ neku pomoć na bilo kojem sudu u Hrvatskoj – samo se obrati Å eksu. Tako je s vremenom, pa Äini se i danas, postao nedodirljiv.
S GlavaÅ¡em je u zagrebaÄkom hotelu Panorama – nekoliko dana nakon TuÄ‘manove smrti uz nazoÄnost mlaÄ‘eg Bobetka i Petra Å ale doslovce izmislio Sanadera kao protutežu PaÅ¡aliću. Istina prvi izbor mu je bio Hebrang, ali ovaj je to odbio, pa je kocka pala na Sanadera. Slijedećih desetak godina bio je možda i najmoćnija figura u hrvatskoj politici. ÄŒak i kada ga je Sanader degradirao i na mjesto predsjednika Sabora postavio Luku Bebića, Å eksa nitko nije smio dirati. Odlaskom Sanadera igrao je na kartu Jadranke Kosor preko koje je mogao vladati iz sjene, no tu je prvi i posljednji puta odigrao krivi potez. Karamarkovom pobjedom u HDZ-u polako je poÄeo blijediti njegov utjecaj, no i danas kada se službeno povukao iz visoke politike, Å eks je samo produbio svoj utjecaj tamo gdje je uvijek želio i nikada prije nije uspio – na PantovÄaku.
Kako je Šeks izdao Glavaša
Postoji nekoliko teorija kako je i zaÅ¡to Å eks baÅ¡ sada dao ostavku na mjesto saborskog zastupnika. Za njega možete misliti Å¡to hoćete ali on je sve samo ne glup. S vremenom mu je postalo jasno kako u Karamarkovim planovima za njega viÅ¡e nema mjesta. Godine “radaâ€, manipulacija, zaplotnjaÅ¡tva, napada i svaÄ‘a s prijateljima i neprijateljima morale su ostaviti traga. PolitiÄar, Å¡ahist i taktiÄar, uvijek nezaobilazan, Äovjek za vezu izmeÄ‘u partije i pravosuÄ‘a, izmeÄ‘u zakonodavne i izvrÅ¡ne vlasti, siva eminencija, nekad glasniji nekad tiÅ¡i jastreb – ovisno o ‘tekućim’ pitanjima, stvorile su od njega Äovjeka kojeg nitko ne voli. Ali ga se joÅ¡ uvijek mnogi plaÅ¡e.
Iako je u politiÄku povijest trebao otići sa nogom u stražnjicu i/li zlatnim satom, on je svoj utjecaj pod stare dane proÅ¡irio na Ured Predsjednice i to kao savjetnik za ustavno-pravna pitanja. Volonter sa saborskom mirovinom od 12.500 kuna, Vladimir Å eks je eto ostvario svoj posljednji nedosanjani san. Neko će vrijeme provesti na PantovÄaku. Zlobnici bi kazali kako bi utjecao na Komisiju za pomilovanja i samu Predsjednicu da pomiluje Branimira GlavaÅ¡a (ukoliko ga Vrhovni opet osudi) jer to mu je teret kojeg i danas nosi na duÅ¡i. Jer upravo je Å eks bio taj kojem GlavaÅ¡ može zahvaliti svoju desetogodiÅ¡nju kalvariju.
Dakle 2005. uoÄi lokalnih izbora upravo je Å eks smislio regionalizaciju kao politiÄku platformu s kojom će HDZ izaći na izbore. To se nije svidjelo Sanaderu i Å eks se preko noći odrekao svoje ideje. Njegov najveći prijatelj GlavaÅ¡ – tvrdoglav kakav već je – nije želio popustiti stranaÄkom Å¡efu. I tako je GlavaÅ¡ otiÅ¡ao iz HDZ-a a najveći prijatelj Vladimir Å eks je ostao. Kakav je on zapravo Äovjek najbolje govori jedan dogaÄ‘aj: nekoliko mjeseci nakon razlaza na mitingu HDZ-a u Osijeku za svog dojuÄeraÅ¡njeg velikog prijatelja je kazao kako je “GlavaÅ¡ smeće koje će ova dosadna proljetna kiÅ¡a oprati s osjeÄkih ulicaâ€. Tjednima nakon toga njegov stan u Bauerovoj ulici bilo je mjesto u kojem su dolazili Vladimir Faber, Mladen Bajić te joÅ¡ neki akteri “garaže†i “selotejpaâ€. Poslije se bliskim prijateljima kleo kako je sve to Sanaderovo maslo, ali u to su mogli povjerovati samo naivni. Bio je to Å eksov rukopis.
Locirati, identificirati, uhititi, transferirati
Zadnje je dvije godine sve oko sebe vrlo suptilno ucjenjivao svojim memoarima koje piše i nikako da izađu. Bezbroj puta je u medijima izjavio kako će u njima otkriti mnoge tajne iz hrvatske politike. Na kraju je birajući između mjesta ustavnog suca koje zahtjeva još dobru intelektualnu kondiciju i mjesta savjetnika za prodavanje magle, izabrao ovo drugo, jer će tako biti bliži samom vrhu vlasti. I opet neće biti odgovoran za ništa, odnosno vući će sve poteze iza kulisa.
ZaÅ¡to se Kolinda odluÄila za njega nakon Å¡to je davno odabrala svoj tim nije jasno. Ako su toÄna nagaÄ‘anja da je Å eks nakon razlaza s Karamarkom koji ga se pod svaku cijenu želio rijeÅ¡iti, novom politiÄkom ucjenom domogao PantovÄaka, onda je to opasnost ne za HDZ nego za nacionalnu sigurnost.
Kako bilo povijest će ga pamtiti – kao tvorca prvog hrvatskog tzv. Božićnog Ustava, kao Äovjeka koji je izrekao ono povijesno – “locirati, identificirati, uhititi, transferiratiâ€, Äovjek koji nije procesuirao ubojice dvanaestogodiÅ¡nje djevojÄice, kao vjeÄno podbuhlog politiÄkog spletkaroÅ¡a kojem su tepali da je vrhunski struÄnjak za pravnu proceduru i na koncu kao politiÄara za sva vremena.
Jasno ako u meÄ‘uvremenu ne doÄ‘u i po njega “deÄki iz ÄorÄ‘ićeveâ€.bpz.ba I.Babić