Connect with us

KULTURA

Jagoda Savic.Buca..

Published

on

 

Mora da sam ko malecak mlogo voleja da jedem te me jos od t`g nazvase Buca…Imam ja ubavo ime al s`g da neki pita u selo poznavav li Miodraga Ilica svaki bi s`m slegnuja s rame i rekja ..jok..al k`d bi pitali za Bucu svi bi potrcali i kucu da im pokazu..I takoj ja s toj ime Buca zavrsi skolu i porasto te se zaposli u jednu firmu u Beograd…Na mene ni gram salo povis a svi me vikav Buca..Jedan moj drugar se upoznaja s devojce al ona imala drugaricku i teli da iskocu i s nju te vu predlozili da viknu i Bucu s nji da iskoci kad ona osula iz svu artiljeriju po nji…te ona ne socijalni slucaj sas svakoga da izlazi,te ne treba njoj zbirista koji niki nece,te drugarica li misli da ona ne zasluzuje nekoga poboljoga nego neku debelu selsku budalu..Ma svasta bi ona jos napricala da vu oni s oci ne pokazase na mene…Ja t`man naidjo i cu za zbiriste i debelu selsku budalu..

Taj budala li sam ja?priupita devojce ..

Nesi ti… vika..nego neki selski djilkos koga vikav Buca…Prica toj a oci vu se rasirile od milos sto vidi mene vitkastoga,crnomanjastoga i s oci ko u bivolce..

Toj je moj drugar…vika vu drugar i prigrca devojce..

E ovaj drugar bi mogja da dojde u obzir da iskocimo …mandzika ce…

Pa mi ti toj i vikamo…

Ne vikate toj nego me ocete uparite s nekoga Buuuucu,,,vika i pokazuje s ruke debljinu od toga Bucu ..tj mene…

Ja sam taj Buca…reko i povuko stolicku da sednem uz ostal..

Devojceto buknu u obrazi,poce se izvinjava al mene ne ic bilo briga ni za njojne uvrede ,niti pa za nju…

Za prvi maj otido kude tetku u Leskovac…

Ona ima dve cerke moje pajdaske,tuj po neka ni godina deli a druzu se s jednu mladu snasku ,njinu komsiku…Snaska ima malecko cere tuj dve ,tri godine dete al znaje na kvo djavol sedi…Cuvam ja onoj dete a oci mi na majku ostadose…Zgodnacka,crna kosica,oci ko smaragdi,usne ko cresnje…ma nacisto da skrenes…

Vikam ja na onoj dete ..dojdi batino,batino ,pa omanem i viknem dojdi pri mene tatino..Zasede ja kude tetku i bolovanje uzo s`m da gledam snasku kad ce dojde na kafu…Jemput s nju dojde i svekrva vu…Ona mlogo ne primecava da ja zevam u nju al k`d se izlanu i reko na dete…dojdi tatino…svekrva izbeci oci na mene…Slusaj ti rutavile,mesto sto zevas po tudje zene ,vataj se za nekakvu rabotu a i devojke kolko ti dusa oce…Pun Leskovac s nji…

Snaska vu vika…ma kvo toj pricas majke…pali on dete za mene…pomlad bar pet godine…

Cudno mi cudo pet godine…corava li si da te guta s oci a i dete vika cas batino,cas tatino..Sve cu na sina da kazem,da ga pretepa ko vola u kupus…Sestre i tetka ripise na mene i sve me izrezilise i tvrdo se zarekose da ce moju zenidbu uznu u njine ruke…

Jos navece me upoznase s nju..Ako mene ovakvoga mrsavoga vikaju Buca nju bi onakvu trebali vikaju Bucaljka..Brat bratu sto pedeset kila ziva mera…Na nju tri kila zlato,kuca ko u Americki filmovi,vozi dzipa ispod cekic…

Odmanjujem ja s glavu al sestre se prilepile ko pijavice…

Sedi tuj neradnice i gologuzane,moz uzivas ko bubreg u loj…Poce se ja mislim kako li tek uzivav Bucaljkini bubrezi u ovaj loj al pa sedim i gledam u onej aljinke sto na nju nosi a one sve od srmu i zlato…Preterujem al takoj dojde rec..Kad pojdomo dom ona me cunu u obraz al nec` gresim dusu glava vu ubava,ima ubave oci,usta,vedje ,kosu …

Do dom sva predavanja od ubav zivot s nju mi sestre ubacise u glavu…Roditelji vu dugacko gastarbarteruju ,pare ko suske,zivot kakav oces…Ona jedinica…U kucu sve na dugme a ja u selo s onuj rabotu da manes nema u koje pogodis…

Ne bi mlogo odluci se ja…Cu se zenim pa kako bude…Kupise mi lanac ko prs debel,gace,carape,odelo,majice,kosulje i od svilu pidzamu da mi je mekacko k`d se u svilene krpe vrljim..

Prvu noc sas nju,prvu noc s Bucaljku…Uzo najskup viski te sipa i mene i njoj u kristalne case…Jedna casa,druga,treca…ma reko u sebe…nec ti mozes da budes tolko debela kolko ja mogu budem pijan…Opravi rabotu…Takoj prvo vece,takoj i ostala…Svadba bese carska s`m kad da gu prenesem preko njojan prag pokleknu i stovrljimo se zajedno al nekako i toj projde…

Pocese dani da idu,ja leskarim ona me dvori…pevusi i vika me ljubavi…Doruckujemo pa u krevet,rucamo pa u krevet,veceramo ,sve isto…Posle burgijanje ona pevusi i gleda serije a ja zbiram dusu…Ona sve podebela ,ja sve posuv…

Jemput kad se ona uspa ,sedo na motor sto mi kupili i otido kude tetku…Sestre me na noz docekase sto i ona ne posla s mene…

Ja se vise dole ne vrcam…vikam ja…Mrzim sva onaj dugmeta i onaj vrata sto se klizav i zlato i svilu a najvise mrzim dzipa i Bucaljku…

More ne jedj gomna nego se vrcaj dole i cuvaj toj sto imas…sestra ce…

Vrte ,suka,vrnu se..

Ne biva..

Rasturimo se..

Ja se brzo ozeni s jednu nasu seljancicu…Plavo,crveno u lice…Sirotinjka ko ja…Odvaj zboguvamo kucku u Lebane…Naradjase ni se i deca a moja lepota poce gasne…Koza na ruke mi ko cerova kora..Rmbacim od jutre do sutre da ni preranim,razradimo i nase njive u selo…Kad pomislim na onuj svilu i kadifu ponekad mi bude zal…

Onomad ido u Leskovac s avtobus da povidim nesto kad pred banku stade bembara,nova novcijata…Iz nju iskoci zena s sesirce na glavu,cipele od krokodila a aljina mozak da ti stane…Tanacka ,visoka a pored nju ide momcic crnomanjast,vizljast i ubav…Lice me podseti na moje iz mladi dani…

Ko zamajan pojdo po nji i stado u red u banku..Imam tuj jedno pesto dinara pa reko cu gi podignem samo da budem poblizo do onuj zenu i momcica..

Kad na zenu na salter rece ime onaj zgodna zena samo se smazulji pored onej sipke sto drzu ljudi u red…

Kad otvori oci prvo sto vido ,vido Bucaljkine oci i vedje i usta i kosu a posle i momce koje ima moje oci…

Buco…Buco…vika mi ona a ja se pol`k popridigo…

Boze covece kolko si propao…ne moze da mi ne rekne…

Ovoj li je moj sin?pita gu …

Nije…toj je sin na mog sadasnjeg muza…Moje istrisce, rodilo se sa sedam meseci…namignjuje mi da pred dete ne govorim nista…

Lepo dete…reko a teo ga privijem uz mene…

Moja Bucaljka me odvede u kafance te se ubavo ispricamo…Ja vu reko da sam se ozenija i da imam cetiri cerke i sina…s oci pokaza na momcica kad ne gledaja u nas…

Kad se pozdravlja s mene tutnu mi u ruke nesto i rece da ponesem na deca…

I momcic mi pruzi ruku a ja ga cimnu i prigrnu ga…

U Nemacku su …ona radi a on ide na fakultet…Kuca u Leskovac je jos medju najlepse kuce …Dzip cuva za uspomenu na prvu udadbu…

Kad slezo u Lebane brknu u dzep da vidim koje poslala na decu moju…Pet iljadarke evrica zamotani s gumicu…Poce placem …Ne moga stanem do kucu…S`g mi ni kap rakija onaj moja brlja ne bi trebala da izgrlim i izvolim ovuj s`gasnju Bucaljku Slatkicu sto mi dete cuva…S`g bi znaja kako bi… …Jagoda Savic….

Continue Reading

KULTURA

U KRVI OSTAJES

Published

on

 

Mogli smo mi biti od prijatelja više
Al’ nam nisi dao priliku za to.
Tvoja usta o ljubavi ni reč ne izustiše
Kraj, pre bilo čega što bi počelo.

Žudnja je lomila svaku kost u meni
Kao da se bolna duša odvaja od tela
Razgoreo se plamen u svakoj mi veni
Prokleto i ludo sam te poželela.

Ravnodušnost tvoja kao nož zaseče
Duboku brazdu posred srca pravo.
Mrvu vere stavljam da mi ne isteče
Krv, koju si zaposeo, kao sami djavo.

Kako da pokidam nevidljivu vrpcu?
Pokušavam, a ne znam hoću li to moći.
I da se oduprem svom poludelom srcu.
Ono te voli, tu nema pomoći.

Ema Emila Antic

#svi

Continue Reading

KULTURA

Sretno Darijana

Published

on

Washington, D.C. 🇺🇸

Nekoliko važnih dana i još važnijih razgovora pred nama.
O položaju hrvatskog naroda, budućnosti Bosne i Hercegovine, sigurnosti, energetici i partnerstvima koja tu budućnost mogu učiniti stabilnijom i boljom.
Pripreme su u tijeku. Vrijedi imati svoj glas i nužno je da se on čuje na svim mjestima na kojima se donose odluke.

Continue Reading

KULTURA

IZ RUKOPISA MILJENKA MIDE PRSKALA”DOSTA JE VISE””

Published

on

SRAM TE BILO, DRAGANE ČOVIĆU, I TVOJE KANDIDATKINJE – OSTAVITE NAŠE MRTVE NA MIRU! ONI VIŠE NE MOGU GLASATI!

Ovo što smo imali priliku vidjeti na Groblju mira za mene predstavlja teško narušavanje dostojanstva svetog mjesta i nepoštovanje prema našim pokojnicima.

Draga gospođice, kandidatkinjo Dragana Čovića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Groblje mira nije mjesto za političku promociju, izbornu kampanju i osobno predstavljanje kandidata.

Bijeli križevi tamo nisu kulisa za političke govore. Oni predstavljaju naše mrtve, našu povijest, naše obitelji, našu bol i žrtvu generacija koje su prije nas plaćale cijenu pogrešnih političkih odluka.

Pred tim križevima čovjek treba zastati, šutjeti, pomoliti se i pokloniti se žrtvama.

A ne voditi političku kampanju.

Osam godina u Parlamentu Federacije BiH bile su Vaša prilika. Osam godina imali ste mogućnost pokazati što možete učiniti za hrvatski narod. Ako sada, pred izbore, svoju političku promociju tražite među križevima naših pokojnika, onda se moramo zapitati gdje je nestalo poštovanje prema svetosti tog mjesta.

I još nešto što možda netko treba jasno reći:

NAŠI MRTVI VIŠE NE MOGU GLASOVATI!

Ali zato mi živi možemo glasovati.

Možemo pamtiti.

Možemo gledati.

Možemo prosuđivati.

I možemo reći DOSTA!

Ne može se od Groblja mira praviti politička pozornica. Ne može se bol naših obitelji i uspomena na naše pokojne pretvarati u sredstvo predizborne kampanje.

Dragane Čoviću, ako ste Vi politički pokrovitelj ove kandidature, onda Vam poručujem: ostavite naše mrtve na miru!

Naši pokojni sinovi hrvatskog naroda zaslužuju mir, molitvu i dostojanstvo. Ne trebaju Vašu političku promociju, niti im trebaju politički govori pred njihovim križevima.

A hrvatskom narodu poručujem:

DOBRO OTVORITE OČI!

Pogledajte s kim imamo posla i kakvu nam političku kulturu nude. Ako je došlo vrijeme da se izborna kampanja seli među grobove i bijele križeve, onda je to znak da je politička bahatost prešla svaku granicu.

Oltar pripada vjeri.
Groblje pripada našim mrtvima.
Križ pripada molitvi i sjećanju.
A politika neka se vodi programima, rezultatima i odgovornošću.

Ne preko grobova naših pokojnika.

Ne preko njihovih križeva.

Ne preko naše boli.

I zato danas moramo glasno reći:

OSTAVITE NAŠE MRTVE NA MIRU!

Oni više ne mogu glasovati.

ALI MI MOŽEMO.

I upravo zato ovo što se dogodilo može biti politički autogol, a ne pobjeda.

Ako mislite da ćete korištenjem svetih mjesta dobiti glasove – varate se.

Hrvatski narod nije slijep.

Hrvatski narod pamti.

A kada dođe vrijeme izbora, svatko će dobiti odgovor kakav zaslužuje.

I još jednom, jasno i bez uvijanja:

SRAM TE BILO, DRAGANE ČOVIĆU, I TVOJE KANDIDATKINJE!

DOSTA JE!

Dosta politike bez odgovornosti.
Dosta praznih obećanja.
Dosta korištenja našeg naroda, naše povijesti, naše vjere i naših pokojnika u političke svrhe.

Ostavite naše mrtve na miru. Oni su svoje dali. Sada je red na nama živima da odlučimo kakvu budućnost želimo.

Miljenko Prskalo
Član Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba