Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa Ine Vukic”. Nikada nisi zaboravljen. Počivaj u miru Bozijem Predsjednice..

Published

on

Proživjeli smo mnogo zajedničkih trenutaka, Mate, za Hrvatsku i Hrvate, a ovo su tek neki od njih iz mojih nadolazećih memoara. Nikada nisi zaboravljen. Počivaj u miru  “Božjem.

„…Bila sam smještena u zapadnom krilu na četrnaestom katu zagrebačkog hotela InterContinental, kasnije Westin. Sigurnosne mjere bile su iznimno stroge jer su ondje boravili brojni međunarodni dužnosnici. Na inzistiranje dr. Franje Tuđmana našla sam se na istom, strogo čuvanom katu s lordom Davidom Owenom, supredsjedateljem Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, i Matom Bobanom, predsjednikom Hrvatske Republike Herceg-Bosne…

…U svim mojim kontaktima s njim Boban je bio uljudan i blag u ophođenju, premda je, kada je to bilo potrebno, znao biti odlučan.

S njim mi je bilo lako surađivati.

Možda je tomu pridonijela činjenica da je godinama prije, dok je radio kao ekonomist u brodogradilištu na Korčuli, bio u vezi s djevojkom iz moga rodnog Žrnova. Ta zajednička poveznica odmah je među nama stvorila osjećaj bliskosti i međusobnog povjerenja…

…„Što govore, Ina?“ upitao bi.

Gotovo sam mogla zamisliti izraz njegova lica s druge strane telefonske linije.

Više puta nego što mogu izbrojiti prevodila sam izvješća BBC-ja, ABC-ja, CNN-a, NBC-ja, The New York Timesa, The Washington Posta, The Timesa iz Londona, The Australiana i brojnih drugih medija…

…Do tada su u Hrvatskoj već bili uspostavljeni povjerljivi telefonski brojevi namijenjeni komunikaciji s iseljeništvom o osjetljivim pitanjima obrane i međunarodnih odnosa. Koliko mi je poznato, kada je riječ o hrvatskom iseljeništvu u Australiji, jedan skup tih brojeva redovito smo koristili samo troje: predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Boban i ja. Često sam razmišljala koliko je ta okolnost bila nesvakidašnja…

…Kad god bih u uredu HDZ-a u Sydneyju predala telefonske račune radi plaćanja istih, znalo se dogoditi da od mene traže da otkrijem broj koji sam prekrila trajnim markerom.

Nikada to nisam učinila.

Moj je odgovor uvijek bio isti.

„Naravno“, rekla bih. „Najprije nazovite predsjednika Tuđmana i zatražite njegovo dopuštenje.“

Time bi svaki razgovor bio završen…

…Bila su to krajnje pogibeljna vremena. Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile su izložene vojnoj agresiji, a istodobno su trpjele pogubne posljedice embarga na uvoz oružja koji je najprije nametnula Europska zajednica, a potom Ujedinjeni narodi. Mnogi od nas smatrali su da je taj embargo ozbiljno onemogućio hrvatskom narodu pravo na samoobranu. Dok je agresor naslijedio golemu većinu naoružanja, vojne opreme, streljiva i vojne infrastrukture Jugoslavenske narodne armije, Hrvati su bili prisiljeni organizirati svoju obranu s krajnje ograničenim sredstvima…

…„Usput“, dodala sam, „ namjeravala sam ti čestitati na osnivanju Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane. Posljednjih tjedana nisam znala gdje mi je glava zbog Mesićeva posjeta Australiji.“

Mate se nasmijao.

„Ta politička kurva“, odgovorio je tonom koji je govorio mnogo više od samih riječi. „Gledam u njega, ali ga zapravo ne vidim, ako razumiješ što ti želim reći, Ina.“

Savršeno sam razumjela.

„Što se tiče Herceg-Bosne“, nastavio je, „hrvatski se glas morao jasno i samostalno čuti. Hrvate su gurali na rub i to nismo mogli dopustiti. Bosna i Hercegovina u ovaj je rat ušla kao država triju konstitutivnih naroda. Ne smijemo dopustiti da Hrvati nestanu iz te jednadžbe…”

There were many moments we shared, Mate, for Croats, and here are snippets of a few of them from my upcoming memoirs. You are never forgotten. Rest in God’s peace.

“…I was accommodated in the West wing on the fourteenth floor of Zagreb’s InterContinental Hotel, later known as the Westin. Security was exceptionally tight there, as many international officials were staying there. At Dr Franjo Tuđman’s insistence, I found myself sharing the tightly guarded floor with Lord David Owen, co-chairman of the International Conference on the Former Yugoslavia, and Mate Boban, President of the Croatian Republic of Herzeg-Bosna…

…In all my dealings with him, Boban was courteous and soft-spoken, though perfectly capable of firmness when necessary.

I found him easy to work with.

Perhaps it helped that years earlier, while working as an economist at the Korčula shipyard, he had courted a young woman from my village of Žrnovo. That shared connection created an immediate sense of familiarity and trust between us…

…“What are they saying, Ina?” he would ask.

I could almost picture the expression on his face at the other end of the line.

More times than I can remember, I found myself translating reports from the BBC, ABC, CNN, NBC, The New York Times, The Washington Post, The London Times, The Australian, and many others…

… By that time, confidential telephone numbers in Croatia had been established for diaspora input on sensitive issues of defence and international relations. To the best of my knowledge, as far as the Australian diaspora was concerned, only three people used one set of numbers regularly: Croatian President Franjo Tuđman, Mate Boban, President of the Croatian Republic of Herzeg-Bosna, and me. I often reflected on how extraordinary that circumstance was… Whenever I submitted the bills for reimbursement at the Sydney HDZ office, there were sometimes demands that I reveal the number I had blacked out with a permanent marker.

I never did.

My response was always the same.

“Certainly,” I would say. “First, ring President Tuđman and ask his permission.”

That invariably ended the discussion…

…Times were perilous. Croatia and Bosnia and Herzegovina faced military aggression while simultaneously confronting the crippling effects of the European Commission then the United Nations arms embargo. To many of us, the embargo threw a massive spanner into the Croatian people’s ability to defend themselves. While the aggressors inherited the overwhelming bulk of the Yugoslav People’s Army’s weaponry, equipment, ammunition, and military infrastructure, Croatians were left scrambling to organise their defence with severely limited resources…

…“By the way,” I added, “I have been meaning to congratulate you on establishing the Croatian Defence Council’s Department of Defence. I’ve been run off my feet with Mesić’s visit to Australia.”

Mate chuckled.

“That political whore,” he replied in a tone that suggested far more than the words themselves. “I look at him, but I do not really see him, if you know what I mean, Ina.”

I knew exactly what he meant.

“As for Herzeg-Bosna,” he continued, “the Croatian voice had to be heard clearly and independently. Croats were being pushed to the margins, and we could not allow that to continue. Bosnia and Herzegovina began this war as a state of three constituent peoples. We cannot allow Croats to disappear from that equation…”

Continue Reading

EKONOMIJA

Izvješće CIA-e iz 1953. godine: Hercegovački duhan među najboljima na svijetu

Published

on

 

Hercegovački duhan bio je među najcjenjenijima na svijetu, a Mostar i Čapljina imali su ključnu ulogu u njegovoj obradi, navodi se u dokumentu američke Središnje obavještajne agencije (CIA) iz 1953. godine.

Izvješće oznake CIA-RDP80-00809A000700110673-1 distribuirano je 6. srpnja 1953. godine i obuhvaća razdoblje od 1938. do 1951. godine.

Temelji se na “Informativnom priručniku o Jugoslaviji”, koji je jugoslavenska Direkcija za informacije objavila u Beogradu.

Prema izvješću, u uzgoju, obradi i trgovini duhanom bilo je angažirano više od milijun ljudi, a kvaliteta duhana bila je poznata kao jedna od najboljih na svijetu, piše Bljesak.info.

Duhan se u cijeloj Jugoslaviji uzgajao na svega 32.000 hektara, od čega u Bosni i Hercegovini na oko 6.700 hektara.

Hercegovački tip duhana, sorte Ravnjak i Tanac, činio je 30 posto jugoslavenske proizvodnje, odmah iza makedonskog s 56 posto.

Naslovnica izvješća CIA-e iz 1953. godine

Čapljina, Mostar i Ljubuški

U izvješću se ističu hercegovački duhani kategorija A i B zbog velikih listova zlatnožute ili limunove boje, prepoznatljive arome, dobre gorivosti i finih vlakana za rezanje.

Glavne stanice za otkup i fermentaciju sirovog duhana nalazile su se u Mostaru i Čapljini, uz Imotski, Prilep i Skoplje.

U Čapljini je radila jedna od najvažnijih stanica za umjetnu fermentaciju duhana u zemlji, dok je nova sušionica bila u izgradnji u Ljubuškom.

Tvornica duhana Mostar bila je jedna od deset u Jugoslaviji, a svrstana je među tvornice srednjeg kapaciteta.

Drina od najboljeg hercegovačkog duhana

Kao najtraženiji duhanski proizvod u zemlji izvješće navodi cigaretu Drina, izrađenu pretežno od najboljih hercegovačkih duhana.

Od najkvalitetnijeg hercegovačkog lista radio se luksuzni rezani duhan Trebinjac, a hercegovački duhan bio je i u mješavini cigarete Istra.

Jugoslavija je 1950. godine izvezla 7.840 tona sirovog duhana, a najveći kupac bila je Francuska s više od 3.158 tona.

Slijedile su Zapadna Njemačka s 1.071 tonom, Austrija s 1.000 tona i Nizozemska s 884 tone.

>> O povijesti proizvodnje duhana u Širokom Brijegu i izazovima naših predaka

(www.jabuka.tv | Foto: arhiv / CIA)

 

Continue Reading

KULTURA

Vratio se na mjesto Istine

Published

on

Nakon dvadeset godina vratio sam se u rodni grad i ugledao ženu koju sam volio kako bosonoga hoda cestom, noseći drva za ogrjev, dok joj pomaže malena djevojčica. Poslovni čovjek koji joj je uništio život i dalje je živio u luksuzu. — Uvijek je bila prepametna za vlastito dobro — rekao je. Otkazao sam posao vrijedan 12 milijuna dolara i naredio istragu njegovih računa. A onda sam ugledao biljeg iza djevojčičina uha… Potpuno jednak mojemu.

Dio 1

Naglo sam pritisnuo kočnicu svojega luksuznog automobila kada sam prepoznao ženu koju sam volio prije dvadeset godina. Hodala je bosa planinskom cestom, noseći na leđima ogroman svežanj drva za ogrjev, dok je pokraj nje četverogodišnja djevojčica nosila nekoliko grančica.

Ali ono zbog čega sam gotovo izgubio razum nije bio prizor njezina siromaštva. Bilo je to otkriće da djevojčica ima potpuno isti urođeni biljeg kakav je imala moja pokojna majka.

Zovem se Grant Whitaker i vratio sam se u planinski kraj zapadne Sjeverne Karoline kako bih zaključio posao s nekretninama vrijedan 12.000.000 dolara.

Moja tvrtka sa sjedištem u Atlanti planirala je kupiti 400 jutara šumskog zemljišta u blizini gradića u planinama Blue Ridge.

Namjeravao sam potpisati dokumente i otići prije mraka.

Dvadeset godina izbjegavao sam to mjesto.

Ondje sam odrastao u teškim vremenima.

Ondje sam pokopao majku.

I ondje sam ostavio Shelby Marsh, jedinu ženu kojoj sam ikada obećao da ću je voljeti zauvijek.

Kada sam prošao uskim zavojem, odmah sam je prepoznao.

Shelby je nosila iznošenu majicu i staru suknju, a stopala su joj bila krvava od oštrog kamenja.

Djevojčica svijetlosmeđe kose i sjajnih očiju hodala je pokraj nje, trudeći se da joj ne ispadne nijedna grančica.

— Mama, mogu nositi još — rekla je djevojčica.

— Već nosiš dovoljno, dušo. Ti si moja najdraža pomoćnica.

Ugasio sam motor.

Htio sam je dozvati, ali nešto me zaustavilo.

Pričekao sam dok nisu nestale među drvećem, a zatim sam ih slijedio izdaleka, ostavivši automobil ondje gdje je cesta završavala.

Stigle su do male kamene kolibe s oštećenim krovom, prozorima prekrivenima plastikom i sićušnim povrtnjakom.

Nigdje se nisu vidjeli električni vodovi.

Shelby je spustila drva i iscrpljeno se naslonila na zid.

Tada ju je djevojčica upitala:

— Mama, kada će doći moj tata?

Shelby je kleknula pred nju.

— Dušo, već smo razgovarale o tome.

— Ali rekla si da će možda jednoga dana…

Ostao sam bez daha.

Djevojčica je okrenula glavu.

Iza njezina lijevog uha nalazio se sićušan biljeg u obliku polumjeseca.

Isti onakav kakav je imala moja majka.

Isti onakav kakav sam i ja imao od rođenja.

A onda sam se prisjetio nečega što sam godinama pokušavao zaboraviti.

Četiri godine ranije vratio sam se u grad kako bih pokopao oca.

Tijekom tog posjeta slučajno sam susreo Shelby.

Zajedno smo večerali, prisjećali se prošlosti i plakali.

Te smo noći završili zajedno u staroj obiteljskoj kući.

Sljedećeg jutra vratio sam se u Atlantu bez pozdrava.

Sada, gledajući tu djevojčicu, shvatio sam da sam možda napustio mnogo više od jedne stare ljubavne priče.

Nisam se usudio predstaviti, pa sam se vratio automobilu.

Te sam večeri otkazao potpisivanje kupoprodajnog ugovora i unajmio sobu u malom pansionu.

Sljedećeg jutra posjetio sam Dot Pruitt, koja je desetljećima vodila mjesnu trgovinu mješovitom robom.

— Moram saznati što se dogodilo Shelby Marsh.

Dot je prestala slagati robu na police.

Izraz lica potpuno joj se promijenio.

— Grante, neke je stvari bolje ostaviti na miru.

— Kakve stvari?

Pogledala je prema vratima i stišala glas.

— Shelby ne živi tako zato što je to sama izabrala. Prije pet godina prijavila je nešto što je moglo uništiti najmoćniju obitelj u ovom okrugu. A oni su se pobrinuli da više nitko nikada ne povjeruje ni jednoj njezinoj riječi.

Stajao sam potpuno nepomično.

A onda je Dot izgovorila prezime te obitelji.

Bilo je to prezime iste one obitelji koja mi je pokušavala prodati 400 jutara šume.

Continue Reading

KULTURA

Vlada FBiH: Brotnjak Jure Beljo dobitnik nagrade za životno djelo

Published

on

Vlada FBiH: Brotnjak Jure Beljo dobitnik nagrade za životno djelo

 

Vlada Federacije BiH dodijelila je federalne nagrade za znanost za 2026. godinu, a nagrade za životno djelo dobili su prof. dr. sc. Mirsad Kapetanović i prof. dr. sc. Jure Beljo (rođen 1942. u Velikom Ograđeniku, Čitluk).

Odluku je Vlada donijela 20. studenoga na telefonskoj sjednici, na prijedlog Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti.

Nagradu za doprinos žena u znanosti dobila je prof. dr. Zora Pilić.

Godišnje priznanje za znanstvenike iz dijaspore dobio je prof. dr. Alojz Ivanković, a posthumno priznanje za doprinos znanosti dodijeljeno je prof. dr. Dubravku Lovrenoviću.

Dobitnici godišnjih nagrada

Godišnje nagrade za znanost dobili su

  • dr. sc. Belma Kalamujić Stroil (prirodne znanosti),
  • prof. dr. Almir Fajkić (medicinske i zdravstvene znanosti),
  • prof. dr. Emir Sokić (inženjerske i tehnološke znanosti),
  • prof. dr. Nedžad Hadžiomerović (poljoprivredne znanosti),
  • prof. dr. sc. Haris Memišević (društvene znanosti) i
  • dr. sc. Emir Demir (humanističke znanosti).

Godišnju nagradu za umjetničko-istraživački rad dobila je izv. prof. dr. art. Vesna Sušac.

Nagrade za mlade istraživače dobili su

  • dr. sc. Mujo Hasanović,
  • dr. sc. Amina Tucak-Smajić,
  • mr. Emir Dervišević,
  • doc. dr. sc. Mario Kovač,
  • doc. dr. Nasir Muftić i
  • mr. sc. Ajla Bukva Ljevo.

Godišnje priznanje za promociju znanosti dobio je Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu.

Koliko iznose nagrade

Nagrade se sastoje od novčanog iznosa i povelje.

Dobitnicima nagrade za životno djelo isplatit će se po 10.000 KM, a nagrada za doprinos žena u znanosti iznosi 4.000 KM.

Godišnje nagrade za znanost i za umjetničko-istraživački rad iznose po 3.000 KM, a nagrade za mlade istraživače po 2.000 KM.

Nagrade se dodjeljuju za iznimno značajna dostignuća u znanstvenoistraživačkom i umjetničko-istraživačkom radu znanstvenicima, istraživačima, umjetnicima i ustanovama registriranim u Federaciji BiH.

(www.jabuka.tv | Foto: Općina Čitluk / arhiva)

 

 

 

 

Napiši komentar

Objavom komentara potvrđujete da ste upoznati s Pravilima komentiranja. Pritužbe možete poslati na komentari@jabuka.tv.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba