San mu svu noc nije dolazio..Svakakve filmove o proslom i buducem vremenu motao je u glavi..Zurio u zid kao onu noc u sali gde su cekali razoruzani smrt..
Zora ga prevari i on sklopi oci ..Film krenu i onaj rov ispod koje zubori reka,i tisina da se ni vlastito disanje nije culo..Cekali su da Srbi krenu proplankom i da ih potamane kao zeceve..Drug do njega mu ugura zapaljenu cigaretu u ruci al on je ugasi na goloj zemlji u kojoj su bili urovljeni..
Tad sa suprotne strane od kud su cekali Srbe da krenu prema srpskim selima ugledase nekog ko se jos uvek drzao tog dela sume..
Tisina je bila nepodnosljiva ,samo zubor vode ispod njih je cinio ovu noc zivom..Cak se i mesec cas krio iza oblaka,cas se opet pojavljivao u svoj svojoj mlecnoj svetlosti i obasjavao proplanak..
Sineeee! cu se tiho dozivanje..
Niko ne odgovori pa ce opet zenski glas…Sineeee!
Jos trenutak je stajala pod krosnjom drveca a onda cuse glasnu viku…Sasaaaaaaaa sineeee,majka je..Ponela sam vam nesto za pojesti…Sineeee!
Majko ne izlazi na proplanak ,zaseda je tu,ubice teeee….oglasi se sin i Deni oseti jezu koja mu se sliva niz kicmu..
Dolazim sineeee,nece oni ubiti majku i oni su necija decaaaa…
Ne polazi,vracaj se kuci odmah…glas je bio neumoljiv al majka pusti korak i skoro trceci sa punom korpom u rukama prema glasu odakle se javljao sin..
Vracaj se majkooo…glas pun ocaja pisnu kao kos ,kad zasteka mitraljez…Zena se samo prope uvis podizuci korpu u rukama a onda lagano klonu ka zemlji.Bila je sva u crnom..Verovatno joj je neko vec bio ubijen..
Majkooooo! vrisnu glas a onda krenu pucnjava pravo prema rovu gde su bili ukotvljeni Denijevi drugari..
Neko je tiho psovao onog ko je pucao u zenu al usred te psovke samo se okrenu na stranu jer mu je metak pogodio slepoocnicu..
Sam prizor zene koja pada u mnogima je napravila pometnju da cak nisu ni pipnuli oruzje vec su se pod naletom sina i njegove druzine spustali ka reci,klizeci niz golu zemlju i zapinjuci u po neki kamen koji bi im usporio odstupanje…Pored reke urastao u travi je bio put kog su nekad koristili seljani i oni jurnuse tim putem iako im je trava bila do pojasa..Culi su sina gde redi za majkom al su culi i one koji su pucali za njima pa se plan o unistenju Srba pretvori u opstu bezaniju..Kad su uleteli u sumu koja im je bila siguran spas tad cu pucnjavu i oseti udarac posred stomaka..Najpre mu se ucinilo da ga je neko osinuo granom a onda oseti nesnosni bol koji ga baci na kolena..Tad ugleda svog druga iz detinjstva…Cu i krik i primanje njegovog tela u Tonijevim rukama..
Jao Deni sta ucinih…ote se glas kao kroz maglu..
Cu jos jedan glas,,Sta se stresiras ,vidis da je balija?
Toni ga lagano spusti a onda ispustajuci krike skoci na govornika…Deni kao da oseti neku snagu i ucini mu se dok je gubio svest da leti ka oblacima…
Iz kosmarnog sna se trze al opet mu se oci zatvorise i opet ugleda majku koja se nekako podize uvis dok joj korpa pada iz ruke i kotrlja se a zatim se uvija celim telomi pada na kolena…Opet otvori oci dok mu je u grudima bila takva bol da nije mogla da se meri s onom boli kojom ga je drug razneo na komade..Pomisli na svoju majku i tad mu krenuse suze koje nikako nije uspevao da zaustavi..Po prvi put iz njega pokulja sva bol gubitka jedine zene koja ga je bezuslovno volela i koja je zbog njega ocuvala decu svoje pokojne sestre i bila zena sestrinom muzu sve do njegove smrti..
Uveliko je svanulo..Policajac koji je usao u prostoriju gde je bio Deni isprva bi zatecen onolikim suzama a onda samo rece,,Idi kuci.Slobodan si.”nastavice se Jagoda Savic