Connect with us

KULTURA

Mostarski Gvardijan Fra Mario Knezović ….JOZO je umro. Činio me boljim čovjekom i fratrom.

Published

on

Danas je došla tužna vijest da je umro JOZO Vukoja – Jozipov s Kočerina. Dolazio je na misu sat vremena prije svih – uvijek pješice. Već s desetak metara bi viknuo upit: „Tko će biti u petak?. To je značilo da sluša emisiju Agape i da ga zanima tko će biti gost. Ovo bi uvijek, neizostavno pitao. Pitao bi to i prije njegovog Fanjen Isus. Posljednje godine je živio s bratom Matom.
Kod posljednjeg blagoslova kuća 4. 1. 2025. napravili smo selfie – nema nas trojice ljepših na svitu. Po zidu su obješene slike svetih i druge. Ni jedna nije u liver obješena – svaka visi za sebe. Ali kod Joze je sve u životu bilo pod liver. On je uvijek znao što je od Boga, a što od zla. Za one koji ne bi išli na misu, posebno „komunjare“, znao bi dometnuti kako se boje da se zvonik na njih ne sruši. Kod dolaska na misu uzeo bi koji bombon kod časnih sestara i prenio nam pokoju informaciju. Uvijek smo se čudili kako, unatoč poteškoća s kojima je rođen, upamti sve blagdane i raspored misa. Tu je bio maestralan. Od mene je dobio posebno zaduženje: nedjeljom bi uključivao zvučnik za zbor. To je odrađivao precizno i savjesno. Bio je ponosan kad bi ga uključio. Tu je i sjedio kod misa, te tek od prije pola godine, zbog potrebe odlaska na toalet je prešao u dno crkve.
Volio je svoj Kočerin. Kad bi igrali na turniru sjedio bi blizu klupe s igračima i s povezom oko glave viknuo – VINTAJ! Ljudi kao Jozo činili su me boljim i čovjekom i fratrom. Ta iskrenost me osvajala.
Imao je čudesne i logične reakcije. Kad je jedanput jedan fratar zbog izgleda zamijenio s brata mu te ga pitao je li on Mate? Jozo je odgovorio fratru protupitanjem: Jesi li ti časna sestra? Bio je zanimljiv kod posljednjeg hodočašća u Bosnu kad je cijelim putem brojao minarete i džamije.
Jozo je bio Božji dar mnogima. Nije htio smetati nikome. O njemu i bratu nakon smrti roditelja brinule se divna sestre.
Petak je, Jozo neće večeras čuti voljenu emisiju Agape. Jozo me više neće pitati „Tko će biti u petak“. No, ja sad znam tko će biti u Nebu kod dragoga Isusa. Njemu će Gospodin reći dođi Jozo i vintaj ovdje u kući Oca Nebeskoga.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine.
Sprovod mu je sutra u 15 sati na Kočerinu.

Continue Reading

KULTURA

Miljenka Kostro..EVO MALO DETALJA SA SINOŠNJE PROMOCIJE MOJE DVIJE KNJIGE. HVALA SVIMA

Published

on

Sinoć je u sklopu Posuškog lita, a u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak Podružnice Posušje održano predstavljanje zbirke poezije „Jaram riječi“ i zbirke kratkih priča „Zavičajne priče“ autorice Miljenke Koštro.
Uz autoricu o ovim književnim djelima su govorili Ljubica Ivančić, Tina Laco, Ivana Banožić Skoko i Mladen Vuković.
Zbirka “Jaram riječi” podijeljena je u sedam ciklusa: Pjesničko pero, Tišina poniranja, Žubor života, Miris djetinjstva, Plameni s kamena, U ruhu Ode i Za kraj. Svaki ciklus, osim niza pjesama, sadrži i nekoliko kratkih proznih crtica. Predstavlja zreli i tematski zaokružen nastavak autoričina dosadašnjeg stvaralaštva.
Zbirka ”Zavičajne priče” donosi niz živopisnih, duhovitih i emotivnih zapisa iz svakodnevice hercegovačkog čovjeka, ispričanih autentičnom ikavicom koja u ovoj knjizi nije samo jezični stil, nego i važan dio identiteta, pamćenja i kulturne baštine. Kroz priče se prikazuju običaji, mentalitet, humor i životne vrijednosti jednog vremena, a jednostavne svakodnevne situacije često prerastaju u slojevite narative prožete ironijom, humorom i suptilnom društvenom kritikom.
Tematski, priče se bave obiteljskim odnosima, brakom, migracijama, položajem žene, starenjem te odnosom tradicije i suvremenog života. Likovi su oblikovani realistično, ali i simbolično, pa ponavljanje imena i slične sudbine naglašavaju univerzalnost iskustva malog čovjeka. Posebno su istaknuti ženski likovi koji kroz dijalog i unutarnji monolog progovaraju o osobnim i društvenim izazovima.
Odabrane tekstove knjiga su interpretirali Josipa Jukić i Branka Bulja, a glazbeno su predstavljanje uveličali Eva Jukić te Ruža i Josip Polić.

Continue Reading

KULTURA

Marko Ljubic..ČEMU LJUTNJA? SRBIJI TREBA DAVATI

Published

on

.

Baš mi Hrvati ne znamo uživati u velikodušnosti, pa i u tome što nam provincijalni psihološki refleks dominira u rukovodstvima, posebno tzv. kulturne industrije, koji se, kako ravnatelj AEM Popovac kaže, sustavno ucjepljuje narodu.

Mašala.

Dobro je da smo Srbiji dali 12 bodova, a oni nama ništa.

Dali su nam bome previše, ni danas se ne možemo rješiti tih njihovih darova i poklona, što bi tek s tim bodovima.

Tek bi to bilo kuku-lele umjesto Leleka.

Da im bar možemo uz te bodove darovati ili vratiti Pupija, Mesića, Stipu da prostite, Klasića povjesničara i Zoku brkatog antifu Pusića, a dobro bi im došli na euroliberalnom putu i Hrebak i Štromar.

S Frkom Petešićem da osvijetljava drumove.

To bi bilo pošteno davanje.

Treba navaliti davati višak, a ne jaukati zbog bodova.

Continue Reading

KULTURA

Oni su bili uz Zrinjski kada je bilo najteže: Danas su proslavili novi pokal Plemića

Published

on

Bili su uz HŠK Zrinjski kada je bilo najteže i kada ga je trebalo dignuti iz pepela. Oni su aktivni sudionici reosnivanja HŠK Zrinjski, ali i oni koji su sudjelovali u utemeljenju HVO-a u Mostaru. Danas su Gorda, Ćela, Miki i Pero proslavili novi pokal Plemića uz pjesmu Zrinjski je slavno Hrvatsko ime…

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba