Ovogodišnje svečano obilježavanje Dana žena u Rimu, u organizaciji Hrvatsko-talijanskog
mozaika, održano je u subotu 1. ožujka, na kojem je upriličena i književna večer. Ova udruga iz
Rima je u svojih 10 jubilarnih godina rada i postojanja postala postojna zbilja raznih inicijativa, kao
i uporišna točka za promicanje raznovrsnih oblika kulture hrvatskih korijena. Do sad broji 130
ostvarenih projekata, a obilježavanje Dana žena.svakako zauzima posebno mjesto. Radi se o
dragocijenoj prilici da ženski dio Hrvatske rimske zajednice upozna stvaralaštvo surodnjakinja, što
žive i stvaraju u iseljeništvu, često donoseći vlastite životne priče, a one vrlo često pretvore u
zanimljivu razmjenu iskustava. Za mjesto susreta i ove je godine izabrana adresa Via delle Paste
106, u središtu Rima, gdje se nalazi posebno ugodan i elegantan interijer Librerie Enoarcano, za
koji je zaslužna njegova vlasnica, splićanka Tanja Pavelić.
Za ovogodišnju književnu večer izbor je pao na promociju stvaralačkog djela Ivke Ilić
Kovačević. Kako se sama predstavila prisutnima, Ivka je rođena u Bosanskoj Posavini, a već u
ranim godinama života seli za Rijeku, nakon čega, sa svojim izabranikom, odlazi za Švicarsku, gdje
stvaraju obitelj i žive već četerdeset godina. Makar je još od malih nogu voljela podjednako i čitati i
bilježiti po raznim komadićima papira, stihove ili pak rečenice koje bi joj navirale nenajavljene i
spontane, njeno zanimanje u odrasloj dobi nije ni u kakvoj vezi s književnošću. Javlja se u njoj želja
da napiše autobiografiju, za svoju djecu, koja su već odrasli ljudi i za unuke što su počeli pristizati.
Istovremeno radna kolegica joj počinje prepričavati svoju tešku, ali i čudesnu životnu priču.
Zatečena tim zaista neobičnim spletom događanja koja su obilježila život njene kolegice, odlučuje
da tako jedna nevjerojatna životna priča treba biti zapisana i podarena čitaocu. Ivka će nam reći da
ne zna je li ta inspirativna životna priča izabrala nju ili je bilo obrnuto. Međutim, to nije bila
prepreka, jer ono što osjeća i zna, sa samo jednom i jedinom pretenzijom, da čitaocu, na jedan topao
i ljudski način, daruje ispisanu na skoro pedsto stranica taj izrazito težak i zanimljiv život svoje
kolegice. Veliko je bilo njeno ushićenje kad je ugledala tiskanu knjigu. Sretna je i želja joj je da
ostavi iza sebe nešto dobro. Rodila je troje djece, a njene knjige su joj kao još jedno. Osjeća se
ispunjenom što je uspijela takvu jednu životnu priču umotati i zaštiti mekanim i toplim papirnatim
koricama, svjesna da je ipak život taj koji zaista zna često napisati najbolje romane. Tvrdi: “Knjiga
je vrijednija od svih spomenika, jer ona gradi spomenike u srcu onoga koji je čita.” Svojoj rimskoj
publici, sa dahom svježine švicarskih planina, donijela je roman iz dva dijela “Otac kamenog srca”
i “Majka bez duše.” Drugi je nastavak prvog, pisan su istim stilom, a uspjevaju podjednako
probuditi velike emocije u čitaocu. Na prvoj nas stanici čeka četverogodišnja Ivona i njen dvije
godine stariji brat koji ostaju bez voljene majke, a ubrzo i bez oca. Tragedija će se pretvoriti u
idiličan život zahvaljujući dobrim ljudima, sve do trenutka kada se iznenada pojavi nepoznati gost.
Proživjeti ćemo s Ivonom i Toniem, Majom i Matejom djetinjstvo, školsko doba i odrastanje.
Utkaće nam se u dušu ono što su sami oni proživljavali i živjeli. Što duže ulazimo u zaplet, raste i
dramatičnost, a lakoća i jasnoća prikazivanja likova i sveg onog što proživljavaju učiniće da ćemo
jednima biti privženi, a drugi će nam biti odbojni. Što više upoznamo Anu, Stipu, Petra i ostale
očitovaće nam se i kristalno čisto ljudske mane i vrline, ostavljajući nama slobodu izbora.
Večer se nastavila u društvu pisane riječi. Prisutnima je predstavljena zbirka pjesama”
Pjesme dušom život piše.” Naime, radi se o zbirci koja sadrži 151. pjesmu Ivke Ilić Kovačević, u
kojima obuhvaća razne teme. Nekoliko izabranih pjesama članica Udruge, Ana Kovačević pročitala
je prisutnima. Ivka je uvjerila prisutne s koliko lakoće stvara stihove, tako što je pročitala pjesmu
koju je sročila isti dan i posvetila podpresjednici Mozaika, Zrinki Bačić, zaslužnoj za ovaj događaj.
Reći će da u svaki stih unosi dašak duše, njene duše koju im je udahnula dok ih je stvarala. Još
jednom je izrazila veliko iznenađenje koje je doživjela pozivom da dođe u Rim.
ŽENA ZMAJ
Od drugih sam saznala
da si Žena Zmaj!
Kako ti se osjećaš ,
ti nam ispričaj?
Osjećaš li umor
il’ kod tebe toga nema?
Ispričaj nam kako Zrinka
svaki dan iz nova priprema.
Od kud snagu crpiš,
šta ti volju daje,
da li Žena Zmaj
zna za predaje?
Ovim kratkim stihom
želim reći:,, Zrinka puno hvala,
da si baš mene
za promocija odabrala!”
Moderatorica večeri Ljiljana Džalto istakla je da je od velike važnosti podvući da Ivka Ilić
Kovačević prodajom knjiga pomaže samohrane majke, po izričitoj želji osobe prema čijoj životnoj
priči je napisan roman, a jedan dio autorica odvaja isto za pojedince kojima je potrebna pomoć, kao
naprimjer za djevojku poznatu i hrvtatskoj široj javnosti kao Seddina Bosna, koja isto sa sobom
nosi životnu priču što ne ostavlja ravnodušnim.
Među prisutnim Hrvaticama bila je i g.đa Nina Karković, savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu
Republike Hrvatske pri Republici Italiji, koja je imala priliku upoznati i biti dio Hrvatske zajednice
u Rimu i prisustovati jednm od mnogobrojnih uspješnih projekata Talijansko-hrvatskog mozaika.
Književna večer je i ove godine kulmirala s čokoladnom sočnom tortom Alme Kumbarić,
biologa po struci, koja u slobodno vrijeme provodi stvarajući vrhunske slatke kreacije. Spretne ruke
naše Alme, preslikale su knjigu do najsitnijih detalja u ukusnu tortu i ostavile bez daha sve prisutne,
posebice samu autoricu, koja nije krila iznenađenje i ushićenje vidjevši svoju knjigu u obliku torte.
Već u ranim jutarnjim satima sljedećeg dana, gošća Književne večeri 2025., Talijansko-hrvatskog
mozaika, posvetila je Almi dirljivu poeziju sa stihovima u rimi punih zahvale za tortu, koja je bila
neočekivano prekrasno iznenađenje.
Mjesto na kojem uvijek pronađem mir. Mjesto kojem se vraćam srcem i iznova.
Često se pitam koliko smo mi, koji živimo u njegovoj blizini, uopće svjesni koliku milost imamo.
Toliko ljudi prelazi tisuće kilometara da bi došli ovdje, a nama je tako blizu.
Svaki put kad vidim hodočasnike sa svih strana svijeta, srce mi bude puno.
I tada pomislim kako, ma koliko neki pokušavali ugasiti sjaj Međugorja, ono sja sve jače.
Ovih dana započeo je Mladifest. Tisuće mladih okupljenih u molitvi, pjesmi i zajedništvu.
Kakva ljepota.
Kakva snaga vjere.
Kakva milost.
Posebno su me dirnule Papine riječi upućene mladima:
„Ne pristajte na prolaznu sreću, nego iskreno težite istini koja jedina oslobađa.”
Godine 1917., u časopisu „Hrvatska njiva“, hrvatski povjesničar, književnik i sveučilišni profesor Vjekoslav Klaić objavio je tekst „Deset zapovijedi“ – svojevrsni kodeks ponašanja hrvatskoga čovjeka. Tekst je 1926. ponovno objavljen pod naslovom „Deset zapovijedi majke Hrvatske svim vjernim sinovima i kćerima“.
I danas, nakon više od jednog stoljeća, njegove riječi zvuče nevjerojatno suvremeno:
GOVORI HRVATSKI!
UČI!
RADI!
BUDI ŠTEDLJIV!
BUDI UMJEREN!
ŽENI SE I UDAJ!
IMADNI DJECU!
LJUBI SVOJU DOMOVINU!
POMAŽI SVOME BRATU HRVATU!
BUDI DOBAR HRVAT I ČESTIT ČOVJEK!
Klaić nije pozivao na mržnju prema drugima. Nije nudio izgovore. Nije učio Hrvate da svoju slabost pripisuju drugima.
Naprotiv — tražio je jezik, znanje, rad, umjerenost, obitelj, djecu, domoljublje, međusobnu pomoć i osobnu čestitost.
To je i najvažnija poruka ovih deset zapovijedi: narod se ne čuva samo velikim riječima, nego svakodnevnim životom svojih ljudi.
Više od sto godina poslije pitanje je jednostavno: koliko smo od ovoga sačuvali?
Vjekoslav Klaić:
Deset zapovijedi majke Hrvatske
I. GOVORI HRVATSKI!
Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema. On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća. Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat. Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rođenim jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, a čovjek po govoru.
II. UČI!
Uči, da budeš pametan i razuman, da možeš koristiti sebi, svojoj obitelji i svome narodu. Uči, jer znanje je moć. Uči hrvatsku povijest, upoznaj svoju domovinu i svoj narod.
III. RADI!
Radi marljivo i pošteno. Ne budi lijen, jer lijenost je najveći neprijatelj pojedinca i naroda. Radom se stvara blagostanje, a neradom propast.
IV. BUDI ŠTEDLJIV!
Ne rasipaj ono što si svojim radom stekao. Čuvaj i unapređuj svoje imanje, jer samo narod koji ima gospodarsku snagu može biti slobodan.
V. BUDI UMJEREN!
Ne opijaj se i ne podaj se porocima. Čuvaj svoje tijelo i svoj razum, jer zdrav i čestit čovjek vrijedi sebi, obitelji i narodu.
VI. ŽENI SE I UDAJ!
Osnuj obitelj i ne bježi od životnih dužnosti. Obitelj je temelj naroda.
VII. IMADNI DJECU!
Djeca su najveće bogatstvo naroda. Odgajaj ih u ljubavi prema Bogu, obitelji, jeziku i hrvatskom narodu.
VIII. LJUBI SVOJU DOMOVINU!
Ljubi Hrvatsku i čuvaj njezino ime i čast. Ne zaboravi domovinu, ma gdje živio.
IX. POMAŽI SVOME BRATU HRVATU!
Ne gledaj ravnodušno nevolju svoga čovjeka. Pomaži hrvatskoj braći i sestrama, jer samo slogom i međusobnom pomoći narod napreduje.
X. BUDI DOBAR HRVAT I ČESTIT ČOVJEK!
Ne sramoti svoje hrvatsko ime. Budi pošten, radišan, razuman i vjeran svojim dužnostima. Tako ćeš najbolje služiti i sebi, i svojoj obitelji, i svome narodu.