Connect with us

KULTURA

Marina Vukoja:Tradicionalna jela sve manje zauzimaju mjesta na našim jelovnicima

Published

on

Mnogi će reći kroz osmijeh: mani se Mare budalaština i tradicije, hajde živi život! Naravno, lako je reći nekome tko nije doživio ljubav djedova, baka, prabaka. Tko se nije unosio u njihove priče i život, tko nije proživljavao kroz tu istu priču njihove najteže trenutke, njihove radosti, tegobe nije mu važna tradicija, korjeni i prošlost. Tom ne treba pričati, jer ne razumije  ….
Imala sam sreću da sam upoznala i svoju prabaku i baku. Prilično su dugo živjele i doživjele duboku starost. Voljela bih da sam od istih puno više čula, puno više zapisala o njihovim životima i njihovom nepresušnom žeđi za životom i Božjom milosti.
Danas, iako je nedjelja zaželjela sam puru za ručak. Kako bi moja baka rekla “pristavi odman” vodu za istu.  Propržila sam kukuruzno brašno u rerni, nemam vatreni šporet u kući u gradu.
Pura kada se tradicionalno priprema po naš hercegovački način radi se oko sat i pol do dva. Ulijem vodu u šerpu sa soli da prokuha. Kukuruzno proprženo brašno dodajem i ostavljam da vri. Sve izmiješam i tako na laganoj temperaturi ostavim da se kuha. Ni blizu nije to pura kao kod moje stare majke – bake. Jer tada se sadio onaj starinski kukuruz. Mlilo se u vodenici. Baka bi znala reći ako se i ucrva tada je najslađi! Ne bacaj! Prosij i ostavi u žaku. Naravno kod mene je kupovno brašno, ali pravljeno kao da je domaće. Naviru emocije. Bez njih napraviti neko starinsko – tradicionalno jelo nemoguće je! Promatram onu drvenu kašiku koju mi je napravio pokojni Iko Boškanović. Mili Bože kako me je samo u djetetinjstvu kopao živce. Zezao me da će mi baku ukrasti, zatim oteti, odvesti u svoju kuću …. Kako sam se samo ljutila i plakala, a oni bi se toliko smijali mojim reakcijama. Na baku mi nitko ništa nije mogao reći. Ona je u mom životu bila i alfa i omega. Najljepša, najjača, moja i ničija više! Znala bi svima prijetiti! Sjetim se i bakinog brata koji mi je napravio vreteno i kudilju da budem kao baka da predem pređu. Također napravio mi je i igle od starog kišobrana da pletem. Imala sam svoj ram za vezivo. Sve kao kod bake samo manje. Htjela sam u svemu biti kao baka. Sve je tako lijepo bilo. Toliko radosti i ljubavi bi u tim ljudima. Često sam završavala u bakinom zagrljaju gdje mi je pričala o moralnim ljudskim vrijednostima. Čovjeku treba pomoći, ako si u mogućnosti! Ne gazi druge ljude, kako tebe ne bi gazili. Ljubi sve ljude bez ikakve mržnje i bez obzira što su ti uradili. Čuvaj obraz. Važno je da imaš svoj mir. Onako jedna za drugom misli se isprepliću i naviru emocije.  Prisjećam se i zajedničkog obiteljskog ručka uz puru i lučnicu. Sve je tako lijepo i skladno bilo u mojim očima. Eh da promiješam puru da mi ne zagori ipak ju ja pravim ne baka! Otklopim šerpu, a onaj miris me zadahnu kao da sam u bakinoj kući i svi sjedimo za stolom. Puna kuća radosti i hrane na stolu. Danas nigdje nikoga. Eh Bože dragi. Otklopim i tavu te gledam u onaj maslac koji cvrči i otapa se. Koliko je samo u selu krava bilo. Pred svakom kućom ujutro stap, melo se maslo. Predvečer, za sutra, bi se pravila kiselina – kiselo mlijeko. Potražnja za kvasom bi se često dešavala u selu. Kod nekoga bi se kvas razvodnio i trebao se mijenjati. Fildžan bi mi dali u ruku trk do prve susjede po žlicu kvasa. Eh! U mlijeko bi se dodavao kvas kako bi se dobilo kiselo mlijeko. A to mlijeko bi se ujutro moglo rezati nožem, toliko bi bilo čvrsto. Pura bez lučnice ne bi bila pura! Maslo domaće bi se istopilo i pustilo malo da se zacrni. U to bi se dodao istučeni bijeli luk iz avana – tucnja, te se miješalo s kiselinom. U jednom tako jednostavnom jelu slika čitavog mog djetinjstva.
Pura je othranila mnoge seoske generacije. Moja baka bi znala reći: ih bilo se jadno i kukavno do Boga da je bilo uvik pure bilo bi dobro! Bili su teški dani! Bilo se i bez vode i hrane. Pojedine žene bi znale od drugih bogatijih žena uzimati onu vodicu kada bi miješale kruh te Prače ruke i posuđe. Maloj djeci bi to toga kuhale čorbicu. Ljudi bi znali raditi cijeli dan, dnevnica, za škriljaču kapu napunjenu žitom. Zato ovo jelo zauzima veliku pažnju kroz živote naših predata. Ne bismo trebali zanemariti ga u našem jelovniku. Već promovirati putu jer je ona posebna priča naših predaka!  To je sve naša Hercegovina. Zato smo mi Hercegovci čvrsti kao kamen i jako snalažljivi ljudi.
Osobno puru volim da nije presuha. Marina Vukoja ““Vjeruj mi, kao nebo ptici bijeloj………………vjeruj mi! – tropolje.info
Napominjem, nisam se pripremala za ovaj video jer ne radim profesionalno već čisto za svoj gušt. A ljubav prema tradiciji ima posebnu draž i težinu u mom životu. Nemojte zamjeriti!

Continue Reading

KULTURA

Tjedni komentar: Jesu li Hrvati iz dijaspore hrvatski branitelji? Jedan od njih je i Miljenko Prskalo – Mida.

Published

on

Ruku na srce, jednom se mora krenuti od početka i biti iskren prema samima sebi. Demokratske promjene nisu došle same od sebe — velikim dijelom došle su iz dijaspore. Neću ni pokušavati pisati o logističkoj pomoći naših ljudi iz emigracije, jer ono što su učinili ne može stati ni u deset knjiga.
Upravo jedan od takvih ljudi bio je i moj Širokobriježanin, Miljenko Prskalo – Mida. Među mladima se prvi uključio politički, odnosno u HDZ, kao jedan od utemeljitelja. Bio je čak predlagan i za zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora, ali je smatrao kako je potrebniji ondje gdje se tada nalazio — u Njemačkoj.
Pokazao je ogromne organizacijske sposobnosti, svjestan da bez logistike nema ni uspješne obrane. Dao je sve od sebe, pa i više od toga, te je s ponosom dolazio u svoj rodni Široki Brijeg. Branitelji su znali njegovu ulogu, kao i tadašnja širokobriješka vlast, ali i mnogi šire od toga.
Danas javno postavljam pitanje — sebi i svima nama:

Trebamo li otvoreno razgovarati o tome da se svim tim ljudima ne zahvalimo samo riječima, nego da sustavno otvorimo pitanje imaju li pravo na status hrvatskog branitelja, odnosno status branitelja u BiH?
Ovo je moja najava i moj prijedlog. Tražim od aktualne politike da razmisli kako pravno pronaći rješenje.
U ime branitelja i prvih dragovoljaca ne samo da otvaram ovu temu, nego upućujem veliko hvala svim našim ljudima koji su sudjelovali u stvaranju Lijepe Naše, ali i Bosne i Hercegovine.
Možemo se ne slagati s današnjim ustrojem, ali mir koji je potpisan daje nam pravo da se politički borimo za svoja prava. Bez hrvatskog zajedništva teško možemo uspjeti.
Našem Miljenku Prskalu – Midi veliko hvala.
U Širokom Brijegu obilježena 32. obljetnica osnutka Poskok bojne - Jabuka.tv
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

EKONOMIJA

Hoće li se Hrvatima vratiti bar dio otetih prava prije zatvaranja OHR-a?

Published

on

Sjedište ureda visokog predstavnika u Sarajevu

Nakon istupa američke predstavnice u UN-u Tammy Bruce jasno je da su dani kolonijalne uprave nad BiH, koja je trajala više od 30 godina, bez pravnog uporišta u Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH, preko tzv. visokog predstavnika, odbrojani. Mandat sljedećeg visokog predstavnika će biti ograničen, njegov zadatak će biti ovlasti prenijeti na lokalne lidere, uživajte u samoupravljanju i suverenitetu…,nedvosmislena je bila Bruce.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Izjava američke diplomatkinje je “hladan tuš” za bošnjačke političare, koji na visokog predstavnika i gledaju kao izvanjskog tutora koji će i dalje ispunjavati njihove želje za centralizacijom i unitarizacijom i biti batinu za hrvatske i srpske političare koji se tome protive. I većina njih su to doista i bili. Austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, kojim je upravljao tadašnji američki veleposlanik Thomas Muller uništio je Hercegovačku banku i konstittutivnost Hrvata u FBiH, omogućujući Bošnjacima izbor jedne trećine hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda i s tom jednom trećinom formiranje Federalne vlade bez stranke ili stranaka za koje je glasala većina Hrvata. Petritsch je ukinuo i hrvatski veto u Vladi FBiH i u vrijeme pokušaja uspostave hrvatske samouprave, kao odgovora na izbacivanje Hrvata iz federalne vlasti, smijenio čak 450 izabranih hrvatskih dužnosnika.

Britanac Pady Ashdown dok je radio na centralizaciji FBiH i BiH nametnuo je Mostaru konsocijacijski model, kakav ne postoji nigdje u jedinicama lokalne samouprave u BiH. Austrijanac, Valentin Inzko, veliki katolik koji je redovito odlazio u Međugorje, legitimirao je nezakonito uspostavljenu platformašku Vladu FBiH, bez stranaka koje su dobile podršku 90 posto hrvatskih birača- katolika, uvođenjem nove matematičke formule prema kojoj je 5 trećina od 17.

Kada je lider SDA Bakir Izetbegović uoči prošlih izbora, odbacujući dogovor o izmjenama Izbornog zakona kojima bi se osiguralo da i Hrvati mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH Hrvatima zaprijetio “raskidanjem okova” visoki predstavnik Christian Schmidt intervenirao je u Izborni zakon, u izbornoj noći, povećavajući broj izaslanika u nacionalnim klubovima federalnog Doma naroda sa 17 na 23 i prag za kandidiranje čelnika FBiH sa 6 na 11. Time je spriječio ponovni pokušaj formiranja vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji bez predstavnika većinske hrvatske izborne volje. No, istovremeno je ukinuo veto u nacionalnim klubovima uvođenjem kataloga pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. Za pokretanje hrvatskog vitalnog nacionalnog interesa i dalje je potrebna dvotrećinska većina u Hrvatskom klubu, no tim mehanizmom Hrvati više ne mogu oboriti ni jedan zakon jer o tome je li ugrožen njihov vitalni nacionalni interes ne odlučuju oni sami, već Ustavni sud FBiH, u kojem većinu imaju “probosanski sudci”.

U Sarajevu uporno ponavljaju laž kako je Schmidt ovim pogodovao HDZ BiH. Istina je da je on svojom intervencijom onemogućio formiranje Vlade FBiH bez predstavnika Hrvata, ali je istovremeno omogućio preglasavanje Hrvata u Domu naroda, njihovoj zadnjoj brani od majorizacije, što se potvrdilo i nametanjem Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, uz sponzorstvo bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, bez ijednog hrvatskog glasa.

Nakon 30 godina međunarodnog intervencionizma, iza kojeg su ključnu ulogu imale SAD, pozicija Hrvata u BiH, kao državotvornog naroda, konstituenta FBiH i BiH, u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji BiH je potpuno devastirana, dok na razini BiH Bošnjaci i dalje bez problema mogu uz bošnjačkog birati i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Američka veleposlanica u UN-u jasno je dala do znanja da je tomu došao kraj. Sada je ključno pitanje hoće li se bar djelomično Hrvatima vratiti mehanizmi zaštite ustavne jednakopravnosti, koje su im posredo oduzele ranije američke administracije. Bruce je najavila “ograničeni mandat” sljedećeg i posljednjeg visokog predstavnika, ne isključujući mogućnost da on bude i Amerikanac.

U skladu s Trumpovom politikom “America First” aktualnoj američkoj administraciji je primarni cilj rješenje pitanja državne imovine kako bi se  realizirao projekt Južne plinske interkonekcije, odnosno prodaja američkog plina Bosni i Hercegovini, a potom i širenje plinske mreže prema južnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Realizacija tog projekta, međutim, neće biti moguća bez političke stabilnosti u BiH, a te stabilnosti neće biti dokle god Bošnjaci budu majorizirali Hrvate u Predsjedništvu BiH i domovina naroda, i dok im se ne vrati pozicija jednakopravng naroda predviđena Washingtonom i Daytonom.

Budući da Hrvati nemaju političke i diplomatske snage da u to uvjere Trumpovu administraciju ostala im je samo nada da će Hrvatska pokušati nagovoriti Washington da u “ograničeni mandat” posljednjeg visokog predstavnika, uz rješavanje pitanja državne imovine uključi i izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. /HMS/

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Miljenka Mide Prskala…..Sramota i ponos Sirokog Brijega na djelu veceras…

Published

on

Večeras sam imao čast biti nazočan otvaranju izložbe koja nije bila obojena dnevnom politikom, interesima ni podjelama, nego istinom, emocijom, pijetetom i dubokim poštovanjem prema tragediji koja je zadesila hrvatski narod u BiH i Republici Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Bila je to večer tuge, ponosa, molitve i sjećanja. Večer koja dira dušu svakog čovjeka koji nosi hrvatsko ime i koji nije zaboravio svoje korijene, svoje pretke i svoje mučenike.Stephen Nikola Bartulica's Video on X
Zastupnik u Europskom parlamentu Stjepo Bartulica organizirao je ovu veličanstvenu i dostojanstvenu izložbu posvećenu stradanju hrvatskog naroda, ali i hercegovačkih franjevaca — mučenika sa Širokog Brijega, koji su nevini ubijeni samo zato što su bili Hrvati, katolici i duhovni stup svoga naroda. Gledajući njihove fotografije, čovjek nije mogao ostati ravnodušan. U tim licima vidiš vjeru, ponos, dobrotu i patnju jednog naroda koji je kroz povijest previše puta bio progonjen, ubijan i ponižavan, ali nikada slomljen.
Dvorana je večeras bila puna običnih, dobrih i poštenih ljudi. Ljudi koji nisu došli radi kamera, interesa ni političkih bodova, nego iz srca. Bilo je tu gospodarstvenika, umjetnika, domoljuba, franjevaca i ljudi svih generacija koji osjećaju ljubav prema svom narodu i poštuju žrtvu svojih predaka. Osjećala se posebna emocija, tišina puna poštovanja i ponosa. To nije bila obična izložba — to je bio vapaj povijesti i glas onih koji više ne mogu govoriti.

Ali ono što je večeras najbolnije i najsramotnije jest činjenica da gotovo nigdje nije bilo političkih predstavnika Širokog Brijega. Kao da je mrak pao nad grad. Kao da su se svi uvukli u mišje rupe. Došao je veliki europski parlamentarac, profesor, intelektualac i hrvatski domoljub Stjepo Bartulica, čovjek koji je svojim dolaskom pokazao poštovanje prema žrtvama i prema Hercegovini, a naši lokalni politički predstavnici nisu našli za shodno ni pojaviti se. Nisu bili dostojni ni stati pred slike mučenika i pokloniti se njihovoj žrtvi.Široki Brijeg: Premijera dokumentarnog filma „Dolazak franjevaca u Hercegovinu“
Pitam vas, političari Širokog Brijega — čega se bojite? Istine? Povijesti? Svoga naroda? Bojite li se pogledati u oči franjevcima i potomcima onih koji su ubijeni 1945. godine? Zar je moguće da danas, nakon toliko desetljeća, još uvijek postoje oni koji šute iz straha, interesa ili političke podobnosti?
Kao čovjek koji već gotovo 40 godina živi u dijaspori, ali nikada nije zaboravio svoj Široki Brijeg, Hercegovinu i hrvatski narod, večeras osjećam i ponos i tugu. Ponos zbog običnog hrvatskog čovjeka koji nije zaboravio svoje mučenike i svoju povijest. Tugu jer oni koji bi trebali predstavljati ovaj narod večeras nisu imali hrabrosti ni obraza biti među svojim ljudima.
Kad sam nekada pjevao gangu:
„Oj Široki, predi se ti ime, pa se nemam ponositi čime…“
nisam ni slutio koliko će te riječi jednoga dana boljeti i koliko će istine nositi u sebi.
Danas je Široki Brijeg moj ponos, moja tuga i moja ljubav.
Ponos zbog našeg naroda, naših franjevaca, naše vjere, tradicije i tvrdog hercegovačkog kamena koji je kroz stoljeća odgojio ljude ponosne i nepokorene.
Tuga jer gledam kako šutnja, strah, interesi i političko poltronstvo pokušavaju ugušiti duh naroda koji je uvijek znao razlikovati istinu od laži i čast od izdaje. Tuga jer večeras, na jednoj od najdostojanstvenijih večeri posvećenih hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima, mnogi koji se kunu u domoljublje nisu imali hrabrosti ni pojaviti se među svojim narodom.
A ljubav… ljubav prema Širokom Brijegu nikada neće prestati. Jer gdje god čovjek otišao, koliko god godina proveo u tuđini, srce uvijek ostane tamo gdje su mu korijeni, gdje su mu roditelji, djedovi, grobovi predaka i uspomene djetinjstva.
Večeras sam među običnim ljudima, poštenim Hercegovcima, umjetnicima, gospodarstvenicima i franjevcima ponovno osjetio dušu starog Širokog Brijega. Onog ponosnog, hrvatskog i vjernog Širokog koji ne zaboravlja svoje mrtve i svoje mučenike.
Neka se stide politička kaljuža, poltronstvo i kukavičluk koji su večeras šutjeli i skrivali se. Jer večeras nije trebalo držati govore niti skupljati glasove — trebalo je samo doći, pokloniti se žrtvama i pokazati ljudskost. A ni to nisu mogli.
Za kraj mogu samo reći: politički miševi Širokog Brijega, slobodno izađite iz svojih mišjih rupa. Hrvatski narod zna prepoznati tko govori iz srca, a tko šuti iz interesa. Dr. Bartulica ide dalje prema europskoj političkoj sceni pokušavajući pomoći hrvatskom narodu i očuvati istinu o našoj povijesti, dok će mnogi od vas ostati zapamćeni samo po šutnji onda kada je trebalo imati hrabrosti.
Široki Brijeg nije samo grad.
Široki Brijeg je emocija.
Široki Brijeg je rana koja boli i ljubav koja nikada ne umire.
Neka je vječna slava i hvala svim hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. 🙏🇭🇷
Miljenko Prskalo Mida

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba