Connect with us

KULTURA

Generacijsko sjecanje na mladost

Published

on

NAĐOH I PROČITAH, SUZE ME OBLILE

Tekst je predobar generacijski

“Ovi klinci danas?

Je*o te, kada sam bila mala , ljeti kad obučem šorc, izgledam ko da sam poteznu pešadijsku minu okinula na metar od sebe. Sva izranjavana. Na ušivanje me je baba vodila samo kad pljuvačkom (njenom) i prstima ne uspe da mi spoji kožu. Jednom je htela koleno da mi ušije iglom, kaže “samo jedan šav”.

Pobjegla sam tako na bazen i nisam došla do mraka. Jebo je šav da je jebo. Prst mali mi je polomila kada me tukla četkom za krečenje. A i ona fora kada kočiš ”Poni” bicikl prednjom nogom, gurneš je pod prednju gumu.

Ako promašiš, dvojica te dižu ako si na travu pala, a ako si pala na beton – niko ti ne prilazi od djece. Samo ih čuješ kako nešto šapuću dok ti urličeš ko magare.

Ponekad mi se činilo kao da ćemo baciti tog što se dere. Greota da se ne muči. Kad idemo u štetu, u neki voćnjak, uvek idemo da zovemo onog najsmotanijeg, najsporijeg – da ne kažem i najglupavijeg.

On bude sav srećan što su došli drugari po njega.

A, on je u stvari bio mamac – ako nas pojuri neko, pa da njega uhvate. U školi, sećam se, učiteljica nas je pičila sve lenjirom po dlanovima i vukla za zulufe.

Mislim, da si u to vreme otišao u socijalno da se žališ i tamo bi dobio batine. Vršnjačkog nasilja nije bilo. Znao se red. Debeli brane i idu u živi zid u fudbalu.

Onaj najjači, samo on, tuče ostalu decu u razredu. Kakvo nasilje, red se znao. I kad pljunemo jedni druge, niko nije reagovao. Ali ako ne kažeš “Dobar dan” komšiluku, onda te po kući vijaju svi i govore ti “Brukaš nas” i mlati te ko te prvi dovati.

Jelo je, po pravilu, uvek moralo da ti se svidja i da ručaš – morao si, inače dobiješ batine. Na rakiju se nekako i navikneš kada ti sipaju na krvava kolena. Mada, obrazi budu crveniji, jer su te, u medjuvremenu, šamarali što si pao. Kažem rakija!!!

A, ako su deda i komšija popili rakiju – e onda ide tatin ”Brion” posle brijanja. Tad se dereš ko da te, ne daj Bože, štroje. I tu, usput, šamar što se dereš.

Dečija prava su se uglavnom poštovala. Bilo je samo jedno i osnovno, a to je da slušaš starije bez pogovora. Ostala prava ti niko nije ni pominjao, a nisi ih ni tražio. Hrabrost je bila kada vikneš babi, mami ili tetki ”Neću sad kući”, a one ti samo prstom pokažu “doći ćeš ti kući”.

A, druga deca te gledaju kao heroja koji, kada ide kući, kao da ide na front. Posle to ”Neću kući”, uz batine, bude moje “Nemoj, molim te, neću više nikad”.

Znam samo da i kada oplaviš prst od čekića, prvo te tuku što si bezveze trošio eksere, a onda zbog čekića jer ga nisi vratio na mesto.
I tako, gledam danas ovu decu, ne znaju ni da se obraduju.

Pozdrav generaciji

Continue Reading

KULTURA

MOŽE LI SE?

Published

on

 

Izgubljen i usamljen
U gomili
Svjetlo i bljesak
U tami
Kad ne osjećaš ni vlastite ruke
A vučeš i navlačiš
One najtoplije
Može li se?

Izgubljenih nota
Promuklog glasa
U jami bez jeke
Aritmijom uplašenog srca
Pjevati
Može li se?

U postelji bez dodira
Pod plahtama nemira
Leđima o leđa
Dok riječ boli i vrijeđa
Može li se?

Svijetom
Plutajućih leševa ljudskosti
Kamera osmijeha
Silkonskih dodira
Ostati ispisivač ljepote
Može li se, živote?

Rukom u ruci
Srcem u glasu
Pogledom u pogledu
Guzom uz guzu
Skriven u pripadanju
Tebe i sebe
Spasu

Sve dok je
Pjesma u tebi
I vlastita misao
ne rađa nesni

može se, živote!

Nela Servantes Pamuković
Iz ciklusa “Žena posli”

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja “general Ante Roso”

Published

on

General Ante Roso rodio se u Osijeku 25.04.1952.
Korjene vuče iz Hercegovine, iz okolice Ljubuškog.
Politički emigrant, pripadnik Legije stranaca.
Vratio se u Domovinu na početku srbojugoslavenske agresije.
Prvi zapovjednik bojne Zrinski.Borio se na prvim linijama, zajedno sa vojnicima.
Pridružio se Francuskoj Legiji stranaca,u kojoj je zahvaljujući iznadprosječnij inteligenciji, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom -dogurao do naredničkog čina u vrlo kratkom vremenu.
To je najviši čin,koji je do tada u Legiji stranaca dobio neki Hrvat, osim pukovnika Legije Zvonimira Skendera,a ondje su bili Ante Gotovina, Miljenko Filipović, Željko Glasnović,Bruno Zorica -Zulu i drugi.
U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat.
Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe Hrvatske vojske,koje su uspješno odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme Domovinskog rata . Prvi zapovjednik “Zrinski”prve specijalne postrojbe Hrvatske vojske, prvi General zbora Hrvatske vojske i zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HvO-a). General Roso utemeljio je i bojnu “Knez Branimir”prvu profesionalnu postrojbu u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,koja je kasnije prerasla u 1.gardisku brigadu Ante Bruno Bušić.
Prilikom susreta odabranim kandidatima obratio se riječima:
“Oni koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu”.
Vječna slava Generale!🙏🇭🇷🇭🇷

Continue Reading

KULTURA

© Vesna Milošević …U SVETLU VEČNOSTI..

Published

on

In lumine aeternitatis

U svetlu tvom bdim, ko vosak u plamenu,
dok duša sa tobom i tinja, i plane;
i u trenu na dlan, svemir mi pristane,
beskraj što miriše na travu košenu.

Ti nisi žena, moj šumu omiljeni,
jer bezglasno nosiš sve tajne postanja;
gde ljubav mi hodi bez obličja, stanja,
poglede ti kupa moj put rasplinjeni.

Kad ti reči padnu, osvetle bez zvuka,
ko belina hrama svetosti ognjišta;
pa prinesu sjaj do samog središta,
da odišeš večnost, što kadi ti ruka.

Ta tvoja blizina čini da odćutim,
da raj je baš svuda gde tebe naslutim.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba