Blagoslovljen današnji dan.
Život se ne sastoji samo od velikih odluka i važnih događaja. Mnogo više ga oblikuju male misli, svakodnevni stavovi i način na koji gledamo sebe, druge ljude i svijet oko sebe. Često potrošimo mnogo snage pokušavajući promijeniti okolnosti, a zaboravljamo da je najvažnija promjena ona koja se događa u našem srcu. Lako je postati zarobljen brigama, razočaranjima i tuđim pogreškama. Lako je primijetiti ono što nedostaje, ono što nije uspjelo ili ono što drugi rade pogrešno. Međutim, čovjek koji želi rasti u mudrosti i svetosti uči gledati dublje. On ne zatvara oči pred problemima, ali ne dopušta da problemi postanu središte njegova života. Takav čovjek nastoji u svakome pronaći ono dobro. Svjestan je da svaka osoba nosi svoje borbe, svoje rane i svoje križeve. Zato ne sudi olako, nego pokušava razumjeti. Ne natječe se s drugima, nego se raduje njihovim uspjesima. Zna da tuđe svjetlo ne umanjuje njegovo vlastito. Istinska veličina ne sastoji se u tome da budemo bolji od drugih, nego da svakoga dana budemo bolji nego jučer. Zato mudra osoba više vremena posvećuje vlastitom rastu nego kritiziranju drugih. Dok se mnogi bave tuđim manama, ona nastoji pročistiti svoje srce.
Bog vas blagoslovio

Danas je 22. lipnja Dan antifašističke borbe. Po kriterijima historiografskog znanstvenog pristupa naziv tog praznika zaslužuje kraticu “tzv”. Ipak, logorska vatra je upaljena, totem podignut, a svečani ratnički ples ne posustaje. Oblaci bunike nadvili su se nad Hrvatskom, a lule pomirbe odavno bačene u neki od Tomaševićevih koloritnih kontejnera.
Unatoč ratničkim bojama, raspoznajemo poznata lica vrijednih povjesničara dnevno-političke primjene, Habulinovu mladež, nekakve besmrtne odrede i političare opće prakse. Odijela i crvene kravate donešene iz kemijskih čistionica, vijenci na sve strane, a usta prepuna prvog gerilskog, partizanskog odreda u Europi. Jedino se nisu uspjeli dogovoriti koliko ih je taj dan zdimilo u šumu Brezovicu – 8,9,24 ili 76.
Spomenimo ipak neke relevantne činjenice. Prva gerilska postrojba u Europi koja se suprostavila njemačkom okupatoru osnovana je u ožujku 1940. pokraj sela Husicka u Poljskoj, a vodio ju je bojnik Henryk Dobrzanski-Hubal. Ti hrabri borci, njih 180, borili su se i pružali snažan otpor Nijemcima. Poraženi su i likvidirani kod mjesta Opoczno 30.travnja 1940.
Pretpostavljam da su naši današnji tulumaši čuli za pakt Ribbentrop-Molotov, sklopljen 23. kolovoza 1939.? Tim sporazumom dva zločinačka, nakaradna, totalitarna režima, komunizam i nacizam, predvođeni dvojicom luđaka izvršili su podjelu interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Nakon toga Njemačka je napala Poljsku 1., a Sovjetski Savez ju napada 17. rujna 1939.
Što su tada radili hrvatski “revolucionari”? Gdje im je bio čelnik, zločinac JB Tito? Grijali su se uz velikog ruskog medvjeda dok je sa svojim saveznikom Hitlerom započinjao krvavi pir u Europi. Jer zapovijedi su stizale iz Moskve.

22.lipnja 1941. Njemačka je napala Rusiju, a grupica staljinista, lenjinista i titoista navodno zbrisala u šumu Brezovicu. Logično je pitanje – drugovi, što ste bili od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941.? Bilo je to vrijeme realnog saveza Njemačke i Rusije. Netko malo vehementniji bi vas pitao jeste li u tom razdoblju bili i hitlerovci?
Srećom saveznici su se ipak posvađali. Drugovi habulinoidi, sudionici kumrovečkog maskenbala, vi balegari koji pričate o zločincu Titu kao brendu (?) dužni ste neke odgovore.
22. lipanj, kao Dan antifašističke borbe obilježava se od 1991., dakle od osamostaljenja Hrvatske, zbog nategnute simbolike. Do tada se slavio 27.srpnja.
Odlučite konačno kad ste pokazali mišiće i ustali, 27.srpnja 1941. kad je izvršen pokolj Hrvata u Srbu i okolici ili 22. lipnja kad je propao savez tate Staljina s Hitlerom?