Mnogi će reći kroz osmijeh: mani se Mare budalaština i tradicije, hajde živi život! Naravno, lako je reći nekome tko nije doživio ljubav djedova, baka, prabaka. Tko se nije unosio u njihove priče i život, tko nije proživljavao kroz tu istu priču njihove najteže trenutke, njihove radosti, tegobe nije mu važna tradicija, korjeni i prošlost. Tom ne treba pričati, jer ne razumije ….
Imala sam sreću da sam upoznala i svoju prabaku i baku. Prilično su dugo živjele i doživjele duboku starost. Voljela bih da sam od istih puno više čula, puno više zapisala o njihovim životima i njihovom nepresušnom žeđi za životom i Božjom milosti.
Danas, iako je nedjelja zaželjela sam puru za ručak. Kako bi moja baka rekla “pristavi odman” vodu za istu. Propržila sam kukuruzno brašno u rerni, nemam vatreni šporet u kući u gradu.
Pura kada se tradicionalno priprema po naš hercegovački način radi se oko sat i pol do dva. Ulijem vodu u šerpu sa soli da prokuha. Kukuruzno proprženo brašno dodajem i ostavljam da vri. Sve izmiješam i tako na laganoj temperaturi ostavim da se kuha. Ni blizu nije to pura kao kod moje stare majke – bake. Jer tada se sadio onaj starinski kukuruz. Mlilo se u vodenici. Baka bi znala reći ako se i ucrva tada je najslađi! Ne bacaj! Prosij i ostavi u žaku. Naravno kod mene je kupovno brašno, ali pravljeno kao da je domaće. Naviru emocije. Bez njih napraviti neko starinsko – tradicionalno jelo nemoguće je! Promatram onu drvenu kašiku koju mi je napravio pokojni Iko Boškanović. Mili Bože kako me je samo u djetetinjstvu kopao živce. Zezao me da će mi baku ukrasti, zatim oteti, odvesti u svoju kuću …. Kako sam se samo ljutila i plakala, a oni bi se toliko smijali mojim reakcijama. Na baku mi nitko ništa nije mogao reći. Ona je u mom životu bila i alfa i omega. Najljepša, najjača, moja i ničija više! Znala bi svima prijetiti! Sjetim se i bakinog brata koji mi je napravio vreteno i kudilju da budem kao baka da predem pređu. Također napravio mi je i igle od starog kišobrana da pletem. Imala sam svoj ram za vezivo. Sve kao kod bake samo manje. Htjela sam u svemu biti kao baka. Sve je tako lijepo bilo. Toliko radosti i ljubavi bi u tim ljudima. Često sam završavala u bakinom zagrljaju gdje mi je pričala o moralnim ljudskim vrijednostima. Čovjeku treba pomoći, ako si u mogućnosti! Ne gazi druge ljude, kako tebe ne bi gazili. Ljubi sve ljude bez ikakve mržnje i bez obzira što su ti uradili. Čuvaj obraz. Važno je da imaš svoj mir. Onako jedna za drugom misli se isprepliću i naviru emocije. Prisjećam se i zajedničkog obiteljskog ručka uz puru i lučnicu. Sve je tako lijepo i skladno bilo u mojim očima. Eh da promiješam puru da mi ne zagori ipak ju ja pravim ne baka! Otklopim šerpu, a onaj miris me zadahnu kao da sam u bakinoj kući i svi sjedimo za stolom. Puna kuća radosti i hrane na stolu. Danas nigdje nikoga. Eh Bože dragi. Otklopim i tavu te gledam u onaj maslac koji cvrči i otapa se. Koliko je samo u selu krava bilo. Pred svakom kućom ujutro stap, melo se maslo. Predvečer, za sutra, bi se pravila kiselina – kiselo mlijeko. Potražnja za kvasom bi se često dešavala u selu. Kod nekoga bi se kvas razvodnio i trebao se mijenjati. Fildžan bi mi dali u ruku trk do prve susjede po žlicu kvasa. Eh! U mlijeko bi se dodavao kvas kako bi se dobilo kiselo mlijeko. A to mlijeko bi se ujutro moglo rezati nožem, toliko bi bilo čvrsto. Pura bez lučnice ne bi bila pura! Maslo domaće bi se istopilo i pustilo malo da se zacrni. U to bi se dodao istučeni bijeli luk iz avana – tucnja, te se miješalo s kiselinom. U jednom tako jednostavnom jelu slika čitavog mog djetinjstva.
Pura je othranila mnoge seoske generacije. Moja baka bi znala reći: ih bilo se jadno i kukavno do Boga da je bilo uvik pure bilo bi dobro! Bili su teški dani! Bilo se i bez vode i hrane. Pojedine žene bi znale od drugih bogatijih žena uzimati onu vodicu kada bi miješale kruh te Prače ruke i posuđe. Maloj djeci bi to toga kuhale čorbicu. Ljudi bi znali raditi cijeli dan, dnevnica, za škriljaču kapu napunjenu žitom. Zato ovo jelo zauzima veliku pažnju kroz živote naših predata. Ne bismo trebali zanemariti ga u našem jelovniku. Već promovirati putu jer je ona posebna priča naših predaka! To je sve naša Hercegovina. Zato smo mi Hercegovci čvrsti kao kamen i jako snalažljivi ljudi.
Osobno puru volim da nije presuha.
Napominjem, nisam se pripremala za ovaj video jer ne radim profesionalno već čisto za svoj gušt. A ljubav prema tradiciji ima posebnu draž i težinu u mom životu. Nemojte zamjeriti!
Imala sam sedamnaest godina kad sam prvi put osjetila pravu nepravdu. U srednjoj školi imala sam profesoricu koja me nije mogla podnijeti. Ne zbog mog ponašanja, ne zbog ocjene – nego jednostavno jer joj se nisam svidjela. Gledala me kao neku “umišljenu i imućnu”, i odlučila me srušiti.
Njezin tadašnji zaručnik, koji je također predavao u školi, išao je još dalje. Došao je mojoj majci i rekao:
„Tvoja neće proći. Ja ću doći na njezin sat. Neće joj biti lako.“
Ništa im nisam učinila. Samo sam bila ono što jesam – i to im je bilo dovoljno da krenu protiv mene.
Roditelji su mi govorili:
„Pusti, šuti, neka te obori. Završit će to.“
Ali ja nisam mogla šutjeti. Nisam htjela samo pretrpjeti. Znala sam da to nije pravedno.
Tad se dogodilo nešto što mi se vratilo nadu. Moj razrednik, jedini koji je imao hrabrosti reći istinu, stao je uz mene. Znao je što se događa. Zbog mene je sazvana sjednica, gdje su se stvari iznijele otvoreno. Rekli su ono što nitko dotad nije – da to što profesorica radi nije korektno ni profesionalno.
Cijela škola bila je uz mene, osim nje i njezinog zaručnika. Nisu me uspjeli srušiti. Zahvaljujući razredniku i nekolicini profesora koji su znali istinu – prošla sam.
Godinama kasnije, kad sam već bila odrasla, ponovno sam srela. Pojavila se opet, i opet je pokušala isto. Kao da joj nije bilo dovoljno. Iako su prošle godine, ponovno me pokušala oboriti – iako joj nisam učinila ništa ni tada, ni sad.
Ali ovaj put, više nisam bila ona djevojčica. Razrednik iz srednje škole, tada već ravnatelj, opet je bio tu. Znao je sve. I ovaj put mi nije dao da prolazim kroz istu nepravdu. Promijenio mi je profesoricu, i položila sam. Pošteno. I mirno.
Sve to ostavilo je trag u meni. I dan danas, kad se sjetim svega, teško mi je ostati ravnodušna. Ne zbog osvete – nego zbog boli i osjećaja nemoći koji nikad ne zaboraviš.
Ali nisam pala. I to je ono što najviše vrijedi. I danas znam – nepravda postoji, ali još uvijek postoje ljudi koji ne okreću glavu. I zbog njih – vrijedi boriti se.
U sklopu obilježavanja Dana grada Stoca, svečano je otvorena novoizgrađena gradska višenamjenska sportska dvorana, čime su sportski kolektivi i građani Stoca dobili na korištenje moderan objekt koji će, kako ističu lokalne i državne vlasti, služiti i sportskim i društveno-obrazovnim potrebama.
Gradonačelnik Stjepan Bošković u obraćanju je naglasio važnost ulaganja u lokalnu zajednicu:
“Ovo nije samo moderna građevina. Ovo je poruka da vjerujemo u Stolac, njegovu mladost, sportski duh i budućnost,” poručio je Bošković.
Dvorana je projektirana kao multifunkcionalni objekt s kapacitetom od tisuću sjedećih mjesta te s dodatnim sadržajima poput galerije s caffe barom, recepcije, garderobe, tehničke sobe i sanitarnih čvorova.
Radovi na izgradnji započeli su u kolovozu 2022. godine, a ukupna vrijednost projekta, uključujući i uređenje okoliša, iznosi oko 8,3 milijuna konvertibilnih maraka. Sredstva su osigurana iz gradskog, županijskog i federalnog proračuna, kao i uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Državni tajnik Zvonko Milas tom prigodom je istaknuo da je ponosan što je Hrvatska podržala ovaj projekt:
“Tako je bilo u Novoj Biloj, tako je danas u Stocu, a tako će biti i dalje, gdje god žive Hrvati u BiH,” poručio je Milas.
Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović naglasio je kako su ovakvi projekti usmjereni na dobrobit svih stanovnika BiH:
“Stolac je središte politike koju provodimo. Zahvaljujem svima koji su imali viziju i ideju, a osobito onima koji su financijski omogućili ovaj projekt,” kazao je Čović.
Nakon svečanosti, u dvorani je odigrana revijalna rukometna utakmica između Izviđača, aktualnog prvaka BiH, i momčadi Stoca koju su činile legende rukometa iz BiH i Hrvatske. /FENA/HMS/
Preporučeno:
Za ulazak u zemlje EU državljani BiH će prema novom sustavu plaćati 20 eura
Facebook uklonio objavu Konakovića u kojoj Bošnjake naziva balijama
FOTO Ministrica Bošnjak posjetila BHANSA-u u Sarajevu
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović rekao je da je hrvatski narod već četiri puta u Predsjedništvu BiH brutalno doživio da ima dva bošnjačka člana i da je to izravan udar na Ustav BiH, ali da će se izboriti za legitimno konstitutivno predstavljanje.
Čović je podsjetio da je izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH dva puta opredjeljenje bošnjačkog naroda, kao brojnijeg u izbornoj jedinici FBiH.
Na početku zasjedanja, tijekom rasprave oko dnevnog reda u kojoj su izaslanici oporbe iz Republike Srpske i bošnjački izaslanici prigovarali na odluku Kolegija da Izborni zakon bude skinut s dnevnog reda nastavka sjednice, Čović je podsjetio da Ustav BiH u osnovi ima konstitutivnost naroda.
Čović je rekao da se može pridobiti netko tko se izjašnjava kao Hrvat u ovisnosti od potrebe, ali da se s čestitim predstavnikom hrvatskog naroda to ne može, bez obzira radi li se o Izbornom zakonu ili bilo kojem drugom, koji je trebao biti uklopljiv u Ustav BiH.
Čović je naglasio da će se hrvatski narod, tamo gdje se štite kolektivna prava konstitutivnih naroda, izboriti da ima legitimne predstavnike./Srna/HMS/
Preporučeno:
ČOVIĆ O STAROM MOSTU: Čuvajmo kulturnu i povijesnu baštinu našeg grada
ČOVIĆ: Obvezujemo se čuvati istinu o Srebrenici
Čović s ministrom za Europu i vanjske poslove Francuske
