Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa…. nepoznatog autora…..

Published

on

MILIJUNAŠ SE VRATIO U KUĆU GDJE MU JE UMRLA ŽENA… A NA VRATIMA SU GA ČEKALE DVIJE BOSONOGE DJEVOJČICE KOJE SU ZNALE NJEGOVO IME
DIO 1
Vrata stare kuće zaškrgutala su dugo… gotovo ljudski.
Moisés Ferreira stajao je nepomično na pragu.
Nije kročio tamo od Beatrizina pogreba.
Dvije godine izbjegavao je taj miris vlage, tu staru drvenu podlogu, namještaj prekriven bijelim plahtama koje su izgledale kao tijela koja čekaju u tišini.
Došao je odmoriti.
Tako mu je barem rekao terapeut.

Ali čim je ušao…
znao je da kuća nije prazna.

Na kraju hodnika, kraj stražnjih vrata…
stajale su dvije djevojčice.
Male.
Bose.
U haljinama zaprljanim zemljom.
Jedna je imala možda četiri godine.
Druga… tri.

Obje su u rukama držale komad tvrdog kruha.
I gledale ga bez treptanja.

Moisés je osjetio hladnoću niz kralježnicu.
— Tko ste vi? — upitao je, glasom koji mu je zadrhtao.

Starija je privukla mlađu k sebi.
Nije odgovorila.

Kuća je bila usred ničega.
Daleko od sela.
Okružena drvećem i prašnjavim putovima.

Nije bilo automobila.
Nije bilo odraslih.
Nije bilo nikoga.

Samo dvije djevojčice…
koje su izgledale kao da čekaju satima.
Možda danima.

Moisés je spustio ruksak.
— Neću vam nauditi… jeste li same?

Starija je klimnula.
Taj mali pokret stegnuo mu je srce.

Pogledao je prema kuhinji.
Pa prema otvorenim vratima.
Kao da očekuje da će se netko pojaviti i objasniti sve.

Nitko nije došao.

Mlađa je pokušala ugristi tvrdi kruh.
Teško.
Usne su joj bile ispucale.
Stopala prljava.
Oči umorne.

To nije bila igra.
To je bila glad.

— Kako se zoveš? — upitao je.

Starija je oklijevala.
Stisnula ruku sestri.
— Julia.

— A ona?
— Joana.

Mlađa je spustila pogled kad je čula svoje ime.

Moisés je osjetio nešto čudno.
Ne strah.
Ne baš.

Kao da se u njemu otvorila vrata koja su dugo bila zatvorena.

Od Beatrizine smrti, njegov život bio je samo raspored.
Sastanci.
Ugovori.
Crni automobili.
Velike kuće.

Ljudi koji ga zovu “gospodine Ferreira”.
Kao da novac može ispuniti prazninu kreveta.

Ali ništa mu nije vratilo glas njegove žene.
Nijedan liječnik je nije spasio.
Nijedna tišina nije prestala boljeti.

Zato se vratio.
Jer ga je doktor nagovorio.

— Ne vraćaj se da patiš… vrati se da prestaneš bježati.

Mislio je da će najteže biti ući u sobu gdje je Beatriz čitala.
Pogriješio je.

Najgore je bilo pronaći dvoje napuštene djece…
u kući gdje je pokopao posljednje sretne uspomene.

Izvadio je telefon.
Nema signala.

Izašao je.
Ništa.

Na katu, uz prozor, jedva jedna crtica.
Nazvao hitne službe.
Veza je pukla.
Pokušao opet.
Ništa.

Julia ga je gledala.
Mirno.
Kao da je već naučila da odrasli ne rješavaju stvari.

To ga je pogodilo više nego što je očekivao.

Vratio se u kuhinju.
Pronašao rižu, zob, nekoliko konzervi i prezrelo voće.
Skuhao što je mogao.

Djevojčice su sjele.
Ali nisu dirale hranu.

— Možete jesti — rekao je.

Julia je pogledala tanjur.
Pa njega.

— Hoćete li nas poslije izbaciti?

Moisés se ukočio.
Žlica mu je zadrhtala.

— Tko vam je to rekao?

Julia je šutjela.
Joana je sakrila kruh u džep.
Kao da će joj ga netko uzeti.

Moisés je kleknuo pred njih.

— Slušajte me. Večeras vas nitko neće izbaciti.

Julia mu nije vjerovala.
Ali Joana je počela jesti.
Polako.
Kao da bi svaki zalogaj mogao nestati.

Kasnije je uspio dobiti policiju.
Rekli su da će doći kad budu mogli.

Noć je pala brzo.
Polje je utihnulo.
Kuća je škripala pod vjetrom.

Namjestio im je krevete na kauču.
Dao čiste majice.
Vodu.
Deku.

Julia nije puštala Joanu.
Ni u snu.

On je sjedio nasuprot.
Nije mogao zaspati.

U ponoć…
čuo je šapat.

Joana je govorila kroz san.
Lice joj mokro od suza.

— Mama je rekla… ako čovjek dođe… ne smijemo se bojati.

Moisés je prestao disati.

Približio se.

Julia je naglo otvorila oči.

I prije nego što je išta pitao…
rekla je drhteći:

— Imala je vašu fotografiju.

Zašto je majka tih djevojčica imala njegovu sliku?
I kakva ih je tajna dovela baš u kuću gdje je umrla Beatriz?
👇👇 NASTAVAK U KOMENTARIMA

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Sandre Kovacevic..”MICA…

Published

on

 

U jednoj ulici zivjela je porodica koja je bila postena,radna.Imali su sina jedinca koji se zvao Mico.Mico je isao u skolu bio je odlican djak.Imao je djevojku koja se zvala Slavica.Mica je bio iz radnicke klase dok je Slavica bila nizeg staleza.Tada to nije predstavljalo problem,jer su bili tinejdjeri.Njihovo zabavljanje su oni krili,jer su po prirodi oboje bili sramezljivi.Micini roditelji su imali kucne prijatelje koji su imali kcerku jedinicu.Nije cesto dolazila sa roditeljima kod Mice.Iako bi dosla bilo je to u vrijeme Bozica.Zvala se Helena.Mica je imao svoj svijet.Odrastao je Mica i razmisljao o zenidbi.Tom prilikom dosao je ocu svom da saopsti sve to.Medjutim otac upita o kojoj porodici i djevojci se radi.Kada je skontao rekao mu je samo preko mene mrtvog.Sirotinju da mi na kucu navlacis.Ja se cijelog zivota borim da ocuvam nas obraz.Mica se razljuti i upita ga ,a koga da zenim.Sa njom sam cijelo svoje djetinstvo proveo znam je u dusu.Siguran sam da bi ona bila casna zena,naucila je da sije.Po komsiluku je sasila svakoj zeni haljinu.Bit ce nesto od nje.Rekao je Mica.Otac podignu glavu i rece mu.Ja i majka smo to vec odavno odlucili.Ozenit ces Helenu.Ona je iz bogate porodice.Nece ti nista faliti.Zavoljet ces je.Mica ozeni Helenu.Slavici slomi srce.Slavica je dosla da vidi njihovu svadbu da jos jedanput dobije potvrdu da je zaista gotovo.Spakovala je svoje kofere i otisla iz tog mjesta.Nikome se nije javljala.Otvorila je krojacku radnju.Postala uspjesna zena.Rodila djecu sa covjekom koji je umio da je cijeni.A Micina prica je otisla u drugom smjeru.Zivjeli su on i Helena u braku bez ljubavi.Otisao je Mica na teren i ostavio Helenu da zivi kod roditelja.Ozenio je Helenu njima,a ne sebi.Odao se alkoholu.Dolazio bi povremeno kuci da vidi djecu i da ostavi novce i ponovno bi otisao.Trazio bi izgovore samo da nije u tom domu.Zamisljao je Mica drugacije svoj zivot.Njegovi strahovi su ga doveli do toga da posumnja u svoju i Slavicinu vrednost tada.Mica nije znao da zivot sa voljenim bicem moze sagraditi imperiju,a sa pogresnom propast.Na pocetku teksta sam navela da se radilo o postenoj porodici,koja u konacnici i nije bila postena,bila je proracunata i ta proracunatost je unistila mnoge zivote.Helena je zavrsila na lijekovima,Mica alkoholicar.Svekrva se nije tu puno pitala,pa je zbog tuge sina patila u tisini.Otac Micin je uzbudljivo brojao hektare zemlje.Svatko je imao tu svoj dio propasti.Sve to u konacnici zivot poslozi.Ljubav je ta koja pobjedjuje i najvecu sirotinju ukoliko nadjes casnu zenu.Kamen po kamen palaca.

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja na sirokobrjeskog Pokornika

Published

on

Jeste li znali da je fra Zdenko Galić širokobriješki pokornik svojim molitvama, postom i žrtvom pripremao put međugorskoj Gospi?
Fra Zdenko živio je svoju vjeru cijelim srcem. Mnoge žene za koje je molio dobile su dar majčinstva, pa tako i ja nakon 14 godina čekanja.
Živio je skromno, spavao na daskama, a na Gospin poziv prihvatio je post o kruhu i vodi punih sedam godina. Kada je ispunio taj zavjet, Gospa je od njega zatražila da posti još jednu, osmu godinu. Ponizno je i to prihvatio.
Posljednjeg dana njegova zavjetnog posta, 24. lipnja 1981. godine, započela su Gospina ukazanja u Međugorju.
Dragi fra Zdenko, hvala ti na molitvama, primjeru vjere i blagoslovu koji si ostavio mnogima od nas. Moli za nas i zagovaraj nas pred Gospom i njenim sinom Isusom

Continue Reading

KULTURA

Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Published

on

U ozračju molitve, zahvalnosti i zajedništva, fra David Slišković proslavio je u subotu svoju mladu misu ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu.

 

 

Mladomisničko slavlje okupilo je veliki broj vjernika, članova obitelji, prijatelja, svećenika i redovnika koji su zajedno zahvalili Bogu za dar njegova svećeničkog poziva.Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom BrijeguFra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Fra David Slišković proslavio mladu misu u Širokom Brijegu

Fra David je za svećenika zaređen 29. lipnja ove godine u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.

Posebno dirljiv trenutak bio je kada je mladomisnik na početku slavlja primio roditeljski blagoslov.

U liturgiji su aktivno sudjelovali i članovi njegove obitelji, čitanja su pročitali sestra Marija te brat Vice.

Fra David još ima brata Luku i fra Ivana.

Fra David dolazi iz Mokroga, a njegova obitelj već je Crkvi darovala jednog svećenika, mlađeg brata fra Ivana Sliškovića.

Braća su tako svojim životnim putem nastavila svjedočiti vjeru i franjevački poziv, na radost svoje obitelji, župe i cijele hercegovačke franjevačke zajednice.

 

 

Nakon svečanog euharistijskog slavlja, proslava je nastavljena pod velikim šatorom na Čajerima u Mokrom, gdje se, prema procjenama organizatora, okupilo oko tisuću uzvanika.

U ozračju pjesme, zajedništva i čestitki slavilo se do kasnih večernjih sati, a brojni okupljeni izrazili su zahvalnost Bogu za novo svećeničko zvanje te fra Davidu poželjeli obilje Božjeg blagoslova u njegovu budućem pastoralnom djelovanju.

Mlada misa fra Davida Sliškovića ostala je trajno upisana kao jedan od najradosnijih događaja za Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu i za mjesto Mokro, koje se još jednom pokazalo plodnim tlom duhovnih zvanja.

Okupljeni vjernici zajedničkom su molitvom ispratili mladomisnika na put svećeničkog služenja, uvjereni da će njegov život biti svjedočanstvo evanđelja i služenja ljudima.

Vrisak.info

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba