Stjepan Krasić rodio se u kraju koji je slika Hercegovine kakvu svi zamišljamo u pričama iz
starine: otac Pero; cestar i kasnije nadzornik cesta, majka Stana od Dugandžića; kućanica,
vrijedna i zauzeta radnica na imanju. Stana je rodila desetero djece, osam ih je ostalo živih.
Marljiva i cijelim bićem za obitelj zauzeta žena ostavila je dubok trag u formiranju Stjepana.
Majka ga zadojila tako da je za svoju obitelj-zajednicu izgarao svim svojim bićem i do
krajnjih granica. Otac Pero formirao je u Stjepana ustrajnost i posvećenost cilju uz čuvanje
osobnosti i uvjerenja. U obitelji je usvojio tvrdu vjeru u Boga i razumijevanje kako uz zauzet i
predan rad čovjek se ne treba plašiti životnih teškoća. Gdje god da je živio i radio uz kuću je
formirao i za primjer uredio vrt, na korist kući i ljepotu svima. Rad u polju duhana, s
majkom, braćom i sestrama, naučio ga je kako ustrajno i iznova treba saditi uništene sadnice,
osigurati im zaštitu od nemilosrdnog sunca i žedne ih napojiti. Nebrojeno li je puta to poslije
uradio ljudima: žednu dušu napajao im je Božanskom riječju, u zajednici ih ukorjenjivao
krsnom vodom, a od žege i hladnoće branio krovom i toplim skrovištem.
Nakon pučke škole, koju je završio u Čitluku, upisao je i završio „realku“ u Mostaru. Iz
Mostara se uputio na daljnje školovanje u Split gdje je na Poljudu završio Klasičnu gimnaziju.
Zbog njegova odlaska u svećenike, zajedno s bratom Ljubom, otac mu na poslu biva izložen
ucjenama. Upravo ta kušnja formira ih i jasno određuje njihov put razumnih i ustrajnih
redovnika koji za uzor imaju biološkog, a za zaštitu nebeskog oca. Za dvanaest godina
školovanja promijenio je tri sredine; novi profesori, novi odgojitelji, stalne prilagodbe koje
formiraju njegovu socijalnu i intelektualnu širinu. Fazu samoformacije, po sticanju
punoljetnosti, završava stupanjem u redovništvo u Kraljevoj Sutjesci gdje je proveo godinu
novicijata.
Za svećenika je zaređen 1958.uzevši ime Petar, a Mladu Misu slavio je godinu dana kasnije.
Šezdesete ga se šalje u vojsku koja se tada služila dvije godine. Službe vikara i odgojitelja
obavljao je od mladomisničkog uvođenja u službu pa narednih pet godina na Širokom
Brijegu, Humcu i u Slanom za koje vrijeme je okončao znanstveni studij.
Fra. Petar je studirao filozofiju i teologiju od svoje devetnaeste do dvadesetdevete godine u
Sarajevu i Ljubljani te stekao magistarski znanstveni stupanj. Dvije godine kasnije stekao je
Licenijat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Stručna preferencija i znanstveno
pastoralno obrazovanje odrediti će njegov put građenja žive Crkve u svim mjestima gdje je
radio.
Prvi put je za Župnika namješten ’66 u župi Ljuti Dolac. Upravo tu započinje njegov rad s
lovcima koji u pravilu nedjeljom ujutro odlaze u lov i vraćaju se iz lova popodne, izostaju od
Misnog slavlja. Fra. Petar se priključio lovcima, ušao u njihovo društvo te bi s njima sjeo
nakon lova i nakon što s pukom okonča nedjeljna misna slavlja. S ljubavlju ih prihvatio, za
njih izdvojio posebno vrijeme i pozvao ih da prije odlaska u lov dođu na Zornicu koja će se
svake nedjelje služiti u njihove nakane. Kako bi mogli doći sa psima za pse je uredio mjesto
gdje će se isti vezati do završetka Mise. Polako i ustrajno je počeo mijenjati okolinu. Lovci su
ga prihvatili, otvorili se prema njemu i Crkvi: on je postao dio lovačke organizacije, a lovci
zauzeti dio njegove župne zajednice. U te dvije godine s njima je raspravio mnoge brige koje
muče njih kao i zajednicu u kojoj djeluje. Ljudi iz ruralnih krajeva su odlazili u inozemstvo ili
se zapošljavali u industrijskim centrima. Sela su se praznila, ukidao se stočni fond i lovci su
imali zadatak neutralizirati pastirske pse koji su bili bez nadzora. ’67 godine počinje njegov
rad za spašavanje tih pastirskih pasa uz posebnu i sveobuhvatnu zauzetost prijatelja iz lovne
udruge. Kasnije pronađeni manuskripti će pokazati da je to bila jubilarna devetstota obljetnica
kako je đakon Peter iz Đakovačke biskupije, pri vizitaciji u Bosni opisao Planinskog
pastirskog psa koji je do današnjih dana očuvao svoje značajke, a pučki ga se zvalo Tornjak.
Tu i tada započinje fra Petrova misija očuvanja i revitalizacije te plemenite i gorde domaće
pasmine.
Čin punopravnog članstva u lovačkoj udruzi obilježen mu je dobivanjem na dar Istarskog
goniča. Kako je bio čovjek od reda tražio je način kako da ocijeni psa što ga je povezalo sa
kinološkom organizacijom i njemu dragim prijateljima. Do 1974. položio je sve ispite za
kinološkog suca i postao prvi, a koliko znamo i jedini svećenik All round sudac na svijetu.
Naučio je kako funkcionira međunarodna kinološka organizacija, kako se štite i razvijaju
pasmine, kako se djeluje kroz taj sustav i dobije zaštita od sustava. ’78. je s kinološkim
prijateljima isposlovao službeno imenovanje povjerenstva za zaštitu i revitalizaciju
„Planinskog pastirskog psa-TORNJAKA“, a koje je imenovao KSJ. Silno se založio da
uskladi rad povjerenstva u kom je bio član s radom povjerenstva koje je po istom projektu
radilo u Hrvatskoj. I uspjelo je; umjesto da budu suprotstavljeni, oba povjerenstva su gurala u
istom smjeru i rezultat nije izostao. Bosanskohercegovački-hrvatski pas Tornjak je definitivno
priznat 9.11.2017. na općoj skupštini FCI održanoj u Lajpcigu.
Fra. Petar je u vrijeme dok je bio župnik u Kočerinu s prijateljima lovcima, često izlazio u
Polja ispod Čvrsnice. Uočavaju kako taj divni kraj odumire. S mladim fratrima iz svoje
zajednice, počeo je razvijati ideju vraćanja života u taj kraj. Po okončanju gradnje crkve u
Kočerinu usmjerio se na obnovu sakralnih objekata na širem području Polja, što je zahtijevalo
veliku žrtvu i umijeće. Za živjeti u tom području trebalo je biti i planinar i skijaš i strijelac i
radioamater i prirodoslovac i misionar. I imati potpunu predanost tom poslu. Uz sve to, ništa
ne bi bilo moguće bez Božje providnosti. Mjesne vlasti, u to vrijeme, nisu bile voljne dati
dozvole za obnovu sakralnih objekata i groblja, a o gradnji novih nije se moglo ni pomisliti
jer je taj prostor planiran kao vojni poligon i desantno polje. Za graditi bilo što trebalo je imati
odobrenje od Saveznih organa JNA. Fra Petar se uputio u Beograd s nadom i vjerom u Božju
providnost. Dok je čekao prijem u hodniku ga prepoznao jedan od generala, čovjek koji je bio
ljubitelj pasa i koji je sudjelovao na kinološkim manifestacijama, a koji je baš bio voditelj
odjela koji daje odobrenja za gradnju u „prostorima od interesa za bezbednost“. U narednih
sat vremena, uz ugodne razgovore, imao je ishođena potrebna odobrenja: Bog i krivim
linijama može pisati pravo. O radu na revitalizaciji polja i Blidinjskog kraja napisana je
posebna monografija s naslovom „fratar i planina“. O ulozi fratarske kuće u vrijeme
domovinskog rata, o putu spasa preko tih polja i značaju fra. Petrovog djelovanja u prostoru
mora se napisati tisuće stranica ili stati na ovoj jednoj rečenici. Zaključimo: tražio je
odobrenje za gradnju jedne pokrivene kuće, a danas gore ima preko tisuću krovova.
Kako se bližio kraj rata fra. Petar je zauzeto radio na zakonitom utemeljenju institucija,
udruga i saveza: lovnog, kinološkog, skijaškog, planinarskog, radioamatera i krunu svega;
Park prirode Blidinje. Po pitanju lova i kinologije: formira ih kao odvojene saveze jer u
međunarodnim organizacijama ih se mora organizirati kao neovisne organizacije. Formirao je
posebno glasilo HOP kao glasilo kinološkog i lovačkog saveza HB. Na razini Bosne i
Hercegovine formira krovni Savez po uzoru na Predsjedništvo BiH što organizaciji garantira
punu jednakopravnost sastavnica i osigurava isključivo pravo biranja svojih predstavnika. U
Savezu postavlja visoke standarde koji se odnose na stručne kadrove, na transparentnost rada
te moralne i stručne kompetencije. Kroz članstvo u FCI vidi priliku prezentirati i afirmirati
svoj Savez i narod u kinološkom svijetu, a kao rezultat toga su fenomenalni rezultati na EU
kupu u radu ptičara. Zatim slijedi međunarodna izložba pasa svih pasmina u Mostaru.
Kinološki smo dio svijeta!
Unutarnja previranja kinologa BiH dovela su do isključenja krovne BiH organizacije iz FCI,
da bismo fratrovim zalaganjem i potporom prijatelja bili ponovno primljeni u kinološku
obitelj. Upravo, telegram sućuti upućen od strane Predsjednika i Izvršnog direktora FCI ,
nakon fra. Petrove smrti, kaže nam zašto je naša kinologija imala prijatelje i potporu, kako
vele: „fra Petar je bio izuzetno ljubazan, blag i mudar čovjek“.
Fra. Petar je slovio za stroga i pravična kinološkog suca, onoga koji uočava detalje. Sudio je
onako kao što je čitao kada radi na pisanju ili revidiranju važnih dokumenata; slovo po slovo,
riječ po riječ i svaku cjelinu s punom i istom pozornošću. S radošću je pored sebe imao
sudačke pripravnike i stažiste, kojima je prenosio znanje i metodiku ocjenjivanja. Mladi suci
KSHB zavjetovali su mu svoju ozbiljnost i nepristranost u suđenju, moralnost i trezvenost te
stalnost učenja i sticanja kompetencija. Prije dvije godine posljednji put je, kao sudac, ušao u
sudački krug i izabrao sveukupnog pobjednika od četiri izložbe na Risovcu „CAC/CACIB
Š.Brijeg 2023.“. Iskazao je veliki ponos što se međunarodne manifestacije održavaju PP
Blidinje i posebno zadovoljstvo što je Masnoj Luci okončao projekt Kuće molitve. Povezli
smo ga kući i sa zida njegovog boravka posljednju put su nas pogledali Franjo, Gojko i Mate.
Dobili smo potpisane monografije: „fratar i planina“, za koju mu je predgovor napisao
Dragan. Tijekom razgovora vraća nas na temu pobijenih fratara i iz pepela ponovnog
podizanja redovništva u Hercegovini. Na vratima crkve gledamo Propovijed na gori,
umjetnički djelo koje mu puni dušu.
Posljednji put gledamo u Masnoj Luci jednog velikog redovnika iz reda manje braće koji
planira napisati monografiju o Fra. Ljubi i moli neka mu Svevišnji daruje snage doći na EU
Kup 2024. Kupres: obećanu zemlju kinologije i lovstva; moli onako iskreno kao što je molio
Mojsije. Bog mu podari da dočeka, ali ne i da dođe na Kupres. Premješten je u samostan na
Humcu. Vjeran i zahvalan Stvoritelju, teško bolestan, dočekao je svoj 9. dan u studenom, onaj
datum u godini kada je Tornjak postao službeno priznata pasmina.
Bogu smo zahvalni što nam ga je dao i molimo da ga uvrsti među odabranike.
Knjiga žalosti će u narednih godinu dana biti postavljena na svim našim izložbama te je to
prilika da svi dopunimo ovaj tekst.
Jubilej u Širokom Brijegu: Frano i Ljubica Banožić proslavili 50. obljetnicu braka
18. siječnja 2026.
Frano i Ljubica Banožić, rođena Kolak, u subotu su proslavili zlatni jubilej – 50. obljetnicu svoga braka.
Proslava je započeta svečanom svetom misom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, a nastavljena je uz prigodno druženje.
Franu i Ljubicu 17. siječnja 1976. godine u crkvi Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Tihaljini vjenčao je fra Mladen Luburić, a pola stoljeća zajedničkog života obilježili su molitvom, zahvalnošću i radošću okruženi obitelji i prijateljima.
Iz njihova braka rođeno je troje djece, a danas su ponosni djed i baka petero unučadi.
Svečano misno slavlje u povodu ove značajne obljetnice predvodio je fra Petar Topić, koji je u svojoj propovijedi istaknuo vrijednost bračne vjernosti, ljubavi i ustrajnosti kao svjedočanstva kršćanskog života.
Zlatna obljetnica braka Frane i Ljubice Banožić ostaje lijep primjer trajne ljubavi, zajedništva i obiteljskih vrijednosti.
Braćo Srbi, danas ne da se veselimo – nego da pucamo od “sreće”.
Ministar za boračka pitanja biće Radan Ostojić.
Da, onaj isti koji je potpisao da se borački dodatak NEĆE povećavati do izbora 2026.
Isti taj „borac“ se junački izborio za povećanje od JEDNE MARKЕ.
Jedne.
Sada je dodatak 4,5 KM mjesečno.
To vam je, gospodo, cijena krvi, ruku, nogu i grobova.
Kažu: 28,6% povećanje.
Toliko povećanje nije viđeno još od doba faraona – samo što su oni barem gradili piramide, a ovi grade sprdnju od boraca.
Marketing na steroidima, stvarnost u podrumu.
To je taj lik koji je izdao **više saopštenja nego Aleksandar Vučić****.
Papir trpi sve, borac trpi glad.
To je tužibaba, sitna duša u velikoj fotelji, koja me tužakala preko RTRS.
Kad nema argumenata – ide prijava. Kad nema obraza – ide funkcija.
To je čovjek Ljubiša Petrović.
Eto ga – radikali i SDS dobili su svoga ministra, zajednički projekat, zajedničko poniženje boraca.
Jedni se busaju patriotizmom, drugi glume moral, a borcima bacaju 4,5 marke mjesečno kao psima kost.
Ovo nije nesposobnost.
Ovo je prezir.
Ovo nije greška.
Ovo je poruka:
živ si – ćuti, mrtav si – još bolje.
Veseli se, srpski rode.
Borci su ponovo izdani, a izdaja je — nagrađena ministarskom foteljom.
Predsjednik HDZ-a BiH i dopredsjedavajući Doma naroda PSBiH Dragan Čović za Avaz tv govorio je o brojnim aktualnim temama poput Izbornog zakona, položaju hrvatskog naroda u BiH, Južnoj interkonekciji, partnerima iz Trojke i SNSD-a, europskom putu BiH. Otkrio je i kakvi su planovi HDZ-a BiH za izbore koji će se održati u listopadu ove godine.
-Onaj tko bude pobjednik kod Bošnjaka, kao i oni koji pobjede u Republici Srpskoj bit će partneri HDZ-a za formiranje vlasti nakon izbora, kazao je Čović. Ukazao je, kako prenosi Hrvatski Medijski Servis, na pogubnost izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, te pozvao “partnere iz FBiH” na izmjene izbornog zakona kako bi se to spriječilo.
Čović je kazao kako će se kandidat HDZ BiH za hrvatskog člana Predsjedništva BiH znati do kraja ožujka, te da to neće biti on već, kako je rekao “mlađa osoba”.
Predsjednik HDZ BiH rekao je da je temeljno opredjeljenje HDZ BiH očuvanje mira i stabilnosti, euroatlanski put BiH te zaštita natkrovljujućeg načela Ustava BiH a to je konstitutivnost naroda.
Govorio je i o paralizi vlasti u BiH kazavši da je uzrok u odluci Trojke da raskine koaliciju sa SNSD-a neznajući da se bez kadrova SNSD-a, jer takvi su izborni rezultati ne može ništa odlučiti na razini BiH, niti se kadrovi te stranke mogu smijeniti. Cijeli intervju pogledajte u videu iznad./HMS/
Preporučeno:
VIDEO ČOVIĆ: SAD planira plinsku elektranu u Mostaru, to je strateški interes hrvatskog naroda
FOTO Čović razgovarao s Ginkelom, predstavnicima USTDA i američke kompanije Bechtel
RADONČIĆ S ČOVIĆEM: Važno je privući kapital iz SAD na Južnoj interkonekciji
Foto: Avaz
VIDEO ČOVIĆ: SAD planira plinsku elektranu u Mostaru, to je strateški interes hrvatskog naroda
Američke kompanije uz plinsko povezivanje s LNG terminalom u Hrvatskoj iskazale su spremnost za izgradnju triju plinskih elektrana u Bosni i Hercegovini, od kojih bi jedna bila na području Mostara, rekao je predsjednik HDZ- BiH Dragan Čović.
U videointervjuu za sarajevski Dnevni Avaz Čović je projekt Južne plinske interkonekcije ocijenio prijelomnim jer bi njegova realizacija zajamčila i stabilnost zemlje, a zbog uključivanja većinskih hrvatskih područja nazvao ga je strateškim interesom toga naroda.
Čović je jučer razgovarao s predstavnicima američke graditeljske kompanije Bechtel, za koju se pretpostavlja da bi trebala graditi plinovod te Američke agencije za trgovinu i razvoj koja osigurava izvore financija i stručnu potporu za realizaciju projekata izvan zemlje.
Druge dvije elektrane bile bi u središnjoj Bosni i Tuzli
Ranije ovoga tjedna bosanskohercegovački političari razgovarali su i s predstavnicima kompanije AAFS Infrastructure and Energy, kojoj su na čelu dvojica ljudi bliskih administraciji Donalda Trumpa, Jesse Binnall i Joe Flynn.
Ta bi kompanija trebala dobiti koncesiju na 30 godina za upravljanje plinovodom kroz BiH. Oni su, po tvrdnjama Čovića, predstavili daleko šire planove od izgradnje Južne plinske interkonekcije.
“U pismu namjere koje smo dobili u utorak su i ove tri plinske centrale”, rekao je Čović. Pojasnio je da bi se jedna od plinskih elektrana trebala nalaziti na području Mostara te, pretpostavlja, na području središnje Bosne i Tuzle.
“Strateški interes hrvatskog naroda i svakog dužnosnika HDZ-a je da ovo odmah ide”
Čović realizaciju Južne plinske interkonekcije, koja bi se trebala povezati na hrvatski plinski sustav i koristiti američki plin preko LNG terminala na Krku, vidi kao strateški važno pitanje za Bosnu i Hercegovinu jer bi, vjeruje, osiguralo dugoročnu stabilnost zemlje.
“Ako američki partner ovdje žurno investira, mi smo taj prostor zaštitili. To pokazuje politika predsjednika Trumpa diljem svijeta, da štiti svoje investitore, svoje ulagače, svoj kapital”, dodao je. Po njegovim riječima, hrvatska politika “svim silama” ohrabruje američke partnere da investiraju u Bosnu i Hercegovinu i južnu plinsku interkonekciju, ali i druge projekte. Pritom je naveo da postoji zanimanje i za ulaganje u zračne luke, uključujući onu u Mostaru.
Odbacio je tvrdnje kako HDZ BiH i hrvatska strana osporavaju ovaj projekt očekujući da će se izmijeniti zakon kojim je bilo predviđeno da cijeli posao vodi Bh. Gas, kompanija u vlasništvu Federacije BiH u kojoj nije zaposlen nijedan Hrvat. “Strateški interes hrvatskog naroda i svakog dužnosnika HDZ-a je da ovo odmah ide”, istaknuo je./HMS/
Preporučeno:
VIDEO ČOVIĆ: Kandidat HDZ-a za Predsjedništvo BiH bit će mlađa osoba
FOTO Čović razgovarao s Ginkelom, predstavnicima USTDA i američke kompanije Bechtel
RADONČIĆ S ČOVIĆEM: Važno je privući kapital iz SAD na Južnoj interkonekciji
Rad u polju duhana, s
