Connect with us

KULTURA

Održana tradicionalna misa na Misištu Bile

Published

on

Prema crkvenim zapisima koji datiraju od oko prije 700 godina zabilježeno je da su se od tih starih vremena u Misištu na Bilima služile svete mise.

Još od davnih vremena, vremena osvajača i progonitelja Hrvata i katolika ovih prostora, Hrvatski i katolički narod sa svojim fratrima, sklonivši se da prežive i požive, ondje na Bilima nađoše mira i sigurnosti da slave Boga, prime krštenje, obilježe početak svog bračnog života i poukom u vjeri rimo-katoličkoj, ondje se ojačaju za novi dan, godine i stoljeća.

Stoga imalo svjesniji i koji do svojih svetinja drže, a ako ikako mogu, svake godine u nedjelju po Petrovdanu onamo iziđu pribivati Bogoslužju i ostvariti svoja rodbinska, prijateljska i druga zajedništva.

Poslušajte nadahnutu propovijed fra Bože Radoša.

 

Detaljnije na poveznici u komentaru. ⤵️

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ine Vukic”. Nikada nisi zaboravljen. Počivaj u miru Bozijem Predsjednice..

Published

on

Proživjeli smo mnogo zajedničkih trenutaka, Mate, za Hrvatsku i Hrvate, a ovo su tek neki od njih iz mojih nadolazećih memoara. Nikada nisi zaboravljen. Počivaj u miru  “Božjem.

„…Bila sam smještena u zapadnom krilu na četrnaestom katu zagrebačkog hotela InterContinental, kasnije Westin. Sigurnosne mjere bile su iznimno stroge jer su ondje boravili brojni međunarodni dužnosnici. Na inzistiranje dr. Franje Tuđmana našla sam se na istom, strogo čuvanom katu s lordom Davidom Owenom, supredsjedateljem Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, i Matom Bobanom, predsjednikom Hrvatske Republike Herceg-Bosne…

…U svim mojim kontaktima s njim Boban je bio uljudan i blag u ophođenju, premda je, kada je to bilo potrebno, znao biti odlučan.

S njim mi je bilo lako surađivati.

Možda je tomu pridonijela činjenica da je godinama prije, dok je radio kao ekonomist u brodogradilištu na Korčuli, bio u vezi s djevojkom iz moga rodnog Žrnova. Ta zajednička poveznica odmah je među nama stvorila osjećaj bliskosti i međusobnog povjerenja…

…„Što govore, Ina?“ upitao bi.

Gotovo sam mogla zamisliti izraz njegova lica s druge strane telefonske linije.

Više puta nego što mogu izbrojiti prevodila sam izvješća BBC-ja, ABC-ja, CNN-a, NBC-ja, The New York Timesa, The Washington Posta, The Timesa iz Londona, The Australiana i brojnih drugih medija…

…Do tada su u Hrvatskoj već bili uspostavljeni povjerljivi telefonski brojevi namijenjeni komunikaciji s iseljeništvom o osjetljivim pitanjima obrane i međunarodnih odnosa. Koliko mi je poznato, kada je riječ o hrvatskom iseljeništvu u Australiji, jedan skup tih brojeva redovito smo koristili samo troje: predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Boban i ja. Često sam razmišljala koliko je ta okolnost bila nesvakidašnja…

…Kad god bih u uredu HDZ-a u Sydneyju predala telefonske račune radi plaćanja istih, znalo se dogoditi da od mene traže da otkrijem broj koji sam prekrila trajnim markerom.

Nikada to nisam učinila.

Moj je odgovor uvijek bio isti.

„Naravno“, rekla bih. „Najprije nazovite predsjednika Tuđmana i zatražite njegovo dopuštenje.“

Time bi svaki razgovor bio završen…

…Bila su to krajnje pogibeljna vremena. Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile su izložene vojnoj agresiji, a istodobno su trpjele pogubne posljedice embarga na uvoz oružja koji je najprije nametnula Europska zajednica, a potom Ujedinjeni narodi. Mnogi od nas smatrali su da je taj embargo ozbiljno onemogućio hrvatskom narodu pravo na samoobranu. Dok je agresor naslijedio golemu većinu naoružanja, vojne opreme, streljiva i vojne infrastrukture Jugoslavenske narodne armije, Hrvati su bili prisiljeni organizirati svoju obranu s krajnje ograničenim sredstvima…

…„Usput“, dodala sam, „ namjeravala sam ti čestitati na osnivanju Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane. Posljednjih tjedana nisam znala gdje mi je glava zbog Mesićeva posjeta Australiji.“

Mate se nasmijao.

„Ta politička kurva“, odgovorio je tonom koji je govorio mnogo više od samih riječi. „Gledam u njega, ali ga zapravo ne vidim, ako razumiješ što ti želim reći, Ina.“

Savršeno sam razumjela.

„Što se tiče Herceg-Bosne“, nastavio je, „hrvatski se glas morao jasno i samostalno čuti. Hrvate su gurali na rub i to nismo mogli dopustiti. Bosna i Hercegovina u ovaj je rat ušla kao država triju konstitutivnih naroda. Ne smijemo dopustiti da Hrvati nestanu iz te jednadžbe…”

There were many moments we shared, Mate, for Croats, and here are snippets of a few of them from my upcoming memoirs. You are never forgotten. Rest in God’s peace.

“…I was accommodated in the West wing on the fourteenth floor of Zagreb’s InterContinental Hotel, later known as the Westin. Security was exceptionally tight there, as many international officials were staying there. At Dr Franjo Tuđman’s insistence, I found myself sharing the tightly guarded floor with Lord David Owen, co-chairman of the International Conference on the Former Yugoslavia, and Mate Boban, President of the Croatian Republic of Herzeg-Bosna…

…In all my dealings with him, Boban was courteous and soft-spoken, though perfectly capable of firmness when necessary.

I found him easy to work with.

Perhaps it helped that years earlier, while working as an economist at the Korčula shipyard, he had courted a young woman from my village of Žrnovo. That shared connection created an immediate sense of familiarity and trust between us…

…“What are they saying, Ina?” he would ask.

I could almost picture the expression on his face at the other end of the line.

More times than I can remember, I found myself translating reports from the BBC, ABC, CNN, NBC, The New York Times, The Washington Post, The London Times, The Australian, and many others…

… By that time, confidential telephone numbers in Croatia had been established for diaspora input on sensitive issues of defence and international relations. To the best of my knowledge, as far as the Australian diaspora was concerned, only three people used one set of numbers regularly: Croatian President Franjo Tuđman, Mate Boban, President of the Croatian Republic of Herzeg-Bosna, and me. I often reflected on how extraordinary that circumstance was… Whenever I submitted the bills for reimbursement at the Sydney HDZ office, there were sometimes demands that I reveal the number I had blacked out with a permanent marker.

I never did.

My response was always the same.

“Certainly,” I would say. “First, ring President Tuđman and ask his permission.”

That invariably ended the discussion…

…Times were perilous. Croatia and Bosnia and Herzegovina faced military aggression while simultaneously confronting the crippling effects of the European Commission then the United Nations arms embargo. To many of us, the embargo threw a massive spanner into the Croatian people’s ability to defend themselves. While the aggressors inherited the overwhelming bulk of the Yugoslav People’s Army’s weaponry, equipment, ammunition, and military infrastructure, Croatians were left scrambling to organise their defence with severely limited resources…

…“By the way,” I added, “I have been meaning to congratulate you on establishing the Croatian Defence Council’s Department of Defence. I’ve been run off my feet with Mesić’s visit to Australia.”

Mate chuckled.

“That political whore,” he replied in a tone that suggested far more than the words themselves. “I look at him, but I do not really see him, if you know what I mean, Ina.”

I knew exactly what he meant.

“As for Herzeg-Bosna,” he continued, “the Croatian voice had to be heard clearly and independently. Croats were being pushed to the margins, and we could not allow that to continue. Bosnia and Herzegovina began this war as a state of three constituent peoples. We cannot allow Croats to disappear from that equation…”

Continue Reading

KULTURA

Tisuće hodočasnika okupilo se na Kedžari u spomen na Divu Grabovčevu

Published

on

Tisuće hodočasnika okupilo se na Kedžari u spomen na Divu Grabovčevu

Lokalitet Kedžara na Vran planini i ove je prve nedjelje nakon blagdana sv. Petra postala središte vjere, duhovnosti i tradicije.

Kako javlja rama-prozor-info,tisuće hodočasnika iz Rame, Posušja, Širokog Brijega, Jablanice, Livna, kao i brojnih krajeva Hrvatske, okupilo se na Kedžari kako bi obilježili Divin dan, prisjećajući se mučeničke smrti Dive Grabovčeve, djevojke čije ime simbolizira postojanost u vjeri i obrani vlastite časti.

Program obilježavanja započeo je još u subotu, 4. srpnja, misom Uočnicom koju je predvodio fra Stjepan Pavličević.

Središnjem nedjeljnom misnom slavlju u 11 sati prethodile su pučke pobožnosti; hodočasnici, među kojima je bilo mnogo mladih koji su na Kedžaru stigli pješice, iskoristili su priliku za osobnu ispovijed te su u molitvi obilazili Divin grob i spomen-kip.

Svečano euharistijsko slavlje, uz suslavlje više svećenika, predslavio je fra Mario Knezović, gvardijan samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru.

Riječi dobrodošlice i zahvale okupljenima je uputio župnik župe Doljani, fra Marko Cvitković, koji je ujedno bio glavni organizator ovogodišnje manifestacije. Misno slavlje svojim pjevanjem uveličala je Etno skupina Čuvarice.

Posebno emotivan trenutak bila je izvedba Poruke mučenice Dive Grabovčeve, koju je u tradicionalnoj ramskoj narodnoj nošnji izrekla Diva Marija Barišić, dirnuvši prisutne vjernike svojom interpretacijom.

 

Divin dan - Kedžara 2026.

 

Simbol neuništive čestitosti

Diva Grabovčeva, djevojka iz turskog doba koja je u narodnoj predaji ostala zapamćena kao najljepša pastirica ramskog kraja, do danas ostaje nadahnuće brojnim umjetnicima. Njezina tragična sudbina – kada je, braneći svoju kršćansku vjeru i djevojačku čestitost, odbila prosidbu bahatog Tahir-bega Kopčića s Kupresa – rezultirala je mučeničkom smrću upravo na Vran planini.

Danas njezino vječno počivalište krasi veliki kameni stećak, uz koji se nalazi brončani kip koji prikazuje Divu u klečećem položaju, s pogledom uprtim prema nebu, kao vječni podsjetnik na njezinu hrabrost i žrtvu koja i stoljećima kasnije okuplja tisuće vjernika.

Fotografije s obilježavanja pogledajte u galeriji na vrhu članka. Snimka misnog slavlja bit će objavljena uskoro.

(www.jabuka.tv)

Continue Reading

KULTURA

Obilježena 34. obljetnica HVO brigade “Kralj Tomislav”

Published

on

U organizaciji Općine Tomislavgrad i udruga proisteklih iz Domovinskog rata u subotu je svečano obilježena 34.obljetnica utemeljenja brigade HVO-a “Kralj Tomislav“ iz Tomislavgrada i Dan hrvatskih branitelja općine Tomislavgrad.

Sportskevijesti

Program obilježavanja započeo je svetom misom za poginule i nestale hrvatske branitelje nakon čega je uslijedio mimohod te svečana akademija.

Središnji događaj svečane akademije bilo je predstavljanje knjige o slavnoj brigadi pod nazivom “Tomislavgrad u Domovinskom ratu: Brigada kralja Tomislava (prije i nakon ustroja)” autora Bože Papića – Boška, inače jednog od njenih ratnih zapovjednika.

Mijo Tokić, ratni predsjednik HVO-a Tomislavgrad, naglasio je kako je monografija nastala na temelju bogate arhivske građe, vojnih dokumenata, karata, fotografija, osobnih ratnih dnevnika i brojnih drugih izvora te kako upravo takav dokumentirani pristup daje joj posebnu povijesnu vrijednost.

Monogragija, kako je dodao, obuhvata vrijeme organiziranja obrane Tomislavgrada, dramatične dane na Kupresu, ustroj Brigade kralja Tomislava i njezino sudjelovanje na brojnim bojištima, kao i na važnu ulogu Duvnjaka u prihvatu izbjeglica, organiziranju logistike te pomoći hrvatskim postrojbama diljem bojišta.

Ministar hrvatskih branitelja Županije Zapadnohercegovačke Mladen Begić naglasio je kako autor knjigu nije pisao radi osobne promocije, nego kao dug prema poginulim suborcima i budućim naraštajima.

Ratni zapovjednik brigade general Željko Glasnović poručio je kako je brigada “Kralj Tomislav” bila jedna od najorganiziranijih i najuspješnijih postrojbi Hrvatskoga vijeća obrane.

Autor monografije Bože Papić zahvalio je svima koji su doprinijeli njenom izlasku na svjetlo dana te posebno istaknuo važnost pisanja ovakvih djela zbog čuvanja istine o Domovinskom ratu i uloge koju je imala ova brigada.

Brigada “Kralj Tomislav” ustrojena je 2. srpnja 1992. godine u Tomislavgradu. Kroz tu postrojbu od 1992. do 1995. prošlo je više od 4500 bojovnika, a njih 127 je poginulo u borbama.

Inače, obilježavanje je održano u sklopu duhovno-kulturne manifestacije “Dani sv.Nikole Tavelića“./Fena/HMS/

 

 

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba