Stjepan Krasić rodio se u kraju koji je slika Hercegovine kakvu svi zamišljamo u pričama iz
starine: otac Pero; cestar i kasnije nadzornik cesta, majka Stana od Dugandžića; kućanica,
vrijedna i zauzeta radnica na imanju. Stana je rodila desetero djece, osam ih je ostalo živih.
Marljiva i cijelim bićem za obitelj zauzeta žena ostavila je dubok trag u formiranju Stjepana.
Majka ga zadojila tako da je za svoju obitelj-zajednicu izgarao svim svojim bićem i do
krajnjih granica. Otac Pero formirao je u Stjepana ustrajnost i posvećenost cilju uz čuvanje
osobnosti i uvjerenja. U obitelji je usvojio tvrdu vjeru u Boga i razumijevanje kako uz zauzet i
predan rad čovjek se ne treba plašiti životnih teškoća. Gdje god da je živio i radio uz kuću je
formirao i za primjer uredio vrt, na korist kući i ljepotu svima. Rad u polju duhana, s
majkom, braćom i sestrama, naučio ga je kako ustrajno i iznova treba saditi uništene sadnice,
osigurati im zaštitu od nemilosrdnog sunca i žedne ih napojiti. Nebrojeno li je puta to poslije
uradio ljudima: žednu dušu napajao im je Božanskom riječju, u zajednici ih ukorjenjivao
krsnom vodom, a od žege i hladnoće branio krovom i toplim skrovištem.
Nakon pučke škole, koju je završio u Čitluku, upisao je i završio „realku“ u Mostaru. Iz
Mostara se uputio na daljnje školovanje u Split gdje je na Poljudu završio Klasičnu gimnaziju.
Zbog njegova odlaska u svećenike, zajedno s bratom Ljubom, otac mu na poslu biva izložen
ucjenama. Upravo ta kušnja formira ih i jasno određuje njihov put razumnih i ustrajnih
redovnika koji za uzor imaju biološkog, a za zaštitu nebeskog oca. Za dvanaest godina
školovanja promijenio je tri sredine; novi profesori, novi odgojitelji, stalne prilagodbe koje
formiraju njegovu socijalnu i intelektualnu širinu. Fazu samoformacije, po sticanju
punoljetnosti, završava stupanjem u redovništvo u Kraljevoj Sutjesci gdje je proveo godinu
novicijata.
Za svećenika je zaređen 1958.uzevši ime Petar, a Mladu Misu slavio je godinu dana kasnije.
Šezdesete ga se šalje u vojsku koja se tada služila dvije godine. Službe vikara i odgojitelja
obavljao je od mladomisničkog uvođenja u službu pa narednih pet godina na Širokom
Brijegu, Humcu i u Slanom za koje vrijeme je okončao znanstveni studij.
Fra. Petar je studirao filozofiju i teologiju od svoje devetnaeste do dvadesetdevete godine u
Sarajevu i Ljubljani te stekao magistarski znanstveni stupanj. Dvije godine kasnije stekao je
Licenijat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Stručna preferencija i znanstveno
pastoralno obrazovanje odrediti će njegov put građenja žive Crkve u svim mjestima gdje je
radio.
Prvi put je za Župnika namješten ’66 u župi Ljuti Dolac. Upravo tu započinje njegov rad s
lovcima koji u pravilu nedjeljom ujutro odlaze u lov i vraćaju se iz lova popodne, izostaju od
Misnog slavlja. Fra. Petar se priključio lovcima, ušao u njihovo društvo te bi s njima sjeo
nakon lova i nakon što s pukom okonča nedjeljna misna slavlja. S ljubavlju ih prihvatio, za
njih izdvojio posebno vrijeme i pozvao ih da prije odlaska u lov dođu na Zornicu koja će se
svake nedjelje služiti u njihove nakane. Kako bi mogli doći sa psima za pse je uredio mjesto
gdje će se isti vezati do završetka Mise. Polako i ustrajno je počeo mijenjati okolinu. Lovci su
ga prihvatili, otvorili se prema njemu i Crkvi: on je postao dio lovačke organizacije, a lovci
zauzeti dio njegove župne zajednice. U te dvije godine s njima je raspravio mnoge brige koje
muče njih kao i zajednicu u kojoj djeluje. Ljudi iz ruralnih krajeva su odlazili u inozemstvo ili
se zapošljavali u industrijskim centrima. Sela su se praznila, ukidao se stočni fond i lovci su
imali zadatak neutralizirati pastirske pse koji su bili bez nadzora. ’67 godine počinje njegov
rad za spašavanje tih pastirskih pasa uz posebnu i sveobuhvatnu zauzetost prijatelja iz lovne
udruge. Kasnije pronađeni manuskripti će pokazati da je to bila jubilarna devetstota obljetnica
kako je đakon Peter iz Đakovačke biskupije, pri vizitaciji u Bosni opisao Planinskog
pastirskog psa koji je do današnjih dana očuvao svoje značajke, a pučki ga se zvalo Tornjak.
Tu i tada započinje fra Petrova misija očuvanja i revitalizacije te plemenite i gorde domaće
pasmine.
Čin punopravnog članstva u lovačkoj udruzi obilježen mu je dobivanjem na dar Istarskog
goniča. Kako je bio čovjek od reda tražio je način kako da ocijeni psa što ga je povezalo sa
kinološkom organizacijom i njemu dragim prijateljima. Do 1974. položio je sve ispite za
kinološkog suca i postao prvi, a koliko znamo i jedini svećenik All round sudac na svijetu.
Naučio je kako funkcionira međunarodna kinološka organizacija, kako se štite i razvijaju
pasmine, kako se djeluje kroz taj sustav i dobije zaštita od sustava. ’78. je s kinološkim
prijateljima isposlovao službeno imenovanje povjerenstva za zaštitu i revitalizaciju
„Planinskog pastirskog psa-TORNJAKA“, a koje je imenovao KSJ. Silno se založio da
uskladi rad povjerenstva u kom je bio član s radom povjerenstva koje je po istom projektu
radilo u Hrvatskoj. I uspjelo je; umjesto da budu suprotstavljeni, oba povjerenstva su gurala u
istom smjeru i rezultat nije izostao. Bosanskohercegovački-hrvatski pas Tornjak je definitivno
priznat 9.11.2017. na općoj skupštini FCI održanoj u Lajpcigu.
Fra. Petar je u vrijeme dok je bio župnik u Kočerinu s prijateljima lovcima, često izlazio u
Polja ispod Čvrsnice. Uočavaju kako taj divni kraj odumire. S mladim fratrima iz svoje
zajednice, počeo je razvijati ideju vraćanja života u taj kraj. Po okončanju gradnje crkve u
Kočerinu usmjerio se na obnovu sakralnih objekata na širem području Polja, što je zahtijevalo
veliku žrtvu i umijeće. Za živjeti u tom području trebalo je biti i planinar i skijaš i strijelac i
radioamater i prirodoslovac i misionar. I imati potpunu predanost tom poslu. Uz sve to, ništa
ne bi bilo moguće bez Božje providnosti. Mjesne vlasti, u to vrijeme, nisu bile voljne dati
dozvole za obnovu sakralnih objekata i groblja, a o gradnji novih nije se moglo ni pomisliti
jer je taj prostor planiran kao vojni poligon i desantno polje. Za graditi bilo što trebalo je imati
odobrenje od Saveznih organa JNA. Fra Petar se uputio u Beograd s nadom i vjerom u Božju
providnost. Dok je čekao prijem u hodniku ga prepoznao jedan od generala, čovjek koji je bio
ljubitelj pasa i koji je sudjelovao na kinološkim manifestacijama, a koji je baš bio voditelj
odjela koji daje odobrenja za gradnju u „prostorima od interesa za bezbednost“. U narednih
sat vremena, uz ugodne razgovore, imao je ishođena potrebna odobrenja: Bog i krivim
linijama može pisati pravo. O radu na revitalizaciji polja i Blidinjskog kraja napisana je
posebna monografija s naslovom „fratar i planina“. O ulozi fratarske kuće u vrijeme
domovinskog rata, o putu spasa preko tih polja i značaju fra. Petrovog djelovanja u prostoru
mora se napisati tisuće stranica ili stati na ovoj jednoj rečenici. Zaključimo: tražio je
odobrenje za gradnju jedne pokrivene kuće, a danas gore ima preko tisuću krovova.
Kako se bližio kraj rata fra. Petar je zauzeto radio na zakonitom utemeljenju institucija,
udruga i saveza: lovnog, kinološkog, skijaškog, planinarskog, radioamatera i krunu svega;
Park prirode Blidinje. Po pitanju lova i kinologije: formira ih kao odvojene saveze jer u
međunarodnim organizacijama ih se mora organizirati kao neovisne organizacije. Formirao je
posebno glasilo HOP kao glasilo kinološkog i lovačkog saveza HB. Na razini Bosne i
Hercegovine formira krovni Savez po uzoru na Predsjedništvo BiH što organizaciji garantira
punu jednakopravnost sastavnica i osigurava isključivo pravo biranja svojih predstavnika. U
Savezu postavlja visoke standarde koji se odnose na stručne kadrove, na transparentnost rada
te moralne i stručne kompetencije. Kroz članstvo u FCI vidi priliku prezentirati i afirmirati
svoj Savez i narod u kinološkom svijetu, a kao rezultat toga su fenomenalni rezultati na EU
kupu u radu ptičara. Zatim slijedi međunarodna izložba pasa svih pasmina u Mostaru.
Kinološki smo dio svijeta!
Unutarnja previranja kinologa BiH dovela su do isključenja krovne BiH organizacije iz FCI,
da bismo fratrovim zalaganjem i potporom prijatelja bili ponovno primljeni u kinološku
obitelj. Upravo, telegram sućuti upućen od strane Predsjednika i Izvršnog direktora FCI ,
nakon fra. Petrove smrti, kaže nam zašto je naša kinologija imala prijatelje i potporu, kako
vele: „fra Petar je bio izuzetno ljubazan, blag i mudar čovjek“.
Fra. Petar je slovio za stroga i pravična kinološkog suca, onoga koji uočava detalje. Sudio je
onako kao što je čitao kada radi na pisanju ili revidiranju važnih dokumenata; slovo po slovo,
riječ po riječ i svaku cjelinu s punom i istom pozornošću. S radošću je pored sebe imao
sudačke pripravnike i stažiste, kojima je prenosio znanje i metodiku ocjenjivanja. Mladi suci
KSHB zavjetovali su mu svoju ozbiljnost i nepristranost u suđenju, moralnost i trezvenost te
stalnost učenja i sticanja kompetencija. Prije dvije godine posljednji put je, kao sudac, ušao u
sudački krug i izabrao sveukupnog pobjednika od četiri izložbe na Risovcu „CAC/CACIB
Š.Brijeg 2023.“. Iskazao je veliki ponos što se međunarodne manifestacije održavaju PP
Blidinje i posebno zadovoljstvo što je Masnoj Luci okončao projekt Kuće molitve. Povezli
smo ga kući i sa zida njegovog boravka posljednju put su nas pogledali Franjo, Gojko i Mate.
Dobili smo potpisane monografije: „fratar i planina“, za koju mu je predgovor napisao
Dragan. Tijekom razgovora vraća nas na temu pobijenih fratara i iz pepela ponovnog
podizanja redovništva u Hercegovini. Na vratima crkve gledamo Propovijed na gori,
umjetnički djelo koje mu puni dušu.
Posljednji put gledamo u Masnoj Luci jednog velikog redovnika iz reda manje braće koji
planira napisati monografiju o Fra. Ljubi i moli neka mu Svevišnji daruje snage doći na EU
Kup 2024. Kupres: obećanu zemlju kinologije i lovstva; moli onako iskreno kao što je molio
Mojsije. Bog mu podari da dočeka, ali ne i da dođe na Kupres. Premješten je u samostan na
Humcu. Vjeran i zahvalan Stvoritelju, teško bolestan, dočekao je svoj 9. dan u studenom, onaj
datum u godini kada je Tornjak postao službeno priznata pasmina.
Bogu smo zahvalni što nam ga je dao i molimo da ga uvrsti među odabranike.
Knjiga žalosti će u narednih godinu dana biti postavljena na svim našim izložbama te je to
prilika da svi dopunimo ovaj tekst.
U Bruxellesu je 25. lipnja 2026., u osamdeset drugoj godini života, preminuo član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Tomislav Dretar.
Tomislav Dretar rođen je 2. ožujka 1945. u Novoj Gradišci, Diplomirao je organizaciju kulturnih djelatnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a magistrirao u Sarajevu. Bio je nastavnik u Bosanskoj Krupi, sekretar SIZ-a za kulturu u Bihaću i predavač na Višoj ekonomskoj školi u Bihaću, a zatim se bavio novinarstvom.
Objavljivao je prijevode s francuskoga, njemačkoga, latinskoga i slovenskoga jezika, rasprave, znanstvene referate i članke u mnogim časopisima. Giacomo Scotti je na talijanski jezik preveo izbor iz Dretarove poezije Sorella della notte (Napulj, 1984.). Zastupljen je u više antologija. Urednik je antologija (izbor, prijevod i predgovor) Sublimisme balkanique – Tom 1 – poètes de Croatie i Sublimisme balkanique – Tom 2 – poètes de Bosnie-Herzégovine. U rukopisu mu je ostao prijevod poezije Petra Gudelja na francuski jezik.
Živio je u Bruxellesu, Belgija.
Objavljena djela: Vox interioris, pjesme, Sarajevo, 1976.; Drska perunika, pjesme, Banja Luka, 1980.; Nedostupna staza, pjesme, Bihać, 1984.; Protjecanja, Bihać, 1984.; Sorella della notte, pjesme, Napulj, 1984.; Knjiga čežnje, pjesme, Bihać, 1986.; Slika, unutarnja rukovet, pjesme, Beograd, 1988.; Gorka srma, pjesme, Bihać, 1989.; Potraga za rubom, pjesme, Kikinda, 1989.; Bol, ciganska rapsodija, Novi Sad, 1990.; L’Image,le florilège des lumières, pjesme, Pariz, 2001.; Kotva, Bruxelles, 2005.; Le Foyer des paroles, Pariz, 2006.; Douleur, Rhapsodie tsigane (s G. Adamom), dvojezično fr.-hr., Barry, 2007.; Aux Portes de l’Inaccessible / Na vratima nedostupnog, pjesme, Bruxelles, 2009.; Parole, mon logement social, pjesme, Bruxelles, 2010.; Riječ, poezija i filozofija – estetička rasprava – Uvod u Antologiju poetičkog sublimizma, Bruxelles, 2012.
Posljednji ispraćaj bit će sutra, 1. srpnja 2026., u Bruxellesu, gdje će biti i pokopan.
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je danas dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću.
Hrvatskapolitika
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,
obavještavam Vas da sam, kao Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, donio Zapovijed da Oružane snage Republike Hrvatske neće sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja 2026. Za provedbu spomenute Zapovijedi odgovoran je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid.
S obzirom na to da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske izložen pritiscima iz Vlade Republike Hrvatske kroz koje se od njega traži nepoštivanje i neprovođenje Zapovijedi Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OSRH, predlažem Vam hitan sastanak na kojemu ćemo raspraviti te okolnosti kojima se izravno ugrožava sustav zapovijedanja u OSRH. Ugrožavanje sustava zapovijedanja ozbiljno ugrožava i stabilnost cjelokupnog sustava obrane, što predstavlja ozbiljan problem i traži jasno vraćanje svih aktera u Ustavom i zakonima propisane okvire, stoji u dopisu predsjednika Zorana Milanovića, a kojeg potpisuje njegov glasnogovornik Nikola Jelić.
Plenković odgovorio Milanoviću: Neka zove Vučića
Premijer Plenković kratko je odgovorio Milanoviću prilikom dolaska na sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a.
– Neka zove Vučića, rekao je premijer misleći na predsjednika Srbije. /Hina/HMS/
Preporučeno:
Rat stigao do Rusa, zbog napada dronovima čekaju gorivo satima
HRVATSKA: Gori na Čiovu, iznad Orebića, u Kaštel Sućurcu i na Šolti
Starmer na odlasku predstavio obrambeni plan uvećan za 15 mlrd. funti
Predsjedništvo HDZ-a BiH: Dogovor ostaje ključ političke stabilnosti
Izdvajamo
29.06.2026
HDZ BiH
Pripreme stranačkih tijela za provedbu aktivnosti povezanih s Općim izborima 2026. godine te aktualne političke prilike u Bosni i Hercegovini obilježile su 30. proširenu sjednicu Predsjedništva HDZ-a BiH, održanu u Mostaru.
U organizacijskom dijelu sjednice razmotreni su proceduralni koraci za predstojeće razdoblje, djelovanje stranačkih organizacija na terenu te obveze i rokovi utvrđeni izbornim propisima i aktima Središnjega izbornog povjerenstva BiH. Posebna pozornost posvećena je pravodobnoj razmjeni informacija i usklađenom postupanju svih stranačkih razina u skladu s važećim pravilima.
Politička rasprava bila je usmjerena na pitanja koja utječu na stabilnost i učinkovitost rada institucija u Bosni i Hercegovini, uz razmatranje tema koje su obilježile sastanke i događaje u proteklom razdoblju. Ocijenjeno je kako politički dijalog mora voditi prema održivim rješenjima, uz dosljedno poštivanje ustavne strukture Bosne i Hercegovine i ravnopravno sudjelovanje triju konstitutivnih naroda u procesima odlučivanja.
U nastavku je razmatran europski put Bosne i Hercegovine, osobito provedba preuzetih obveza i potreba za dogovorom domaćih političkih aktera. Naglašeno je kako puna ustavna ravnopravnost i legitimno političko predstavljanje hrvatskoga naroda nisu izdvojena pitanja, nego sastavni dio političke stabilnosti, međusobnog povjerenja i vjerodostojnog nastavka procesa europskih integracija.
Rad u polju duhana, s
